My spiritual exercises
srijeda, 07.10.2020.
SIDDHI-JI I MOĆI SVIJESTI NA MALOM OTOČIĆU U ALJASKOM ZALJEVU
Među raznim člancima o siddhi-jima koje sam našao na netu, pažnju mi je privukao jedan, naslovljen „Siddhis and the Power of Consciousness“, koji potpisuje Tom Kenyon, američki istraživač na području funkcioniranja uma i transformiranja svijesti, rodom iz Virginije, a sada nastanjen u državni Washington.
U uvodu Kenyon opisuje svoj posjet sjeveru Aljaske, gdje je bio održao nekoliko workshop-ova. Kao mladić, krajem 60tih bio je otišao na rock festival u Atlantu, gdje je doživio nešto neobično, prilikom posjeta čudnoj prodavaonici, iz koje su se čuli zvuci indijske duhovne glazbe, odnosno instrumenta zvanog sitar, te gdje je vonjalo na tamjan kao u nekoj katoličkoj crkvi. Police su bile pune knjiga o jogi i drugim egzotičnim temama. Kad je bio na izlasku, pogled mu je zapeo za knjigu „Autobiography of a Yogi“ Paramhanse Yoganande. Gledajući njegovu sliku na ovitku knjige bio je iskusio nešto nalik „deja vu“ osjećaju, a kasnije čitanje te knjige aktiviralo mu je uspomene na niz života koje je proživio u Indiji, te ponovno spajanje sa njegovim „primarnim spiritualnim lozama“.
Paramhansa Yogananda imao je tipičnu crtu za jogije, koji su doživjeli samo-realizaciju, a koja se može sresti i kod nekih drugih svetaca i mistika. Kenyon veli da siddhi-ji ili jogičke moći nisu ograničene na indijske jogije, već njih posjeduju također i mistici drugih religija – iz budizma, kršćanstva, islama, hebrejske religije i taoizma. Također napominje da slične sposobnosti imaju i šamani.
Potom, Kenyon je ispričao svoj doživljaj sa siddhi moćima na mjestu gdje ista ne bi nitko očekivao – na jednom malom otočiću u blizini većeg otoka Kodiak, u Aljaskom zaljevu. (Iako on ne navodi naziv, vjerojatno se radi o otočiću koji pripada arhipelagu Trinity.) Nakon održanih nekoliko workshop-ova u Anchorageu i na otoku Kodiak, Kenyon je dobio par slobodnih dana, i iskoristio za posjet rečenom otočiću, gdje se nalazio manastir, sa dvanaest redovnika Ruske ortodoksne crkve, i gdje je ranije živio jedan ortodoksni svetac. (Aljaska je bila dio Rusije, do 1867. g.) Bilo mu je rečeno, da putnici-namjernici često odustanu od namjere da posjete otok, zahvaljujući teškim vremenskim uvjetima, odnosno nemirnom moru i velikim valovima.
Do većeg otoka arhipelaga su se prebacili (on i organizator workshop-ova) malim avionom. Iako je bilo ljeto, padao je lagani snijeg. Potom su se terencem prebacili do lučice, gdje su se ukrcali na brodić (vlasništvo lokalnog ribara i njihovog domaćina), te zaputili na drugi mali otočić, sa manastirom. Tamo su ih dočekali redovnici, koji su palili grmlje na otočiću, iz kojeg je sukljao gusti bijeli dim. Dočekao ih je nadstojnik manastira, čovjek u 30tim godinama. Smiješeći se, slušao je što mu prevodi ribareva supruga, te se onda ponudio da ih povede u obilazak manastira. Poveo ih je do najinteresantnijih mjesta, uključujući malu baraku, gdje je svetac živio. Posjetili su također sveti izvor, te malu kapelu, gdje je svetac bio pokopan.
U jednom trenutku, nadstojnik je uhvatio Kenyona kako bulji u ugao kapele. Upitao ga je, što tamo vidi. On je rekao da vidi nešto nalik stupu bijele svjetlosti, kao da izvire iz poda. Nadstojnik mu je rekao, da je upravo u tom uglu svetac bio sahranjen. Potom su posjetili još jednu kapelu, u kojoj su bile ikone, nedavno naslikane, a prikazivale su život svetaca. Potom je saopćio da je to sve, te isprativši Kenyona, zatvorio za njim vrata.
Kenyon se potom sjetio, da ima jedno pitanje za nadstojnika manastira, u vezi misticizma, koje bi on mogao rasvijetliti. No, na svoje veliko iznenađenje, kada je ponovno ušao u kapelu, ona je bila prazna. Pomno je pretražio svaki kutak kapele, ne bi li našao neka 'tajna vrata'. No, takvih vrata tamo nije bilo. Onda je izašao iz kapele, zaputivši se na obalu. I – tamo je vidio nadstojnika manastira, kako razgovara sa ribarom, s kojim je došao na otok. Pogled mu se susreo sa njegovim, i zapazio je neki čudni sjaj u njegovim očima.
Malo kasnije, isplovili su i krenuli natrag na otok, gdje je bio ribarev dom. Kenyon je razmišljao o neobičnom događaju, koji je posvjedočio paranormalne jogičke moći tamo, gdje ih ne bi ni u snu očekivao – na malom otočiću u blizini Kodiaka u Aljaskom zaljevu. Ribareva žena je sjedila s njim u kabini brodića i plela. Na pola puta, prekinula je svoje vezenje i iznenada rekla: „Znaš, oni te stvari rade cijelo vrijeme...“ Koje stvari?“, priupitao je Kenyon. „Znaš, teleportacija, bilokacija... takve stvari.“ Zatim je nastavila plesti, te dometnula: „Taj otok je udaljeno mjesto. Nema nikakve poštanske službe. Vidimo ih ponekad kako u gradu podižu svoju poštu i kupuju stvari. I... nemaju nikakav način da dospiju tamo!“
