Marketing
suzama l'epim tapete vol.597
...jučer sam posjela samu sebe i malo popričala sa sobom.....
ovih dana stvarno niti sam za ljude, niit z aživotinje. no Einy mi ne da mira.
nije baš da kuži šta mi je, ali stalno navaljuje i poziva na igru.
kako nemam baš nekog posla, tu i tamo popustim.
dvije večeri za redom sam proučavala zanimljive teme...
volontiranje u domovima za nezbrinutu djecu....
udomljavanje...
posvajanje...
mhm....
je, znam, "...svoju nesreću i jad neću na taj način riješiti. prvo bih nekako trebala riješiti sebe, pa onda..." bla...bla....sve sam to pokušala ali ne ide.
čitala sam malo forume...
za biti volonter ti je sljedeće...
odabereš neko dijete ii ono odabere tebe...
posjećuješ to dijete koliko često možeš, čak ga dobiješ i za van izaći...
i to tako traje...
dok jednog dana ne dođeš u dom i djeteta nema, dali ga na posvajanje a tebi naravno nisu dužni reći ništa!
mislim da bi me to ubilo!
udomljavanje....
urediš sobicu, dobiješ dijete nakon ne znam ni sama koliko provjera i pregleda i onda ga jednog dana uzmu i daju dalje....
mhm...
i treće...posvajanje
e sad.....
mhm...
još sama sa sobom nisam ziher.
S jedne me strane vuče da pomognem nekom jadnom djetetu koje je napušteno baš kao što sam i ja napuštena...
a s druge....
pa jedva handlam sebe i Einya!
što psihički, a o financijama da ne pričam!
nekako ne znam kako bih handlala njih dvojicu/dvoje i preživjela bez imalo odmora za sebe.
bez sat vremena na dan?
s njih dva dok mi se oboje oko nogu motaju a ja moram raditi u stanu?
ufffffff....
bome ne znam...
znam da bih ja to nekako na kraju ishandlala, ali život mi je i samoj težak bez partnera u njemu da mi bar malo pomogne a još ovako?
ufffff....ne znam, ne znam..
i tako sam ja lijepo mozgala da se sve pušilo i dalje nisam iznalazila rješenja tome što me tišti.
pitala sam se bih li bila u stanju staviti svoj život na "hold" i posvetiti se samo i isključivo životima djeteta i psa?
pa čekaj malo, pa meni je život i ovako i onako na holdu! 
uz to silno mozganje i smirivanje same sebe...desilo mi se, već drugi puta ovaj mjesec....onaj moj napad...
...sve isto kao i onaj prvi puta dan prije rođendana...žarenje, lagana nesvjestica...sve, ama sve isto s jednom razlikom....
nije bilo treskavice kao prvi puta..
bila sam u Einyevom dućanu kupovala mu slatkiše kad je krenulo....
jedva sam izdržala da izađem van na zrak i brzo se odvukla u auto...
u autu sam preošla onaj dio pasti u nesvjest ili ne.
našla sam čokoladu u vratima auta i počela ju žvakati...
pa disati jako...
....ostala sam u autu 15tak minuta dok se nisam donekle smirila.
u glavi mi je tutnjalo....
do doma sam se odvezla vozeći 40 i bacila se u krpe...sve do navečer....
Post je objavljen 26.09.2014. u 09:41 sati.