nedjelja, 28.09.2014.
suzama l'epim tapete vol598
...maaaalčice sam posustala.... :)))...u pisanju....a i u ostalome... 
a najiskrenije, nemam baš nekih stvari, ono Woooowwww pa radije šutim...
još se uvijek tražim.
je, da, sa svoje 42,5 ja se tražim 
znam šta mislite "draga moja ako se do sada nisi našla...."
no dobro tako i ja mislim, ali se jednim malim djelićem i nadam.
a nada je..zna se....
kurFetina
"...ti nisi julija
ja nisam romeo
noćas sam nešto gadno poje'o..."
uffff da bar....
dakle stvari ovako stoje....
je....fali mi Zorg...
fali mi MUŠKARAC (općepoznata stvar 
)
no, unatoč svemu...nisam mu se javljala.
pitanje je koliko ću izdržati ali, za sad se držim...
čula sam se sa Rose pa smo se opet počupale oko Einya...
"Pa zvala sam te da uđeš unutra!" rekla je nakon što sam pokrenula temu kako mi je bilo suuuupeeeerrrrrr za njen rođendan na kiši
"Stara, to je kao da ja tražim tebe da skokneš samnom na kavu dok tvoj mlađi sin (koji je btw toliko razmažen u 3PM!!!lakše je kontrolirati Einya nego njega) čeka u autu" odgovorila sam mrtva hladna
"Nije to isto! Jedno je dijete, drugo je pas!" počela je vikati
"U mom slučaju JE!!! Nisam to tako tražila ali tako je! i šta sad? Ako se ja mirim s tim, a koji ti klinac nikako to prihvatiti?!" sad sam se i ja pridružila deračini
"Ja to nikada neću prihvatiti!" nastavila je u istom revijalnom tonu punom visokih tonova
"pa jebo te, pa kako možeš?" sad sam već vikala sa knedlom u grlu i...poklopila slušalicu.
Kako sam bila u Deichmannu, morala sam se suzdržati.
"Nema plakanja, dovoljno je što si se derala tu!" rekla sam sama sebi grčevito stežući mobitel u ruci.
"Jebo te, pa kako ne kuži?" pitajući se nisam mogla vjerovati.
Ona, koja ima dvoje djece, muža i obitelj koja joj konstantno pomaže(mama i tata) pa zar je tako veliki problem pustiti mene da tretiram psa kao dijete kad već niti imam mame, tate, muža a kamo li djece?
Napisala sam joj sms "Pa dobro stara, bešćutna si. Daj pokušaj malo imati milosti prema nama nekima koji nemamo u životu niti desetinu tvoje sreće"
Mislila sam pri tome na obitelj. Obitelj koju nikada nisam imala u tom lijepom značenju riječi.
Sjećam se dok sam bila mala mama je znala reći mi "Mala Li, moramo paziti jedni na druge jer mi smo si jedino na svijetu, to da imamo jedni druge".
Sad shvaćam rečenicu, tada nisam. Jer to je bila jedna od rijetkih lijepih rečenica koju mi je uputila između batina, čupanja za kosu i deranja, pa nisam nekako mogla pojmiti da je baš super to što imamo "jedni druge".
S jedne strane shvaćam sad shvaćam da je i ona bila nesretna, ali ako ćemo po toj liniji "obrane" ja bih trebala Einyu svako malo nabiti koje rebro, recimo, nogom. Ali to ne činim.
Zato nemam ni za nju opravdanja.
Ni sad niti ikad.
A nekako mi je sve teže shvatiti i Rose...
Njena reakcija na moj sms došla je minutu kasnije "Ne razgovaram preko sms-a!"....
...eto rekla sam, i nemam baš nešto lijepih stvari....bude valjda nekad...samo se nadam prije zagrobnog života!!!!!!
- 09:05 -
petak, 26.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.597
...jučer sam posjela samu sebe i malo popričala sa sobom.....
ovih dana stvarno niti sam za ljude, niit z aživotinje. no Einy mi ne da mira.
nije baš da kuži šta mi je, ali stalno navaljuje i poziva na igru.
kako nemam baš nekog posla, tu i tamo popustim.
dvije večeri za redom sam proučavala zanimljive teme...
volontiranje u domovima za nezbrinutu djecu....
udomljavanje...
posvajanje...
mhm....
je, znam, "...svoju nesreću i jad neću na taj način riješiti. prvo bih nekako trebala riješiti sebe, pa onda..." bla...bla....sve sam to pokušala ali ne ide.
čitala sam malo forume...
za biti volonter ti je sljedeće...
odabereš neko dijete ii ono odabere tebe...
posjećuješ to dijete koliko često možeš, čak ga dobiješ i za van izaći...
i to tako traje...
dok jednog dana ne dođeš u dom i djeteta nema, dali ga na posvajanje a tebi naravno nisu dužni reći ništa!
mislim da bi me to ubilo!
udomljavanje....
urediš sobicu, dobiješ dijete nakon ne znam ni sama koliko provjera i pregleda i onda ga jednog dana uzmu i daju dalje....
mhm...
i treće...posvajanje
e sad.....
mhm...
još sama sa sobom nisam ziher.
S jedne me strane vuče da pomognem nekom jadnom djetetu koje je napušteno baš kao što sam i ja napuštena...
a s druge....
pa jedva handlam sebe i Einya!
što psihički, a o financijama da ne pričam!
nekako ne znam kako bih handlala njih dvojicu/dvoje i preživjela bez imalo odmora za sebe.
bez sat vremena na dan?
s njih dva dok mi se oboje oko nogu motaju a ja moram raditi u stanu?
ufffffff....
bome ne znam...
znam da bih ja to nekako na kraju ishandlala, ali život mi je i samoj težak bez partnera u njemu da mi bar malo pomogne a još ovako?
ufffff....ne znam, ne znam..
i tako sam ja lijepo mozgala da se sve pušilo i dalje nisam iznalazila rješenja tome što me tišti.
pitala sam se bih li bila u stanju staviti svoj život na "hold" i posvetiti se samo i isključivo životima djeteta i psa?
pa čekaj malo, pa meni je život i ovako i onako na holdu!
uz to silno mozganje i smirivanje same sebe...desilo mi se, već drugi puta ovaj mjesec....onaj moj napad...
