Marketing
suzama l'epim tapete vol.558
..ja nisam baš najbolja prijateljica na kugli zemaljskoj...
nekad sam se trudila...
..jako...
imala sam jedno 5-6 prijateljica..
a onda...polako...
kao suho lišće u jesen otpale su jedna po jedna...
bit će da je problem u meni....
danas sam ostala bez jedne....
jako mi je pomogla u životu i nekako si mislim da sam i ja njoj da sam bila tu za nju...
ali......ispostavilo se da baš i nisam nego sam se derala na nju i ona je jadna morala hodati po jajima cijelo vrijeme....
razdor je krenuo mojim blogom...kad sam odkomentirala da ne trebam ja raditi više na sebi i da mi je pun kufer toga...
radiš na sebi i radiš i radiš i onda samo nekako upadaš dublje..
toneš...
postaješ sve svjesniji stvari oko sebe i to te samo baca u očaj..
bar mene...
smatram da su "nesvjesni" puno sretniji u životu. danas pada kiša, ok, sutra je sunce, ok...ne idu u dubiozu da ako pada kiša da je to možda(karikiram) čišćenje neba i naših duša i ne znam ti ja ni sama. ne opterećuju se jer ne znaju.
pada kiša i točka.
uza "rad" na sebi potrebni su novci.
ja ih nemam i balansiram stalno na nekakvoj oštici preživljavanja i skupljanja para za "ako mi se nešto desi" jer uz sve te silne prijatelje i prijateljice kojima si bio tu (a oni su jadni pri tome morali hodati po jajima 
) sam si na svijetu i nemaš nikoga da ti pomogne..prepušten si sam sebi.
shvatila sam to davno dok sam operirala koljeno.
nikoga.
nigdje na vidiku.
to je sirova stvarnost, ali je stvarnost.
ja znam da sam sama i to jako dugo.
bilo je tu izleta u prijateljstva razna, tipa primjerice da sam životno osigurana na Rosu,a da ja , recimo, odapnem, ona vrlo vjerojatno ne bi ni znala ništa o tome jer..žena ima svoj život.
Ima djecu. ja nemam i ne znam šta je to i tu priča staje.
sa nekih dvodnevnih telefonskih poziva spale smo na poziv mjesečno ili u dva mjeseca...
naime, za nju je pas domaća životinja koja je vezana na lancu u dvorištu pa ni ne dolazim tamo više jer Einy definitivno nema taj tretman....
pomiriš se s tim s vremenom da nemaju jednostavno vremena za tebe.
nisi baš ok s tim i smeta ti to, ali ne pita te se.
...onda bila je tu jedna zbog koje trenutno suze lijem...
dugo se znamo, upoznale smo se na faksu.....možda predugo...
imala je težak život...
relativno srebrna žlica do rata, a u ratu se sve poremetilo....
borac je...
uvijek je gurala...
gurala je sebe...
svog muža....
obitelj...
školovanje...
i živjela samo za jednu jedinu stvar na kugli zemaljskoj, svoga sina...
godinama nije nikakvih tema tza razgovor bilo osim njenog sina.
radila je sve za njega, a ona se u svemu tome izgubila.
nije postojala...
lapila je..
muž, sada bivši, po inerciji inertan i definitivno ne partner za nju nije puno doprinosio da smanji njenu borbu njen grč.....
bila je to samo njena borba i ona nije puštala nikoga ni blizu.nikoga.
ni mene.
kad nije bila sretna, mršavila je.
u jednom je trenu bila toliko mršava da je bila prozirna.
no, uvijek prava majka, uvijek tu za sina.
i sve za sina.
ja sam uživala u putovanjima s njom i rijetkim druženjima budući da ne žvi u hrvatskoj, no osim njenog sina, nije tu bilo puno toga za razgovor.
ok, da se razumnijemo nisam ni ja cvijeće...
ja sam mijenjala teme ali one su se uvijek ticale nekog muškog imena i moje silne patnje u pronalaženju istog pa pretpostavljam da ni njoj nije baš bilo super 
uvijek sam strahovala od puberteta njenog sina jer sam znala da će u tom trenu biti u čudu.
ostati sama.
ostati bez svog cenrta svijeta.
da budem jasna..njen sin je najbolje odgojeno dijete IKADA na kugli zemaljskoj koje sam ikad upoznala i on je najbliže što sam od djeteta imala(dvonožnog) do sada ja.
