četvrtak, 31.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.561
"...life is a bitch.."
pisalo je na maji koju sam držala u rukama.
Pitala sam se bih li imala muda takvo što staviti na sebe i šetati tako uokolo..
"Ionako mi se ljudi boje prići" nasmijala sam se u sebi govoreći si da sam ja "ozbiljna žena sa pune 42 godine"
i da to ne pristaje mojoj ozbiljnosti
maknula sam se od maje i otišla na druge vješalice...
na tim majicama je pisalo "Cutie"
"oooookkkeeeeejjjjjj" rekla sam si u bradu, uzela tu jednu i jednu "kučku" i otišla u kabinu.
Kupila sam obje...punih 80 kuna!!!!
Noć prije sam prestala raditi oko 3.
Ne bih ja...ali primjetila sam da mi se tipkovnica u jednom času počela ozbiljno približavati...
Opako čak...
kao da me napada...
...dok naravno nisam shvatila da kljucam
Tugaljivo sam gledala u mob koji je pokazivao da ću spavati skoooooroooo pa 4 sata.
Šta sam ono pričala o godinama i iscrpljivanju i čuvanju sebe same?
Aaaaaaaaa....tooooooooo ...he..he...mhm, da...
S jedne strane ubijanje je pogubno...od posla ubijanje, da ne bi pomislili...a s druge...potpuno te zaokupira...
No dobro...
Dan je sve i svemu bio jako dobar...
i fin...
Zvrky i ja smo se našli na gablecu u Av. Mallu na nečemu sa žlicom...dosta smo pričali i malo razrađivali sitnice...
ooooo da, more se bliži...
koliko god mu osjećam miris toliko osjećam i grižnju savjesti zbog Einya...
Ma znam, znam da ja njemu neću ni nedostajati jer će biti u dobrom društvu, no ipak...nekako....
teško mo je oko srca...
Uvijek nekakvi "za" i "protiv"....kad razmišljam (a to nije dobro ) tih par dana neće mi ni prvidno biti dovoljno da napunim baterije, osjetim more i da ne nabrajam....a opet..3 cijela dana da ne vidim Einya mi se i ne čini tolika propast (ako zanemarimo osjećaj krivice)..
nikad zadovoljna...
a možda i jesam!
poslove samo prebacujem na dio "poslije godišnjeg"....evo upravo sam poslala jednoj gospođi mail da nisam zaboravila na nju, obavijestila ju do kuda sam stigla, kao i činjenicu da sutra idem na more....
oooooo da!
ali do tada...
ima se još puno posla pa mi je bolje raširiti taj veš i laganini pravac krpice!
je da vrijedi ona "life is a bitch" i da si dopustim opet plakati ridala bih u sav glas da je to istina...
no...ovaj puta samo ću reći
life is a bitch....but , so am I!
- 00:01 -
srijeda, 30.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.560
...Mr Murphy's in the house!!!!
je, je....marfijev zakon radi....ovo je bilo po Vuku
sinoć sam dovršila jedan projekt.
Nisam ga isprintala jer nisam znala točnu adresu investitora.
Danas kad sam ju upisala u tekst, pokušala sam ju upisati i na nacrte...
kojih...
pogađate...
NIJE NIGDJE BILO!!!!!!! 
ne znam zašto, ali nisam se previše nervirala nego sam lijepo ponovo sjela i nacrtala sv eiz početka.
Kako sam koji list nacrtala, odmah sam ga slala na printanje...
da ne bi Murphy ponovo svrnuo na vratašca.....
E, dok sam se brinula oko tog projekta i utvrđivala gradivo nanovo crtajući već nacrtane nacrte, trebala sam raditi certifikat.
Koji predajem sutra u podne.
Kod OK korala
kako ga nisam napravila, radim ga sad......
Oči su mi na pola koplja, spava mi se za poluditi i sve mi se čini da sam..."u škripcu..."
"...Cudna je ovo noc
cudan sam sam sebi
treba mi nesto toplo
tvoje ruke na meni
Sidji do reke
veceras ja sam dole
sidji do reke
lepse je sve u dvoje
Haj-haj-ha
Hladno je zvezdama
suvise su same
moje ruke traze te
nocima su hladne...."
- 00:43 -
ponedjeljak, 28.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.559
..moje samosažaljevanje iliti plakanje nad prolivenim mlijekom koje se već davnih dana ukiselilo, je sinoc prekinuo Zvrky...
stigao je mail o pripremama za produženi vikend...
da...Zvrky je definitivno zvrk...stalno putuje.
Nedavno je bio i na Islandu.
Jeste li se ikad probudili ujutro i rekli sebi "Nisam nikad bio na Islandu, baš bi mogao!"
Ja nisam.
Zvrky jest.
....i bio je na Islandu i lijepo se proveo.
On je ustvari istraživač.
Ima muda za takve stvari.
Ja više ne.
Možda sam nekada i imala ali kako sazrijevam(to je samo uljepšani izraz za starenje) i kako imam obavezu u vidu Einya, ne padaju mi takve stvari na pamet.
kako je Zvrky kao zvrk i stalno nekuda putuje pitala sam ga jedan dan "Ideš li ti kuda na more i smijem li ti se ja zalijepiti?"
"Pa ima produženi vikend 05.08." rekao je i ubrzo je pao dogovor.
Kako ja nisam imala neke specijalne želje za destinacijom, a on ih je imao par, prepustila sam njemu odabir.
Tako Zvrky i njegov trenutni priljepak (ja), putuju na Rab u petak...
kako to sve znam već neko vrijeme a sad mi je neki dan sinulo da je tjedan pred odlazak, naravno da su se stvari zahuktale.
U subotu sam radila do dva poslije ponoći a onda cijelu nedjelju dolazila sebi.
Dolaženje sebi je trajalo duže jer samo što nije svratila tetka iz Amer'ke ....
U svom tom umoru i hormonalnom disbalansu ubacila se i Gigi i ja sam jednostavno...kapitulirala....
Dok sam razgovarala sa Zvrkyem o putu na more i o njegovim novim putevima(sljedeća destinacija mu je jedrenje u Švedskoj!) kontrolirala sam se da ne plačem.
Kad smo završili razgovor, nastavila sam u revijalnom tomu.
Kako nisam već poprilično dugo plakala, imala sam municije...
suze su tekle u potocima...
.....a ujutro me iz ogledala pogledavala žabica 
znate ono pucanje tjedan pred godišnji?
Iako ovo nije pravi godišnji (idemo na par dana) meni se natovarila masa posla....
i certifikat u srijedu i par projekata prije nego odem i put u Petrinju i .......
Prva stvar kojuu NISAM naptravila ujutro je upalila mob.
Ostavila sam ga na flight modeu. cijeli dan.
Je, znam to nije profesionalno....bla bla
Kako ionako nisam u reprezentativnom prikazu za ljude i sastanke bila (a u međuvremenu je i tetka sletila),krenula sam rješavati stvari mailom.
Otkazala sam put u Petrinju.
Ustvari odgodila sam ga za tjedan dana.
Tip (susjed) je toliko očito popizdio da mi nije ni odgovorio na mail. A šta se može...
Drugo sam vidjela mail iz bolnice Sv Duh u kojem me traže za žurnost rješavanja posla koji je njihov, pa sam to samo izignorirala...
