My spiritual exercises
utorak, 13.03.2018.
JE LI POSTOJALA HIPERBOREJA?
Prije jedno 4 godine bio sam objavio post sa sličnim naslovom, o drevnom iščezlom kontinentu Atlantidi, gdje sam bio također rekao nešto i o Gondvani. Na internetu teško je nešto naći o jednom također iščezlom kontinentu, poznatom pod imenom Hiperboreja. Recimo, Semir Osmanagić u svojoj odličnoj knjizi „Alternativna povijest“, taj kontinent jedva da i spominje. (No, o Atlantidi ima zaista jedno izobilje podataka.) Što se mene tiče, ja sam sve donedavno, više sumnjao no vjerovao u postojanju hipotetskog kontinenta na mjestu gdje se danas nalazi Sjeverno Ledeno more, ili Arktički ocean. Vrijeme, u kojem je taj kontinent postojao, zaista je teško odrediti. Moguće je da nije potonuo odjednom, već po fazama, baš poput Atlantide.
Ono, što me je natjeralo, da promijenim svoje gledište, bilo je 'otkriće', ako tako mogu reći, da neka od najvećih ispupčenja na Zemljinom globusu, imaju svoj 'pandan' na suprotnoj strani Zemljine kugle – odgovarajuće veliko uleknuće. Možemo ove parove i pobrojiti. Alpama i Mt. Blancu odgovara Sjeverna Pacifička zavala, najvišoj afričkoj planini Kilimanjaru – Centralno-Pacifička zavala. Andama odgovaraju zavale u istočnom dijelu Indijskog oceana, dok se najviši vrh Aconcagua, nalazi približno suprotno od najdubljeg mjesta navedenih zavala, koje se zove Diamantina Deep. Himalajama odgovara na suprotnoj strani Meksički zaljev.
U svojem navedenom postu iz 2014. bio sam pretpostavio da je upravo udar asteroida u područje Meksičkog zaljeva izazvao potonuće Atlantide. (Moguće je da je u tom udaru potonuo samo zapadni dio kontinenta, dok je nad morem ostao još otok Posejdonis.) Ono što nisam naveo u postu (pošto nije imalo direktne veze) je da je taj udar istovremeno izazvao i elevaciju najvišeg gorja na Zemlji. Ukoliko pretpostavimo da dno Meksičkog zaljeva predstavlja najveći krater, onda ispada logično, da na suprotnoj strani taj udar izazove najveću elevaciju kopnene mase. Ja ne negiram teoriju o tektonskim pločama, samo mislim da na oblikovanje Zemljinog reljefa također utječu i udari velikih tijela iz svemira.
Dakle, na pomisao o realnosti davnašnjeg postojanja kontinenta Hiperboreje natjerala me je isto takva analogija visokih planinskih vrhunaca na Antarktiku, kojima su približno odgovarale najveće depresije (odnosno zavale) na suprotnoj strani, na Arktiku. Najviša planina na Antarktiku Mt. Vinson ima pandan na suprotnoj strani u dubokom Baffinovom zaljevu. Velike visine (preko 3.000 m) u neposrednoj blizini Južnog pola imaju odgovarajuće najveće dubine (preko 4.000 m) u blizini Sjevernog pola.
U navedenom postu bio sam spomenuo i knjigu, „The Story of Atlantis“, teozofskog pisca W. Scott-Elliota. Tamo se mogu vidjeti razne mape, iz davnašnje povijesti Zemlje. Prva mapa predstavlja izgled Zemlje nakon velike katastrofe od prije oko 800.000 godina, i najvjerojatnije je tu riječ o udaru asteroida. Na karti se vidi južni dio kontinenta Hiperboreje, koja je obuhvaćala također i današnji veliki otok Spitzbergen (Norveška). Hiperboreja je također morala obuhvaćati i otoke Zemlja Franje Josipa, te Severnaya Zemlya (Rusija).
Vrijeme je u Polarnom krugu u dalekoj prošlosti bilo znatno toplije. Ruski alternativni znastvenik Valery Demin smatra da je prije 15 – 20.000 godina na Hiperboreji bila prisutna visoko razvijena civilizacija. Ovo je područje bilo poprilično neistraženo, sve donedavno. Posebno je uspješna bila, veli Demin, ekspedicija iz 2001. godine u području jezera Seydozero (poluotok Kola). Tunel ispunjen muljem bio je pronađen na dnu toga jezera, te široki prolazi na planinama u priobalju. Prema geolozima, takve strukture nisu mogle nastati prirodnim putem. „Popločana cesta“. koja je bila pronađena još ranije, jest neka vrst kamene konstrukcije, dubine oko 1 metar. Moguće je da se radi o nekoj vrsti fortifikacije, smatra Demin. Ono, što je posebno interesantno, jest da su bile nađene i neke piramide, sa odsječenim vrhom.
Potom, na toj istoj lokaciji, bili su također nađeni o ovi arheološki nalazi: ostaci temelja, kameni blokovi precizno izraženih oblika, a također i oboreni stupovi. Po uzorcima nađenima ondje, procijenjena je starost nalaza na oko 12.000 godina. Prema ruskom autoru, ovi artefakti, zajedno sa opisima u legendama i drevnim spisima, potvrđuju hipotezu da je na krajnjem sjeveru Zemlje postojala civilzacija prije oko 12 – 14.000 godina.
Nakon velikog zahlađenja posljednjeg ledenog doba, ovi preostali Hiperborejci su se morali naseliti južnije, u oblastima zapadno od Urala. Pošto je tamo bila drevna postojbina Finaca i Mađara, i obzirom da oni čine jedinstvenu jezičnu skupinu u odnosu na druge, pretežno 'indoevropske' Evropljane, nije li moguće da su upravo oni (kao što su Baski i Kelti potomci Atlantiđana), neki davni potomci Hiperborejaca?
