My spiritual exercises
ponedjeljak, 09.09.2019.
NIKOLAJ MOROZOV NASTAVIO JE ŽIVOT I DJELO KAO ANATOLIJ FOMENKO
Već sam do sada pronašao niz inkarnacija znanstvenika-filozofa čiji je rad u slijedećoj inkarnaciji bio komplementaran sa onim u prethodnoj. Ruski znanstvenik Nikolaj Morozov (1854-1945) čini se da je izuzetak po tom pitanju, jer je u narednoj inkarnaciji nastavio točno tamo gdje je stao u prethodnoj, te zdušno desetljećima istraživao istu problematiku, odnosno probleme vezane uz važeću kronologiju koja datira još od 16/17. stoljeća, od Scaligera i Petaviusa. U Wikipediji možemo naći da je Morozov ruski revolucionar i slobodni zidar, koji se bavio astronomijom, kemijom i poviješću.
Anatolij Fomenko ruski je matematičar i profesor na univerzitetu Lomonosov, a poznat je po svojoj kritici oficijelne kronologije, te knjizi „Historija: fikcija ili znanost“ iz 2003. godine. U Wikipedijinom članku o novoj kronologiji, Fomenkovo se djelo naziva 'pseudoznanošću'. Da vidimo što je to pseudoznanost. Filipovićev „Rječnik stranih riječi definira ovako pojam: „lažna znanost u kojoj se rezultati temelje na hotimično iskrivljenim elementima“. Dakle, radi se praktično o uvredi moskovskog akademika Fomenka, koji se u svojem radu, osim očite težnje za objektivnom istinom služio znanstvenim, matematičko-statističkim metodama. Nova kronologija se temelji na težnji ka utvrđivanju objektivne znanstvene istine. Stara (oficijelna) kronologija Scaligera i Petaviusa, naprotiv, težila je očigledno ka prekrajanju historije, te hotimično istu znatno iskrivila.
U 17. stoljeću Isaac Newton je napisao djelo „The Chronology of Ancient Kingdoms Amended“, čiji naslov sugerira da nešto sa kronologijom tog doba nije bilo u redu. I u narednim stoljećima bilo je autora (Edwin Johnson, Otto Rank), koji su sugerirali da je kronologija povijesnih događaja iskrivljena i duplicirana. Naravno, bilo je i autora koji su razotkrivali patvorine povijesnih djela iz 'antike'. Tako su dva prominentna historičara iz 19. stoljeća Hochart i Ross objavili rezultate njihovog istraživanja dokazujući da je djelo „Historija“ Kornelija Tacita zapravo napisao talijanski humanist Poggio Bracciolini [po meni njegova je inkarnacija Charles Bukowski].
No, vratimo se opet Fomenku. Njegov prvi interes za teorije Morozova datira još od 1973. godine. Godine 1980., zajedno sa nekoliko kolega matematičara sa Moskovskog univerziteta objavio je niz članaka u znastvenim časopisima na temu primjene matematičkih metoda u proučavanju historije. Dakle, voluminoznoj knjizi „Historija: fikcija ili znanost“ iz 2003. godine prethodila su desetljeća pomnog izučavanja materije vezane za kronologiju, ponavljam, služeći se pritom znanstenim matematičko-statističkim metodama.
Nauk o re-inkarnaciji, zna se, nije znanstveni, već religijsko-filozofski nauk, koji datira od pradavnih vremena. Prema tome, u krivu su oni koji ga krste 'pseudoznanošću'. No, pogledajmo što Fomenko piše o Morozovu, prema meni, svojoj prethodnoj inkarnaciji. (Da pripomenem, Morozov je bio ruski akademik, baš poput Fomenka.) „Nakon što je analizirao ogromnu količinu podataka, N.A. Morozov je postavio i djelomično dokazao osnovnu hipotezu da je Scaligerova kronologija bila proširena na jedan arbitraran način, u odnosu na stvarnu. Ova hipoteza se temeljlila na „repeticijama“ koje je pronašao N.A. Morozov, naime tekstovi koji su opisivali iste događaje bili su različito datirani te smatrani nepovezanim u današnje vrijeme.“
Fomenko još navodi: „Unatoč činjenici da N.A. Morozov nije uspio naći nikakav sistem u kaosu koji je iz izmijenjenog datiranja proistekao, njegova su istraživanja bila izvedena na jednoj višoj kvalitativnoj razini od Newtonove analize.“
Fomenko zamjera Morozovu što nije u svojoj kritici stare kronologije išao dalje od 6. stoljeća. (Primjerice, neki njemački kronolozi kao Heribert Illig smatraju baš taj period između 7. i 10. stoljeća patvorenim.) Ali, eto to je ispravio Anatolij Fomenko – Morozov u svojoj novoj inkarnaciji (pitam se da li je prepoznao fizičku sličnost sa svojim prethodnikom) – nastavivši njegovo djelo, upravo tamo gdje je ovaj stao.
A pored fizičke sličnosti, može se vidjeti i numerološka podudarnost u imenima, naime 'Nikolaj Morozov' daje istu numerlošku vrijednost kao puno ime 'Anatolij Timofeevič Fomenko' (6).
