nedjelja, 31.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.580
.....nešto razmišljamm...
..a to nikada na dobro ne izadje..razmišljanje., 
Sjećam se kad smo se davnih dana Marc i ja svadjali..
"Paa mislio sam.." krenuo bi lijeno opravdavati se Marc.
Niti nakon jako puno godina veze nije naučio da u svadji samnom nema šanse..kad se svadjam izvlačim argumente ne iz pete već iz nožnog prsta
Tada bi mu divlje odgovarala "Ti si mislio? Koliko sam ti puta rekla nemoj misliti,nemoj razmišljati? Od toga samo nevolje stignu!!!"
Uh, al sam bila divlja tada..ali bila sam i u pravu.. 
Tako sam ja sada na tom istom mjestu..ili na toj istoj poziciji..nikako ne treba razmišljati, od toga samo zlo ispadne...ahahahahaha
A sad nastranu šalu na stranu i istinu na vidjelo...trudim se ne razmišljati..život je puno lakši....
Recimo obitelj..
Da napišem koju o događanjima između brata i tate kojima me i jedan i drugi šamaraju pokušavajući me uvući u tu kašu, mislili bi da izmišljam.,..
Šta da izmišljam,
Da pretjerujem čak!!!!
I onda ... kako to preživjeti?
Paa..nerazmišljanjem!!!!
Idemo dalje...
Auto..
Iako sam u njega ulupala do sata preko 2000eura, on i dalje guta uje,
Nemilice...
Trebam ga prodati i kupiti si nešto manje a novije..no..otišla brava na stražnjim vratima...
I što sada
Paaa dolijevati uje svako malo, čekati automehaničara da nadje dio za bravu i...
.. NE RAZMIŠLJATI!!!!!
..jer..kao što sam zaključila puno godina ranije...
..ne razmišljati, od toga samo nevolje stižu!!.."
- 20:46 -
subota, 30.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.579
..danas sam slomila dasku wc skoljke..
Istina, o, da, a sad cu otkriti i kako..
Danas sam trebala pokupiti nešto u gradu pa sam predložila Sunny da mi se pridruži pa da odemo na kavu.
Sunny je u četvrtak skidala dioptriju sa oba oka pa je jedva dočekala poziv za izaći malo iz stana..
Otišle smo na njoj omiljeno mjesto, Britanac.
Jednom sam samo pila kavu na Britancu i bila je nedjelja taj put pa me se nije baš dojmilo.
Ono što sam danas tamo vidjela..očaralo me..
Sjedile smo na ručno rezbarenoj klupici birca pod crno crvenim suncobranima dok su mješavina zvukova i boja sa tezgi plovile zrakom.
Bilo je sve, nekako, usudit ću se reći..lepršavo.
Nekako..ma nekako francuski!!
Kao da nismo bildm u Zagrebu u subotu. Ne, tu nije biló niti iz blizine vatrometa taštine ni u kom pogledu. Ljudi su bili normalno, nepretenziozno obučeni, laki..uživali su u ispijanju kave u tom sveopćem koloritu.
Da, oduševilo me...
Alí prije nego sam krenula iz stana..
Naravno, od djetinjstva mi je ostala ona mamina rečenica, dvije..prije nego smo brat i ja izlazili iz stana :"ajde sad na wc prije nego izađemo da ne moramo tražiti wc čim izađemo van!"
Ta navika..odi sad da ne ideš kasnije, me drži i dan danas
Tako sam i danas, po navici, otišla na "putni pish".
Bila sam obučena i obuvena za izlazak.
Sjela sam na školjku i proučavala nožne prste.
"Mhm..možda bi ova dva mogla još malo isturpijati" pomislila sam. Jer, zašto gubiti vrijeme samo na píškenje i sjedenje?
Pa mogla bih raditi još nešto uz to!
S tom sam se mišlju svom težinom nagnula na jednu stranu ne bih li dohvatila turpijicu, pritiskajući svom silinom dio između dva nosača na dasci.
..kad se začulo...krccc..
- 23:57 -
petak, 29.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.578
..danas sam nekako...
ma ne samo danas..ovih dana...
sanjam o godišnjem na kojem nisam bila i zavaravam se da ću otići u 9om mjesecu....
oooo, da...jako sam dobra u samozavaravanju!
i onda sjednem i krenem raditi i ne ide mi...
nikako...
i nakon toga mi sjedne na um ova pjesma.
jebeno istinita.
udara.
još je jača jer je od mrtvog pjesnika.
uf.
danas sam stvarno crnjak
aj'mo se sad svi vubit
ma ne nije to..
ali nije ni daleko...
a sad pjesma koju svi mi znamo, voljeli tog pjevača ili ne...
"...Da se bar mogu probuditi
U svijetu ljubavi
Bez starih dugova i ovih nakaza
Što su me stalno pratile
Da te bar mogu poljubiti
Bez loših sjećanja na hladna proljeća
Bez slike stradanja
Što se baš na nas zalijepe
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
I sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi
Kavu ti skuhati
U krevet donijeti
Pa te poljubiti
Al’ toga nema i ne postoji
Da se bar mogu zaljubiti
U malu seljanku
Na nekom proplanku
Gore u svemiru
Tako da dolje ne vidim
Jer moj je život igra bez granica
Umorna priča, trganje stranica
Na kojim ništa ne piše
Jer moj je život vječito padanje
Kad zbrojim poraze ništa ne ostane
Samo još vučem navike
Sve na tome ostane...."
