My spiritual exercises
ponedjeljak, 20.01.2014.
*************
RENNES-LE-CHATEAU – 'NOVA OTKRIĆA' – APENDIKS
Kao što sam već bio naveo u prethodnom postu, teško je bilo što tvrditi sa sigurnošću vezano za misteriju Rennes-le-Chateau-a, međutim neki još naknadno uočeni detalji se također uklapaju u već stvorenu sliku. Npr. na Teniersovoj slici ulaz u pećinu ima oblik približno istokračnog trokuta. Tačno na sredini (kraće strane tog trokuta) stoji jedan ćup. Što on sadrži ne znamo, ali vidimo iznad njega nešto što sliči na nekakvu pticu, bez glave, kojoj kaplje krv u ćup. Ne ukazuje li ovo da se možda na naznačenoj lokaciji, na sredini između, kako je bilo rečeno, «Poussinova groba» (koji je, uzgred rečeno, bio porušen 1988. godine, zbog devastacije) i menhira iznad Magdalenina izvora, krije možda tajna vezana za sveti Gral i «svetu krv» (lozu) merovinških kraljeva?
Nadalje, u knjizi «Sveta krv sveti Gral» nalazimo podatak da je Bertrand de Blanchefort u 12. stoljeću bio doveo u taj kraj njemačke rudare, koji su obavljali neke tajanstvene radove na padinama brda nedaleko njegovog dvorca. (Spomenuta tačka, «gdje M siječe kraću crtu,» nalazi se na oko 1,5 km jugoistočno od dvorca Blanchefort.) Nitko ne zna na čemu su konkretno ti rudari radili, pošto su bili obvezani zavjetom šutnje. Moguće je da se radilo o kopanju nekakve podzemne kripte ili nečem sličnom. Navodno su inženjeri u 17. stoljeću, prilikom mineroloških ispitivanja, bili naišli na tragove radova tih njemačkih najamnika.
I konačno, još jedan trag sam našao u knjizi «Tajna templara» A. Vignati-ja (koju mi je bio poslao prije 10-ak godina Bernard Gospodinović iz CID Nove). Doduše, radi se o samo jednoj rečenici, ali je i to dovoljno, jer govori u prilog mojoj tezi da se tražena lokacija nalazi na tzv. 'Ružinoj liniji', odnosno Pariškom meridijanu, koja je služila kao nulti meridijan do 1884., prije Greenwicha, i koja se spominje u «Da Vincijevom kodu». Autor Vignati najprije uzima kao asumpciju, da je templarsko blago moglo biti pohranjeno u mjestu Gisor u Normandiji, zbog «prostranih podzemnih ćelija i prolaza». No, već u sljedećoj rečenici ustvrđuje kako je nešto takvo, osim što je bilo opasno, malo vjerovatno, pošto «Gisor nije predstavljao savršenu točku na zemnoj liniji Carcassone-Bourges-Pariz...» A jasno, južno od Carcassone-a, upravo na toj liniji, se nalaze dvije tačke koje sam bio već nekoliko puta spomenuo – tzv. «Poussinov grob» u općini Arques i menhir iznad Magdaleninog izvora (a koji se nalazi manje od 1 km južno od Rennes-le-Bainsa). Između tih dviju tačaka je jedno brdo (Montferrant?). Ne samo jedno, već lanac manjih brda ili bregova, no samo je jedno od njih baš na sredini između te dvije tačke.
Nešto sam pokušao naći i sa Google Earth, otprilike na toj lokaciji, malo sjeveroistočno od Rennes-le-Bainsa, no i sa najvećim uvećenjem to je traženje igle u plastu sijena. Kladim se da je to mjesto tako dobro skriveno, da su vjerovatno sasvim blizu ljudi prolazili, a da nisu ništa zapazili. Nemojmo ispustiti iz vida da je i Piramida Sunca u Bosni izgledala samo kao obično brdo i ništa više, sve dok nije bio iskopan čitav sistem podzemnih prolaza i prostorija.
«Da Vincijev kod» sugerira, na kraju romana, kako se sveti Gral nalazi ispod staklene piramide ispred Louvresa, u Parizu. La Pyramide Inversée čak svojim oblikom, sa malom piramidom ispod, kao nekim 'stalkom', podsjeća na Gral. [Ipak, najprije se u romanu sugerira da je Gral ispod crkve st. Sulpice, pa ga tamo traži glavni negativac Silas. «Ovdje je zlatasta Ružina linija pod uglom od devedeset stepeni skretala naviše i nastavljala pravo uz prednju stranu obeliska, penjući se deset metara do samog završetka piramidalnog vrha, gdje se konačno zaustavila. Ružina linija, mislio je Silas. Bratstvo je ključni kamen sakrilo na Ružinoj liniji.»]
