My spiritual exercises
petak, 07.12.2018.
TKO JE ZAPRAVO SAGRADIO PULSKU ARENU?
Oni koji su u Puli rođeni, ili u njoj dugo žive, prolaze pored Arene nezainteresirano, kao pored nečeg uobičajenog. Međutim, vjerujem da turistima, kada je prvi put ugledaju,zastane dah, i da su upravo frapirani drevnim zdanjem. Što se tiče mene osobno, u posljednjih nekoliko godina sve mi više izgleda, da pulski amfiteatar nije ono, za što ga velika većina smatra. Dakle, da se radi o sportskom stadionu starih Rimljana, gdje su se prije dvije tisuće godina održavala natjecanja u borilačkim sportovima.
Razmišljajući o Areni, došao sam do zaključka da, recimo poput egipatskih piramida, kojima su arheolozi pogrešno pripisali izgradnju u svrhu pokapanja preminulih vladara – faraona, mislim da su isto tako pogriješili kada su za svrhu izgradnje Arene naveli izgradnju u svrhu sportskog borilišta. Mislim da Arena nije to bila, da je njena izvorna funkcija bila drugačija. Bila je u svakom slučaju izgrađena, da traje - milenijima dugo. Umijeće radiestezije bilo je vrlo dobro znano u starom Egiptu. Bila je to sveto i tajno znanje, koje su čuvali staroegipatski svećenici. Jednako kao što su milenijima odoljele piramide, tako je i pulski amfiteatar. Sjećam se da mi je jednom, prije gotovo 30 godina jedan pulski radiestezist rekao da je osobno izvršio radiestezijska ispitivanja Arene i njenih kamenih blokova, te da je ne samo teren 'čist' od štetnih geomagnetsnih zračenja, već je i svaki blok pokazivao preciznu polarizaciju, što znači da je svaki bio smješten na svoje mjesto uz pomoć radiestezijskih instrumenata!
Da li postoje historijski relevantni podaci o izgradnji Arene? No, pogledajmo što veli recimo Wikipedijin članak na hrvatskom.
„Ne znaju se podrobniji podaci o točnom vremenu i trajanju izgradnje, niti o graditeljima: kako povijesni, tako i arheološki izvori o osnovnoj namjeni amfiteatra vrlo su škrti. Zanimljivo je da se u otprilike isto vrijeme gradi Koloseum u Rimu, Italija.
Još nije u potpunosti poznato zašto su uopće Rimljani u Puli gradili ovako monumentalnu građevinu. Jedna legenda kaže da je amfiteatar u Puli dao sagraditi car Vespazijan u čast svojoj ljubavnici Antoniji Cenidi koja je u Puli imala posjede.“
Znači, uglavnom – mitovi i legende. Tu je i srednjevjekovna legenda o izgradnji Divić-grada (divić je na staroslavenskom čudo) od strane vila, kamenom koji su donosile s Učke. Sjećam se i jedne priče iz nekih starih novina ili časopisa (prije nekih stotinjak godina, mislim da se radi o časopisu „Naša sloga“), gdje se opisuje kako je Kraljević Marko zaspao u Divić-gradu. U toj priči je on opisan kao div. Interesantno je, kada se penjemo stepenicama na kamene tribine Arene, ne možemo, a da ne primijetimo da su te stube nezgrapno visoke, baš kao da su ih gradili ljudi divovska rasta. Da li su stari Rimljani bili divovskog rasta? ( Čini mi se da sam negdje pročitao da su bili i niži od današnjih ljudi.)
Ja sam se recimo još upitao, da li su oni imali dovoljno dobro razvijenu matematiku, za takav graditeljski poduhvat. Znamo da su Rimljani koristili rimske brojeve. A oni su prilično nezgrapni za računanje. Za jedno monumentalno zdanje, minuciozno obrađenih kamenih blokova, koje prkosi vremenu toliko dugo, po meni bilo je potrebno pored arhitektonskog umijeća, također i odlično poznavanje matematike.