- 15:07 -
četvrtak, 28.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.577
...nešto si razmišljam....
Godine lete a ja nekako tapkam u mjestu. Ovaj je puta tema posao.
Nemojte me krivo shvatiti, nije da se tužim, ali....dosta mi je ovih legalizacija. Je da me održavaju na slabašnom životu i mene i firmu mi, ali moj posao mi se nekako ogadio.
I tako sam se ja uhvatila u razmišljanju ovih dana što bih drugo mogla raditi.
Zašto?
Paaaa kad toliko provedeš vremena n afaksu pa na kraju završiš na plaćici od 3500,00 kn koliko sad sebi isplaćujem...počneš se pitati...WTF?????
iliti na naški A KOJI KURAC?
mozgam ja mozgam...
u čemu sam dobra da se može prodati a da ima dobru prođu?
šta ja to znam?
i....sjetim se!
jedina stvar (ok sigurno ih ima jako puno više ali ova prednjači) u čemu sam dobra i zbog čega su me svi...što muškarci što žne(ali samo radi savjeta) hvale...je.
....sex...
je, da, nije ono što mislite..
puno sa puta žalila što nemam muda prodavati sebe i svoje "umijeće" ali jednostavno ne ide.
i sama pomisao da se prodajem za pare...mhm
svaka čast onima što to čine, al u mom slučaju nema šanse..al ni teoretske..
to meni ne ide ako nisam emotivno povezana sa osobom pa znači to pada u vodu...
...aliiiii...
ne u potpunosti!
uvijek me pitaju...što muškarci što žene...šta...kako...
a zašto ona/on ne...
a zaštoooo?
pa jednostavno...da otvorim sex savjetovalište?
imala sam tako jednu prijateljicu (kažem imala jer je više nemam..kao i većina koje kad ugrabe muža, zatvore vrata onim iole poželjnim frendicama koje imaju) kojoj je glavni cilj u životu bio udati se za doktora.
svaka čast. o ukusima se ne raspravlja, zar ne?
i tako...mic po mic, nađe ona na netu jednog mladog ginekologa.
maaaalčice u nekim detaljima "faličan" ali...doktor je doktor, i tako se moja frendica baci u lov.
i...mic po mic...uz puno previranja došlo je o do sexa.
doktorski. 
u autu.
na Sljemenu. 
naravno sutradan stiže izvještaj u vidu vapaja od strane frendice.
Doktorčić, baš kao i 99,9% muškaraca bili oni hetero ili homo vole oralni sex....primati, naravno!
"Pa kaj budem" zavapila je ona "Mala Li, ja sam skoro povratila. Meni je to tak bez veze!"
"Što? Velik mu je?" upitala sam
"Ma ne, onak' je normalan al mene ti to tjera na povraćanje i baš mi je fujjj" odvratila je.
"Čuj želiš li ti još uvijek biti žena liječnika?" upitala sam ju zatim
"Pa da, al kak' da to izbjegnem?" bila je očajna
"Izbjegla ne budeš sigurno...ali možeš naučiti..." rekla sam i počela joj objašnjavati osnove...mhm...
Ne, ta moja frendica u tom trenu nije bila djevica niti joj je to bio "drugi" dečko, znači nije neuka...a s druge strane jest. i te kako...
zato si nekako razmišljam...naći neki "tečaj" psihologije tek toliko da se pokrijem papirima i ...krenuti u biznis!!!
Pa što da ne?
200 kn/ glavi za grupne terapije sigurno bih više zaradila nego ovako...gubeći oči iz dana u dan, živce i pretakajući iz šupljeg u prazno.
Odoh...kupiti neki kip sa jako izraženim falusnim simbolom
a šta...i to je početak!
- 23:16 -
srijeda, 27.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.576
"..ide ide patak
Na daleki put
Repic mu je kratak
Kljun je njegov žut..."
Kad god bi se osjetila tužnom ili ako bi bila uznemirena radi nečega, nazvala bi Mr.Biga..
"Policijska uprava,radno mjesto br.25, izvolite" kao i puno puta ranije izvukao bi mi osmjeh na lice samim javljanjem na telefon.
Naravno da ne radi u PU.
"Ustani od stola i kreni ka vratima" odgovorila bî mu već napola smijući se...
Naime znala sam da su mu vrata kancelarije uvijek otvorena.
Iako financijski direktor jedne od vodećih firmi u Zagrebu, Mr.Big uvjek ima otvorena vrata. Kaže da treba biti povezan sa svojim timom a ne odvojen.
Ja na tu njegovu izjavu uvijek odšutim uz smješak. On jako dobro zna što mislim ..vrata ne zatvara jer želi imati sve pod kontrolom
"A žašto?" kao u već dogovorenom dijalogu pita Mr.Big polako ustajući.
"Ne pitaj, nego tako napravi" odgovaram mu
Čuje se zatvaranje vrata i njegovo "Jesam"
"Ok," nastavljam "a sad mi, molim te, daj Patka!"
On se nasmije i krene s pjesmicom..
Uvijek imam tu sliku u glavi dok ga slušam kako umirujućim glasom pjeva meni dječju pjesmicu. On, u skupom odijelu, nasred velike sobe pjeva,
To me još više raznježi i izmami osmjeh na lice.
Danas sam ga htjela nazvati, ali nisam.
Danas mi je trebao Patak kao zrak dok sam sjedila u autu i slušala guste kapi kiše kako padaju po njemu dok su mi suze kotrljale niz obraze...