Nakon toga sam napisala mail odvjetniku za čije stranke radim certifikat i krenula na crtanje....
Radila sam do pola 6 i nisam stajala, a onda sam spala s nogu.
Žabica me još gledala tužno iz ogledala.
Tugu iz njenih(mojih) očiju tjerao je sad već jako vjerni Einy dolazeći svako malo sa najnovijom igračkom, plišanom naravno.
Malo odmora, pa puno šetnje za malog Einya i eto me opet za kompom.
Svjesna sam da se igram i umom i tijelom i da mi prijeti pucanje ali idem dalje...
Bolje raditi nego razmišljati o....glupostima!
- 22:41 -
nedjelja, 27.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.558
..ja nisam baš najbolja prijateljica na kugli zemaljskoj...
nekad sam se trudila...
..jako...
imala sam jedno 5-6 prijateljica..
a onda...polako...
kao suho lišće u jesen otpale su jedna po jedna...
bit će da je problem u meni....
danas sam ostala bez jedne....
jako mi je pomogla u životu i nekako si mislim da sam i ja njoj da sam bila tu za nju...
ali......ispostavilo se da baš i nisam nego sam se derala na nju i ona je jadna morala hodati po jajima cijelo vrijeme....
razdor je krenuo mojim blogom...kad sam odkomentirala da ne trebam ja raditi više na sebi i da mi je pun kufer toga...
radiš na sebi i radiš i radiš i onda samo nekako upadaš dublje..
toneš...
postaješ sve svjesniji stvari oko sebe i to te samo baca u očaj..
bar mene...
smatram da su "nesvjesni" puno sretniji u životu. danas pada kiša, ok, sutra je sunce, ok...ne idu u dubiozu da ako pada kiša da je to možda(karikiram) čišćenje neba i naših duša i ne znam ti ja ni sama. ne opterećuju se jer ne znaju.
pada kiša i točka.
uza "rad" na sebi potrebni su novci.
ja ih nemam i balansiram stalno na nekakvoj oštici preživljavanja i skupljanja para za "ako mi se nešto desi" jer uz sve te silne prijatelje i prijateljice kojima si bio tu (a oni su jadni pri tome morali hodati po jajima ) sam si na svijetu i nemaš nikoga da ti pomogne..prepušten si sam sebi.
shvatila sam to davno dok sam operirala koljeno.
nikoga.
nigdje na vidiku.
to je sirova stvarnost, ali je stvarnost.
ja znam da sam sama i to jako dugo.
bilo je tu izleta u prijateljstva razna, tipa primjerice da sam životno osigurana na Rosu,a da ja , recimo, odapnem, ona vrlo vjerojatno ne bi ni znala ništa o tome jer..žena ima svoj život.
Ima djecu. ja nemam i ne znam šta je to i tu priča staje.
sa nekih dvodnevnih telefonskih poziva spale smo na poziv mjesečno ili u dva mjeseca...
naime, za nju je pas domaća životinja koja je vezana na lancu u dvorištu pa ni ne dolazim tamo više jer Einy definitivno nema taj tretman....
pomiriš se s tim s vremenom da nemaju jednostavno vremena za tebe.
nisi baš ok s tim i smeta ti to, ali ne pita te se.
...onda bila je tu jedna zbog koje trenutno suze lijem...
dugo se znamo, upoznale smo se na faksu.....možda predugo...
imala je težak život...
relativno srebrna žlica do rata, a u ratu se sve poremetilo....
borac je...
uvijek je gurala...
gurala je sebe...
svog muža....
obitelj...
školovanje...
i živjela samo za jednu jedinu stvar na kugli zemaljskoj, svoga sina...
godinama nije nikakvih tema tza razgovor bilo osim njenog sina.
radila je sve za njega, a ona se u svemu tome izgubila.
nije postojala...
lapila je..
muž, sada bivši, po inerciji inertan i definitivno ne partner za nju nije puno doprinosio da smanji njenu borbu njen grč.....
bila je to samo njena borba i ona nije puštala nikoga ni blizu.nikoga.
ni mene.
kad nije bila sretna, mršavila je.
u jednom je trenu bila toliko mršava da je bila prozirna.
no, uvijek prava majka, uvijek tu za sina.
i sve za sina.
ja sam uživala u putovanjima s njom i rijetkim druženjima budući da ne žvi u hrvatskoj, no osim njenog sina, nije tu bilo puno toga za razgovor.
ok, da se razumnijemo nisam ni ja cvijeće...
ja sam mijenjala teme ali one su se uvijek ticale nekog muškog imena i moje silne patnje u pronalaženju istog pa pretpostavljam da ni njoj nije baš bilo super
uvijek sam strahovala od puberteta njenog sina jer sam znala da će u tom trenu biti u čudu.
ostati sama.
ostati bez svog cenrta svijeta.
da budem jasna..njen sin je najbolje odgojeno dijete IKADA na kugli zemaljskoj koje sam ikad upoznala i on je najbliže što sam od djeteta imala(dvonožnog) do sada ja.
Nikada nisam bila vezana niti za jedno dijete koliko sam za njenog sina bila i nakon njega sam rekla da to neću nikada ponoviti.
Sa Roseinom djecom, koja su rođena kasnije, nisam vezana uopće.
da stvar bude što mističnije, Einy kao da zna da pišem o njoj, upravo gricka zeku kojeg mu je ona poklonila...
i, tako mic po mic, sin je odrastao, ona je napokon otvorila oči i počela gledati sebe..
svoje nezadovoljstvo je liječila sportom.
ta žena je trčala, igrala badminton, tenis, igrla boks, išla na yogu....majke ti mile, ja se umorim samo nabrajajući!
sve to ne bi li odgodila vidjeti u što joj se pretvorio brak...
a onda...
rastala se od muža...
i prodilsala...
mic po mic, krenula se okretati prema sebi...
upisala školu...
i na kraju balade riješila se i mene
zanimljiva je stvar kako ljudi lako zaboravljaju....
kad si uz njih...
u najkriznijim situacijama...
brzo zaborave...
ja sam svakakava...bila...
bila sam i nagla i rječita ok i vikala sam...ali kad sam god zajebala uvijek sam lizala..
radim to i sad...
dio sa lizanjem...
ovo ostalo sam svela na najmanju moguću mjeru...
odrastam ili starim, ne znam koje od to dvoje, ali eto...
kako se nismo jako dugo čule, odnosi su zahladili i krivica je više nego podjednaka, neki dan, u duhu višnejvače, ja njoj napišem mail...
nisam to htjela mailom no ona je u zadnje vrijeme stalno obećavala doći..zadnje je bilo da će doći u 4-tom mjesecu...
pa nedavo na bi "baš mogla doći"
pa....
kao da sam glupi idiot i ne kužim.
nije meni to jasno, ako nećeš doći, nećeš, reci ili ne reci ništa a ne seri da ćeš doći i onda se ne pojavljivati.
mislim da je to ...mhm...
ok...
i tako meni kako naši ljudi kažu diđe iz guzice u glavu i potaknuta letom na krilima višnjevače napišem ja njoj mail....tipa čekala sam da joj se ispričam uživo ali...
uglavnom pošaljem ja mail..
i načekala sam se da dobijem odgovor..
a kad ono....
umjesto "kiss&tell"..lagani odjeb...
uglavnom da skratim ili da produžim..
kad god kome treba krivac za situaciju neku...eto ja sam tu!
tako sam i tu ja isključivo krivac jer je ona jadna patila i trpila cijelo vrijeme i uz to još hodala po jajima...
dio di ja već mjesecima hodam po jajima je ispario u trenu..
dio di se ona pretvara u više navrata da ne razumije hrvatski pa nam tu komunikacija šteka neviđeno...isto nestaje..
a godine i godine prijateljstva...očito nikada nisu ni bile tu kad to tako sve skupa naprasito može nestati...
no...ne znam jel to godine ili strah od ponovnog napada govori iz mene....prošlo je vrijeme kad je Mala Li bila kuja za šutiranje.