Nije li to mjesto možda južnije, u pokrajini Languedoc, istočno od Rennes-le-Chateau-a? Lokacija je to koju zapravo Dan Brown nijednom ne spominje u svojoj knjizi.
četvrtak, 16.01.2014.
MISTERIJI RENNES-LE-CHATUAU-A
TAJNA CRKVE SV. MAGDALENE U RENNES-LE-CHATEAU
Mjesto Rennes-Le-Chateau nalazi se u pokrajini Languedoc u jugozapadnoj Francuskoj, blizu granice sa Španjolskom. Uz ovo mjesto vezuju se mnoge misterije, u vezi Svetog grala, vitezova templara i Sionskog priorata. Ove su misterije zbunjivale istraživače tokom stotina godina. U novije vrijeme, Rennes-Le-Chateau postao je središtem teorija zavjera o tome kako je tamošnji svećenik Berenger Sauniere otkrio neko skriveno blago i neke tajne u vezi crkvene povijesti, koje su prijetile samim temeljima katoličkog kršćanstva.
Elementi ovih ideja bili su kasnije uključeni u novelu Umberta Eca «Foucaultovo njihalo» i besteler Dana Browna «Da Vincijev kod». Brown je veći dio ideja za svoju knjigu dobio od autora Leigha i Baigeanta i njihovog djela iz 1982. «Sveta krv, Sveti gral». Po ovim potonjim piscima, izgleda da zagonetka Rennes-Le-Chateau obuhvaća širok spektar tema – od raspada templarskog reda, preko pada katarskog reda, neobičnog manifesta rozenkrojcera, te drugih političkih spletki iz francuske povijesti. Čini se da je u to bila umiješana tajna organizacija Sionski priorat, kojoj je glavna svrha bila restauracija merovinške dinastije.
Priča započinje 1885. godine, kada je Berenger Sauniere bio imenovan svećenikom crkve sv. Magdalene u Rennes-Le-Chateau. Radilo se o trošnoj i zapuštenoj crkvi, na kraju seoske ulice. Saunier je potjecao iz siromašne obitelji, i kao svećenik nije imao neke velike prihode. Od male svote koju mu je ostavio njegov prethodnik, bio je odlučio obnoviti oltar. U šupljem stupu – podupiraču oltara pronašao je tri svitka od pergamenta sa tajanstvenim tekstovima. Nakon što je dobio dopuštenje od svog biskupa, Sauniere je rukopise odnio u Pariz, glavnom predstojniku samostana St. Sulpice. Ostao je nekoliko tjedana u Parizu, a nakon što se vratio, nastavio je s restauratorskim radovima.
Svećenik Sauniere je obnovu crkve sv. Magdalene dovršio 1896. godine, a njezin se tadašnji izgled zadržao sve do danas. Obnovljena crkva djelovala je vrlo neobično. Pod je bio načinjen u obliku šahovske ploče sa 64 polja, a pored glavnog ulaza bio je postavljen kip dijabolična izgleda, a predstavljao je demona Asmodeja. Nad njegovom glavom lebde četiri mala anđela s natpisom: «Par ce signe tu le vaincras» (Pod tim ćeš znakom pobijediti). Radi se o citatu iz vizije zbog koje se navodno car Konstantin obratio na kršćanstvo. Neobičan za crkvu je također natpis iznad ulaza na latinskom: «Terribilis est locus iste» (Strašno je ovo mjesto). Reljefi oslikani na zidovima crkve prikazuju postaje Križnog puta, međutim sadrže neke bizarne nedosljednosti (recimo na jednom se može primijetiti dijete umotano u škotski ogrtač – ne predstavlja li ovo vezu sa škotskim Rosslyn Chapel, gdje je bilo navodno pohranjeno templarsko blago).