Ne znam što mi je danas bilo, niti sam u pmsu niti me nešto baš pogodilo da je pokrenulo tu salvu osjećaja praćenu suzama.,.
No, istina je, bez pretjerivanja da sam danas izbacivala dio te velike tuge koju nosim u sebi putem suza...
A onda sam, da smirim samu sebe, zatvorila oči sjedeći tako uplakana dok mi je u glavi odzvanjao Mr.Bigov glas..
"..ide ide patak
Na daleki put
Repić mu je kratak
Kljun je njegov žut
Kao vojnik stupa
Ta-ta-ra-ta-taa
Ode da se kupa
Kva-kva-kva-kva-kvaaa.."
- 17:25 -
ponedjeljak, 25.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.575
"...Lollipop, lollipop
Oh lolli, lolli, lolli, lollipop, lollipop
Call my baby lollipop, tell you why
His kiss is sweeter than an apple pie
And when he does his shaky rockin' dance
Man, I haven't got a chance
I call him lollipop, lollipop
Oh lolli, lolli, lolli, lollipop lollipop..."
Lizalica, lizalica
Oh, liza, liza, liza, lizalica, lizalica...
zovem svog dragog lizalica, reći ću vam zašto
Njegov je poljubac slađi od pite od jabuka
i kad pleše svoj ples
čovječe, nemam šanse...
Zovem ga...lizalica, lizalica
O liza, liza, liza, lizalica.....
..ne znam zašto mi se ova pjesma toliko po glavi vrti...
možda žarko želim nekoga...mhm...liznuti?
Einy i ja smo se sinc vratili s puta...
Bili smo u Osijeku kod Lilly na tri dana....
Moram priznati da sam malo odmorila mozak.
Malo, skroz zericu ali jesam. Mozak bar.
Opće stanje premorenosti je nepromjenjeno.
Bila sam u dobrom društvu....a Einy? Einy je bio centar svijeta kako god okreneš!
Plijenio je pažnju di god da je krenuo...
bilo da je "lovio zeke", bilo da se kupao u Dravi..
bilo da je skakutao po Tvrđi ili se družio sa pesom lutalicom u Aljmašu...
To su definitivno svakako bili njegovi dani!
Nas smo dvije...odumirale...
Obje premorene od posla, nakon dugih šetnji sa Einyem po zvizdanu dok su nas glocali komarci, jednostavno se nismo uspjevale toliko brzo regenerirati između dvaju šetnji kao sam Einy.
Bio je neumoran!
Promatrala sam sa divljenjem Lilly koja je bez imalo žaljenja u glasu hrabro pričala o tome kako joj je mužu u hladnoj Kanadi, kako radi dva posla i priprema teren da dođu ona i sin gore za njim.
Dugo se to spremalo i svi smo nekako mislili da se taj njen najavljivani odlazak neće realizirati..a kad ono...
priče su postale svarnost.
Stvarnost, koja, moram priznati, pomalo sebično boli...
No, s druge strane, gledajući ju kako se ubija od posla svakodnevno, želim da ode što ranije tamo da bar odmori mjesec dva do novoga posla.
Šećući s Einyem po Osijeku malo sam promatrala ljude i grad. Sveukupno stanje ulica i "na ulicama".
Sve je to...
uh...
Osijek je puno jednostavniji i mirniji od Zagreba i iskreno moram priznati da su se vožnja u Osijeku i pješaci...ubrzali.
Ranije su se svi nekako vukli onako rastezali kako i govore no i njih je uhvatila sveopća groznica žurbe.
Žurbe u vožnji...hodanju...
no i propadanju.
Sve je to skupa žalosno.
Toliko lijep grad...toliko potencijala...a tako....
Uh...
No, nećemo o žalopojkama..idemo vedres tvari.
Jako sam ponosna na Lilly kako rekoh, pravi je borac.
Nije joj bilo lako u životu ali sve je uspjela iako teškom mukom, ali ipak porediti i sve poslagati na pravo mjesto.
Stvarno je carica!!!!
Voljela bih da sam bar upola kao ona!
Ja, s druge strane...nekako...ne znam..
od svega pomalo odustajem...
od posla...
kočim se...pokušavam ići polako...ne nervirati se...zaustaviti se iste sekunde kad planem
radim na tome da ne planem uopće...
nekad mi ide..a nekad ne...
no sa tim kočenjem i konstantnim umorom i evo vec trecom godinom da nisam bila na poštenom godišnjem odmoru..polako ali sigurno gubim volju za ovim poslom...
Nisam sigurna je li to gubitak volje za poslom koji radim ili poslom općenito.
Znam da raditi moram iako tvrdim uvijek da jedino "MORAM" umrijeti..ali kako nemam neki backup stvarno donekle moram raditi...
...baš kao i većina nas...
ali...
umor je tu...
sveprisutan i zove me...
vuče me kao pjesma sirena mornare da se nasukam na njegove hridi...
a sviđa mi se njegov pjev...
njegov zov...
njegovo milozvučje...
čak me ni lizalice više ne privlače, ne vuku...
i svako malo ja se pustim da kao i sad...utonem u san...
- 19:20 -
nedjelja, 24.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.574
.."endometrioza" rekla sam u hipu umjesto da ignoriram pitanje..
Čiča primarijus je lagano podigao obrve i pitao "do kuda se proširila?"
"Ne znam" nehajno sam odgovorila vec lagano "tupa" na tu temu.