Nema više.
Tko je samnom, ok, tko neće, široko mu polje...
isti na je da je jako malo onih koji idu samnom...ali, neki ljudi odlaze, novi dolaze...
neki koje ne moraš moliti da ti pomognu, oni koji ti pomognu sami...
primjerice...ta koja je sad jedna od onih koje su u širokom polju....divila sam se ravnodušnosti njenoj kad sam bila u onom stanju za rođendan..opravdavala sam ju s tim u svom srcu da me "opet nije razumjela jer pričam njenim davno zaboravljenim materinjim jezikom"
a s druge strane,
osoba kojoj NIŠTA u životu nikad nisam napravila, dolazila mi je tu i donosila hranu, vodila Einya van...
zato još jednom uz jebene suze koje su zamaskirane kišom koja pada vani kažem....brzo se zaboravlja...
jebeno brzo....
ali, stat će suze...
a i one su dobre...
čiste dušu, zar ne 
- 20:43 -
petak, 25.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.557
"....Ooh, now let's get down tonight
Baby I'm hot just like an oven
I need some lovin'
And baby, I can't hold it much longer
It's getting stronger and stronger
And when I get that feeling
I want Sexual Healing
Sexual Healing, oh baby
Makes me feel so fine
Helps to relieve my mind...."
oooo...da....
sexual healing...
dobra metoda...
pomaže...
liječi...
no, ok, bar privremeno :)
onaj divan osjećaj spajanja kad vodite ljubav s vama dragom osobom...
prožimanje tijela...
ispreplitanje....
...jedno....
jebenica...
a onda onaj smiraj i klonulost na kraju uz ispunjenost nekom neopisivom srećom i smirenjem...
u zagrljaju..
bez razgovora...
samo otkucaji srca i pokoja pusica u lice...
čelo...
nos...
usta...
smiraj....
svaki puta kad ukucavam kategorije u kojima će se blog pojaviti, odaberem onu sex/ljubav a rijetko o tome pišem...
a šta ću, rijetko se dešava...
i svaki puta se sama sebi u bradu nasmijem...
ali eto...
ponekad....
rijetko, ali ponekad...
i ćorava koka ubode zrno
"....I've been really tryin', baby
Tryin' to hold back these feeling for so long
And if you feel, like I feel baby
Then come on, oh come on
Let's get it on, oh baby
Lets get it on, let's love baby
Let's get it on, sugar
Let's get it on, woah
We're all sensitive people
With so much to give, understand me sugar
Since we got to be
Let's say, I love you
There's nothin' wrong with me
Lovin' you, baby love, love
And givin' yourself to me can never be wrong
If the love is true, oh baby....."
- 22:25 -
četvrtak, 24.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.556
...dobra ova višnjevača....
do nedavno nisam znala razliku između višnjevače i višnjevca...
za mene je jedina stvar vezana uz višnje bio višnjevac...ono tona šećera, rakijica, višnje....
i tako to stalno dok mi student za oproštaj na završetku prakse nije donio tatinu višnjevaču...
što reći nego DOOOOOO-BRRRRRRAAAAAA! 
manje slatko nego višnjevac, malo rjeđe i svjetlije a udaraaaaaaaaaaa....
bome dobro udara i to ravno u sridu!
nema glavoboljčeka, a osjećaj lelujavosti i sreće traje bar 40 minuta..
i tih 40 minuta sve je nekako...ne znam...lakše?
pitkije?
ma sve je nekakoooo mmmmmmmm 
i tako kad ti jave da je za projekt koji si već razradila do jaja raspisan javni natječaj i ti popušiš na tome big time...tebi je, onako....baš super
baš si nekako cool...
i ne nerviraš se uopće...
pa bar tih 40 minuta...
koje, moram reći popuštaju!....
no, bilo kako bilo..odoh ja po refill pa u revijalnom tonu uživati u vrhuncu arhitektonske struke...LEGALIZACIJI!
iiiii....ha!
- 13:46 -
utorak, 22.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.555
...nešto je divlje u zraku....
je, napokon je ona omarina malo popustila pa je zrak svježiji...
ali ipak...nešto je divlje u zraku....
hvata me neka nervoza koliko god da ja to htjela prikriti...
neki nemir...
malo pomalo imam snove o majčinstvu...tuđem...
kako me tjeraju da se iselim jer će tu doći mama s djetetom...njegova...
tko god da on bio...
ovaj puta je bio Marc...
mislim da se bliži termin rođenjka njegove kćerkice....
koliko god se mirila sa "nemajčinstvom" i "majčinstvom četveronošcu"...ipak me duboko dolje ta cijel priča smeta...
ne napušta me...
baš kao i odnos sa mamom...
svako malo mi iskoči iz podvijesti....dođe mi da odem tamo na kavu...
..i onda se sjetim seta uvreda koje umjesto pozdrava i raširenih ruku dobrodošlice uvijek servira..
pa klonem...
jako klonem...
pa tim klonulim rukama na jedvite jade uzimam malj i tu pomisao ubijam zadnjim snagama koje izlaze iz moga tijela....
nešto se čudno i na poslu dešava..
sve neke nepogode jedna za drugom nižu se....
a ja stojički trpim i ne nerviram se...
na van bar...
pokušavam i unutra smiriti burno more...samo pri tome se pitam jel to samo zavaravam samu sebe....jel' to sve unutra?
lako moguće...
kao i suze..
ja sam poznata po tome da mogu plakati i vatru rigati istovremeno...
pa da mogu plakati i plakati dok sve zlo iz sebe ne očistim a nakon toga izgledam kao oveća žabica(Žabetina )
nisam već dugo plakala...
ili se ne sjećam
i tako odem do fizioterapeutkinje i ona kaže rečenicu "to što ste toliko pokočeni leži vam u psihi" naravno new age sranje koje svi prodaju..
ja joj odgovorim "točno znam šta je, ali ako može ne bih o tome jer ću se rasplakati a poslije vas idem na sastanak sa ocem koji dovodi građevinara za kuću sa sobom" i pri tome pomislim na mamu i na "moje druge polovice"...
i, naravno....suze krenu!!!
i onda se tamo kao kakva labilna umno poremećena plakačica pola sata bezuspješno pokušavam kontrolirati da ne zaplačem.
Naravno bezuspješno...
zato kažem...nešto je divlje u zraku...
....oluja se sprema...
