My spiritual exercises
ponedjeljak, 02.09.2019.
POTENCIJALNE INKARNACIJE LEONARDA DA VINCIJA – ISPRAVAK
U postu „Potencijalne inkarnacije Leonarda da Vincija“ lijepo sam naveo da se može desiti da ponekad i pogriješim. Valjda sam imao neki predosjećaj da baš sve te inkarnacije nisu točne. Dakle, kroz sve njih se provlači potka fizičke sličnosti, kao i osobina genijalnosti, koja je krasila te ličnosti. Nikolaj Berdjajev bio je značajan mislilac, ali se možda ne bi mogao nazvati i genijalcem. Sjetio sam se jednog filozofa, kojemu sam bio posvetio post, prije jedno sedam godina. Zove se Walter Russell, i čak pokazuje izrazitu fizičku sličnost sa spomenutim Berdjajevom, no – ipak bolje odgovara. Kada je 1963. Russell preminuo (na svoj 92. rođendan) američki TV voditelj Walter Cronkite nazvao ga je «Leonardom našeg doba», što nije bilo pretjerano. [S obzirom na inkarnacije, nije ni znao koliko je u pravu.]
Leonardo je imao jednu karakternu crtu, koja je prisutna kod veoma malog broja filozofa – težnja za univerzalnim znanjem, pa je tako on jedan od rijetkih uz čije se ime vezuje epitet – univerzalni genij. Takav je bio Swedenborg, a također i Walter Russell. Pored toga, on još bolje pokazuje numerološku podudarnost, jer 'Walter Russell' daje numerološku vrijednost 1, a samo prezime 7.
Što se ostalih inkarnacija tiče, Patrizi (Petrić) i Russell se dosta dobro podudaraju, s obzirom da obojica zagovaraju svoje fizikalne teorije, koje se temelje na teoriji svjetla (o čemu sam već pisao 2012. godine.)
„Petrić se u knjizi „Nova de universis philosophia“ pozabavio pojmom svjetla, kao jednom od osnovnih formi emanacije [u fil. proizlaženje svih tvari iz najvišeg izvora]. Pošto je Walter Russell sa svojom teorijom električnog univerzuma i centralnim pojmom svjetla bio označen kao preteča New agea, onda je Petrić renesansni pred-preteča, na neki način.“ Ovo sam zapisao u svojem postu od prije sedam godina (ožujak 2012.), a nisam slutio tada da je Russell u stvari inkarnacija Petrića-Patrizi-ja, te njih obojica inkarnacija Leonarda da Vinci-ja.
U postu „Inteligentni design i evolucija formi u univerzumu“ iz veljače 2012. godine sam čini mi se jedini puta spomenuo Jana Wicherink-a, sadašnju inkarnaciju Leonarda. Evo citata:
„Alternativni fizičar David Wilcock smatra da su torzioni valovi zaslužni, kako za nastajanje novih, tako i za nestajanje starih vrsta. To je po njemu uzrok kvantnih skokova u evoluciji, kao i 'nedostajućih karika' u fosilnim nalazima. Torziono polje je podudarno sa A-poljem E. Laszla, te morfičkim poljem R. Sheldrakea.
Ideja o «tranzicijskim oblicima» koji postoje samo virtuelno, u morfičkim poljima, svakako je zanimljiva. Nalazi se u veoma dobroj knjizi (po meni, jednoj od najboljih na području holistike) J. Wicherinka «Souls of Distortion Awakening».“
[Po meni, inkarnacija Erwina Laszla je engleski filozof Herbert Spencer]