"To trebate snimiti pod hitno"rekao je ozbiljnim glasom "ja Vam to mogu pogledati,nemojte me krivo shvatiti nije to sad samo trgovački trik, mojoj kolegici je to došlo do pluća"
"Mhm, u redu, razmislit ću o tome, hvala"
Rastali smo se rukovanjem i ovaj me put gledao u oči.
Udaljavajući sam grozničavo razmišljala "Što ako vide gdje se skroz proširila pa me riješe endometrioze?
Šta to znači, da ću moći zatrudniti?
Sad?
Kad sam se već pomirila sa svime?
S kim?
S OVOLIKO godina?!??"
Mrmljajući sebi u bradu, sjela sam u auto i odvezla se doma.
Kad sam stigla kući uzela sam telefon u ruku i nazvala sam ih.
Naručila sam se za MR zdjelice.
Da završim jednom za svagda sa tim.
Da kažem sebi jednog dana da sam stvarno SVE pokušala..
1200 kuna mi je odzvanjalo u glavi...naime, toliko je snimak..s popustom..
Uz to me mučilo još nešto..
Ja sam se napokon pomirila sa situacijom vezanom uz djecu..zato imam Einya, on vješto popunjava sve praznine..
I šta onda?
Da zatrudnim sa Zorgom i odgajam dijete sama?
Da rodim u 43ćoj i budem samohrana majka sa psom i plaćom na minimalcu?
Sama sa još jednom kušnjom koju trebam opet samostalno proći??
I tada sam šokirala samu sebe..
Uz svu tu silnu žudnju godinama kad sam se trudila zanjeti pod svaku cijenu s bilo kim..ja sam zaključila i sama sebi priznala da sam se pomirila sa stanjem i da jednostavno nemam više snage...
Jednostavno je nemam...
Uostalom..hipohondrija je jako skup hobi..
...vrijeme je da nađem neki meni cjenovno pristupačniji...
..upalila sam komp i pismeno otkazala sutrašnji termin pregleda..
Gotovo je...
- 00:13 -
petak, 22.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.573
..kao i oba puta ranije, ja sam zaspala na magnetnoj, ..
Je, znam..svi koji su bili na magnetnoj znaju kako magnet uopće zvuči..kako udara..
Sve to meni nije smetalo da se oduzmem ni minutu nakon sam uvučena u tubu..
Moje ranije brige o eventualnom napadu klaustrofobije bili su raspršeni u trenu kad su mi stavili na glavu neku vrstu kacige koja mi je dodatno učvrstila glavu ali i otvorila nove vidike.
Kako?
Naime na kacigi je bilo instalirano zrcalo..svojevrsna inačica retrovizora.,jedan pogled na njega i predamnom se otvorila cijela ordinacija..unutrašnjosti tube nije bilo traga..
"Pametno!" rekla sam sama sebi i utonula u san...
Bila sam brzo gotova, a kad su me pozvali da ustanem,desna strana me, valjda od stiska "kacige" lagano probadala..
Za rtolom me u ordinaciji čekao primarijus,onaj isti čiča s puno pitanja..
"Dobro recite mi" rekao je lascivo me gledajući, "zašto se niste udavala?"
"Tko kaže?"odgovorila sam vrlo učti0uo pokušavajući skriti nelagodu zbog ispitivanja"ja sam sretno razvedena"
Nakon te rečenice, čiča se uhvatio ispitivanja o mom dolasku na snimanje i zdravlju općenito.
Odahnula sam.Na kratko.
"Da, mozak, mhm, kao u curice!"krenuo je
"Malo Vam je povećana hipofiza, ste u ciklusu možda?"
"Ne" odgovorila sam "upravo suprotno"
"Pa u redu, nije to sad toliko alarmantno veliko" odvratio je
"A desna strana glave?"upitala sam "ima li kakvih ugrušaka?"
"Ja tu ne vidim ništa" ...ta mi je rečenica jako dugo paradirala po glavi
Iako se bol desne strane povećavala, bila sam neočekivano happy.
Čiča je to primjetio i opet krenuo s paljbom intimnih pitanja.
.."a zašto nemate djece?" jedno od mojih omraženijih pitanja upravo mu je izletilo iz usta...
- 23:33 -
utorak, 19.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.572
..na snimanje mozga sam stigla svježe oprane kose..
..ma koga zezam,pa kosa mi je bila polumokra!
Pa kako drugačije nego mokre kose?
A što da ne?
Bila sam u uskoj mini haljinici jarkih boja u sandalama s petama od 8 cm.
Polumokra,valovita kosa,preplanule noge. California look
Doček je bio ..mhm..
Docekali su me "snimatelj i "redatej" ili bi to bio scenarist?
Bilo kako bilo, dijagnostičar(redatelj) je čiča od brat bratu,65godina.
Kao i prvi puta kad sam snimala koljeno pred operaciju, obrušio se svim silama na mene.
Komplimenti su pljuštali nemilice. Jedva sam im se ízmicala..bila sam brža od njih sve dok me jedno pitanje nije zakucalo na mjestu.
"Ne vidim Vam prsten na ruci, pa kako to?"
Mhm..samo sam se nasmijala i promrmljala sebi nešto u bradu kad je došlo drugo pitanje ..
"A Vi onda znači volite žene?" nije se dao smesti čiča.