Da ne ulazimo u neke matematičke finese, uzmimo samo jedan banalan primjer. Iz kamenoloma kod Vinkurana dolazi brod liburna natovaren sa LV minuciozno obrađena kamena bloka. Svaki od njih košta XXIII denarijusa. Koliko će izvođač radova platiti blokove?
LV XXIII
XXVII XLVI
XIII XCII
VI CLXXXIV
III CCCLXVIII
I DCCXXXVI
XXIII + XLVI + XCII + CCCLXVIII + DCCXXXVI =
DCCCCCLXXXXXXXXXXXXXXXXXXXVVVIIIIIIIIII = MCCLXV(1265)
Odgovor je 1.265 denarijusa. (Računajući prvi puta pogriješio sam za 30.) Priznat ćete, da je ovaj sistem množenja malo (pre)kompliciran. A ako još umjesto samo kardinalnih, u priču uvedemo i decimalne brojeve, te frakcije denarijusa... Ako jedan blok recimo košta 23 Denarijusa i 2 kvadransa? Gornji primjer je samo množenje dva jednostavna broja. Kako su Rimljani množili i dijelili veće brojeve, razlomke i decimalne brojeve?
Moram priznati, da mi je teško zamisliti rimskog računovođu sa pergamentom ili papirusom na stolu ispred sebe, guščjim perom u desnoj ruci, a sa lijevom na računaljci sa kuglicama. Da li su se tako mogli izvesti složeni proračuni gradnje impozantnog zdanja?
Kada smo već kod brojeva i pulskog amfiteatra, nešto mi je upalo u oči. Broj prozora. Najgornji red Arene ima ukupno 64 kvadratna prozora, a onaj ispod 72 prozora, u obliku luka. Da li su ove brojke nasumično, slučajno izabrane? Neka intuicija govorila mi je da one imaju veze sa onim obilježjem drevnih građevina koje se naziva „astronomical alignment“ (astronomsko poravnanje). Kameni krugovi, kao što je primjerice Stonehenge, gradili su se na raznim stranama svijeta, posebno u pre-historijskoj Evropi. Za njih se misli da su bili korišteni za predviđanje sezonskih i godišnjih događaja kao što su ekvinocij i solsticij, dakle služili su kao jedna vrsta astronomskih kalendara, pa čak i opservatorija. Naravno, da je tu još i astrološka funkcija, i ona religiozna. (Povezanost sa astro-božanstvima.) Što se tiče Arene, može se primijetiti da su njeni tornjevi na vanjskom plaštu točno poravnati sa stranama svijeta.
Da se opet vratim na brojku 72. Čini mi se da sam na tu brojku naišao u knjizi J. Wicherinka „Souls of Distortion Awakening“. Da vidimo. Rečenica u knjizi glasi: „Ako primjerice Sunce opažamo u vrijeme proljetnog ekvinocija, svake godine za period od 72 godine, primijetiti ćemo da se zodijački znak koji se poravnava sa Suncem, pomaknuo za jedan stupanj u položaju na nebu. Kako bi se ovaj zodijački znak pomaknuo za puni krug od 360 stupnjeva i vratio na isto mjesto na nebu, 360 x 72 = 25.920 godina.“ Ovaj period naziva se vremenom precesije ili jednom Platonskom godinom.
Dakle, sada znamo što znače 72 prozora u obliku luka na pulskoj Areni. Wicherink također navodi: „Pošto precesija prati znakove zodijaka na solsticije i ekvinocije, na precesiju se također referira kao na precesiju solsticija i precesiju ekvinocija. Ima još interesantne matematike. Ukoliko 360 podijelimo sa 72, dobijamo 5. Zodijački krug, podijeljen na polu-dekade, po 5 stupnjeva. Ukoliko 360 podijelimo sa 5, dobijamo 72; ako spojimo točke na svaka 72 stupnja kruga dobijemo – pentagram.