- 09:21 -
nedjelja, 20.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.554
".....Sometimes in our lives
We all have pain
We all have sorrow
But if we are wise
We know that there's always tomorrow
Lean on me, when you're not strong
And I'll be your friend
I'll help you carry on
For it won't be long
'Til I'm gonna need
Somebody to lean on...."
lijepa je pjesma...
ali nema više nikome naslanjanja na mene...dosta je bilo...
nije mi dao vragec mira i upalila sam đavolju spravicu...mobitel
..propušteni pozivi...
poruke...
svašta nešto....
no...srećom..spasila sam se jednog neželjenog poziva...
zvala je Jelly....
mhm...
naime, prije točno dva tjedna sam završila njen projekt legalizacije. u jednu nedjelju....
kako sam se toga žarko željela riješiti, napravila sam to.
Nije joj to napravio omiljeni direktor koji se bavi istim poslom, a kod njega to dođe 7.200 kn + pdv
Nije joj to napravio kolega kojeg uzdiže u nebesa a bio je ranije na mom mjestu u toj firmi mojoj sad već BOGU HVALA bivšoj
napravila sam joj ja.
cijena, prava sitnica...besplatno!
jedino što sam ju molila da mi plati 200 kn koliko iznosi pdv za uplatu koju sam ja izvršila u njeno ime na svoj račun da opravdam postojanje projekta...
200,00 kuna! I to nekad kad joj bude najpogodnije, ne mora odmah. Nekad.
Čule smo se ponedjeljak iza te nedjelje.
Cvrkutala je na telefon kao i obično.
"Čuj, gotov ti je projekt, pa svrati po njega i odmah ga predaj, to ti je ionako tu kod mene na velesajmu. Student je danas kuhao za ručak leću, pa imaš i besplatan ručak i kavu" rekla sam malte ne u dahu jer mi njeno prenemaganje preko telefona lagano ali nepogrešivo sigurno i uvijek nakon nekog vremena digne živac.
Je, znam zašto sam joj radila projekt ako me nervira?
ako mi je smjestila na poslu?
paaaaa..zato što sam...glupa?
ma ok, na stranu to pametna ili glupa, ali obećala sam joj prije nego sam dala otkaz pa eto...
"Ok, javim ti se za 10 minuta idem samo do ureda vidjeti šta kolegica radi pa onda krenem." odgovorila je.
nije baš da sam se posebno veselila susretu, ali mi je bilo ok što je i student tu pa će to sve skupa lakše proći...i brže...
Prošlo je sat i pola, meni je laganini počelo kruljiti u želudcu...
Poslala sam poruku "Gdje si?"
odgovor je glasio "Evo me na poslu, krenut ću možda za pola sata"
popizdila sam totalka!!!!!
Čekaj malo...ja NJOJ radim uslugu i još ju ja MORAM ČEKATI?????????????
10 minuta je ustvari DVA I POLA SATA??????
ZA NEPOVJEROVATI!!!!!!!!!!!!!
Šizila sam....ali sam se kontrolirala pred studentom...kipila sam potiho...
Uzela sam mob i poslala joj sms "daj me nemoj zezati, kreni odmah, pa trebala si tu biti prije sat vremena."
Odgovor je bio "bila mi je prazna baterija(????), mogu najranije krenuti za 20 minuta"
10 minuta kasnije dok sam se ohladila sam joj mrtva hladna poslala poruku "čuj, vidimo se drugi dan, iskrsnuo mi je sastanak na koji moram otići pa neću biti u uredu"
nakon što sam stisnula "send" rekla sam studentu na glas "Ručak!"
Nakon jela sam zapakirala projekte u kovertu pa smo se svi troje (Einy, student i ja) spremili i otišli do pošte. Poslati preporučeno pošiljku. Jelly.
Sutradan je stigla poruka "Jel bio dobar ručak?"
"Je" odgovorila sam "a projekti su ti poslani poštom, preporučeno."
Nije se javljala do četvrtka kad je nazvala da provjeri jesam li napisala dobru adresu jer projekti nisu stizali.
u petak sam dobila poruku kako su projekti stigli i da se zahvaljuje.
Kako je studentov red na kuhanje bio opet u ponedjeljak, pozvala sam ju opet na ručak budući da u susjedstvo nosi projekte na predaju.
Rekal je doći.
Naravno niti je došla niti se javila.
Drugi ponedjeljak oko pola dva zvoni mi telefon.
Jelly.
"Čuj, sad imamo neki sastanak, pa me zanima kako se tvoj student kačio na net dok je bio u uredu?"
"Kačio se na način da je, kad sam ja otišla na pauzu, sjeo za moj komp i otišao na net. U uredu nema wirelessa."
"Aaaajjjooooooooojjjjjjjj" uskliknula je "pa daaaaaaaa, ok, hvala ti"
"Jelly?" zazvala sam ju "lijepo je što si svratila na ručak kako prošli tjedan tako i danas" rekla sam ledena glasa
"Ma joooooojjj, ne znaš šta mi se dešava imam problema" krenula je "ali sad će sastanak pa se čujemo!"
Pozdravile smo se na brzinu a zatim je stigla poruka od nje na whatsappu "U strašnim sam problemima, sve mi ide nizbrdo, čut ćemo se"
"Draga moja, daj NE SERI" bio je prvi dio poruke "kakvi su te to teški problemi spriječili da se niti javiti ne možeš a kamo li svratiti na besplatni ručak i kavu kad si već na 200 m od nas?
Ali nećemo više o tome, samo mi se diže živac bespotrebno"
"Da, u pravu si" odgovor je glasio "nećemo o tome"
I, tako nismo se čule do poruke na whatsappu u petak navečer oko 20. Njene poruke koju nisam pročitala jer mi je sami pogled na njenu fotku izazivao mučninu.
Lagani povraćitis...
A onda u subotu druga poruka, njena, na whatsappu.
"jebeš 200 kuna ako mi to remeti duševni mir!" rekla sam u bradu blokirajući njen broj na whatsappu.
Jednostavno mi se nije dalo.
Što reći osobi koja kaže da će se javiti nakon 10 minuta a onda nakon sat i pola kaže da će krenuti za pola sata?
Jako dobro znam zašto je toliko odugovlačila. Zato da se ne mora vraćati nazad na posao!
eeeee, pa ne može!
Napraviš joj uslugu pa valjda dođe onda kad TEBI odgovara, zar ne?
KAd sam upalila mobitel...između ostaloga, bila je tu i poruka o njenom propuštenom pozivu.....
EEEeeeeee, draga moja, lagano...odjebi...U SKOKOVIMA!
- 20:49 -
suzama l'epim tapete vol.553
...mobitel je vražja sprava....
ok, znam da zvuči jako pretenciozno prva rečenica, ali, je, da, mobitel je definitivno vražja sprava!
...oduzima privatnost...
je, definitivno je dobro imati ga povremeno jer možeš u sekundi doći do tebi dragih ljudi, naravno pod pretpostavkom da ti se jave na isti ali pitam ja Vas koliko imate na listi kontakata u mobu dragih ljudi, a koliko ne tako dragih i koliko imate još onih mrskih na čiji spomen vam se uopće digne živac????
Eh, da....
