Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malali

Marketing

suzama l'epim tapete vol.576

"..ide ide patak
Na daleki put
Repic mu je kratak
Kljun je njegov žut..."


Kad god bi se osjetila tužnom ili ako bi bila uznemirena radi nečega, nazvala bi Mr.Biga..

"Policijska uprava,radno mjesto br.25, izvolite" kao i puno puta ranije izvukao bi mi osmjeh na lice samim javljanjem na telefon.
Naravno da ne radi u PU.
"Ustani od stola i kreni ka vratima" odgovorila bî mu već napola smijući se...

Naime znala sam da su mu vrata kancelarije uvijek otvorena.
Iako financijski direktor jedne od vodećih firmi u Zagrebu, Mr.Big uvjek ima otvorena vrata. Kaže da treba biti povezan sa svojim timom a ne odvojen.

Ja na tu njegovu izjavu uvijek odšutim uz smješak. On jako dobro zna što mislim ..vrata ne zatvara jer želi imati sve pod kontrolom zubo

"A žašto?" kao u već dogovorenom dijalogu pita Mr.Big polako ustajući.

"Ne pitaj, nego tako napravi" odgovaram mu

Čuje se zatvaranje vrata i njegovo "Jesam"
"Ok," nastavljam "a sad mi, molim te, daj Patka!"

On se nasmije i krene s pjesmicom..
Uvijek imam tu sliku u glavi dok ga slušam kako umirujućim glasom pjeva meni dječju pjesmicu. On, u skupom odijelu, nasred velike sobe pjeva,
To me još više raznježi i izmami osmjeh na lice.

Danas sam ga htjela nazvati, ali nisam.
Danas mi je trebao Patak kao zrak dok sam sjedila u autu i slušala guste kapi kiše kako padaju po njemu dok su mi suze kotrljale niz obraze...

Ne znam što mi je danas bilo, niti sam u pmsu niti me nešto baš pogodilo da je pokrenulo tu salvu osjećaja praćenu suzama.,.
No, istina je, bez pretjerivanja da sam danas izbacivala dio te velike tuge koju nosim u sebi putem suza...

A onda sam, da smirim samu sebe, zatvorila oči sjedeći tako uplakana dok mi je u glavi odzvanjao Mr.Bigov glas..

"..ide ide patak
Na daleki put
Repić mu je kratak
Kljun je njegov žut
Kao vojnik stupa
Ta-ta-ra-ta-taa
Ode da se kupa
Kva-kva-kva-kva-kvaaa.."


Post je objavljen 27.08.2014. u 17:25 sati.