Nasmijala sam se glasno odlučivši ne odbrusiti mu i rekla mu uz najljepši osmjeh "Na žalost, ne. Mislim da bi mi život bio puno lakši da je to tako"
Stari je razrogačio oči i razjapio usta i prije nego je uspio postaviti još koje dobitno pitanje, spasio me "snimatelj".
"Možemo krenuti" rekao je i ja sam se kao po komandi ustala i krenula za njim ostavljajući staroga razjapljenih usta
..Osjećala sam njegov pogled na leđima. Ili da budem egzaktnija, na guzici...
- 20:49 -
subota, 16.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.571
...vrata nam je otvorio veseli starčić.,.
Uveo nas je u skromnu blagovaonicu sa kuhinjom i ponudio nas da sjednemo.
Sve je mirisalo po travama...čajevima...
Betty je prva išla na stolicu pod lampom. Naime, tamo joj se čovjek približio i krenuo gledati oči..čas jedno, čas drugo.
Ja sam skutreno sjedila na svojoj stolici.
nakon par izmjenjenih naputaka Betty, starčić se okrenuo meni i rekao "a šta je s tobom?"
"Puno toga" rekoh, "ali bih prvenstveno da mi pogledate glavu. imam glavobolje konstantne sa pratećim nuspojavama.."
"Dođi sjedi na stolicu" rekao je i pokazao rukom na stolicu na kojoj je do nedavno sjedila Betty.
Ustala sam i sjela na tu stolicu i ..razrogačila oči.
Starčić je puhao i rekao mi "Imaš neki ugrušak sa desne strane glave. zato te to boli."
Kako sam ja valjda odreagirala kao kuhana noga, starčić je krenuo zbijati šalje sa Betty i samnom.
Svi smo se skupa nasmijali kad me ponovo pogledao i upitao me "a kako stojiš ginekološki?"
"Mhm...a nikako, imam neku čokoladnu cistu na jednom jajniku a valjda i nešto gore jer nisam u mogućnosti zanjeti, ali to mi više nije prioritet." odgovorila sam
"Nemaš ti samo na jednom, imaš ti na oba. I toga ima dosta, al to ćemo poslije. Ajde prvo glavu snimi"
Ok...kako sam odbijala snimanje glave koje mi je palo na pamet već mjesec dana ranije ali mi je previše bilo dati toliko para za sebe samu, ovo mi je bio podsticaj.
"Ajde, bar ću vidjeti kuda i kako dalje" rekla sam sama sebi kasnije uplaćujuću MR mozga, u pola cijene ponuđen na eklinika.hr "samo" 800,00 kn...
....a i to je početak...
Iako sam si to pokušavala izracionalizirati na sve moguće načine, ipak sam se prepala.
Ali ne za sebe. Nevjerojatno.
Prepala sam se za Einya...što li će Einy ako se meni nešto desi?
Krenula sam kovati planove kako da osiguram Einya i na kraju uvjerila Ann da snimi broj od Sunny koja ima ključ od stana.
Naime s Ann se čujem gotovo svaki dan pa ako me ne čuje par dana...
Eto...
Einy je bio osiguran a sada....fotosession!
"IIIIIIiiiiiiii-haaaaaaaaaa imat ću svoj vlastiti book...manekenka glave u 42-oj!!!!!!!" već se bilo puno lakše šaliti na vlastiti račun...
- 22:42 -
suzama l'epim tapete vol.570
"...dalekim sad plovim mooremm..."
Bettyna mama je nedavno obolila. Rak debelog crijeva ako sam dobro zapamtila.
Bio je dobrocudan pa su ga izvadili te je ona krenula sa terapijama.
Prvo konvencionalnim, kemoterapijom, a zatim nekövencionalnim..travama.
Dosta dugo vremena su meni i Betty glavna tema razgovora bile boleščuge roditelja, pa ubrzo i naše.
Obje smo prošle 40tu pa je laganini došlo vrijeme i za to. Boleščine.
Kako sam imala onaj napad u proljeće a u to vrijeme je Betty bila s roditeljima prvi puta kod travara Sulejmana, zamolila sam ju da sljedeći puta mene povede kad ide tamo.
Travar je čiča od nekih 80godina, iridolog, sam izliječio svoj rak kao i posljedice moždanog udara.
Dobre reference, ha?
Bilo kako bilo,taj petak kad sam se vratila onako uplašena iz teretane, nazvala me Betty.
"Čuj," rekla je "ja ti sutra oko podneva idem do travara pa zovem da se dogovorimo"
"Ok, super, može, taman u pravi čas!" odvratila sam. Bila sam iskrena. Brutalno.
Sutradan je Betty svratila po mene i karavana je krenula...
- 05:49 -
četvrtak, 14.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.569
...petak je dan za metak,.
..bio i bit ce...
Tako je i meni svanuo takav petak.,
Uživala sam..
Nebrojeno puta...
Još i još...
..u jednom od tih "još" umalo sam izgubila svijest..
Maalčicee sam se prepala.
Ok, da, to je jedna od ljepših smrti, nesumnjivo, no, pa ja sam još premlada za oproštaj
Par sati kasnije Ann i ja smo bile u teretani.
Da nešto objasnim prvo da ne bi bilo zabune. Ne idem u teretanu da bih izglfala kao balon, što znači da ne dižem velike kilaže. Moj je domet 21 kg. Nikad ne idem preko toga..
Taj dan mi je i ta 21kila bila previše. Na momente sam osjećala da bîh mogla izgubiti svijest.
Brzo sam se javila Ann i otišla u svlačionicu. Malo sam se ispljuskala vodom i spremila doma.