Prva znana upotreba pentagrama datira iz otprilike 3.000 godine pr.n.e. (u Mezopotamiji). U Babilonskom kontekstu, vrhovi pentagrama imali su također i astrološko značenje – predstavljali su 5 planeta: Jupiter, Merkur, Mars and Saturn, and Veneru, kao kraljicu neba (Ishtar). Pentagram kao simbol predstavlja Veneru, božice ljepote i ljubavi. Ima jedna zanimljiva stvar, a to je da Venera svojim kretanjem na ekliptičnom nebu iscrtava savršen pentagram.
U datiranju pulskog amfiteatra, mislim da bi trebalo ići negdje u 3 do 4 tisuće godina pr.n.e. Dakle, po meni je vjerojatno Arena nastala u astrološkom dobu Bika (planet Venera je astrološki vladar Bika). No, to ne znači da je građevina stara 5-6 tisuća godina. Slijedeći Fomenkove grafikone iz „History: Fiction or Science“, trebalo bi jednostavno oduzeti vrijeme od otprilike 1.300 godina stare ere, koje je interpolirano, baš kao i prvi milenij nove ere. Tada dolazimo do starosti od oko 4 tisuće godina. Objekt je po meni nešto mlađi od Stonehenge-a.
Što je sa brojem 64? Zanimljiv citat sam našao u knjizi „Asteroid Answers to Ancient Calendar Mysteries“ američkog autora H.R. Stollorz-a. „Mnogo astroloških satova u muzejima su pogrešno datirani zato jer istraživači ne shvaćaju da je naš moderni kalendar iskrivljen kada se primjenjuje na antička vremena uslijed kolebanja u zemljinoj vrtnji. Postoje mnogi misteriozni satovi izloženi u muzejima diljem svijeta i nitko ne zna kako oni funkcioniraju ili ako predstavljaju sat ili kalkulator. Neki pokazuju zajednički zupčanik sa 64 zupca, ponajviše sa tri brojčanika.“ Grčki Antikythera (datiran 80 godina pr.n.e. no Stollorz smatra da je mnogo stariji) sat ima također zupčanik sa 64 zupca, isto kao i kineski brončani Yin-Yang sat, koji je datiran oko 2.000 godina prije nove ere.
U knjizi navedenog autora ima i niz primjera satnih mehanizama sa značajem broja 72. Recimo aztečki zlatni kalkulator ima na vanjskom rubu brojčanik, kao i ostali satovi, no sa 72 simbola. Autor to povezuje sa precesijskim ciklusom. (Jedna precesija ekvinocija [Platonska godina] od 25.920 godina, kada se podijeli sa jednim aztečkim „dugim ciklusom“ od 5.125 godina daje približno broj 5.) Zatim navodi još drevni perzijski astrolab (sprava za određivanje položaja zvijezda) sa također 72 stupnja na vanjskom rubu. Svako od 72 polja ima pet točkica, što podsjeća na pet precesijskih zvijezda aztečkog sistema.
Zanimljivo je da se kineska knjiga „I Ching“ sastoji od 64 heksagrama. (Heksagram je figura sastavljena od 6 horizontalnih linija, gdje je svaka linija bilo Yang - puna crta ili Yin - isprekidana linija).
Što se tiče broja 72, interesantno je da ga možemo naći u knjizi „Zohar“ – ljestve za koje je rečeno da je Jakov vidio u snu imaju 72 prečke. Najveći budistički hram Borobudur ima 72 stupe.
Brojevi 64 i 72 imaju za najveći zajednički divizor broj 8. Ukoliko 64 pomnožimo sa 8, i tome broju dodamo 72 dobijamo 584. Planet Venera izlazi na istom mjestu na nebu svaka 584 dana. Taj broj bio je značajan u majanskom kalendaru; ciklus Venere bio je u skladu sa tzolkin kalendarom od 260 dana, kao i sa solarnom godinom.
Mnogi su očekivali da se „nešto veliko“ desi 2012. godine, kada se po majanskom kalendaru završavao „dugi ciklus“ of 5.125 godina. No, pritom nisu imali na umu da je u naš kalendar bilo umetnuto nekih 2.300 godina. Prema tome, 2.012. godina desit će se tek u dalekoj budućnosti. Isto tako, nismo na pragu ere Vodenjaka, već negdje na kraju – ere Ovna.
