My spiritual exercises
petak, 27.09.2019.
DA LI SAM SREDNJEM VIJEKU ŽIVIO U TURKMENISTANU?
Negdje sredinom 90tih imao sam stanoviti dar glosolalije, odnosno govorenja na nepoznatu jeziku. Prema Enciklopedijskom rječniku „Religije svijeta“ ovaj termin znači „osobiti dar onih koji se nalaze u ekstazi ili stanju ushićenosti“. Kako me je stvarno zanimalo, na kojem to jeziku govorim, to sam bio uspio zapisati nekoliko desetina riječi (ovo je bilo dosta teško izvesti), i zaključio da se radi o nekom turskom srodnom jeziku. Evo dva kraća fragmenta, koja sam uspio zapisati (mada nisam siguran da svako slovo štima).
Prvi fragment: „kesenyka lpüne kiya tuka shanda halika sandik uya maccala nüte shukalese mykina fuya köse maya shunyda kata suna kata mykina kaya“
Drugi fragment: „füde maya fachude küsene maya mishna fachude sana falina“
Nekoliko godina kasnije, kada sam došao na internet, pokušao sam pronaći o kojem se točno jeziku radi. Naravno, pošto se najvjerojatnije radi o drevnom jeziku, lako je moguće da se takvim jezikom više i ne govori. Ipak, neke riječi doista podsjećaju na turkmenski jezik. Uspio sam naći četiri iste ili vrlo slične od ovih 30 riječi (od kojih se neke i ponavljaju), u turkmensko-engleskom rječniku:
Turkmen - English
halka - 1. loop 2. ring 3. environment, circle, company
makala - article
sandyk - chest, hope chest
tukat - sad, sorrowful, dreary
O čemu sam to govorio, na misterioznom drevnom jeziku? O nekom prstenu, nečem tužnom, možda vezano za vjenčanje, jer sandyk može značiti sanduk, u kojem mlada sprema svoju opravu za vjenčanje.
Dakle, pošto se radi vrlo vjerojatno o veoma starom jeziku, kojim se možda govorilo prije tisuću godina, teško je ustanoviti točno (pogotovo za nekog tko nije jezični ekspert u turskim jezicima), radi li se recimo o oguskom, kipčačkom ili nekom trećem drevnom turskom jeziku.