...sve isto kao i onaj prvi puta dan prije rođendana...žarenje, lagana nesvjestica...sve, ama sve isto s jednom razlikom....
nije bilo treskavice kao prvi puta..
bila sam u Einyevom dućanu kupovala mu slatkiše kad je krenulo....
jedva sam izdržala da izađem van na zrak i brzo se odvukla u auto...
u autu sam preošla onaj dio pasti u nesvjest ili ne.
našla sam čokoladu u vratima auta i počela ju žvakati...
pa disati jako...
....ostala sam u autu 15tak minuta dok se nisam donekle smirila.
u glavi mi je tutnjalo....
do doma sam se odvezla vozeći 40 i bacila se u krpe...sve do navečer....
- 09:41 -
utorak, 23.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.596
...to veče sam otkrila jednu stvar...
kad blokirate nečiji broj, još uvijek možete primati njegove sms-ove.
Upalila sam mob navečer kad su krenuli pljuštati jedna za drugim jedno 10 komada.
Zorg.
od.... "ja sam sad vani, šećem po kvartu pa ako hoćeš dođi da ti dam hugić" da, on je u Malešnici a ja na Kajzerici i šeće po Malešnici ne bih li ja "skoknula" do njega da mi da hugić(?), do "ne javljaš se sad, a ništa onda sutra se vidimo"
...malčice sam bila pukla još malo i odgovorila mu "auto mi nema ulja a ja ne mogu odvrnuti čep da ga nalijem a kako očito nemam jebenog muškarca u svom životu, ne mogu pomaknuti auto sa mjesta"
napisala sam i "ne moraš se sutra uopće javljati" ali sam obrisala. uza sva uvjerenja da neću nikada više, ipak sam bila jadna i slaba(i još sam) i tako sam htjela utopiti se u njegovu zagrljaju bar na tren...
sakriti suze na njegovim prsima dok me on gladi po kosi i ljubi u čelo...nos...
Sutradan sam zvala svog poslovnog partnera da dođe po projekte koje sam mu pripremila i usput ga ugnjavila za odvrtanje čepa.
Sjela sam u auto i krenula na prvi sastanak kad je stigao sms "što radiš?"
Zorg.
kako sam taman imala mob u ruci jer sam htjela nazvati June automatski sam odgovorila "krenula sam na mjerenja"
kad sam stisnula "send" došlo mi je da lupam glavom o šofer-šajbu.
Bila sam ljuta na sebe.
Bijesna.
Pa koji mi je klinac, pa zar mi ovo zadnjih par dana nije bilo dovoljno?
Sljideile su poruke "kad ćeš završiti s tim" pa "jel ideš do knjigovođe i jel ideš busom?"
naime, knjigovođa mi je u Malešnici.
Blizu njega i njegovog posla.
Dakle, gospodin je htio da mu uskočim u pauzi kad sam već tamo. Da ne gubi vrijeme poslije posla. Jer ima pametnijeg posla tada.
kako je u nedjelju nešto stvarno "puklo" u meni i prelomilo se na dijelove, nisam baš bila sva svoja.
Otišla sam na sastanak, pa do June na posao i sa njom na pauzu pa do knjigovođe.
Cijelo vrijeme sam teškom mukom susprezala suze.
Oči su se svako malo caklile samo tako ali ja sam se stojički borila protiv vjetrenjača.
Znala sam da ću ih morati pustiti kad tad ali sam se čuvala za put doma.
kako sam bila sva klimava, otišla sam još do jednog mjesta za koje sam znala da će me bar malo dići...Konzum...hrana...
Moram priznati da je malo pomoglo.
Kad sam s dvije pune vrećice hrane ušla u auto, sjela sam i napokon poslala Zorgu sms.
"Jutros mi je došao poslovni partner pa sam njega zamolila da mi pomogne odvrnuti čep da ulijem ulje. Zato sam autom, ne busom.
Čuj, ne moraš se truditi za danas dolaziti.
Nakon onog unazad par dana nešto je u meni puklo. Znam da ti ne razumiješ uopće šta mi je ali evo pokušat ću ti slikovito opisati.
Zamisli da ti se cijeli svijet ruši. Jedna stvar po jedna. I onda kao slamku spasa vidiš zagrljaj, da malo staneš, smiriš se, a umjesto njega te udare lopatom.
Ne po prstima.
Po glavi.
Više puta.
Pusti me malo na miru, da nadođem, da razmislim o svemu."
naravno, nikakvog odgovora nije bilo. Poznavajući ga duboko se uvrijedio.
No dobro....
i ja sam kukavica. Najveće vrste.
Nisam napisala "Ne javljaj mi se nikad više" jer sam se uplašila da bi me poslušao.
o, da to bi poslušao.
druge stvari ne čuje ali kad treba ne raditi ništa odmah upija i sluša!!!!!
No dobro...
kako kažu čovjek nije otok.
Lažu.
Ja sam živi dokaz.
Ja sam Otok i oko mene je more.
....Puno krvoločnih i krvožednih morskih pasa...
- 11:44 -
nedjelja, 21.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.595
"...živim ovaj život
ne znam šta ću s njim...."
istina..
stvarno ne znam šta ću sa svojim životom.
trebam nešto napraviti pod hitno...
ili skupiti hrabrosti pa se ubiti.
riješiti se svih muka.
jer ovako više ne ide.
srećom ili nesrećom, za ubijanje sam prevelika kukavica, jednostavno nemam muda za to, a i imam Einya pa moram na njega paziti...
iako, mislim da bi ga Sunny bez beda udomila.
možda bi i njemu bilo bolje bez mene.
tko zna.
uglavnom...ovakvo stanje uma mi je već tjedna dana...
glava mi puca...
pokušavam ne istresati sve na blog ali više ne mogu...
suze...
patnja...
glavobolja...
i jednostavno ne vidim izlaz....
bit će da sam jebeno grozna osoba jer prijatelja, koliko god se ja zavaravala s tim...nemam.
a nemam ni roditelja.
mama me odavno prekrižila,a tajo me drži u blizini da mu tu i tamo pomognem, a u biti me prezire/sažaljeva/ruga mi se.
bilo kako bilo...od jučer nemam ni tate.
na brata nikada nisam mogla računati, osim ako je tražio krivca za nešto, onda bi me se redovito sjetio.
ljubaF?
e, o tome bi se dalo...
da...imam Zorga...koji se kune da me voli....
ta ljubav raste proporcionalno naletima krvi u njegov kurac.