"Ok, vrijeme je stvarno odem snimiti glavu" rekla sam sama sebi odlazeći iz teretane..
Ooo,da, dobrano sam se prepala..
- 21:08 -
ponedjeljak, 11.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.568
...Marisol..
Koja je ovo repriza?
Četvrta?
Na tvu ništa nema.
Ok,mogu preživjeti reprizu NCISa, 2.5 muškarca, The big bang theory..nije mi drago gledati reprize,da, ali mogu izdržati..
..ali Marisol?
Opet?
A htjela sam malo odmoriti glavu.
Bolje rečeno zatupiti ju.
Čudna je ta moja glava, ali ju u zadnje vrijeme štedim.
Nije baš u najboljem stanju.
Ne zbog psihe iako ju i ona povremeno žestoko muči, nego čisto iz nekih fizičkih situacija.
Počelo je kako sam ranije napomenula prije par mjeseci..pa se nastavljalo u povremenim epizodama...
Primjerice na moru.
Zvrky i ja smo mijenjali destinaciju plaže prvi dan...
Nakon podugog šetanja po zvizdanu uz strminu koja je vodila u more, počelo mi se mantati..
Prvo lagano, a onda na mahove sve više i više.
"Čuj,nemoj se ljutiti, al ja moram malo prilećí" rekla sam Zvrkyu
Raširila sam ručnik i legla uz stazu.
U trenu sam se oduzela.
Mravci i ostali "arci su me grickali a ja sam tonula..
Oduzimala sam se...
Vraćala...
Ubrzo sam se razbudila,spakirala i krenuli smo dalje...
Slična mi se epizoda ponovila dva dana kasnije.
Bila sam ljuta što moram posred brda po zvizdanu do auta.
Bilo mi je teško i osjetila sam neočekivani umor. Mantanje.
Ništa me od toga nije jako zabrinulo. Proći će, uvjeravala sam se, ali sam si tek u trenucima nemoći uspjela priznati da nešto nije ok...
No, u petak sam se dobrano prepala..
- 21:16 -
subota, 09.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.567
..samokontrola je jebena stvar..
"Znaš, ja se kupam gol." obznanio mi je Zvrky kad smo došli na prvu plažu.
Kažem prvu jer se plaže nisu ponavljale. Svaki je dan bila druga. Valjalo je obići cijeli otok. Mhm.
"Mhm,ok" promrmljala sam i na pamet mi je odmah pao film "Šta žene žele" ili kako su ga već kod nas nazvali.
Onaj s Mel Gibsonom u glavnoj ulozi, i jedna scena naročito.
Dakle, Mel čuje ženske misli. Sa šeficom je u kancelariji i "čuje" ju kako mu je bacila oko na međunožje i kako se bori s tim da ne pogleda opet.
Eee to je i mene mučilo. Znate ono kad čovjek ima neku manu ili ožiljak i nije lijepo da piljite u to,ali ne možete si pomoći i piljite isključivo u to?
E, taj feeling!
Prestravila sam samu sebe da će mi se dešavati isto.
Ali..
..napravila sam ratni plan i striktno ga se držala.
Kad bi Zvrky izlazio iz mora, okrenula bi mu se leđima i čitala knjigu.
Dok bi ulazio u more, ista stvar. Ručnik mi nikad nije bio okrenut ka njegovom ili blizu njega.
Trudila sam se uvijek biti na pristojnoj udaljenosti.
Treći dan sam uspjela pogledati u facu i ne vidjeti ništa od vrata naniže iako je on stajao gol golcat predamnom.
Reći ću samo da sam u tih par dana pročitaj 700 od 800 stranica knjige!
Iako kratko, bilo je bar mrvicu ljekovito to povremeno uranjanje glave pod površinu mora.
Glava me i dalje cijelo vrijeme mučila, ali sam i nju ubijala knjigom.
..odlazak u daleke krajeve Oštrozimlja lijek je za mnoge bolesti i stanja...
- 22:44 -
četvrtak, 07.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.566
"...žu žu žu žuljaju me cipeleee.."
pjevala sam dok sam danas šepusala do odvjetnika noseći mu izvještaj o energetskom pregledu za jednu stranku...
danas je već drugi dan kako sam se vratila s "odmora" i kao da odmora nikad nije ni bilo.
premalo.
definitivno premalo i prekratko je to sve skupa bilo...
.....na Rab smo stigli relativno brzo.
Osjećala sam se opet kao klinka jer mi je nakon skidanja sa autoputa bila muka u autu.
Sva sam se zelenila, želudac mi se svezao u dupli čvor.
Einy mi je falio iako sam dobila izvještaj od Sunny da ga je već pokupila i da misli biti s njim cijelo vrijeme.
Apartman smo brzo našli i odnjeli stvari gore.
Gore su nas čekale dvije sobe sa bračnim krevetima....
Uvijek sam se čudila Zvrkyu kako spava sa ženama na skijanju, na jedrenju...u istom krevetu i nikad ne bude ništa.
Sjećam se kako sam rekla "Ja ne znam kako ti možeš, pa ja da se probudim uz toplo tijelo u svom krevetu...ne znam...jednostavno ne znam" i klimala sam glavom negodujući "ja ne znam bih li to mogla!"
I, eto mene pred novim izazovom...bračni krevet...
No dobro..prijateljstvo nije vrijedno sexa, odrasli smo ljudi a za svaki slučaj ja sam se to popodne "osigurala".
