My spiritual exercises
ponedjeljak, 25.03.2019.
ŠTO JE U PROŠLOM ŽIVOTU BIO REŽISER NAJBOLJEG FILMA SVIH VREMENA?
'Citizen Kane' (Građanin Kane) je film iz 1941. godine, kojeg je režirao Orson Welles, u kojem je on glumio glavnu ulogu, te osim toga bio i ko-scenarist te producent filma. Kao što sam već naveo ranije, American Film Institute ga je odabrao za najbolji film svih vremena (British Film Institute isto tako), no također i prema mnogim filmskim stvaraocima, kritičarima i fanovima, on je jednostavno – najbolji. Da ne bi sve ispalo kao djelo jednog čovjeka, treba istaći i sjajnog snimatelja Gregga Tolland-a, montažu Roberta Wise-a, te muziku Bernarda Herrmann-a.
Veoma je originalna narativna struktura filma 'Građanin Kane' – naracija se uglavnom odvija u 'flashbackovima', kroz vizuru 5 raznih likova i njihove složene perspektive prikaza Kane-ovog života. Welles je svoje radiofonijsko iskustvo pretočio na veliki ekran – originalno koristi montažu zvukova, tzv. dijaloške 'overlappinge', zvukovi se sinestezijski stapaju sa slikom. Originalna su i mizanscenska rješenja: vizuelnoj atraktivnosti prostora i likova pridonose inovativna rješenja korištenja širokokutnog objektiva, kojim se postiže dubinska oštrina.
'Građanin Kane' nastaje kao plod mladenačkog žara 26-godišnjeg Orsona Wellesa. Svoju je genijalnost i inovativnst već bio najavio tri godine ranije radio-adaptacijom romana H.G. Wellsa 'Rat svjetova'. Mnogi su slušatelji bili u panici, uvjereni da se invazija Marsijanaca doista zbiva, te a ne da je riječ samo o radio-drami. Ovo ga je ostvarenje dovelo do angažmana u filmskoj kompaniji RKO. Međutim, kako to biva, Welles je ostatak karijere proveo pokušavajući doseći razinu svog debitanstskog filma, ne dobivajući dostatan budžet za svoje naredne projekte (producenti nisu bili voljni investirati sredstva u eksperimentiranja, ma koliko ona imala artističke kvalitete).
Dvadeset godina nakon 'Građanina Kane-a' Welles je u Zagrebu – snima adaptaciju poznatog fantastičnog Kafkina romana 'Proces' (1962). Radi se o izrazito modernističkom filmu, koji se uklapa u trendove novog vala iz 60tih, Welles u njemu svojim osebujnim, raskošnim stilom oslikava Kafkin svijet noćnih mora. Na snimanju upoznaje 26 godina mlađu slikaricu iz Šibenika, kojoj daje umjetničko ime Oja Kodar. Pet godina kasnije, oni će zajedno na Jadranu snimati film 'The Deep' (Dubina), međutim,projekt je ostao nedovršen. U Filmskoj enciklopediji JLZ iz 1990. možemo samo pronaći o njoj dva retka – gdje se navodi da je bila Wellesova suradnica, te da je nastupila u dva njegova filma [drugi se zove 'The Other Side of the Wind' (Druga strana vjetra)].
Od kada su se 60tih godina upoznali, Welles i Kodar su ostali u ljubavnoj vezi, koja je potrajala sve do redateljeve smrti 1985. godine. Welles je cijelo vrijeme bio oženjen za Paolu Mori, talijansku glumicu aristokratskog porijekla (upoznali su se 1953, a vjenčali 1955). I mada su britanski tabloidi bili objavili priču o ljubavnoj aferi Orsona Wellesa sa Ojom Kodar još 1969, Mori i njena kćerka Beatrice izgleda da nisu znali za hrvatsku glumicu, ni za njihovu vezu. Navodno je Paula Mori to otkrila tek 1984. godine, te je tada bila izbacila Wellesa iz njihove kuće u Las Vegasu; do kraja redateljeva života ni ona ni kćerka Beatrice nisu ga više vidjele.
I sada dolazimo do odgovora na pitanje iz naslova. Orson Welles bio je u prethodnom životu – pruski car Friedrich III. Na carskom prijestolju je proveo kratko vrijeme, od ožujka do lipnja 1888. godine, jer je već prije ustoličenja za cara bio obolio od raka grkljana i ubrzo umro. Inkarnacija carove supruge Victorije je – Oja Kodar. Oboje pokazuju sličnost u fizionomijama sa svojim prethodnim inkarnacijama. Wellesova karizmatska pojava, njegov autoritativan nastup daju naslutiti da je već bio neki lik sa takvim karaktristikama u njegovom bivšem životu.
Carica Victoria je bila najstarija kći britanske kraljice Victorije. (Njezina inkarnacija je Primula Susan Rollo, a njezinog supruga princa Alberta – glumac David Niven.) Ima jedna zanimljiva stvar iz njezine biografije – bila je poklonica umjetnosti, ne samo da je voljela slikanje, već je i sama slikala, te je dobivala poduku od majstora-slikara, kao što su Anton von Werner i Heirich von Angeli. Čitala je Goethe-a, Lessinga, Heine-a [inkarnacija Bruno Šimleša] i kretala se u intelektualnim krugovima. Njemački pisac Gustav Freytag [inkarnacija Slobodan Šnajder] bio je blizak prijatelj carskog para.
Orson Welles i Oja Kodar pokazuju određene numerološke podudarnosti imena sa svojim prethodnim inkarnacijama – karakterističan broj 7 za oboje, koji se javlja nekoliko puta. Sedmicu daje ime 'Friedrich III', kao i prezime Welles. Sedmicu daje ime 'Victoria', kao i 'Oja Kodar'.
