četvrtak, 10.07.2014.
suzama l'epim tapete vol.544
..sljedeće jutro se srećom nisam sjećala sna..
Nakon onog SFa sa ribljim repom, ovo je bilo jebeno olakšanje 
Dani lete. Ustvari ne lete, idu.
Više nikamo niti za ničim ne žurim pa ni vrijeme ne leti.
Ide.
I to je ok.
Bolje nego da stoji.
Posao ide onako. Ok. Ne tužim se definitivno.
Kako sam odgurnula kamen sa srca u vidu bivše firme i skinula spletke, nervoze i probleme bivše cvrkutave kolegice, lakše se diše.
Nisam nervozna.
Ne jurim
Nemam zbrku u glavi.
Toliko sam smirena da mi ne smeta što već 10ti dan student i ja jako blisko dijelimo radni stol.
Da, čudno..ali istinito..
Što se auta tiče, mhm..
Ne pitam niti zovem automehaničara.
Šta je, tu je,
Vrijeme će pokazati.
Vrijeme koje ide..
..a meni to, za divno, začuđujuće čudo..ne smeta...
- 23:17 -
