nedjelja, 28.09.2014.
suzama l'epim tapete vol598
...maaaalčice sam posustala.... :)))...u pisanju....a i u ostalome... 
a najiskrenije, nemam baš nekih stvari, ono Woooowwww pa radije šutim...
još se uvijek tražim.
je, da, sa svoje 42,5 ja se tražim 
znam šta mislite "draga moja ako se do sada nisi našla...."
no dobro tako i ja mislim, ali se jednim malim djelićem i nadam.
a nada je..zna se....
kurFetina
"...ti nisi julija
ja nisam romeo
noćas sam nešto gadno poje'o..."
uffff da bar....
dakle stvari ovako stoje....
je....fali mi Zorg...
fali mi MUŠKARAC (općepoznata stvar 
)
no, unatoč svemu...nisam mu se javljala.
pitanje je koliko ću izdržati ali, za sad se držim...
čula sam se sa Rose pa smo se opet počupale oko Einya...
"Pa zvala sam te da uđeš unutra!" rekla je nakon što sam pokrenula temu kako mi je bilo suuuupeeeerrrrrr za njen rođendan na kiši
"Stara, to je kao da ja tražim tebe da skokneš samnom na kavu dok tvoj mlađi sin (koji je btw toliko razmažen u 3PM!!!lakše je kontrolirati Einya nego njega) čeka u autu" odgovorila sam mrtva hladna
"Nije to isto! Jedno je dijete, drugo je pas!" počela je vikati
"U mom slučaju JE!!! Nisam to tako tražila ali tako je! i šta sad? Ako se ja mirim s tim, a koji ti klinac nikako to prihvatiti?!" sad sam se i ja pridružila deračini
"Ja to nikada neću prihvatiti!" nastavila je u istom revijalnom tonu punom visokih tonova
"pa jebo te, pa kako možeš?" sad sam već vikala sa knedlom u grlu i...poklopila slušalicu.
Kako sam bila u Deichmannu, morala sam se suzdržati.
"Nema plakanja, dovoljno je što si se derala tu!" rekla sam sama sebi grčevito stežući mobitel u ruci.
"Jebo te, pa kako ne kuži?" pitajući se nisam mogla vjerovati.
Ona, koja ima dvoje djece, muža i obitelj koja joj konstantno pomaže(mama i tata) pa zar je tako veliki problem pustiti mene da tretiram psa kao dijete kad već niti imam mame, tate, muža a kamo li djece?
Napisala sam joj sms "Pa dobro stara, bešćutna si. Daj pokušaj malo imati milosti prema nama nekima koji nemamo u životu niti desetinu tvoje sreće"
Mislila sam pri tome na obitelj. Obitelj koju nikada nisam imala u tom lijepom značenju riječi.
Sjećam se dok sam bila mala mama je znala reći mi "Mala Li, moramo paziti jedni na druge jer mi smo si jedino na svijetu, to da imamo jedni druge".
Sad shvaćam rečenicu, tada nisam. Jer to je bila jedna od rijetkih lijepih rečenica koju mi je uputila između batina, čupanja za kosu i deranja, pa nisam nekako mogla pojmiti da je baš super to što imamo "jedni druge".
S jedne strane shvaćam sad shvaćam da je i ona bila nesretna, ali ako ćemo po toj liniji "obrane" ja bih trebala Einyu svako malo nabiti koje rebro, recimo, nogom. Ali to ne činim.
Zato nemam ni za nju opravdanja.
Ni sad niti ikad.
A nekako mi je sve teže shvatiti i Rose...
Njena reakcija na moj sms došla je minutu kasnije "Ne razgovaram preko sms-a!"....
...eto rekla sam, i nemam baš nešto lijepih stvari....bude valjda nekad...samo se nadam prije zagrobnog života!!!!!!
- 09:05 -