i onda splašnjava i svede se na "ljubi, mislim na tebe <3 <3 <3 ili masu mmsova sa sexy fotkama i tekstom "sanjao sam te" i " hoću te"
najjadnija stvar je što mu JA to dopuštam i tip je dobio krila.
ja se, kako rekoh jako loše osjećam već danima a od njega niti "Z". još se i ljuti što ja sad tu nešto izvoljevam.
a ja samo tražim minutu zagrljaja.
da mi bude malo lakše.
mali hugić....
samo to...
onaj osjećaj sigurnosti koji osjećam dok me zagrli nakon onog dijela kad me "jebeno voli" i kad me drži u zagrljaju i ljubi u vrh nosa
samo minuticu....
ali...trebam čekati ja svoj red jer "nemrem ja baš kad se tebi 'oće" bila je jedna od poruka danas.
u 14 dana, u 336 sati i u 20160 minuta ja ne mogu dobiti svoju minutu.
samo minuticu
samo mali zagrljajčić...
možda mi zagrljaj pomogne da se skubiciram...zbijem redove...
pronađem neki smisao u ovom jebenom životu jer ga stvarno ne vidim.
niti u daljini.
koliko god samu sebe bodrila i dizala se iz blata u koje konstantno upadam...
nema ga...
jednostavno ga nema...
i onda sam opet po tisućiti puta donjela odluku.
nadam se da vezano za ovu temu neće više nikad biti tisuću i prvog puta.
ovaj put moram izdržati bez Zorga.
usred dopisivanja o tome kako ne može i kako pretjerujem i kako...ne može(?) jer ima dogovoreno i mog moljakanja da mi da minutu i nevjerovanja da u 14 dana nije mogao niti nazvati da ga bar čujem jer mi je teško...jer trebam zagrljaj...jer trebam samo minut pažnje....blokirala sam ga na whatsappu...
i na telefonu...
bez riječi pozdrava...
bez ičega..
samo sam ga...isključila
i isključila telefon
i sjela plakati na blog....
jbi ga...
ako ništa drugo, nekom sam svojom "tužnom" pričom uljepšala dan...jer znaju da ima netko jadniji od njih...
...pa...ima....tu sam!
- 15:56 -
subota, 20.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.594
..kad ja nešto odlučim..
U četvrtak sam popodne zaključila da nemam više nikakvog posla u firmi.
Kako već duže vremena razmišljam o krečenju jednog zida u dnevnom boravku puhnulo mi da taj dan krenem sa realizacijom istog..
Taj je zid bio bijeli dok na njemu nije naraslo drvo ispod kojeg Einy spava.
Zid je u podnožju bio dosta zamazan pa ga je trebalo malo "sfriškati" algi se nisam željela odreći drveta.
Smislila sam pakleni plan...
Obojat ću zid oko drveta!! Pokušat ću to sa spužvom odraditi..
E, sad, trebalo je smisliti boju...
Mozgala sam malo i sve je vuklo na neku zemljanu ili neku žutu nekako..neku toplu boju...
I tako..dodje četvrtak...4 sata..dan je bio sunčan..
Bauhaus
Ma ne, predaleko..
Sjetila sam se jedne male trgovine u Travnom. Znala sam da je skuplja, ali opet..koliko benzina i vremena do tamo, cijena je prihvatljiva...
Pozvala sam Einya, sjeli smo u auto i krenuli.
Taj sam dan gpjela svjezi sir sa lanenim sjemenkama. Puno lanenih sjemenki koje su vozile raly mojim crijevima sekunde kad sam sjela u auto.
Nije me omelo.
Ja sam odlučila.
Približavali smo se polovici puta. Av. mallu.
"Ako ima mjesto vani,parkirat ću auto i odjuriti do wc.a" obećala sam si dajući žmigavac.
Mjesta nije bilo, a nije dolazilo u obzir da ostavljam Einya samog u autu u garaži.
Nastavila sam dalje a crijeva su pjevala.
"Možda imaju wc u trgovini. Ma imaju.Ziher." tješila sam se no i u toj sekundi odlučila vratiti se doma.
Stisnula sam gas. Dojurila pred zgradu i u zadnjoj se sekundi dočepala wc.a
Pogledala sam na sat. Već je bilo pola pet...
"Nema veze" rekla sam sama sebi "to mora biti danas.."
Vratila sam se do Einya i krenuli smo u nabavku...
2 litre bijele boje i dva pigmenta. Smeđi i bež.
Davno sam naucila da dodavanjem žute u bijelu dobijete onu jezivo limun žutu..
Prvo sam se bacila na obljepljivanje..sigurnosno..za što manje čišćenja poslije..
Einy je bio umoran što od samog gledanja što radim, što od jurcanja za loptom nakon kupovine boja.
Ja sam se bacila na posao.
Nisam imala pojma niti kako niti šta radim.
Krečila sam i ranije, uvijek sama, ali uvijek "normalno" ne nenormalno tapkanjem po zidu spužvama kao sada.
Prvo je krenulo miksanje boja..
Ima jedna boja koja mi je oduvijek bila grozoboja tako reći...
A znate onu..ono što ne želiš, to dobiješ?
Miksam ja malo jednog pigmenta..pa malo drugog..i šta vidim na vlastitoj ruci kojom miješam
Boju breskve!!!!! 
Moja grozoboja!!!!
No, na sreću..samo mi se učinilo!!!
Mrak se polako spuštao kad sam već završavala sa svojim novim zidnim remek djelom....
..da..kad ja nešto odlučim..to i realiziram..no..do odluke mi ponekad treba jako puno vremena...
- 22:47 -
srijeda, 17.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.593
...danas sam bila na psihorehabilitaciji..
Opće je poznata stvar da ne volim shoppingirati.
Jednostavno, eto, ne volim..
..ali..
..trgovine sa hranom...
Eeeee, to je sasvim nešto drugo!!!
Danas je bio dan kava. Prvo sam se našla sa Eve.
Eve je izgubila posao. Radila je u firmi koja je projektirala velike trgovačke centre.
Više nema posla pa su otpustili gotovo sve ljude..
Tako i Eve...
Kako se javila na dosta natječaja, mislim da će uskoro upaliti nešto.
Nakon kave s Eve je naišao jedan dragi poslovni kolega pa je bila kava s njim.