MALO JE DRAGIH LJUDI...
a i ti dragi ljudi ti ponekad znaju dići živac...baš kao i ti njima ponekad...
što namjerno, što nehotice...
recimo, kad čekate odgovor na mobu od nekoga...
pa svako malo provjeravate jel stigao...
pa ako je preko viber aili whatsappa provjeravate jel vam mob na netu ili nije...
pa ga punite iako je baterija napola puna, ali nek se nađe, možda poruka brže stigne..
pa provjeravate još jednom za slučaj da je možda poruka stigla prije nego ste usnuli..
špa gasite mobitel pa ga opet palite...
pa psujete proizvođača jer vam mob ionako radi u zadnje vrijeme neke čudne stvari poput gašenja iako mu baterija nije iscurila...
pa onda ne zvoni ujutro da vas digne jer kao "nema baterije" ( desilo mi se u petak )
i onda ne tako bitna ali ne i nevažna stvar...ono kopanje po stvarima i traženje mobitela kad izlazite van iz stana....
ok, neki bi rekli da sam ja dobro organizirana osoba, no tu stvar znam često nazivati sa fiksnog telefona da vidim di je uopće...
da se javi da ju mogu pronaći...
i to mi se naravno UVIJEK dešava dok žurim van....
i zato sam ja svom mobitelu dala "the day off"...
obećala sam sebi da ga danas paliti neću....
da ću biti nedostupna cijelom svijetu...i šire....
da ću odmoriti malo od mobitela...
da neću biti napeta pogledavajući non stop na njega i pregledavati jel stigla porukica...
neću ga bijesno paliti/gasiti...
danas ću, definitivno ODMORITI MOZAK....
...oooo, da...mobitel je jako vražja sprava....
- 10:23 -
četvrtak, 17.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.552
..lemantiranje o moru ću na trenutak prekinuti laganim hororčićem..
Sjećate se Hitchkockovih "ptičica"?
Ok, ovo nije ni blizu toga.
To nije dugometražni film, nema cijelog jata, a i nisu nebeski letači u pitanju.
Ovo je film od dvije minute pod nazivom "Mačketina"
U našoj ulici ima pun kufer mačaka. Pasmina štraserka. One jadne koje ljudi izbace na cesu pa se one množe, množe i još malo množe...
Einyev doživljaj mačaka je dvojak.
Ukoliko mačka bježi/trči pred njim, on za njom trči..
Ako je mačka na mjestu, totalno nezainteresirana za njeja, i on je nezainteresiran za nju.
Jednostavna pravila.
Svako veče prije nego odem spavati, budim Einya sa "idemo pikíle pa onda pajkile?"
Einy se ustane na tu rečenicu i krene sneno ka vratima...
Siđemo dolje, ja otvorim vrata od zgrade, on izađe van, popiški se i vrati unutra.
Svake večeri isto. Ok, s malim varijacijama na temu gdje ja pokušavam Einya dozvati i prenuti ga iz sna.
Tako je trebalo biti i sinoć..
Sišla sam dolje, otvorila vrata, Einy je onako bunovan izlazio van.
Nije ni izašao cijelim tijelom van kad je na njega napala mačka...
Nakosrtiješena, divlja, izgledala je kao da joj je netko uštekao rep u struju i počela je divlje skakati po Einyu.
Od šoka, umjesto da se vrati nazad, Einy je istrčao na ulicu bolno urlajući.
Ne, ne pretjerujem. Nije cvilio. Bio je to urlik strave u visokim tonovima.
Bježao je po cesti. Mačka za njim,ja za njih dvoje, pokušavajući ga smiriti i mačku otjerati.
Ništa uspjela nisam.
Niti jedno, niti drugo.
Einy je potrčao do našeg parkinga među aute, a mačka za njim.
Bila sam frustrirana.
Taj njegov bolni urlik parao mi je utrobu, a nisam mu mogla pomoći.
Grozan osjećaj..
U jednom sam trenu stala i počela urlati iz sveg glasa.
Izula sam gumene klompe i uzela ih u ruku.
Pokušala sam naciljati mačku koju je na sekundu zbunila moja dernjava.
Bacila sam klompu i tek se onda povukla.
Einy je prestao plakati i bio je pred vratima zgrade.
Tresao se.
Nije se prestao tresti ni kad smo došli doma.
Sjeo je i ukipio se.
Pogledavao me tužnim okama dok sam ja tražila ranice na njemu..
Znala sam da ne smijem pred njim pokazati strah iako mi je srce luđački tuklo.
Zagrlila sam ga a on je i dalje glumio sfingu sa velikim tužnim očima..
,danas sam prvo izašla ja. S partvišem u ruci...mačka je čekala i otjerala sam ju partvišem..nakon toga je bojažljivo izašao Einy..
- 23:21 -
srijeda, 16.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.551
..jugo se spremaaa..
Ne znam jel se jugo sprema, al valovi se definitivno dižu
Željezo je vruće...
Planovi se kuju..
Osjećam miris mooraa..
Unazad dvije godine, što zbog prinove(Einya), što zbog nezavidne financijske situacije, nije baš da sam se iznauživala mora.
Sta je,tu je,
Nije da sam zbog toga sad ja, ne znam, u teškoj psihíčkoj boli, ali šta je, je, fali mi more..i to podosta...
"Daj nešto izorganiziraj i odi si na to more" rekla je onako usput Sunny "ja ću ti čuvati Einya"
"Ma daj?"
"Pa da, pa nećeš valjda jadno pseto vući na more?" nastavila je
"Pa, mislila sam" odgovorila sam..
"Znaš kako će ti to izgledati?" nije stajala "ustajat ćes u 6-7 da bi otišla na plažu s njim do 9 kad počnu ljudi stizati i onda ćeš skupa s njim u apartman do 6 jer ga nećeš htjeti ostaviti u nepoznatom prostoru, pa ćeš tek onda van. Ma daj,to neće biti odmor ni za tebe ni za njega i to ti ne vaja, vjeruj mi"
Činila se jako samouvjerena u to što priča, a i priča je,moram priznati, imala smisla...
..nakon toga sam i ja cak pocela ozbiljno razmisljati o moru..
- 22:36 -
utorak, 15.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.550
..svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem..
Jedan dan napredak, drugi nazadak..i tako u krug...
Ali nema veze..bar vrijeme ne leti pored mene..nešto se događa..
Starim..i sazrijevam definitivno...
Učim o sebi i svom tijelu..
Nakon 42 godine ga počinjem slušati..
Upijati znakove koje mi ono šalje...
Svježa stvar koju pokušavam prihvatiti je to da ne smijem raditi po noćí..
Primjetila sam to i ranije, nakon onog fijaska kad je hitna došla po mene na posao,no pokušala sam ignorirati isto pa sam sad radila dvije večeri/noći za redom i koštalo me..
Naime, pokušala sam i treću večer raditi dok nisam shvatila da me obuzima veliki val nervoze...
Pola rješenja je detekcija problema.
Oooo, da!!!
Brzo sam ugasila komp i prebacila se na trosjed....
Odmoriti mozak...
Lekcija No DVA
Pó ne znam koji puta sam ponovila nešto što već duže znam..
Ako te netko nervira...LANSIRAJ ODJEB..HITNO!!!!
BEZ POVRATNICE!!!!!
