My spiritual exercises
utorak, 25.02.2020.
JE LI OVAKO IZGLEDALA (STVARNA) POVIJEST KASNOG SREDNJEG VIJEKA?
Anatolij Fomenko u svojoj knjizi „Povijest – fikcija ili znanost“ iznosi neke doista zapanjujuće tvrdnje. Je li moguće da je ne samo povijest prvog milenija bila falsificirana, već – dobrim dijelom također i period prije renesanse, odnosno od 11. do 14. stoljeća? On također tvrdi da je Konstantinopol bio osnovan tek u 10. ili 11. stoljeću, a Rim – u 14. stoljeću?!
U početku nisam htio povjerovati u ove njegove navode, međutim, što sam više istraživao to vremensko razdoblje, koje se naziva „kasni srednji vijek“, sve sam više uviđao da je i u ovom ruski akademik imao pravo. Naravno, detaljnu (stvarnu) povijest ovog vremenskog razdoblja je nejvjerojatnije nemoguće rekonstruirati. Na osnovu mojeg malog istraživanja moguće je dati tek jedan mali kroki, ili skicu povijesnih događaja, onako, kako su se doista dogodili. Najkraće kazano, ovako bi se mogle postaviti stvari:
U jedanaestom vijeku doista Rim nije postojao kao takav, ili je postojalo tek jedno manje mjesto, sa ruševinama etrurskih građevina, hramova i drugog. Rimski biskup, ako ga je uopće i bilo, nije imao bilo kakav upliv na zapadno kršćanstvo. Italija je još uvijek bila pod Bizantom. Negdje tokom 11. i 12. stoljeća bile su u Rimu izgrađene (bizantske) bazilike, i to su bili prvi počeci rimskog kršćanstva, kada su te do tada svjetovne zgrade (palače bizantskih aristokrata, te upravne i sudske zgrade) bile pretvorene u sakralne. Nijedna od njih nije očuvana u originalnom izgledu, jer su tokom 16-17, stoljeća na njihovim mjestima podignute katoličke crkve (koje se također nazivaju bazilikama).
U početku (tj. govorimo o 11/12. stoljeću) je centar zapadnog kršćanstva bila Francuska. Središte zapadne religije i filozofije bio je Pariz. (Crkva sv. Viktora, te Bernard od Clervauxa i drugi) U Bibliji se spominje Italija i Španjolska, ali Francuska ne, no činjenica je da su prvi kršćani došli na jug Francuske (Marseilles) u 11. stoljeću, i onda se vjera počela širiti prema sjeveru. Križarski ratovi i templari odnosno križari (koje su glavninu činili upravo Francuzi) nisu imali za cilj oslobađanje Jeruzalema od muslimana, jer njih – još tamo nije bilo. Pravi razlog je bio osvajanje područja pod Bizantom, te širenje vjere. Italija je bila oslobođena od Bizanta tek krajem 12. stoljeća, a početkom 13. stoljeća krenulo se i na sam glavni grad, odnosno Kontantinopol. Pošto se uvidjelo da u nekim područjima (kao što je sjeverna Afrika i Bliski istok) ljudi ne prihvaćaju kršćanstvo, bila im je ponuđena jedna druga religija, koja u stvari i nije bila drugo do sekta kršćanske religije, koja se počela širiti tek u 13/14. stoljeću.
A Rim postaje stvarno moćan tek u 14. stoljeću, kada počinje stvarna vladavina papa nad zapadnim kršćanstvom. Vrijeme je to kada pape postaju pripadnici tzv. crnog plemstva („black nobility“), aristokratske familije poput Colonna, Piccolomini, della Rovere i drugi.
