Marketing
suzama l'epim tapete vol.554
".....Sometimes in our lives
We all have pain
We all have sorrow
But if we are wise
We know that there's always tomorrow
Lean on me, when you're not strong
And I'll be your friend
I'll help you carry on
For it won't be long
'Til I'm gonna need
Somebody to lean on...."
lijepa je pjesma...
ali nema više nikome naslanjanja na mene...dosta je bilo...
nije mi dao vragec mira i upalila sam đavolju spravicu...mobitel
..propušteni pozivi...
poruke...
svašta nešto....
no...srećom..spasila sam se jednog neželjenog poziva...
zvala je Jelly....
mhm...
naime, prije točno dva tjedna sam završila njen projekt legalizacije. u jednu nedjelju....
kako sam se toga žarko željela riješiti, napravila sam to.
Nije joj to napravio omiljeni direktor koji se bavi istim poslom, a kod njega to dođe 7.200 kn + pdv
Nije joj to napravio kolega kojeg uzdiže u nebesa a bio je ranije na mom mjestu u toj firmi mojoj sad već BOGU HVALA bivšoj 
napravila sam joj ja.
cijena, prava sitnica...besplatno!
jedino što sam ju molila da mi plati 200 kn koliko iznosi pdv za uplatu koju sam ja izvršila u njeno ime na svoj račun da opravdam postojanje projekta...
200,00 kuna! I to nekad kad joj bude najpogodnije, ne mora odmah. Nekad.
Čule smo se ponedjeljak iza te nedjelje.
Cvrkutala je na telefon kao i obično.
"Čuj, gotov ti je projekt, pa svrati po njega i odmah ga predaj, to ti je ionako tu kod mene na velesajmu. Student je danas kuhao za ručak leću, pa imaš i besplatan ručak i kavu" rekla sam malte ne u dahu jer mi njeno prenemaganje preko telefona lagano ali nepogrešivo sigurno i uvijek nakon nekog vremena digne živac.
Je, znam zašto sam joj radila projekt ako me nervira?
ako mi je smjestila na poslu?
paaaaa..zato što sam...glupa?
ma ok, na stranu to pametna ili glupa, ali obećala sam joj prije nego sam dala otkaz pa eto...
"Ok, javim ti se za 10 minuta idem samo do ureda vidjeti šta kolegica radi pa onda krenem." odgovorila je.
nije baš da sam se posebno veselila susretu, ali mi je bilo ok što je i student tu pa će to sve skupa lakše proći...i brže...
Prošlo je sat i pola, meni je laganini počelo kruljiti u želudcu...
Poslala sam poruku "Gdje si?"
odgovor je glasio "Evo me na poslu, krenut ću možda za pola sata"
popizdila sam totalka!!!!!
Čekaj malo...ja NJOJ radim uslugu i još ju ja MORAM ČEKATI?????????????
10 minuta je ustvari DVA I POLA SATA??????
ZA NEPOVJEROVATI!!!!!!!!!!!!!
Šizila sam....ali sam se kontrolirala pred studentom...kipila sam potiho...
Uzela sam mob i poslala joj sms "daj me nemoj zezati, kreni odmah, pa trebala si tu biti prije sat vremena."
Odgovor je bio "bila mi je prazna baterija(????), mogu najranije krenuti za 20 minuta"
10 minuta kasnije dok sam se ohladila sam joj mrtva hladna poslala poruku "čuj, vidimo se drugi dan, iskrsnuo mi je sastanak na koji moram otići pa neću biti u uredu"
nakon što sam stisnula "send" rekla sam studentu na glas "Ručak!"
Nakon jela sam zapakirala projekte u kovertu pa smo se svi troje (Einy, student i ja) spremili i otišli do pošte. Poslati preporučeno pošiljku. Jelly.
Sutradan je stigla poruka "Jel bio dobar ručak?"
"Je" odgovorila sam "a projekti su ti poslani poštom, preporučeno."
Nije se javljala do četvrtka kad je nazvala da provjeri jesam li napisala dobru adresu jer projekti nisu stizali.
u petak sam dobila poruku kako su projekti stigli i da se zahvaljuje.
Kako je studentov red na kuhanje bio opet u ponedjeljak, pozvala sam ju opet na ručak budući da u susjedstvo nosi projekte na predaju.
Rekal je doći.
Naravno niti je došla niti se javila.
Drugi ponedjeljak oko pola dva zvoni mi telefon.
Jelly.
"Čuj, sad imamo neki sastanak, pa me zanima kako se tvoj student kačio na net dok je bio u uredu?"
"Kačio se na način da je, kad sam ja otišla na pauzu, sjeo za moj komp i otišao na net. U uredu nema wirelessa."
"Aaaajjjooooooooojjjjjjjj" uskliknula je "pa daaaaaaaa, ok, hvala ti"
"Jelly?" zazvala sam ju "lijepo je što si svratila na ručak kako prošli tjedan tako i danas" rekla sam ledena glasa
"Ma joooooojjj, ne znaš šta mi se dešava imam problema" krenula je "ali sad će sastanak pa se čujemo!"
Pozdravile smo se na brzinu a zatim je stigla poruka od nje na whatsappu "U strašnim sam problemima, sve mi ide nizbrdo, čut ćemo se"
"Draga moja, daj NE SERI" bio je prvi dio poruke "kakvi su te to teški problemi spriječili da se niti javiti ne možeš a kamo li svratiti na besplatni ručak i kavu kad si već na 200 m od nas?
Ali nećemo više o tome, samo mi se diže živac bespotrebno"
"Da, u pravu si" odgovor je glasio "nećemo o tome"
I, tako nismo se čule do poruke na whatsappu u petak navečer oko 20. Njene poruke koju nisam pročitala jer mi je sami pogled na njenu fotku izazivao mučninu.
Lagani povraćitis...
A onda u subotu druga poruka, njena, na whatsappu.
"jebeš 200 kuna ako mi to remeti duševni mir!" rekla sam u bradu blokirajući njen broj na whatsappu.
Jednostavno mi se nije dalo.
Što reći osobi koja kaže da će se javiti nakon 10 minuta a onda nakon sat i pola kaže da će krenuti za pola sata?
Jako dobro znam zašto je toliko odugovlačila. Zato da se ne mora vraćati nazad na posao!
eeeee, pa ne može!
Napraviš joj uslugu pa valjda dođe onda kad TEBI odgovara, zar ne?
KAd sam upalila mobitel...između ostaloga, bila je tu i poruka o njenom propuštenom pozivu.....
EEEeeeeee, draga moja, lagano...odjebi...U SKOKOVIMA!
Post je objavljen 20.07.2014. u 20:49 sati.