Na to me navela po ni sama ne znam koji puta..prpošna, slatkorječiva a nadasve koristoljubiva Jelly.
Smiješno je to,ali i tako jadno u istom trenu da ne želim uopće prisjećati se današnje scene...
Bilo kako bilo..s obzirom kako u zadnje vrijeme reagiram na njena sranja..Jelly ne želim vidjeti niti nacrtanu.
Ni iz daleka..
I sama pomisao na to mi donosi blaženo olakšanje..
Dakle jedan dan naprijed, nazad dva, ali svakako idem naprijed.
A kuda?
..gdje god me put nanese..polako..bez žurbe, bez nerviranja..lagano.. s mjerom i ravnotežom..
- 23:02 -
ponedjeljak, 14.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.549
Einy ima plodne dane..
Ooo,da! Ne izmišljam!
Izgleda da je krajnje vrijeme da se počnemo oglašavati .
"Shevim(o) po kućama"
Da, da i mama bi sine!
Poklopila nam se faza pa bi mogli skupa po kućama,al ok, usredotočimo se na Einya..
Neki dan sam imala cjelodnevno ludilo s njim.
Počelo je ujutro...
Einy i ja smo krenuli u dućan prije posla..
Na putu nam se našao dečko sa manjim crnim psom na uzici...
Kao i uvijek kad nailazi drugi pas a ja odlučim da nije opasan, naredim Einyu da pusti lopticu.
Nikad ne znam kako će na lopticu odreagirati drugi pas, a ni Einy nije više apsolutni mirotvorac kad se netko kezi na njega, pa je definitivno na snazimona "bolje spriječiti nego liječiti"
Tako je bilo i taj puta.
Einy je pustio lopticu i krenuo ka psiću..
a kad ono...
ima razlog zašto je na lajni...a shvatila sam to kad je Einy krenuo svoje ljubavno njuškanje po ušima psića...
a onda se sagnuo i krenuo požudno lizati...
Nakostriješena "krijesta" na leđima crnog psića(kuje u tjeranju) se polagano spustila i Einy je umalo imao prvo sexualno iskustvo...
Sve je krenulo nedužno...
lizanjem...
a onda je nastavio laganini mrdanjem guze okomito na kuju...
i kad je prestala prigovarati i spustila krijestu, Einy ju je s lakoćom samo namjestio sebi ne mičući se sa mjesta...
Sreća ili nesreća za Einya je u tome što je strah od mog glasa ipak veći od nagona za razmnožavanjem...
S velikom tugom u očima se maknuo od kujice...
No nije to tu završilo...
Nešto sati kasnije smo naišli na nedavno steriliziranu kuju pit bulla.
Ženku koja uvijek grize Einyu obraze na način da mene boli kad to gledam.
Ovaj puta, bila je žestoko ushićena što je vidjela Einya koji joj je vratio nježnim njuškanjem ušiju....
mrdanjem guze....
i...
....opet umalo!!!!!
Svi troje dvonožaca koji smo to promatrali bili smo polurazjapljenih usta u čudu.
Pa zar njemu stvarno nema veze što je ona sterilizirana???
safe sex???
uh....
ali nije ni tu kraj....
Večernja šetnja i čupavi jazavčar....
oooo, da, ovaj puta Einy nije birao niti spol...
Bio je to jako naporan dan i za njega i za mene...
Je znam, ja sam kuja koja ne da jadnom Einyu da se olakša....
a opet..
Imam i ja nagon za razmnožavanjem....ali tko me pita
- 18:41 -
nedjelja, 13.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.548
"..Da li znaš da mjesec stalno mijenja kuću
Ne gradi na snovima dom
Al znaš da lakše je kad imaš neku ruku
Bolja je igra sa njom
Znaš da svaki puta ponovit ćeš isto
Isti prizor za zaplet pa mrak
Znaš da poslije nikad nisi baš na čisto i danima brineš o tom.."
čuo se Detour na Strossmayerovom trgu. Nas smo dvije pijuckale Somersby na slamkicu.
Okolo je bila masa ljudi. Uglavnom mlađih.
Neki su sjedili i pratili nogometnu utakmicu, drugi su sjedili okolo po klupicama i za stolovima i jeli i pili, a treći su se, poput nas dvije, lijeno njihali uz taktove Detoura..
Sve u svemu, bilo je lijepo izaći van, među ljude, pa makar jedva čekajući da odem doma
Bilo kako bilo, morat ću to ponoviti vrlo skoro jer ..
..mhm...primjetila sam nešto o sebi...
Nema ljepšeg načina za to reći, nego, postala sam pustinjak...
Kad sam ušla u tu gomilu ljudi, obuzela me nelagoda..prvi nagon mi je bio pobjeći kući...
Mhm...
Trebam se socijalizirati. Žestoko...krajnje mi je vrijeme
Ujutro me probudila zvonjava na vratima.
Prvo sam mislila da sanjam..pa sam ju ignorirala...
No, zvonjava je bila metodična i konstantna i uspjela je u svom naumu, dignuti me na noge...
Doteturala sam do vrata i pogledala kroz špijunku. Pred vratima je stajala Sunny.
"Dobro jutro" rekla je smijući se kad me ugledala polusnenu u spavaćici "dobro da si otvorila jer mi idemo na Sljeme!"
Einy je bio u ekstazi vrteći se između nas sa velikim medom u ustima..
Odgovorila sam Sunny sa klimanjem i ona je krenula niz štenge a Einy za njom..
Ostala sam sama.
Kad sam se malo razbudila, počela sam kovati planove "..trgovina, usisavanje, plac.." i nakon svega skuhala kavu, upalila tv i ugledala Poirota.,
Svi su planovi pali u vodu..
Svaki dan imam novu priču, poslušaj
Svaki dan trudim se jer znam da ima neki kraj..
- 10:07 -
subota, 12.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.547
"..sljedeća postaja, Arena Zagreb.."
čuje se iz razglasa u tramvaju popraćeno blagim naginjanjem tramvaja u zavoju i veelikom škripom po tračnicama koja prati manevar skretanja,
Pala je noć,a ja u tramvaju..
Izlazim van..
Da, znam, čudno..
U utorak me zvala jedna poznanica koju dugo nisam vidjela i zvala me nd cugu. Mislila je to veče, no kako nisam više sama, imam Einya, osim moje volje/nevolje oko izlaska, postoje i rasporedi vezani uz njega pa sam ju odbila i prebacila za vikend.
I naravno..zaboravila
Danas je rodjenda Ann pa smo Einy i ja odlučili otići u čestitare.
Ann je bila kod dečka u Dugavama, pa smo "prošetali" do Dugava.
Pogledavajući prijeteće tamno nebo u ne tako velikoj daljini,jurili smo Novim Zagrebom.
Čestitanje je bilo pun pogodak.
Trgnuli smo Ann iz pmsa, dali joj mali znak pažnje i puno grljenja, popili cugu i krenuli nazad.
Nakon 5 minuta hoda, zazvonio je mob..
"Hej, se vidimo onda danas?" čulo se s moba dok mi je u glavi tutnjalo "zaboravila saamm"..
Pokušala sam se izvući jer sam bila krepana, no nije mi upalilo.