Kada su radovi na crkvi bili gotovi, Sauniere je kupio zemlju između crkve i obližnjeg brda, a na njegovim obroncima sagradio je toranj koji je nazvao Tour Magdala. Do ovog tornja sagrađenog u stilu srednjevjekovnih utvrda vodilo je šetalište, pored kojeg je zasađen vrt i uređena kuća za goste. Sve je ove radove svećenik platio iz svojeg džepa. Kuću za goste namjestio je skupim antikvitetima, a gostima je nudio birana jela i vina. Sauniera su posjećivale neke poznate ličnosti iz tog doba, među kojima poznata operna pjevačica Emma Calve, te nadvojvoda Johann von Habsburg, bratić austrijskog cara. Do svoje smrti 1917. godine Sauniere je potrošio velik imetak, procjenjuje se, više od milion franaka.
Postavlja se pitanje, odakle siromašnom seoskom župniku toliki novac? Nije li on u stvari bio pronašao skriveno templarsko ili katarsko blago? Nije li Sauniere na neki način ucjenjivao Crkvu, sa nekom strašnom tajnom? Postoje indicije, koje ukazuju na to, jer je Saunierova ispovijed na samrtnoj postelji bila toliko šokantna, da mu je kolega svećenik odbio dati posljednju pomast i odriješenje od grijeha. [post iz V/09. g.]
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------
RENNES-LE-CHATEAU – 'NOVA OTKRIĆA'
Odgovore na gornja pitanja još uvijek nisam pronašao, no nakon pet godina sam proučavajući konspirološku literaturu nailazio na različite nove detalje u vezi misterioznog mjesta Rennes-Le-Chateau. Pisci koji su svakako najviše doprinijeli popularizaciji tema vezanih za ovo mjesto bili su Henry Lincoln, Richard Leigh i Michael Baigent, sa svojom kultnom knjigom «Sveta krv, sveti Gral». Ovaj potonji je inače diplomirani psiholog, porijeklom sa New Zealanda. U Wikipedijinom članku pročitao sam da je u to vrijeme (2006) bio postdiplomac na Kent Univerzitetu, sa područja 'misticizam'. Interesantan je podatak da je jedan od profesora na tom studiju (Angela Voss), - što će reći da je bila profesor također i Beigentu, - na jednom portalu bila tražila od mene neka pojašnjenja u vezi astralnog plana. Iako predstavlja digresiju od teme, prilažem to kao jednu zanimljivost, dakle da ja kao amater nešto iz mistične filozofije objašnjavam Beigentovoj profesorici, na postdiplomskom [1].
U uvodu knjige «Sveta krv sveti Gral», koji je 17. januara 1981. napisao Henry Lincoln, britanski scenarist, on piše kako je upoznao Richarda Leigha na jednom ljetnom seminaru, a koji ga je potom upoznao i sa Michaelom Beigentom. Svu trojicu je povezivao interes prema istraživanjima vezanim za vitezove-templare. Prvi plod suradnje ovog trojca bio je film «Sjena templara», u kojem je također bila dotaknuta i tema kultnog mjesta, Rennes-le-Chateau-a. Lincoln veli: «Posao koji smo napravili za taj film suočio nas je sa skrivenim
temeljima cijelog misterija Rennes-le-Chateaua.» Ispod površine nalazilo se veliko iznenađenje, značajnije i važnije nego što smo se mogli nadati kada smo počeli raditi na "zanimljivom malom misteriju" francuskog svećenika i onoga što je našao u jednom planinskom selu, kaže Lincoln.
Čovjek se pita, što je to što povezuje templare, francuskog svećenika Sauniera i Michaela Beigenta. Odgovor je – framasonerija. Da su templari povezani sa masonerijom može se vidjeti iz samih masonskih knjiga. Slijedeći je citat iz knjige «Ordo ab Chao» iz 19. stoljeća, kompendija koji sadrži rituale i lekcije, po stepenima. «Vitezovi templari, poznati i kao Vitezovi hrama, bili su masonski viteški red, ustanovljen u vrijeme pape Gelasija [1118-19], oko masonske godine 5117 tako nazvanog, zato jer su stanovali u dijelu jeruzalemskog hrama, ne daleko od Groba Isusa Krista.» Što se tiče Berengera Sauniere-a, citat nalazimo upravo u knjizi «Sveta krv sveti Gral». «...Sauniere, Boudet, a vjerojatni i drugi, kao Hoffet, Hoffetov ujak iz Saint Sulpicea i biskup Carcassonea - pripadali su nekom obliku slobodnoga zidarstva 'Škotskog obreda'.» Neki autori pretpostavljaju da je bio član Rozikrucijanskog reda, a drugi Reda martinista. Za Michaela Beigenta našao sam podatak opet u Wikipediji, u članku «List of Freemasons», gdje se navodi da je bio i urednik masonskog časopisa Freemasonry Today. Za drugu dvojicu autora navedene knjige nisam našao podatke, no može se onda logički pretpostaviti da su bili barem bliski masonskim krugovima.