Za vrijeme pauze...u procjepu između seljenja Einyevih stvari u Sunnyn stan i pakiranja u zadnju sekundu, svratio je Zorg...
Na kratko...ali jako slatko željenje sretnog puta...
"mhm, nije mi jasno kako te ne zanima s kim idem na more?" sumnjičavo sam upitala prije nego ćemo se rastati.
"Kaj ne ideš sama?" odgovorio je i raširio oči upitno.
"Ne, idem s frendom..." odgovorila sam samozadovoljno se smijuljeći u sebi...
I tako eto mene da sama sebi skočim u usta i napravim isto kao i Zvrky sve ove godine.
Spavati s nekim par noći za redom u istom krevetu a da se ne desi ništa...
"Čuj, Zvrky" rekla sam u jednom trenu "samo da ti kažem da se ne moraš zbog mene brinuti po noći, ja sam se ispuhala danas pa možeš mirno spavati"
"Kako to misliš?" upitao me
"Pa, znam da će ovo ružno zvučati, ali imala sam danas dostavu." rekla sam i nasmijala se.
Mislim da nije shvatio od prve ali kad je vidio moj osmjeh sve mu se posložilo.
Mislim da nam je oboma u tom trenu laknulo.
Mislim sve pet, nije da nešto pretjerano privlačimo jedno drugo, ali oboje smo ljudi od krvi i mesa i ako non stop nemaš kočnicu u glavi, pa malo mora, dašak vjetra, malo vina i zvijezde i ...piiiihhhhhh
Definitivno nije vrijedno cijene prijateljstva.
U tih par dana prešli smo Rab uzduž i popreko.
Upoznali smo različite plaže, nahodali se kao pravi maratonci, bili na vrhu Raba....
Lijepo....ali naporno...
Bar meni.
Tek sam tamo shvatila koliko sam ustvari umorna..
Ja, koja sam poznata po tome da se volim brćkati, skakati po moru, roniti i ne izlaziti dugo iz vode...bila sam većinu provedenog vremena na plaži zadubljena u knjigu.
Knjiga Igra prijestolja, prvi dio, potpuno me obuzela a i bilo mi se lakše zadubiti u knjigu nego se kontrolirati da ne gledam Zvrkya.
Naime...Zvrky se kupa gol...
- 23:54 -
suzama l'epim tapete vol.565
...dani su letjeli u času i došao je petak....
dan za metak
ma ok, ne takve vrste..ok i takve, ali došao je dan puta na more..
Neke sam stvari porješavala, neke sam ostavila za poslije odmora. Popakirala sam sve i spremila se na pozdravni govor sa Einyem.
Einy je "kužio" da se nešto sprema i danima ranije.
Naime, kad bi Sunny sa svojim psom došla po njega u šetnju, sišao bi dolje, pozdravio se s njima i onda sjeo pred ulazna vrata od zgrade i ni makac.
Naravno da mi se srce stezalo kad god bi vidjela da se Sunny vraća sa pola ulice po njega i doslovce ga odvlači na lajni prema nasipu.
Zvrky je stigao prema redu i rasporedu a ja sam s knedlom u grlu dragala Einya i govorila mu dobro uvježbani igrokaz koji smo igrali svaki puta kad bih izlazila iz stana i njega ostavljala u njemu.
"Ja sad idem u dućan, a ti čuvaj kuću, ok?" govorila bi mu gladeći ga po glavi dok bi me on gledao očima punim tuge.
"Budi dobar, čuvaj kuću, brzo dođem." završila sam kao i svaki put do tada i zatvorila vrata.
Srce mi je luđački tuklo.
Par sam dana razmišljala o rastanku s Einyem i teškom sam se mukom suzdržala da ne otkažem vikend na moru i ne ostnem s njim.
Shvatila sam da moje tijelo ipak treba odmor kakav-takav ali bio je više nego prijeko potreban.
Pozdravila sam Zvrkya, ubacili smo moje stvari u auto i krenuli.
Kako sam sjela u auto, počele su mi suze teći.
Bila sam neutješna koliko sam se god pokušavala kontrolirati.
Kako bih utažila bol na jedini način na koji znam i koji uvijek funkcionira(pa bar na kratko) predložila sam Zvrkyu da svratimo prije polaska u MekDrek na sladoled...ili shake...
Nije bilo sladoleda sa snickersom na koji sam pikirala ali poslužio je i shake.
Zvrky me u čudu gledao dok sam srčući shake, povremeno brišući suze, pisala sms Sunny o Einyu šta se gdje nalazi..koliko čega i kako...
Je, čudno je to, ali sam u tom trenu shvatila osjećaje roditelja kad se prvi puta odvajaju od djeteta na par dana.
Zvrky nije, ali me šutke pustio da odradim to šta trebam i mi smo krenuli..
...avantura je počela....
- 01:40 -
utorak, 05.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.564
..jugo se sprema..valovi dižu..
Kad sam ustala i pogledala se u ogledalo tog jutra, iz njega me gledala ni više ni manje nego grofica Dracul...
Bilo je to nešto što sam očekivala jer mi se nepogrešivo dešavalo svako jutro nakon one oštre boli uvijek istog mjesta na desnoj strani glave..
Desna mi je bjeloočnica naime, bila više crvena nego bijela.
Faca u ogledalu imala je jednu bjeloočnicu i jednu crvenoočnicu.
Mhm,ok..
Nisam baš bila presretna.
