..svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem..
Jedan dan napredak, drugi nazadak..i tako u krug...
Ali nema veze..bar vrijeme ne leti pored mene..nešto se događa..
Starim..i sazrijevam definitivno...
Učim o sebi i svom tijelu..
Nakon 42 godine ga počinjem slušati..
Upijati znakove koje mi ono šalje...
Svježa stvar koju pokušavam prihvatiti je to da ne smijem raditi po noćí..
Primjetila sam to i ranije, nakon onog fijaska kad je hitna došla po mene na posao,no pokušala sam ignorirati isto pa sam sad radila dvije večeri/noći za redom i koštalo me..
Naime, pokušala sam i treću večer raditi dok nisam shvatila da me obuzima veliki val nervoze...
Pola rješenja je detekcija problema.
Oooo, da!!!
Brzo sam ugasila komp i prebacila se na trosjed....
Odmoriti mozak...
Lekcija No DVA
Pó ne znam koji puta sam ponovila nešto što već duže znam..
Ako te netko nervira...LANSIRAJ ODJEB..HITNO!!!!
BEZ POVRATNICE!!!!!
Na to me navela po ni sama ne znam koji puta..prpošna, slatkorječiva a nadasve koristoljubiva Jelly.
Smiješno je to,ali i tako jadno u istom trenu da ne želim uopće prisjećati se današnje scene...
Bilo kako bilo..s obzirom kako u zadnje vrijeme reagiram na njena sranja..Jelly ne želim vidjeti niti nacrtanu.
Ni iz daleka..
I sama pomisao na to mi donosi blaženo olakšanje..
Dakle jedan dan naprijed, nazad dva, ali svakako idem naprijed.
A kuda?
..gdje god me put nanese..polako..bez žurbe, bez nerviranja..lagano.. s mjerom i ravnotežom..
Post je objavljen 15.07.2014. u 23:02 sati.