Oko 4 kilometra od Rennes-le-Chateau-a, prema jugu, je brdo Bezu, sa ostacima srednjevjekovne tvrđave, gdje su bili smješteni templari. Istočno, na oko 2,5 km udaljenosti, su ostaci zamka Blanchefort, u kojem je živio nekad Bertrand de Blanchefort (12. st.), četvrti, po nekima i najvažniji, veliki meštar Templarskog reda. Između 8. i 13. stoljeća grad Rennes-le-Chateau bio je sjedište važnog okruga, grofovije Razes. Zajedno sa templarima, to su područje također nastanjivali i katari, sljedbenici heretičkog dualističkog učenja o dva boga, boga dobra i zla. Protiv njih je bio poduzet križarski pohod u 13. stoljeću. Nakon što je bio ubijen papin izaslanik u sukobu sa grofom Raimondom od Toulouse-a, Inocent III je pokrenuo križarski rat, koji će sa prekidima trajati od 1209. do 1229. godine. Tada je čitava pokrajina Languedoc bila pokorena i izgubila autonomiju, koju je dotad uživala. Francuskom kralju je konačno pošlo za rukom savladati grofa od Toulouse-a. Možda još jedan razlog postoji zašto su katari morali biti eliminirani. Navodim citat iz knjige «Sveta krv sveti Gral».
«Postoji još jedan izazovniji razlog za povezivanje katara s misterijem Rennes-le-Chateaua. U jednom od pergamentnih svitaka što ih je pronašao Sauniere, tekst je, između ostalog, napisan s nekoliko sitnih slova, točnije s njih osam - koja su različita od svih ostalih. Tri slova su pri vrhu stranice, pet bliže dnu. Ovih osam slova treba pročitati redom da bi se sastavile dvije riječi - "REX MUNDI" ['Kralj svijeta']. To je bez sumnje katarski pojam, odmah prepoznatljiv onima što su upoznati s katarskom mišlju.»
Interesantno je da su templari iz tvrđave Bezu bili iz nekog razloga pošteđeni od uništenja 1307. godine, pod francuskim kraljem Filipom IV Lijepim. Kao što navode autori knjige «Sveta krv sveti Gral» tada je templarski zapovjednik u Bezu-u bio neki Seigneur de Goth. Ime tadašnjeg pape Klementa V je bilo – Bertrand de Goth. Bili su dakle rodbinski povezani. Ime papine majke – Ida de Blanchfort, upućuje također na srodstvo sa istoimenom aristokratskom familijom, koja je imala svoj zamak u neposrednoj blizini Rennes-le-Chateau-a. Dakle, autori «Svetog Grala» pitaju se nije li papa bio «upućen u neku tajnu koja je bila povjerena familiji Blanchefort, i koja se zadržala sve do 18. stoljeća. [Nije li u pitanju bilo ipak porodično (i također templarsko) blago ?]
Zašto do 18. stoljeća? Zato jer iz tog vremena potiče grob markize Marie d'Hautpoul (po majci iz familije Blanchefort). Ova je grobnica interesantna jer je sadržavala dvije kamene ploče, manju vertikalnu i veću horizontalnu pokrovnu ploču, sa zagonetnim natpisima. U knjizi «Snaga i moć vjere» H. Biedermana navodi se da je ploča vrvjela pravopisnim greškama, kako se čini, namjerno napravljenim (tako da čine šifru). Markiza je umrla 17. januara 1781. godine, u dobi od 67 godina. Pretpostavlja se da je nadgrobnu ploču sastavio opat Bigou, baš kao i pergamentne svitke koje je 1891. godine bio našao prilikom restauracije crkvice u Rennes-le-Chateau svećenik Sauniere.
Opat Bigou, koji je čuvao tajnu, u doba Francuske revolucije bio je pobjegao u Španjolsku, gdje je i umro. A u doba Revolucije, familija d'Hautpoul-Blanchefort izgubila je svoje posjede u Languedocu. Autori knjige «Sveta krv sveti Gral» vele da je Bigou bio lični kapelan aristokratske familije Blanchefort, koja je (odnosno potomci, koji su po očevoj liniji nosili prezime de Fleury) pred Revoluciju još uvijek bila među najistaknutijim vlasnicima zemljišnih posjeda u tom kraju, u okolici Rennes-le-Chateau-a.