Ta mi je kavica digla raspoloženje. Dobila sam malo dobro izbalansiranih komplimenata i otišla na treću kavu.
Ta se, treća, odigrala ispred Plodina..
Nakon kave, krenula sam u Plodine. Trebala sam kupiti toaletni papir.
Ušla sam unutra..i obuzeo me neki val spokoja.
Pune su mi police pružale nekakvu sigurnost.
Jednostavno UZIVAM u kupovini špeceraja!!!!
Uff...
Prolazila sam kroz kroz police, gledala.. uzimala stvari pa ih vraćala nazad na police.
Kontrolirala sam se...
Zadnje stanje plaće te otkrivanje plaćanja na rate za tatine pločice i Rosein rodjendanski poklon tjeraju me na veliku kontrolu...
A nije da mi fali nje. Kontrole za trošenjem..
Ali bez obzira na vraćanje nekih stvari nazad na police, uživala sam.
Bila sam u Raju...
Ne znam jel to genetsko nasljeđe od tate koji kao mali nije imao što za jesti pa voli kupovati hranu ili što drugo, no..
..tih sam pola sata bauljanja među policama bila sretna..
- 21:46 -
utorak, 16.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.592
..tralalalalalalala pickin dim...
mi zvoni u glavi cijelo poslije podne..
Prijepodne je bilo drugačije.
Napeto.
Mučno...
Krenulo je u zoru..meni bar zoru..oko 7
Pucanje na sve strane zbog, ljudi bi rekli sitnice..
Mhm...
Što bise Vi napravili da šećete sa svojim teenagerom i frendicom cestom.
U jednom trenu vaš ljupki momčić izvadi ključ i povuče crtu po autu?
Frendica je na izgred mrtva hladna (ok ja sam tu) i poviće na vas da se prestanete derati jer je tek 7 budu susjedi čuli!!!!!
Ok, to je bila karikirana scena, al ne daleko od istine...
Kad god vidi Sunny, Einy od sreće skače po njoj.
Ona se ne brani, ne govori mu da ne smije i tako se to nastavlja i uzima maha...
Jako mi je dugo trebalo da Einya odviknem od skakank po ljudima, no kako prigovoriti osobi koja mi je toliko unazad par mjeseci pomogla?
Nikako. To ne bi definitivno bilo u redu!
Da nije bilo nje, uf, ne želim ni pomišljati!!!!
Dakle, pregrizem. Nije mi drago al šutim...
Danas je scena eskalirala..
Sunny je dovezla Gitu u šetnju pa nas je čekala pred zgradom.,
Einy je izletio, izljubio Gitu i krenuo na Sunny.
Kao svaki puta prije, nije se bunila već mu je govorila mazno"..joj,joj,joj"
Einy je cvao i u jednom trenu prednjim šapama naslonio se na njen auto. "Einy!!!!"zagrmila sam u šoku "brzo dolje, pa šta je to?"
"Tiho, šta se dereš probudit ćeš susjede!" viknula je na mene Sunny
"Ma čovječe kakvi susjedi, pa on po autu skače!!!Nije mu dovoljno što po tebi jaši i uostalom zašto mu dozvoljavaš da skače po tebi?!" kipila sam.
Nisam vjerovala da nakon toliko treniranja i muke moj pas ne samo da po ljudima skače, on skače i po autima???
Nemoguće!!!!!!
"A šta bi trebala, uostalom na mene smije!" divlje je odvratila Sunny.
Tad je nastala pomutnja kao u filmu..Einy je silom htio ući u njen auto, Gita je bila neodlučna bi li ostala samnom ili otišla s njom u autu pa je neprestalno ulazila i izlazila iz njega..
Sve to je bilo popraćeno našim urlikanjem "van!" "Izlazi! "Ne unutra!"
Koma za zifce...
Sunny se naljutila i stisnula gas, ja sam se pitala što to meni treba i tako to.. Veselica..
Nekako smo uz par izgreda izgurali šetnju i Einy i ja smo, nako!n što smo Gitu ispratili doma, smireno krenuli kući.
A onda je, nakon još jedne šetnje po nasipu i salice čaja Gospine trave krenula polagano muzikica u glavi..
I sve je na neki ludi nacin sjelo na svoje mjesto...bar na tren..
..
Zivim ovaj zivot, ne znam sta cu s' njim
sve je ionako pickin dim
ne kajem se, ne zalim za bilo cim
sve je ionako pickin dim..."
- 21:59 -
ponedjeljak, 15.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.591
...za one strašljive, lako šokirajuće, bolesnog srca ....
pažljivo čitajte ovo dolje, nemojte reći da vas nisam upozorila....
bilo kako bilo, ovo je danas druga stvar koja mi je izmamila osmjeh na lice, pa što ju ne podijeliti!!!!
3...2....1....ideeeee
"...Imam malu sansu
koristicu svaku
necu da ko slepac
tumaram po mraku
Pare, k'o sto znamo
su papiri samo
zato nije lose
da se pare trose
Vreme tece, sve se menja
ne ostaje nista trajno
za buduca pokolenja
sve postaje beznacajno
Zivim ovaj zivot, ne znam sta cu s' njim
sve je ionako pickin dim
ne kajem se, ne zalim za bilo cim
sve je ionako pickin dim
Spreman sam da odem
kada kucne cas
a dotle do daske
dajem gas
Dodeljeno vreme
kada potrosim
i sam cu da postanem
pickin dim
Nije vazno dal' sam
u krivu il' pravu
ako gadjam, ciljam
direktno u glavu
Pametan budali
ne treba da popusta
prava se prilika
nikada ne propusta
Vreme tece, sve se menja
ne ostaje nista trajno
za buduca pokolenja
sve postaje beznacajno....
Zivim ovaj zivot, ne znam sta cu s' njim
sve je ionako pickin dim
ne kajem se, ne zalim za bilo cim
sve je ionako pickin dim..." 