Došli smo doma, Einy se lagano onesvjestio na parketu, a ja sam, uz gunđanje krenula sa šminkanjem i oblačenjem..
U par minuta sam bila gotova i krenula lijeno ka tramvaju,
Imala sam na sebi balerinke na petu, crne, crnu maju kratkih rukava prekotuske pripijene, tigraste haljine..
..Umjesto "rooaarr" čulo se "ziijeevv" dok sam prilazila tramvaju..
- 21:49 -
petak, 11.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.546
"..You keep saying, you got something for me
Something you call love but confess
You've been messin' where you shouldn't have been messin'
And now someone else is getting all your best
These boots are made for walking
And that's just what they'll do
One of these days these boots
Are gonna walk all over you
Yeah, you keep lyin' when you oughta be truthin'
And you keep losing when you oughta not bet
You keep samin' when you oughta be a changin'
Now, what's right is right but you ain't been right yet
These boots are made for walking
And that's just what they'll do
One of these days these boots
Are gonna walk all over you
You keep playin' where you shouldn't be playin'
And you keep thinkin' that you'll never get burnt
Ah, I've just found me a brand new box of matches, yeah
And what he knows you ain't had time to learn...
Pala je kiša a ja sam si organizirala izlet do Av.Malla.
Sama.
Obukla sam svoju šarenu široku haljinicu na cvjetiće, kožnu crvenu jaknu i crne kaubojske čizme.
Napravljene za šetnju.. kako pjesma kaže..
Ili kako ju Nancy Sinatra prpošno pjeva..
Čizme su odzvanjale pločnikom u smjeru Av.Malla.
To sam bila ja. U kaubojkama, razbarušene kose..
Neuhvatljiva..
Ja..
Razmišljala sam na trenutak kako djelujem samosvjesno i nedodirljivo a kako je to, ustvari, laž...
Prekinula sam razmišljanje sekunde čim sam ušla u Mall..
Došla sam s ciljem..
Kupiti Ann chia sjemenke i neki fini slatkiš i tuš za oči.
Inspirirala me Audrey sa zida
Sve sam obavila.
Još sam uspjela prošvrljati uokolo, a zatim sam se, olakšana za nekih 200kn uputila kući..
...Lupkajući u ritmu pjesme čizmama po mokrom asvaltu...
These boots are made for walking
And that's just what they'll do
One of these days these boots
Are gonna walk all over you
Are you ready, boots?
Start walking!..
- 23:06 -
četvrtak, 10.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.544
..sljedeće jutro se srećom nisam sjećala sna..
Nakon onog SFa sa ribljim repom, ovo je bilo jebeno olakšanje
Dani lete. Ustvari ne lete, idu.
Više nikamo niti za ničim ne žurim pa ni vrijeme ne leti.
Ide.
I to je ok.
Bolje nego da stoji.
Posao ide onako. Ok. Ne tužim se definitivno.
Kako sam odgurnula kamen sa srca u vidu bivše firme i skinula spletke, nervoze i probleme bivše cvrkutave kolegice, lakše se diše.
Nisam nervozna.
Ne jurim
Nemam zbrku u glavi.
Toliko sam smirena da mi ne smeta što već 10ti dan student i ja jako blisko dijelimo radni stol.
Da, čudno..ali istinito..
Što se auta tiče, mhm..
Ne pitam niti zovem automehaničara.
Šta je, tu je,
Vrijeme će pokazati.
Vrijeme koje ide..
..a meni to, za divno, začuđujuće čudo..ne smeta...
- 23:17 -
utorak, 08.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.544
..ubrzo sam završila na stolu..
Fizioterapeutkinja se bacila punom parom na mene uz konstantne uzdahe negodovanja..
Bilo je tu krckanja..gnječenja..savijanja..uvijanja i mog omiljenog dijela na kraju price "a sad legnite ponovo na leđa i opustite se, kao da spavate.."
"Tvoja riječ moja zapovjed" pomislila sam u sebi i skoro do kraja utonula u san...
U polusnu sam razmišljala o sebi..vezama u kojima sam..ljudima koji me okružuju i na jedvite jade susprezala suze..
Jebeni protok energije!!!!
Uvijek mi se to kao posljedica masaže desi..
Protok energije koji kao uragan izbaci na površinu sve što sam vremenom marljivo skupljala i slagala pod tepih...
Divotica...
Dogovorila sam sljedeći randes i polako se uputila kući. Na posao..
Svakojake misli su mi zaposjedale um..
To je rezultiralo vrlo čudnjikavim snom. Zastrašujučim u neku ruku, bizarnim u svakom pogledu...
Prolistala sam ujutro par sanjarica ali adekvatno egzaktno značenje našla nisam..
Ide san..
koji nije za maloljetne i one slaba srca..
Akteri smo tetka i ja..
Ja sam u poluležećem položaju savijenih nogu,položaju za porod i vidim da nešto viri iz mene.
Nekakav sluzavi rep.. riblji, kao ražin..
Hvatam za taj rep i počinjem vući i odjednom vidim da se rep nastavlja napribu sa krljuštima..
Puštam rep i govorim tetki "ja to ne mogu, daj ti"
Tetka u jednom potezu iščupa ribetinu iz mene.
Sljedeća scena mi za stolom i tetka mi pruža pečeni komad ribe.
S gađenjem odgurujem tanjur na što mi tetka odgovara "pa šta, ispekla sam tu ribu, bit će jóš toga jer si ti puna ikre"
Ja pomišljam opet na onaj rep koji vijuga iz mene i nisam baš presretna..
..budim se.
..i sad ti odi fizioterapeutu opet! Pusti nek energija teče..a-haaa
- 23:26 -
ponedjeljak, 07.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.543
..tramvaj je stao u Preckom..
Do fizioterapeutkinje sam imala još 20tak minuta hoda.
Uživala sam..
Stvarno su nekada znali projektirati naselja..
Šetala sam hladom ispod gustih krošnji starog drveća u Španskom. Prometa je bilo malo,a i ono malo auta na cesti stalo je čim bi se približila zebri.
Neki paralelni svijet.
Pomislila sam kako bi ovdje bilo lijepo živjeti. Odgajati djecu.
Došla sam do tražene ulice i krenula tražiti broj 9.
Nailazila sam samo na parne brojeve i kad sam pomislila da sam se izgubila, na kraju ulice,na samom rubu naselja, na pustopoljini, goloj, opaljenoj suncem ugledala sam tri mastodonta.
"Bit će da je to" sa uzdahom sam promrmljala sebi u bradu i nastavila po zvizdanu..
Našla sam od prve.
Vrata mi je otvorila žena mojih godina,iako sam kasnije zaključila da ima bar 5-10 od mene više.
Bila je u besprijekorno čistim roze čistim papučama, plavim tajicama i odgovarajuće šarenoj Desigual maji.
Kosa je bila dignuta u urednu punđicu.
Odisala je mirnoćom.
Jedina stvar koja je odudarala od sveokupne nirvane,bile su njene oči.
Naime, gospodja ima problem sa smirivanjem očiju. Slabost očnih živaca da budu na jednom mjestu.
"Šta Vas muči?" upitala je nakon upoznavanja.
Ispričala sam joj kratku priču o oku, napadu i ostalom.