Svećenik Saunier ni uz najbolju volju nije uspio dešifrirati pronađene spise, pa ih je po preporuci biskupa iz Carcassone-a odnio u Pariz, opatu Bieilu, glavnom predstojniku Compagnie de Sainte Sulpice. On ga je upoznao sa svojim pranećakom Emilom Hoffetom, koji je spise proučio i uspio odgonetnuti.
Da se radilo o nečem vrijednom što je bilo nađeno u okolici, moguće i o nekakvom blagu, govore činjenice koje se odnose na aktivnosti Sauniera u narednom periodu. Pored već spomenutih radova na restauraciji crkvice u Rennes-le-Chateau u prvom članku, mora se također naglasiti da je Sauniere dosta putovao, te otvarao bankovne račune u raznim gradovima, osim u obližnjem Toulouse-u, također u Parizu, pa čak i u Budimpešti.
Svici koje je pronašao Sauniere izgledali su na prvi pogled kao pobožni latinski tekstovi, ulomci iz Novog zavjeta. No, baš kao i spomenuta nadgrobna ploča, oni su sadržavali niz šifri (kodova). Dešifriran, tekst sa jednog dokumenta glasi:
PASTIRICA, NEMA ISKUŠENJA, DA POUSSIN, TENIERS, ČUVA/JU
KLJUČ; MIR 681. KRIŽEM I OVIM KONJEM BOŽJIM DOVRŠAVAM
- (ili) UNIŠTAVAM - OVOG DEMONA OD ČUVARA U PODNE
PLAVE JABUKE.
U drugom svitku, izdignuta slova spojena u niz tvore smislenu poruku, i ona glasi:
DAGOBERTU II, KRALJU I SIONU PRIPADA OVO BLAGO I ON
OVDJE LEŽI MRTAV.
Sauniere je iz nekog razloga bio kupio tri slike, od koje dvije predstavljaju radove slikara spomenutih u prvom kodu. Poussinova slika zove se «Arkadijski pastiri». Sadrži natpis identičan onom, na pokrovnoj ploči markizina groba: ET IN ARCADIA EGO. Pored tog natpisa, također je zanimljiv i oblik kamenog groba, posve sličan jednome pronađenom nedaleko Rennes-le-Chateau-a, u općini Arques.Teniersova slika «Iskušenje svetog Antonija» također sadrži interesantne detalje. Ima sličnosti sa jednom, koju je naslikao sam Sauniere, a prikazuje sv. Mariju Magdalenu kako kleči u špilji, a kraj nje je lubanja i otvorena knjiga. Ima li nekakve veze red sv. Antonija, Marija Magdalena i pećine? (Inače se crkveni praznik sv. Antonija slavi – 17. januara, datum je to koji se često pojavljuje u vezi Rennes-le-Chateau-a)
Postoji još jedan artefakt, pronađen godine 1928. u Coume Sourde-u, lokaciji tačno na sredini trokuta Rennes-le-Chateau – Chateau-de-Blanchefort – Chateu-des-Templiers. Ta kamena ploča prikazuje jedan krak malteškog križa, čije su tri tačke gotovo sigurno tri spomenute lokacije.
---
Nakon što sam već napisao prethodnu rečenicu, namjerno je nisam htio izbrisati, iako sam se naknadno premišljajući uvjerio u suprotno. Želim reći da u misterijama vezanim za Rennes-le-Chateau ništa ne može biti «gotovo sigurno» a kamoli stoprocentno sigurno. Dakle, mogu reći da me je zavela slika iz knjige «Snaga i moć vjere» na kojoj ovaj krak malteškog križa stoji sa vrškom nadole. (Pretpostavio sam da taj donji vršak predstavlja templarski zamak kod mjesta Bezu, dok se dvije gornje tačke odnose na Rennes-leChateau i Chateau de Blanchefort.) No, da vidimo što zapravo piše na toj kamenoj ploči: «U sredini crte gdje M siječe kraću crtu.» Pokušao sam najprije iscrtati slovo «M» tako da sam povukao dvije okomice na dužinu koja povezuje dva zadnje navedena mjesta (na mapi u knjizi). Ako je to nekakvo «M», što ono zapravo siječe? Nema smisla, pomislih. Što zapravo predstavlja «M». Autor spomenute knjige iz 1984. godine, H. Biederman pita se: Tko ili što je M? Označuje li ono Mariju Magdalenu. Ili možda Marie de Negri d'Ables?
