..u snu sam bila na nekom sastanku..
Samnom je razgovarao naočit muškarac u 50tim godinama.
Bio je ležerno obučen, miris njegovog aftershavea punio mi je nosnice.
Bio je jako ljubazan i sa velikim oduševljenjem je prihvaćao svaku moju recfnicu.
Sugestiju.
Muškarac je bio Austrijanac, a jezik korespodencije engleski.
Krajičkom sam oka kroz staklene zidove ureda, u susjednom uredu primjetila Gigi.
"Ah,da i onda je tu" prošlo mi je kroz glavu "ovaj smo sastanak pripremalejjoš dok smo razgovarale..
Nesvjesno sam uzdahnuja duboko i muškarac se nasmijao.
"Gdje ste odlutali?" pitao me na tečnom engleskom.,
Pokazala sam glavom ka Gigi i u par riječi opisala situaciju.
Muškarac je sućutno dotaknuo moju ruku i rekao mi"sve će doći na svoje mjesto. Nego, da dogovorimo detalje za sutrašnji put u Zagreb..."
Kad sam se pojavila sutradan na dogovorenom mjestu, vozač mi je otvorio vrata stražnjih sjedala.
Na traznom je mjestu stajala kovera,a do koverte je sjedila Gigi."
Obje smo frknule kroz nos sa " Od kuda ti???"
Nevoljko sam sjela, vrata su se zamom zatvorila i auto je krenuo saw, bez vozača i suvozača u njemu.
Pogledale smo se u čudu,a ja sam otvorila kovertu i iz nje izvukla pismo koje je glasilo ovako:
"Draga Mala Li,
jako mi je drago što sam Vas upoznao, dali ste mi puno svjetla u ovim posljednjim danima života.
Naime, imam rak i ostalo mi je svega par dana života koje sam mislio podijeliti sa Vama u Zagrebu.
No,umjesto toga, darujem Vam ovaj put sa Vašom prijateljicom da se izmirite. Život je kratak, vjerujte mi, znam.
Za auto ne brinite, dovest će Vas sigurno do Zagreba i tamo otključati.
Pričajte, živite život!"
Pročitala sam pismo do kraja i okrenula glavu ka Gigi...
...k javi me doveo njen povik "Nema šanse!" dok je čupala kvaku od auta grozničavo pokušavajući izletiti van..
..koja kašaa..prošlo mi je kroz glavu dok sam se protezala..rak investitorice..Gigi...put...
...sve sam pomiješala, baš sve..
Post je objavljen 02.08.2014. u 23:12 sati.