My spiritual exercises
ponedjeljak, 11.02.2019.
TRAGIČNA SUDBINA GLUMICE SUSAN PETERS (I NJENA NOVA INKARNACIJA)
Ako bi me Bogartovi fanovi (bar oni koji vjeruju da sam njegova inkarnacija) upitali koja mi je od njegovih partnerica na filmu najsimpatičnija, bez razmišljanja bih odgovorio – Susan Peters. Ova prelijepa glumica imala je možda jednu od najtragičnijih sudbina od svih mladih holivudskih glumica 'zlatne ere'.
Rođena je 3. srpnja 1921. godine u Spokane-u, Washington, a u mladosti se preselila u Portland, Oregon. Kad joj je bilo sedam godina, otac joj je nastradao u prometnoj nesreći. Sa majkom se potom seli najprvo u Seattle, a potom u Los Angeles, gdje živi sa majkom i bakom. Nije poticala iz bogate obitelji, i radila je u jednoj robnoj kući za vrijeme pohađanja srednje škole. Završila je Hollywood High School 1939, u generaciji sa Jason Robardsom, koji će kasnije postati drugi suprug Lauren Bacall, nakon Bogartove smrti.
Upisala je tečaj glume, i već za vrijeme srednje škole potpisala ugovor sa agentom za talente. Uskoro ju je zapazio agent velike filmske kuće MGM pa je tako dobila malu ulogu u filmu George Cukor-a „Susan and God“ (1940). Kasnije će redatelj reći da ga je podsjećala na mladu Katherine Hepburn. Odigrala je niz malih uloga, a sa velikim filmskim facama je prvi put glumila u westernu „Santa Fe Trail“, sa Erroll-om Flynnom i Oliviom De Havilland. (Flynn se po meni ponovo reinkarnirao kao Charlie Sheen, dok je Olivia – još uvijek živa i ima 102 godine.)
Sa Bogartom je nastupila u filmu „The Big Shot“ (1942), u kojem je glumac imao jednu od svojih posljednjih uloga kao negativac-gangster. (Da li je nešto bilo između Bogarta i Peters ne zna se, ali je moguće.) Na snimanju filma „Tish“ (1942) upoznala je svog budućeg supruga, Richarda Quine-a, s kojim će se vjenčati naredne, 1943. godine. Te je godine nastupila u filmu „Song of Russia“ sa Robertom Taylorom. Film je dio publike i kritike prokomentirao kao pro-komunistički.
Njena je filmska karijera bila u usponu, kada ju je zadesila strašna nesreća na Novu godinu, 1. siječnja 1945. godine. Otišla je zajedno sa suprugom, njogovim bratićem i njegovom ženom u lov na patke u planine Cuyamaca, pokraj San Diega. Za vrijeme izleta, Peters je posegnula za puškom, koja je nenadano opalila i pogodila je u predjelu abdomena. Metak je ozljedio kralježnicu, a posljedica je bila – paraliza. Susan Peters je ostala doživotni invalid, u kolicima. Da nesreća bude još gora, krajem te godine umrla joj je i majka.
Od MGM-a je dobila mjesečnu apanažu od 100 dolara i pokriće medicinskih troškova. Dobila je i nekoliko ponuda za portretiranje likova sa hendikepom, međutim ona ih je odbila. Počela je nastupati na radiju. Godine 1946. ona i suprug posvojili su sina, Timothy Richarda. Glumica Lucille Ball nagovarala ju je da nastupi na filmu i konačno je prihvatila ponudu Johna Sturgesa, za film „The Sign of the Ram“. Nastupila je i u kazališnoj predstavi „The Glass Menagerie“, na nagovor pisca Tennessee Williamsa. Kazališni komad bio je djelomično prilagođen potrebi glumice, da nastupi u kolicima.
Još je glumila u par kazališnih i TV drama, nakon čega je odustala od dalje glume, pošto joj se zdravstveno stanje počelo pogoršavati. Započela je vezu sa pukovnikom Robertom Clarkom, s kojim se trebala vjenčati, međutim on je raskinuo zaruke, nakon čega je glumica potonula u depresiju. Preselila se na bratov ranč u Lemon Grove-u, međutim njeno se zdravstveno stanje počelo sve više pogoršavati. U kolovozu 1952. godine rekla je svom doktoru da je umorna i da želi umrijeti. U naredna dva mjeseca počela se izgladnjivati. Umrla je u bolnici u mjestu Visalia, Kalifornija, u dobi od samo 31 godine. Kao službeni uzrok smrti navedeni su kronična infekcija bubrega, komplikacije prouzrokovane paralizom, te upala pluća. Smrti su svakako pridonijeli izgladnjivanje i dehidracija.
Cijela bi ova priča bila prestrašna, da ne postoji vjera u novi život. Do sada sam našao niz primjera, kako su, nakon kraćeg ili duljeg vremenskog razdoblja, pojedini glumci opet oživjeli, u novim egzistencijama, te ponovo izabrali glumačku profesiju.
Pošto sam na početku naveo da mi je lik ove glumice nekako najprivlačniji od svih, tako me je jako i zainteresiralo da nađem njenu novu inkarnaciju. Pošto je nisam našao među glumicama rođenima 60tih, 70tih i 80tih godina, bio sam i odustao. No, potom sam pažljivo, za svaki slučaj potražio i glumice rođene 90tih godina, i vjerujem da sam je pronašao u španjolskoj glumici Ivani Baquero. Interesantno je, da ima i nekih astroloških podudarnosti. Peters je bila rođena u znaku Raka, dok Baquero ima Mjesec u tom znaku. Neobično sam se poradovao kada sam ugledao sliku glumice Ivane Baquero, jer sam skoro uvjeren da je ona bila u prošloj inkarnaciji glumica, koja je sa Bogartom glumila u filmu „Big Shot“.
Zanimljive su neke numerološke podudarnosti: ime Susan Peters daje 9, a datum rođenja 5 (ja sam rođen 9.5.) Ime Ivana Baquero daje 5+6=11! (baš kao i Desiderio Valacco)