- 21:44 -
suzama l'epim tapete vol.590
"...samo je muzika...
samo je muzika...
k'o stari prijatelj
uz mene ostala...."
i dalje se uvijek nasmijem sama sebi kad odabirem kategorije za blog...
naravno nasmijem se onoj sex/ljubav
sexa doduše ima (ustvari vođenja ljubavi kako se ja volim zavaravati) no i to sam uspjela sj... 
zeznuti pa ni toga u tako skoro vrijeme biti neće, a druga je stvar ljubav...
ihhhhhhhhh...
jel trebam koju uopće na tu temu?
mislim da ne...
zato se ja veselim povremeno malim stvarima...
kao npr...
jučer sam poskidala one mrežice sa slavina koje su se dobrano počepile od kamenca pa primjerice kad pokušate oprati ruke u kupatilu izađete kao da ste pišali po svuda a omaklo vam se maaalcice i po vama samima
slavina na kadi je teškom mukom propuštala vodu već jako dugo...
onu u kuhinji nisam uspjela skinuti ali ove dvije su nakon točanja u octu 24 sata i mog krvničkog struganja nožem po kamencu...procvjetale!
bila sam tako happy!
već sam duže vremena htjela upitati Zorga da mi skine te mrežice jer sama nisam mogla odvrnuti ih, čak sam mu jednom to i napomenula ali kako nisam dobila onu "imaš li kombinirke da ti to sad napravim" jučer sam se namučila dobrano ali sam zadovoljna sa ishodom! dvije od tri!!!!!
iiiiiihhhhhhhhhhhhaaaaaaa!!!!
jbt stvarno starim!
definitivno!
ja sam zadovoljan sa dvije od tri?
i sretna sam jer mi voda curi normalno iz slavine?
svašta....
ali dobro...dan je ionako bio previše jadan i čemeran pa mi je ta sitnica sa dva od tri jako dobro došla...
...svakim se danom sve više i više hvatam za sitne slamke....
- 20:44 -
nedjelja, 14.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.589
"...jesen stiže dunjo moja..."
ma šta stiže?
došla!
davnih se dana udomaćila u našim krajevima...
nekako mi to i ne paše baš...
nemam se kad opustiti, zavući pod dekicu, i oplakivati "sudbu kletu" jer ovo je vrijeme jedino za to stvoreno!
kad si sam...naravno.....
no srećom pa je Einy samnom i radi njega ne smijem sebi doputiti takve epizode radi kojih bi, da sam baš ono sama samcata, rezala vene samo tako.....
ali, šta jest, jest...jesen stiže....
nije baš da želim biti krajnje negativna i patetična, no malo sam promatrala pomnije svijet oko sebe zadnjih par dana....
...nema prijatelja...
...poplave su i "čistke" sa nebesa...
...ljudi su sebični i egocentrični...
sve se nekako...preokrenulo u negativnu stranu....
a ni vrijeme nije kako bi trebalo biti...
"...sve , sve je propalo...sve se srušilo....izgubilo sjaj..."
...jučer je bio Rosein rođendan...
kako sam išla do tate dostaviti mu poločice koje smo kupili za njegovu novu kućicu koja svakoga dana sve više i više dobija svoj oblik...svratila sam i do Rose dati joj poklon za rođendan...
Smiješno je sve to...a i tužno u isti tren...
Rose i ja smo pričale na dvorišti dok je kišica rominjala po nama...
Što se nismo sklonile u kuću?
Pa Einy je bio sa nama...
Da i?
"Đukelama je mjesto vani" da citiram njenu mamu...
A Rose se toga drži...
i više od mame...
i tako su njeni mama, tata i muž kapali jedan po jedan na dvor i pozdravljali se samnom i to je bilo to....
mi smo i dalje kisnule vani...
....a ja sam da bih joj dostavila poklon došla vlastitim autom...naime trebala sam ići sa dostavnim kombijem, ali mi je bilo bed čovjeka cimati da idemo još na drugi kraj grada radi toga da bih ja uživo čestitala rođendan svojoj najboljoj prijateljici...zato sam sjela u svoj auto koji troši toliko ulja da sam se pitala da li uopće bude izdržao put do tamo i nazad i došla sama...
stajati u dvorištu....
- 11:27 -
petak, 12.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.588
..hormonalno je ludilo u zraku..
Kako to mislim?
Paaaa...
Evo upravo sam gledala neku seriju na hrt1 Cedar Cove se zove..
Uglavnom o malom gradiću, njegovim složnim stanovnicima koji se međusobno štuju..vole...
Ridala sam kao malo dijete!!!!
A nije bilo tužnih scena!!!!!
Kata.fucking.strofa!!!!!
I to te napadne i ti jednostavno ne možeš ništa do prepustiti se bespogovorno istom....
I sad ti budi normalan!!!!
Nema šanse!
Samo se postavlja pitanje gdje će me "ludilo" ovoga puta odvesti..
Ne znam što hoću...
Danas sam luda...
Želim samoću!!.."
- 23:17 -
suzama l'epim tapete vol.587
"...Debelin morem sad me vozi
stari ruzinavi brod
Po provi mu restu friži
A timun mi uvik biži
Tamo di bi tija
I tamo di ne bi smija
more je izabralo put......."
a kuda mene vodi ovo more...života?
matere ti, koja patetika
a šta me nije bilo toliko?
paaaaaa....radila sam!
a i nisam bas bila nasto...mhm..
"Rodila se Katja" u kasnovečernjim satima sam dobila sms od Marca.
Kako smo se čuli par dana ranije, za njegov rođendan, shvatila sam s koliko čežnje i veselja i ushićenosti čeka rođenje "ćeri.
Reakcija na sms je bila takva da me oblila neka sreća zbog njega i čestitala sam mu instantno.
Volim kad se bebice rode.
...a onda....
sutradan ujutro....
probudila sam se s onim zlokobnim pitanjem koje me uvijek proganja...A ZAŠTO NE I JA???
i onda me obuzela neka sjeta...neka slabost....
i vrlo čudno saznanje...
ja sam se, kao, pomirila s tim da neću imati djece?
ŠIPAK!!!!
to se ja izgleda, samo jako dobro uvjeravam i na van širim tu vibru a unutra venem....umirem....
i očito se nikada neću s tim pomiriti....
kao pomirila sam se a tu piejm dvije litre čaja dnevno (njih 4 vrste) ne bih li uklonila te čokoladne ciste...
svako veče stavljam oblog od travarevih crnih kapi na jajnike i maternicu i omatam se prije spavanja ne bi li to zadržala na pravom mjestu cijelu noć...
i onda se pitam...čemu?
zašto?
no, dobro....
idemo se i dalje malo uvjeravati u neke stvari...
sve je onako kako treba biti...svi smo mi na određenom mjestu u određeno vrijeme jer to tako onaj "gore" sređuje.
nadam se da nije sredio tako da ja stvarno za ovog života neću se smitiri s nekim samo mojim...
me ne, ne smijem tako razmišljati..
taj netko sigurno postoji...samo trenutno nije tu...