Nakon zaista dugog razmišljanja, sjetivši se knjige D. Browna «Da Vincijev kod» (da se podsjetimo, autori «Svete krvi svetog Grala» tužili su ga sudu, zbog navodnog plagiranja) spomenute u prvom postu (iz 2009.), počeo sam se pitati, ne znači li to M zapravo Meridijan nulti, ili kako ga Brown zove, Ružina linija. «Ruža je Magdalena a Magdalena je Sveti gral. Ruža je kompas koji pokazuje pravi put.» Aha! To je to, pomislio sam. Može dakle i Magdalenina linija. A ona ide, od pariške crkve sv. Sulpicija dole prema jugu i prolazi oko desetak km istočno od Rennes-le-Chateau-a – preko, očito mjesta koje se naziva «Poussinov grob» i menhira (kamenog bloka), koji se nalazi tačno iznad – Magdaleninog izvora (La Source de la Madeleine).
Tri tačke na kamenoj ploči otkrivenoj 1928. godine su prema tome «Poussinov grob» i menhir, dok je treća, naravno – Rennes-le-Chateau, glavna lokacija ove priče. Daljnja premišljanja su me ostavila u ovom uvjerenju. Poussinova slika prikazuje pastire, koji svojim tjelesnim figurama oblikuju slovo «M». Jedan pastir upire prstom u slovo «R», ono bi moglo značiti «Rennes-le-Chateau», ali i «Rose», dok drugi pastir sa dva prsta koja drži na kamenoj površini oblikuje zajedno s njim istokračan trokut. Dakle, ta druga dva prsta mogu predstavljati druge dvije tačke. (Slova R i M zajedno jasno, mogu ukazivati na Roi Merovinges, ali i na «Rex Mundi».) I dok Poussinova slika asocira na nulti meridijan (do 1888. godine), Teniersova slika može ukazivati na neku pećinu, koja možda nešto vrijedno krije, a koja je lako moguće i sama skrivena od pogleda. Ako se malo bolje zagledamo, primjećujemo sjenku odmah do ulaza, koja oblikom podsjeća na šahovsku figuru konja.
No, možda ključna poveznica svih do sada nabrojanih 'putokaza' predstavlja slika, koju je naslikao svećenik Sauniere. Ona, kao što je bilo već rečeno, predstavlja Mariju Magdalenu u pećini. Ona kleči na podu i zagledana je u križ (preciznije, u tačku koja spaja vertikalni i horizontalni dio dijela, načinjen od bagremovih grana. Međutim, tome križu ne vidi se vrh, pa izgleda kao T-križ. Veza sa Teniersom, ali i Antonijem, naime njegov križ je zvan Tau, ili T-križ (što nije neobično, budući da je Antonije porijeklom iz Egipta). Taj križ isto tako povezuje Rennes-le-Chateau sa dvije navedene tačke, «Poussinovim grobom» i menhirom, kod Magdaleninog izvora. To još nije sve. Imamo i «plave jabuke». One predstavljaju kugle plavičastog svjetla koje se pojavljuju na oltarnoj slici Marije Magdalene, kada ih obasja podnevno sunce, kroz vitraž na prozoru. Ali ne na bilo koji dan. Samo na 17. januara, upravo na feštu sv. Antonija. T-križ povezuje i šahovsku figuru konja. Konj se kreće u obliku slova 'L' ili grčkog slova 'gama'. Prema tome od Rennes-le-Chateau-a ravno, pa lijevo («Poussinov grob») ili ravno pa desno (menhir).
Što se pak tiče Dagoberta II (od kojeg može poticati blago templara), on je bio franački kralj, ali, bez kraljevstva, koje se nakon nakon smrti njegova oca Dagoberta I 639. godine raspalo. On se sam bio sklonio u Irsku, gdje je živio neko vrijeme, a potom se nastanio u Engleskoj. Njegov sin, Sigisbert IV vratio se u Languedoc 681. godine (otud godina spomenuta u šifri-kodu sa svitka), i kasnije stekao naslove vojvoda od Razesa i grof od Rhedae, oženivši vizigotsku princezu Giselle, tako produžavajući lozu kraljeva Merovinga.