Ne zbog izgleda već zbog potvrde svoje sumnje. Bol u glavi i pucanje kapilara u oku povezani su.
Einy me slijedio u stopu. Njemu nije bilo razlike između Male Li i grofice Dracul.
Nasmijala sam se i podragala ga čeznutljivo.
"Valjda me neće ćopiti moždani.," pomislila sam i krenula u spremanje za šetnju..
Još su me dva dana dijelila od mora.
Koliko sam se veselila toj pomisli, toliko sam i strepila od iste.
..bit cu toliko dugo bez Einya..
- 11:34 -
subota, 02.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.563
..u snu sam bila na nekom sastanku..
Samnom je razgovarao naočit muškarac u 50tim godinama.
Bio je ležerno obučen, miris njegovog aftershavea punio mi je nosnice.
Bio je jako ljubazan i sa velikim oduševljenjem je prihvaćao svaku moju recfnicu.
Sugestiju.
Muškarac je bio Austrijanac, a jezik korespodencije engleski.
Krajičkom sam oka kroz staklene zidove ureda, u susjednom uredu primjetila Gigi.
"Ah,da i onda je tu" prošlo mi je kroz glavu "ovaj smo sastanak pripremalejjoš dok smo razgovarale..
Nesvjesno sam uzdahnuja duboko i muškarac se nasmijao.
"Gdje ste odlutali?" pitao me na tečnom engleskom.,
Pokazala sam glavom ka Gigi i u par riječi opisala situaciju.
Muškarac je sućutno dotaknuo moju ruku i rekao mi"sve će doći na svoje mjesto. Nego, da dogovorimo detalje za sutrašnji put u Zagreb..."
Kad sam se pojavila sutradan na dogovorenom mjestu, vozač mi je otvorio vrata stražnjih sjedala.
Na traznom je mjestu stajala kovera,a do koverte je sjedila Gigi."
Obje smo frknule kroz nos sa " Od kuda ti???"
Nevoljko sam sjela, vrata su se zamom zatvorila i auto je krenuo saw, bez vozača i suvozača u njemu.
Pogledale smo se u čudu,a ja sam otvorila kovertu i iz nje izvukla pismo koje je glasilo ovako:
"Draga Mala Li,
jako mi je drago što sam Vas upoznao, dali ste mi puno svjetla u ovim posljednjim danima života.
Naime, imam rak i ostalo mi je svega par dana života koje sam mislio podijeliti sa Vama u Zagrebu.
No,umjesto toga, darujem Vam ovaj put sa Vašom prijateljicom da se izmirite. Život je kratak, vjerujte mi, znam.
Za auto ne brinite, dovest će Vas sigurno do Zagreba i tamo otključati.
Pričajte, živite život!"
Pročitala sam pismo do kraja i okrenula glavu ka Gigi...
...k javi me doveo njen povik "Nema šanse!" dok je čupala kvaku od auta grozničavo pokušavajući izletiti van..
..koja kašaa..prošlo mi je kroz glavu dok sam se protezala..rak investitorice..Gigi...put...
...sve sam pomiješala, baš sve..
- 23:12 -
petak, 01.08.2014.
suzama l'epim tapete vol.561
..treba slušati svoje tijelo..
Stalno si to govorim i obecajem sama sebi, ali ocito da vrijedi kod mene ona "obečanje, ludom radovanje"
Kao da ce smak svijeta, upregnula sam se u posao svim silama pred odlazak na zasluženi bar minimum odmora..i..
..u srijedu me navečer počela boliti glava.
Uvijek metodično, na istom mjestu s desne strane...
Nije ni čudno..
Toliko kombinacija, koju prije razriješiti, koji posao odgoditi za sljedeću srijedu a koji obaviti sad,jer, svijet bi mogao stati ako ne napravim taj posao.. 
..i, na koncu konca..
kako prebroditi rastanak od Einya, pa makar bio privremen?
Posao koji sam uspjela isporučiti u srijedu, certifikat, bio je za jednu jako suhonjavu, gotovo prozirnu ženicu iz nekog seoceta kraj Vukovara.
Prodavala je skupa sa rodicom s kojom se ne slaže, kuću od oca u Brdovcu..
I, eto, tako lijepo, mic po mic eto mene u cijeloj priči, u izradi certifikata..
Kad sam prvi puta stigla na uviđaj u kuću, gospođa je bila jako nepovjerljiva..gledala je i mene i svog advokata kao da smo ju došli orobiti..
Kad sam stigla drugi puta već se bila smekšala i usput, onako, mi rekla razlog svoje suhonjavosti...rak...
Kako je druga gospođa odbila platiti svoju polovicu certifikata, ova "moja" je javila da prepravim račun samo za nju...
Iako je to sitnica, spustila sam joj račun za 10%..
"Zašto?" pitala je Ann "Kao ne radiš za dovoljno nisko?"
"Ma žao mi žene, ima rak" odgovorila sam..
"Dobro, a kako ti znaš da ima rak? Ili bolje da pitam ZAŠTO ti znas?"
"A šta ja znam"rekla sam,
"A dobro jesi ti svjesna.."zaustila je An
"..da će ona od prodaje dobiti 40.000 eura? Jesam" nadovezala sam se
"Ma znam sve, uostalom tko ti govori, iste smo" sad je već kroz smijeh govorila Ann..
.I tako, jedna, pa druga, pa treća stvar jedna za drugom i ja tu noć pod okriljem glavobolje usnem jako čudan san..
- 23:06 -