...traži me....
"....Ti nisi tu, ti nisi tu
ti si na nekom drugom mjestu..."
a di si majke ti mile??? daj doooođđđđiiiiiiiiiiiiiiiiiii......
- 08:39 -
utorak, 09.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.586
...danas sam od jutra sva nekako.....
iako sam bila u šetnji sa psima i igrali smo svo troje u filmu "guske u magli" i od magle i rose sam bila mokra doslovce od glave do pete...nešto...nešto što sam sanjala jutros me drži u toj nekoj izmaglici osjećaja...
čudan neki san...
bio je Zorg u njemu....
naime već me muči duže vremena ta "priča" s njim ali nikako ga putiti....mislim puštam ja svaki puta kad nađem tipa ali....
evo prođe više od godine dana kako je Lenny bio "u opticaju" i ja ništa...
ali kradem i uživam u Zorgu...
i dajem mu se...
sva...
iako znam da to nije dobro za mene i da svakim davanjem ja gubim...
gubim jako...
i mislila sam se riješiti toga sad dok je bio dva tjedna na moru, no...nekako....
vratio se i zagrlio me...
i ljubio dugo i nježno...
pa malo grublje...
pa opet jako nježno...
i ja sam se pokolebala po ni sama ne znam koji puta...
no....problem...ili moje skrivene želje i dalje su tu...i proganjaju me i u snu...
i onda pustim Ellu i ona krene...
"..."The Man I Love"
Someday he'll come along
The man I love
And he'll be big and strong
The man I love
And when he comes my way
I'll do my best to make him stay
He'll look at me and smile
I'll understand
And in a little while
He'll take my hand
And though it seems absurd
I know we both won't say a word
Maybe I shall meet him Sunday
Maybe Monday, maybe not
Still I'm sure to meet him one day
Maybe Tuesday will be my good news day
He'll build a little home
Just meant for two
From which I'll never roam
Who would, would you?
And so, all else above,
I'm waiting for the man I love..."
Čovjek kojeg volim
Jednog dana će naići
Čovjek kojeg volim
I bit će velik i snažan
Čovjek kojeg volim
I kad naiđe
dat ću sve od sebe da ostane
On će me pogledati i nasmješiti se
Ja ću razumjeti
I uskoro
Će me uzeti za ruku
I koliko god to se činilo apsurdno
Znam da nitko od nas neće izustiti ni riječ
Možda ću ga sresti u nedjelju
Možda u ponedjeljak, a možda ne
Ipak sigurna sam da ću ga sresti jednog dana
Možda će utorak biti moj sretan dan
On će sagraditi maleni dom
Namjenjen za nas dvoje
Iz kojeg nikada neću odlutati
Bi li ti? bi li ti?
I tako...sve ostalo na stranu
......Ja čekam čovjeka kojeg volim....
- 09:27 -
ponedjeljak, 08.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.585
..idem tamo gdje je sve po mom...
Ni ne znam gdje bi to bilo
U zadnje vrijeme se dešavaju lijepo čudne stvari. Ustvari jedna posebno.
Einy se da maziti!!!!
Evo i sada, sjedim na pod, a među mojim nogama,isprepleten Einy nana...
Čudno je to,ali istovremeno i jako lijepo.
Uživam...
Prvih pola sata sam ga dragala po glavi koja je počivala na mom bedru.
Nakon nekog vremena je spustio glavu i ugnjezdio se uz nogu.
Jako su mi dragi ti trenuci...
I jako rijetki..
Zato uživam u svakoj sekundi.
Djeluje umirujuće slušati ga kako diše...
Pretpostavljam da je isti osjećaj kad roditelj gleda svoje dijete kad spava.
Kao prvo, zato sto tako spokojno spava, a kao drugo zato što napokon
spava a baš sam zločesta..
No bez obzira na tu moju malu "dosjetku" stvarno uživam...
..rijetki su ti trenuci..no ne bih ih mijenjala ni za što..
- 20:58 -
nedjelja, 07.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.584
..Einy se "zaljubio"...
Jesen stiže...
Lišće još i ne pada toliko koliko pada kiša i sunca nema..
Vlaga je svuda uokolo,savršeno za komarce..,
Naše su šetnje sa psima zapale u kolotečinu. Kao i moji dani.
Sa sigurnošću se može reći gdje sam svaki dan između 7 í 8: na nasipu,u setnji sa psima.
Unazad par dana kao da me obuzelo neko ludilo..kao da je južina bila a ja najžešći metereopat koji postoji.
Nervoza je nožem rezala zrak pun vlage..
No, kad imate psa, unatoč Vašim promjenama raspoloženja..šetnje mora biti,
Scenarij je uvijek isti, sa povremenim promjenama lokacije,
U 7 strpam Einya u auto i u 7.07 smo pred Sunnynim stanom.
Izlazimo van oboje i odlazimo po Gitu.
Einy čeka u predvorju zgrade a ja se penjem gore i puštam Gitu van.
Ona se sjuri níz štenge do Einya koji ekstatično skače oko nje lizuckajući joj uši.
Izlazimo van iz zgrade, Gita piški pa svi troje ulazimo u auto..
Taj je dio identičan u gotovo milisekundu.
Ondj krećemo put neke od destinacija.
Kako je Gita nedavno omastila brk na dijelu nasipa kod Bundeka (slasno je smazala judsko govno) ja se drzim dijela nasipa od Bile ka sveućilišnoj bolnici...
Manje ljudi, manje govana, više sačuvanih živaca za mene....
Ima još jedan razlog odlaska tamo..ima zečeva...
Einy se uključi u lovni mode, Gita mu se pridruži i lijepo ih je gledati u njihovoj divljoj naravi.,nesputanoj..milina...
Tako je bilo i neki dan dok nije pljusnula kiša..
Kako nisam imaj kišnjaču ni kisobran,sklonila sam se pod dva drvo uz Savu..i za tili čas..nahranila koloniju komaraca!!!!!
Bilo ih je cijeli oblak..grizli su me po nogama kroz trenirku..po licu.. svuda..
Ubrzo sam iščupala jednu od Einyevih vrećica, strpala ju na glavu i izjurila na kišu...