Da se vratimo na zagonetnu rečenicu sa kamene ploče pronađene 1928. godine: «U sredini crte gdje M siječe kraću crtu.» Znači, ono što je bitno i traženo jest nešto (templarsko blago?), što se moralo nalaziti negdje na sredini između «Poussinova groba» i menhira. Koliko sam vidio na mapi u knjizi «Snaga i moć vjere», radi se o nekom brežuljku, otprilike 1 km sjeveroistočno od sela Rennes-le-Bains. I tamo bi se nešto trebalo naći, pretpostavljam. Iako sam post bio naslovio pomalo ironično 'Nova otkrića', na kraju je ispalo da sam ipak do nekih novih saznanja došao, upravo u literalnom smislu.
---------------------------------------------------------------------
[1] Are you suggesting that divination takes place through the astral body, which receives 'truth' from somewhere higher or deeper? Where would you place the activities of the daimones, as agents of 'transpersonal' knowledge? Do they partake of the individual's astral body in some way, and transmit the knowledge of the gods to human consciousness, as Plato suggests? I tend to think so. [Ovo su pitanja prof. Voss za mene]
Divinatory knowledge (and also things like precognition, clairvoyance, telepathy) is first and foremost the matter of vibrations; capability for receiving these vibrations in astral body is our 'astral sight' and 'astral hearing'. So, our physical reality is permeated by astral reality (so we can only conditionally call it 'higher' or 'deeper', more precisely it is 'finer' or 'subtler'). Astral plane is again not simple, as it's composed of lower and higher level. Our astral body is composed of finer matter, able to receive impressions on astral plane, and we perceive that reality with whole of our astral body, not only eyes and ears.
Our reality is stratified (physical, astral, mental plane). But, as well inhabitants of the subtler realms – there are elementals (thought forms, i.e. intentionally or unintentionally created beings, by humans, that is, their thoughts), natural spirits and devas (they can also be called angels or daimones, as they were called by neo-platonic philosophers). There are lower devas, operating on astral plane, and higher, on mental and causal plane (mental plane is again stratified, causal plane is its higher level). They usually don't come at all in contact with dwellers of the physical plane, i.e. human beings, with exception of the lowest (so called kama-devas), but this occurs rarely. [Still on higher planes are planetary spirits (or archangels), but they are of course by far out of rich for mortals on the Earth (yet their formative power shapes our bodies, and we are during our life under the influence of their energies). Comparing neo-platonic scheme of Proclus, planetary spirits can be equated with 'henads', mental plane with 'nous' and astral plane with 'psyche'.]
So, answer to Angela's question is that we can come in contact just with lower class of angels (daimones or devas), on rare occasions. It is consequently exception to the rule that we get divinatory knowledge in that way. Clairvoyance in time (pre-cognition and retro-cognition; theosophical teachings speak also of clairvoyance in space) can occur either by the means of astral current, projection a thought-form, astral travelling (projection), or travelling in mental body (which is possible only to trained and highly spiritualized person). Clairvoyance can be achieved by the total awakening of of the sixth, ajna-chakra ('third eye'). It is connected with pineal gland on the physical plane and all the altered states of consciousness are achieved by it.
------------------------------------------------------------------------------------------------
I na kraju opet nešto (ne)vezano za temu, odnosno mali muzički kviz.
Pitanje glasi: koji je izvođač proveo najviše tjedana na prvom mjestu američke top liste godine 1963.?
a) Elvis Presley: «(You're the) Devil in Disguise»
b) The Beatles: «She Loves You»
c) The Singing Nun: «Dominique»
Žao mi je. Niste pogodili. Trebalo je zaokružiti pod c). Tj. popularnije od Elvisa i Beatlesa bila je 'časna' iz Belgijee, sa pjesmom u počast Dominiku Guzmanu, redovniku koji je u 13. stoljeću došao u Toulose propovijedati protiv heretika-katara.
četvrtak, 02.01.2014.
Javi se!
Nemam baš običaj gladati svoje stare postove, ali eto, ne znam zašto, odlučio sam ipak da pogledam. Mislim da sveukupno nema više od 5 komentara, ako i toliko. No, ono što mi je zaokupilo pažnju je slika jedne nepoznate cure,, iz 2. mjeseca 2012. godine, uz post "Inteligentni dizajn...". Pa, draga hakerice, ukoliko želiš, javi se (ukoliko si baš ti ta).