"Skinite se,molim Vas i stanite tu da Vas pregledam"
Poslušno sam se skinula i stala pred nju.
"I grudnjak" rekla je " i okrenite mi leđa"
Šutke sam izvršavala upute.
Krenula me pipkati po leđima i mrmljati kroz poluzatvorena usta.
Riječi joj je pratio lagani šok. Kako njen tako i moj.
"Ajmee" zavapila je "pa Vama je cijela desna strana pokočena! Vi mora da ste s muškarcima na "vi" "
.."jok ti si"..odgovorila sam u sebi..
- 22:10 -
suzama l'epim tapete vol.542
..OVAN.VOĐA.PREDVODNIK..
To sam ja..
Bila..
Biti ću..
Bez obzira kako bilo teško ili lako..uvijek na čelu.,
Zbog te značajke me maločas umalo pojubio auto na Horvaćanskoj dok sam predvodeći rulju zakoračila na cestu kad se upalilo zeleno za pješake..
Nemilosrdna u autu,nemilosrdna na nogama
Šta radim opet hvatajući tramvaje?
Paaa
Prošli me tjedan opet bolila glava..u ponedjeljak. Zadnji dan na sad već starom poslu, napetost, frka..i, eto nje..
Sutradan ujutro sam imala što vidjeti..
Desno oko osulo se krvlju..
Nisam baš bila lijep prizor za oči i takva sam otišla do knjigovođe.
"Mala Li" ,rekla je raširivši oči "pa kaj Vam je to?"
Ukratko sam joj opisala točkastu bol sa desne strane glave i vjerovanje u povezanost sa desnim okom.
"A ne možd to tako! Ja Vam sad idem kod svoje fizioterapeutkinje pa Vas budem naručila! Nema pogovora, pa daj te se pogledajte!"
..i tako ja eto, tramvajem jurim ka fizioterapeutu..
- 07:49 -
suzama l'epim tapete vol.541
"...the winner take's it al
The looser standing small.."
S ovim sam se probudila..
Abba..ili u mom slucaju film Mamma mia i Meryl Streep
Jebena scena..ona i Pierce Brosnan na litici iznad mora na pitoresknom puteljku koji vodi put malene kapelice u kojoj se održava vjenčanje.
Vjetar puše i nosi njenu kosu i šal kojim je obujmila ramena..
Na kraju balade, njih dvoje se vjenčaju gore..
Dobar film iako nisam baš luda za mjuziklima..
Zanimljivo..a inače volim pjevati...
Kako bih si olakšala ostanak zadnjih dana u firmi, tako sam pjevala.
Pjevali smo svi troje, iz sveg glasa...
I kolegica, i student i ja...
Da ne kažem derali smo se zdušno i nije nas bilo briga..a najviše na tri pjesme..
Kako je upravljanje muzikom bilo kod mene, trudila sam se udovoljiti svakom ukusu pa je muzika bila raznovrsna..bila sam dobar dj..publika je klicala
Pkevanje iz sveg glasa oslobađa, to sam shvatila, pa smo svaki dan bar dvaput izvrtili naše muzičko trojstvo..
Opća opasnost i "Pobjeg'o sam" za mene
"A sada, za našeg dragog i uvaženog GOSTA..." . moj omiljeni dio iz "Iznad Tešnja" koji sam puštala za Jelly..
i pun pogodak nabijen emocijama koji je nosio svo troje a posebno studenta i mene.. Tošetova "Nesanica"
Koji su to bili zvukovi!!!Koji glasovi..a tek koje opuštanje..
Jelly je par dana nakon što smo otišli od tamo nazvala i rekla "ova nova tiho pusti muziku..jedva se čuje jer joj smeta dok radi.."
Pitala me tada i jel nam fali..
Uf malo mi je falilo da budem brutalna i kažem istinu,al umjesto toga sam samo rekla "da"
Mhm...
Iskreno, lijepo mi je doma..
Radim punom parom,al za vrijeme radnog vremena i mislim da će tako i ostati..naravno dok naučim imati svoj privatni život i odlučim šta ću sa njim,jer sam recimo jučer,a bila je nedjelja, radila.
Nije mi bilo teško, jer sam radila pro bono projekt za Jelly i happy sam zbog toga jer ću je se, koliko god da to grozno zvučalo..riješiti...
A kad se riješim tih svih sranjaca..morat ću malo popričati sama sa sobom..vrijeme je..
..da naučim neke stvari vise..
..i da naučim napokon..unatoč svim negativnim stvarima koje me okružuju i konstantno vuku na dno..
..biti sretna..
- 06:10 -
srijeda, 02.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.540
"....It's a new dawn
It's a new day
It's a new life
For me
And I'm feeling good ...."
ponovo u svojoj firmi full time!...mmmmm
uzela sam si dva dana "slobodno"
studentu kome sam mentor to baš i nije sjelo iako su mu u ta dva dana jedan dan ispit a dan ranije dan prije ispita...
no nisam se dala smesti i pasti na njegovo moljakanje da sutra dođe poslije ispita raditi nego sam odlučila...
....oprati auto...
usisati ga...
malo pospremiti po stanu i tako to...
umjesto svega toga sam radila u tuđem uredu (od kolege) na zajedničkom projektu od 11 do 6 popodne!!!!
toliko o planovima....odmora i to...
i sutra sam kod njega....
a sad je prošla ponoć i ja sam još uvijek na svom "radnom mjestu"...sređujem papire i nosim ih knjigovođi...da me prijevi kod mene na posao full time...
uh, koji lijep osjećaj ne ići na posao tamo!!!!
DIVOTICA!!!!!!!
najviše mi je drago zbog radne atmosfere....
tako je divno kad te nema tko ogovarati!
u zadnje sam vrijeme malo pisala o svemu..
huh...
neki ljudi si jednostavno ne mogu pomoći..
jedna od njih je definitivno Jelly....
ooooo da....
tipičan tip ptice kukavice...samo kuk...kuk...kuk...i kuk...
jedna od onih kojima je najgore...
tako je primjerice, studentu dok je radio s nama samo dva dana ispričala nešto iz svoje obiteljske intime tako teško da se ovaj zgrozio...
nisam joj ništa napominjala niti ju upozoravala, mislila sam stat će sa pričama...
ali nije...
kasnije su mic po mic ona i student počeli malo mene olajavati...
kako znam? hvata me paranoja?
ma neeeee....ispalo studentu u jednom od onih njegovih bespredmetnih "branjenja" sebe samog kad nešto zajebe..
to sam skužila prošli petak....
i shvatila sam još nešto...
da nisam NIŠTA naučila o ponašanju prema ljudima na poslu iz svoje prošlosti..
ja i dalje cici mici pa me nitko ne poštuje...niti cijeni trud za iste....mhm
no, srećom pa u svojoj firmi imam samo sebe zaposlenu pa neću imati više takvih problema
uostalom, pa mogla bi malo i sebe samu razmaziti!!!!!
a sad....
vrijeme je leći...sutra je novi dan "odmora"..ujutro pičim do knjigovođe drito....
i kako Nina Simone sa početka bloga kaže...
"...Nova je zora...
novi je dan...
novi je život za mene...
I JA SE OSJEĆAM SJAJNO!...
- 00:22 -