Drugo veče smo na nasipu naletili na neku curu koja me upoznrila na komarce.. "grizu luđački" rekla je
"Šta je, tu je" odvratila sam "morat ću to pretrpiti.." i nastavila sam dalje,
Njih dvoje su bili u traženju zečeva a ja sam šećući žalila za ljetom i dugim danima jer se mrak spuštao svakog dana sve brže.
Komaraca je bilo tu i tamo sve dok nije došao sumrak,
Tada je nastupio horor...
Grizli su me kroz debele tajice pa sam lupala po bedrima kao luđakinja, grizli su me po glavi, po tjemenu, ma bila mi ih je puna kosa!!!!
Bila sam poluluda.
Izgrizli su mi vrat jer je on jedini bio malo izložen budući da sam imala vunenu vestu na sebi..
Vrištala sam u sebi i dalje mlateći rukama po sebi...
Došli smo do auta grebala sam po sebi noktima.
Grozno.
"Nema više šetnje od07do 8!!!!" zavapila sam sama sebi...
Istu sam stvar ponovila i Sunny kad sam ju vidjela vraćajući Gitu.
"Dobro, samo se nemoj nervirati" odvratila je.
Ma kako da se ne nerviram..uf južno ludilo nije odlazilo od mene..
Sutradan sam ja pokupila pse u šetnju ujutro...
Milina,
Einy je njuškao uokolo, Gita se pospano vukla zamnom.
Bila su to neka druga dva psa za razliku od dvije divlje lovačke duše koje šeću samnom navečer..
Stigli smo do nasipa i naišli na dvogodišnjeg mužjaka njemačkog ptičara,
Einy se odmah otišao javiti i na moje čuđenje započeo ples dominacije,
To je ono kad mužjak zračno shevi mužjaka..
Kako to nije svojstveno Einyu reagirala sam da ne dodje do kavge kad sam primjetila da Einy izvodi svoj ljubavni ples!!!!!!
Mužjak je bio kastriran pa nije prijeteće mirisao, a Einyu je u nosu očito ostao miris neke kuje koja se tjera..
I..mic po mic, Einy se zaljubio!!!!!!
Da ne kažem..napalio kao zvijer
Teškom sam ga mukom odvukla...
Južinu mi je valjda ubilo sunce i bila sam puno smirenija pa smo nastavili dalje..
..taj je dan večernja šetnja bila od 5 - 6...
- 08:04 -
četvrtak, 04.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.583
...Rick je doslovce "grabio" ka bircu....
Bio je brži od vjetra. Znao je da kasni pa je požurio.
Ono što nije znao je da sam ja 15 metara iza njega i da se ne žurim ni upola toliko kako on.
Brzina kojojm je uletio u birc je odgovarala njegovom katapultiranju van iz birca kad je shvatio da me nema tamo.
Vidjela mu se ljutnja na licu.
Držao je mobitel u ruci i spremao me nazvati kad je digao pogled i ugledao me.
Smijala sam se.
Nekako me to sve skupa zabavljalo taj dan.
"Mislio sam da si se naljutila i otišla" rekao je dok smo ulazili unutra.
"Ma ne, pa zašto?" odvratila sam dok mi je kroz glavu proletilo kako bih pije par godina dok sam bila mlađa i dok sam jurila za parama i vremenom stvarno to i napravila. Naljutila bih se i otišla jer sam mrzila čekati.
Ok...čovjek se sve nauči.
Istina da mi još uvijek teško pada, no malo po malo učim čekati.
Kad ovako malo razmislim...jbte!!!!!! pa to je očiti znak starenja!!!!!
Ili sazrijevanja?
Ne znam...
Sjeli smo za stol i on je krenuo sa pričom.
Malo sam ga slušala...malo i ne....
razmišljala sam....
ostao je isti...
nije se promjenio niti malo...
uza svu tu robicu...auto...puste nekretnine...ženu i djecu....on je još uvijek duboko nesretan i sam...
pitala sam se jesam li i ja takva.
Za njega znam da nema prijatelja.
A kako sam vidjela na svoje oči i čula na svoje uši između redaka...to se nije promjenilo.
Uvijek je u masi ljudi ali ni sa kim nije prijatelj. Nitko ga takvim ne smatra.
A on...uvijek smatra da njega nitko ne razumije....
Ego kao kuća i centar svijeta kao i inače...
ja sam...kao na nekim drogama...smijala se njegovim šalama i sama zbijala iste lagano ga povremeno dodirujući rukom.
Svaki put aje odskočio kao oparen.
A ja....ja sam bila na vrhuncu sjaja i preseravanja...
Pokušala sam zatomiti onu poznatu misao koja mi se javljala svaki puta kad bi ga vidjela i koja me uvijek tjerala na bijes, a to je da sam napokon sve posložila u životu što se posla tiče...radila sam do pet, više nisam radila subotama, bavila sam se samo projektiranjem i koordinacijom i život je u poslovnom smislu bio lijep i sređen. Uvijek sam se dičila time da mi kad mi već ne ide privatni, bar poslovni život klapa. Tu sam pa skoro briljirala....i onda....tres...
No, ovaj puta sam te misli držala pod kontrolom i dalje ga proučavala.....
u jednom mi ga je trenu, najiskrenije...bilo čak i žao...
Kava je potrajala...preko sat vremena.
U međuvremenu je svratio i taj investitor za poslić o kome mi je pričao.
Malo sam se čak i opustila ali osmijeh sa lica skidala nisam.
Bila sam, samo na tih sat vremena..ona prava poslovna žena puna sebe kakva sam nekoć na trenutke bila.
"Znaš, najsretniji sam bio kad smo u firmi bili nas troje, ti, moj partner i ja" rekao je iznebuha "Ali ne želim ništa time reći, samo sam se toga sjetio neki dan"
Lagano sam podigla obrvu i samo prešla preko toga uz maleni smješak.
oprostili smo se u dobroj nadi za još koju kaficu....u tom mi je trenu bilo svejedno samo sam znala da ga ne smijem pustiti preblizu sebi.
Uvijek sam se opekla kad je bio bliže.
I uvijek bi me namjerno mučio..ponižavao pred drugima i.....
ufffffff...
ne smijem se toga ni sjetiti.....
no dobro...jedna kava manje....
grč na licu od satnog smješkanja više...i maleni poslić u ruci....bolje nego milijun na grani...ne?
