Marketing
suzama l'epim tapete vol.575
"...Lollipop, lollipop
Oh lolli, lolli, lolli, lollipop, lollipop
Call my baby lollipop, tell you why
His kiss is sweeter than an apple pie
And when he does his shaky rockin' dance
Man, I haven't got a chance
I call him lollipop, lollipop
Oh lolli, lolli, lolli, lollipop lollipop..."
Lizalica, lizalica
Oh, liza, liza, liza, lizalica, lizalica...
zovem svog dragog lizalica, reći ću vam zašto
Njegov je poljubac slađi od pite od jabuka
i kad pleše svoj ples
čovječe, nemam šanse...
Zovem ga...lizalica, lizalica
O liza, liza, liza, lizalica.....
..ne znam zašto mi se ova pjesma toliko po glavi vrti...
možda žarko želim nekoga...mhm...liznuti? 
Einy i ja smo se sinc vratili s puta...
Bili smo u Osijeku kod Lilly na tri dana....
Moram priznati da sam malo odmorila mozak.
Malo, skroz zericu ali jesam. Mozak bar.
Opće stanje premorenosti je nepromjenjeno.
Bila sam u dobrom društvu....a Einy? Einy je bio centar svijeta kako god okreneš!
Plijenio je pažnju di god da je krenuo...
bilo da je "lovio zeke", bilo da se kupao u Dravi..
bilo da je skakutao po Tvrđi ili se družio sa pesom lutalicom u Aljmašu...
To su definitivno svakako bili njegovi dani!
Nas smo dvije...odumirale...
Obje premorene od posla, nakon dugih šetnji sa Einyem po zvizdanu dok su nas glocali komarci, jednostavno se nismo uspjevale toliko brzo regenerirati između dvaju šetnji kao sam Einy.
Bio je neumoran!
Promatrala sam sa divljenjem Lilly koja je bez imalo žaljenja u glasu hrabro pričala o tome kako joj je mužu u hladnoj Kanadi, kako radi dva posla i priprema teren da dođu ona i sin gore za njim.
Dugo se to spremalo i svi smo nekako mislili da se taj njen najavljivani odlazak neće realizirati..a kad ono...
priče su postale svarnost.
Stvarnost, koja, moram priznati, pomalo sebično boli...
No, s druge strane, gledajući ju kako se ubija od posla svakodnevno, želim da ode što ranije tamo da bar odmori mjesec dva do novoga posla.
Šećući s Einyem po Osijeku malo sam promatrala ljude i grad. Sveukupno stanje ulica i "na ulicama".
Sve je to...
uh...
Osijek je puno jednostavniji i mirniji od Zagreba i iskreno moram priznati da su se vožnja u Osijeku i pješaci...ubrzali.
Ranije su se svi nekako vukli onako rastezali kako i govore no i njih je uhvatila sveopća groznica žurbe.
Žurbe u vožnji...hodanju...
no i propadanju.
Sve je to skupa žalosno.
Toliko lijep grad...toliko potencijala...a tako....
Uh...
No, nećemo o žalopojkama..idemo vedres tvari.
Jako sam ponosna na Lilly kako rekoh, pravi je borac.
Nije joj bilo lako u životu ali sve je uspjela iako teškom mukom, ali ipak porediti i sve poslagati na pravo mjesto.
Stvarno je carica!!!!
Voljela bih da sam bar upola kao ona!
Ja, s druge strane...nekako...ne znam..
od svega pomalo odustajem...
od posla...
kočim se...pokušavam ići polako...ne nervirati se...zaustaviti se iste sekunde kad planem
radim na tome da ne planem uopće...
nekad mi ide..a nekad ne...
no sa tim kočenjem i konstantnim umorom i evo vec trecom godinom da nisam bila na poštenom godišnjem odmoru..polako ali sigurno gubim volju za ovim poslom...
Nisam sigurna je li to gubitak volje za poslom koji radim ili poslom općenito.
Znam da raditi moram iako tvrdim uvijek da jedino "MORAM" umrijeti..ali kako nemam neki backup stvarno donekle moram raditi...
...baš kao i većina nas...
ali...
umor je tu...
sveprisutan i zove me...
vuče me kao pjesma sirena mornare da se nasukam na njegove hridi...
a sviđa mi se njegov pjev...
njegov zov...
njegovo milozvučje...
čak me ni lizalice više ne privlače, ne vuku...
i svako malo ja se pustim da kao i sad...utonem u san...
Post je objavljen 25.08.2014. u 19:20 sati.