Nikada nisam bila vezana niti za jedno dijete koliko sam za njenog sina bila i nakon njega sam rekla da to neću nikada ponoviti.
Sa Roseinom djecom, koja su rođena kasnije, nisam vezana uopće.
da stvar bude što mističnije, Einy kao da zna da pišem o njoj, upravo gricka zeku kojeg mu je ona poklonila...
i, tako mic po mic, sin je odrastao, ona je napokon otvorila oči i počela gledati sebe..
svoje nezadovoljstvo je liječila sportom.
ta žena je trčala, igrala badminton, tenis, igrla boks, išla na yogu....majke ti mile, ja se umorim samo nabrajajući!
sve to ne bi li odgodila vidjeti u što joj se pretvorio brak...
a onda...
rastala se od muža...
i prodilsala...
mic po mic, krenula se okretati prema sebi...
upisala školu...
i na kraju balade riješila se i mene
zanimljiva je stvar kako ljudi lako zaboravljaju....
kad si uz njih...
u najkriznijim situacijama...
brzo zaborave...
ja sam svakakava...bila...
bila sam i nagla i rječita ok i vikala sam...ali kad sam god zajebala uvijek sam lizala..
radim to i sad...
dio sa lizanjem...
ovo ostalo sam svela na najmanju moguću mjeru...
odrastam ili starim, ne znam koje od to dvoje, ali eto...
kako se nismo jako dugo čule, odnosi su zahladili i krivica je više nego podjednaka, neki dan, u duhu višnejvače, ja njoj napišem mail...
nisam to htjela mailom no ona je u zadnje vrijeme stalno obećavala doći..zadnje je bilo da će doći u 4-tom mjesecu...
pa nedavo na bi "baš mogla doći"
pa....
kao da sam glupi idiot i ne kužim.
nije meni to jasno, ako nećeš doći, nećeš, reci ili ne reci ništa a ne seri da ćeš doći i onda se ne pojavljivati.
mislim da je to ...mhm...
ok...
i tako meni kako naši ljudi kažu diđe iz guzice u glavu i potaknuta letom na krilima višnjevače napišem ja njoj mail....tipa čekala sam da joj se ispričam uživo ali...
uglavnom pošaljem ja mail..
i načekala sam se da dobijem odgovor..
a kad ono....
umjesto "kiss&tell"..lagani odjeb...
uglavnom da skratim ili da produžim..
kad god kome treba krivac za situaciju neku...eto ja sam tu!
tako sam i tu ja isključivo krivac jer je ona jadna patila i trpila cijelo vrijeme i uz to još hodala po jajima...
dio di ja već mjesecima hodam po jajima je ispario u trenu..
dio di se ona pretvara u više navrata da ne razumije hrvatski pa nam tu komunikacija šteka neviđeno...isto nestaje..
a godine i godine prijateljstva...očito nikada nisu ni bile tu kad to tako sve skupa naprasito može nestati...
no...ne znam jel to godine ili strah od ponovnog napada govori iz mene....prošlo je vrijeme kad je Mala Li bila kuja za šutiranje.
Nema više.
Tko je samnom, ok, tko neće, široko mu polje...
isti na je da je jako malo onih koji idu samnom...ali, neki ljudi odlaze, novi dolaze...
neki koje ne moraš moliti da ti pomognu, oni koji ti pomognu sami...
primjerice...ta koja je sad jedna od onih koje su u širokom polju....divila sam se ravnodušnosti njenoj kad sam bila u onom stanju za rođendan..opravdavala sam ju s tim u svom srcu da me "opet nije razumjela jer pričam njenim davno zaboravljenim materinjim jezikom"
a s druge strane,
osoba kojoj NIŠTA u životu nikad nisam napravila, dolazila mi je tu i donosila hranu, vodila Einya van...
zato još jednom uz jebene suze koje su zamaskirane kišom koja pada vani kažem....brzo se zaboravlja...
jebeno brzo....
ali, stat će suze...
a i one su dobre...
čiste dušu, zar ne 
Post je objavljen 27.07.2014. u 20:43 sati.