...doma sam se vratila....izmoždena.....
- 15:52 -
utorak, 02.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.582
...uzela sam mobítel u ruku...
..naravno, nestrpljiv kao i uvijek, bio je to Rick..
"Ajde ti kad završiš s June, javi jel možemo sad na kavu" rekao je u jednom dahu
"Ookeejj?" uzvratila sam
"Ma imam poslić za tebe,jedan mali etažni, pa ako te zanima odmah da ti dam papire" nastavio je ne obazirući se na moj ok upitne intonacije
"Dobro, javim se" rekla sam misleći da je razgovor pri kraju.
"Ja ću biti tu još 20tak minuta pa bi se mogli naći u onom bircu pored Lisinskog, znaš onaj MaAAtis"
"Ok, vidimo se." odgovorila sam.
Óblak čuđenja je bio nad mojom glavom. Mhm..
Ubrzo sam shvatila da je MaAAtis ustvari MatIS, birc s fontanom ispred.
"Čudno" odvratila sam June nakon što sam poklopila "dat će mi neki etažni za raditi. Mhm."
"Šuti" rekla je June "neka, sve je to dobro"
Nas smo dvije govorljivo raspravljale u predvorju Poglavarstva kad je opet zazvonio telefon.
"Ja sam tamo za 5 minuta" rekao je Rick
"Ok, vidimo se" odvratila sam i poklopila.
Kako sam znala Ricka u dušu znala sam da je to minimalno 10 minuta pa se nisam ni makla s mjesta.
Rick, naime, ne voli čekati. Ali voli da ga čekaju.
10 min nakon, pored nas je, ne primjećujući nas, projurio Rick.
...obje smo se nasmijale, pozdravile i ja sam krenula polako za njim..
- 22:17 -
ponedjeljak, 01.09.2014.
suzama l'epim tapete vol.581
..danas me uhvatila radna groznica...
oooo, da...
noćas sam radila do dva čak...
ma ok, spremala sam malo po kući, jednim okom gledala tv, trpala, vadila, širila veš i .....RADILA za kompom....
ustala sam jutros u 8. na jedvite jade.
kišica je tako lijepo rominjala da jednostavno nisam željela ustati uz nježnog toplog zagrljala pokrivača koji me mazio sav mirisan, netom opran...
aliiiiii
radna groznica je bila u điru i jednostavno sam morala skočiti na nožice lagane!(laž...bile su teške k'o olovo!)
čim sam progledala na vratima se pojavila Sunny...jutarnja šihta šetnjice...Einy je bespogovorno istrčao van na stubište ni ne osvrnuvši se..
ja sam skuhala svojih 5 čajeva i krenula na posao...
radila sam 5 sati kao robot. digla sam glavu jedino kad se Einy vratio da ga nahranim i pomazim malo.
Uspjela sam isprintati i uvezati tri kopije jednog projekta i još ispravke u tri kopije za neki drugi projekt, treći sam iskoordinirala sa statičarem i napravila izmjene neke i onda krenula van do Poglavarstva...
Naime trebalo je predati ispravljene kopije projekata..usput sam onaj prvi dostavila investitoru i pokupila June koja tamo radi na kavu da malo popričamo o poslu.
U tom jurcanju po Poglavarstvu naletila sam na Ricka.
Rick (45) moj bivši šef. Razlog mog otvaranja firme. Čovjek koji mi je koliko i pomogao u životu toliko (ako ne i više) koštao i živaca i suza i godina života.
Stajao je tamo u hodniku i nervozno se smješkao dok smo nas dvije prilazile put njega.
Bio je, kao i uvijek obučen u skupu sportsku eleganciju. Preskupu.
Ošišao se na centimetar kako bi mu manje do izražaja došao otok koji mu se nazirao na čelu. "Uvijek se strašio ćelavosti" pomislila sam i nasmijala se u sebi. Znala sam ako to na glas pomenem da ću ga matirati, ali sam se suzdržala. Bio je uvijek jako tašt.
I kao i uvijek širio je oblak nervoze uokolo.
U pet godina koliko imam firmu vidjela sam ga tri puta. Svaki od tih puta sam stisnula zube i nasmijala se i naravno, spustila mu big time.
Jednostavno se nisam mogla kontrolirati.
Ustvari kontrolitrala sam se.
I to jako!
To sa spuštanjem je puno bolje nego nokautirati ga, srušiti na zemlju i šutati nogom što mi je bio iskonski poriv, zar ne?
Svaki puta kad bih ga vidjela sjetila bih se činjenice da mi je dao otkaz u trenu kad sam napokon svoj poslovni život stavila u neku normalu. Nisam radila poslije pet i prestala sam raditi subotama. Nakon 7 godina rada u njegovoj firmi, napokon sam imala slobodno vrijeme.
i onda..usljed krize i njegovog osobnog napada krize srednjih godina...šup karta...brutalna...
No, danas, valjda kao posljedica onog napada i ne znam ni sama čega...nisam osjetila poriv da počnem skakati po njemu i prljati mu preskupu odjeću vlastitom krvlju.
Jednostavno sam bila flegmatična i ovaj puta nisam sipala otrov.
"Ima l' posla?" upitao je
"Ima..onako...ne tužim se" odgovorila sam
"Ma i kod nas ima ali naplata je teška, teško je" nastavio je
"Ajde, ajde nisam mislila da ću doživjeti da čujem tebe da kukaš..aj' ne glumataj" rekla sam nasmijavši se
naravno, maska mu je pala, on se malo opustio i rekao "Ma da. Vidiš na tebe sam skroz zaboravio, mogao bi ti tu i tamo neki poslić.."
"A mogao bi" odvratila sam
U to se vratila June iz sobe u koju je usput ušla pa smo nastavile put pozdravljajući se s njim.
"Jel te smijem nazvati?" rekao je na kraju
"Možeš! Prošla sam napad, ljekove za smirenje, sad mogu i s tobom normalno razgovarati!" nasmijala sam se kad sam završila i mahnula mu.
Nas smo dvije krenule put kave. Sjele smo i krenule..jedan po jedan predmet analizirati.
Ja sam bila sva u nekakvom kao lebdenju.
Nisam bila naspavana, ali nisam bila umorna, neka luđačka snaga nadljudska gurala me dalje...
...a onda...usred naše kave, zazvonio je telefon....
- 21:25 -
