Marketing
suzama l'epim tapete vol.596
...to veče sam otkrila jednu stvar...
kad blokirate nečiji broj, još uvijek možete primati njegove sms-ove.
Upalila sam mob navečer kad su krenuli pljuštati jedna za drugim jedno 10 komada.
Zorg.
od.... "ja sam sad vani, šećem po kvartu pa ako hoćeš dođi da ti dam hugić" da, on je u Malešnici a ja na Kajzerici i šeće po Malešnici ne bih li ja "skoknula" do njega da mi da hugić(?), do "ne javljaš se sad, a ništa onda sutra se vidimo"
...malčice sam bila pukla još malo i odgovorila mu "auto mi nema ulja a ja ne mogu odvrnuti čep da ga nalijem a kako očito nemam jebenog muškarca u svom životu, ne mogu pomaknuti auto sa mjesta"
napisala sam i "ne moraš se sutra uopće javljati" ali sam obrisala. uza sva uvjerenja da neću nikada više, ipak sam bila jadna i slaba(i još sam) i tako sam htjela utopiti se u njegovu zagrljaju bar na tren...
sakriti suze na njegovim prsima dok me on gladi po kosi i ljubi u čelo...nos...
Sutradan sam zvala svog poslovnog partnera da dođe po projekte koje sam mu pripremila i usput ga ugnjavila za odvrtanje čepa.
Sjela sam u auto i krenula na prvi sastanak kad je stigao sms "što radiš?"
Zorg.
kako sam taman imala mob u ruci jer sam htjela nazvati June automatski sam odgovorila "krenula sam na mjerenja"
kad sam stisnula "send" došlo mi je da lupam glavom o šofer-šajbu.
Bila sam ljuta na sebe.
Bijesna.
Pa koji mi je klinac, pa zar mi ovo zadnjih par dana nije bilo dovoljno?
Sljideile su poruke "kad ćeš završiti s tim" pa "jel ideš do knjigovođe i jel ideš busom?"
naime, knjigovođa mi je u Malešnici.
Blizu njega i njegovog posla.
Dakle, gospodin je htio da mu uskočim u pauzi kad sam već tamo. Da ne gubi vrijeme poslije posla. Jer ima pametnijeg posla tada.
kako je u nedjelju nešto stvarno "puklo" u meni i prelomilo se na dijelove, nisam baš bila sva svoja.
Otišla sam na sastanak, pa do June na posao i sa njom na pauzu pa do knjigovođe.
Cijelo vrijeme sam teškom mukom susprezala suze.
Oči su se svako malo caklile samo tako ali ja sam se stojički borila protiv vjetrenjača.
Znala sam da ću ih morati pustiti kad tad ali sam se čuvala za put doma.
kako sam bila sva klimava, otišla sam još do jednog mjesta za koje sam znala da će me bar malo dići...Konzum...hrana... 
Moram priznati da je malo pomoglo.
Kad sam s dvije pune vrećice hrane ušla u auto, sjela sam i napokon poslala Zorgu sms.
"Jutros mi je došao poslovni partner pa sam njega zamolila da mi pomogne odvrnuti čep da ulijem ulje. Zato sam autom, ne busom.
Čuj, ne moraš se truditi za danas dolaziti.
Nakon onog unazad par dana nešto je u meni puklo. Znam da ti ne razumiješ uopće šta mi je ali evo pokušat ću ti slikovito opisati.
Zamisli da ti se cijeli svijet ruši. Jedna stvar po jedna. I onda kao slamku spasa vidiš zagrljaj, da malo staneš, smiriš se, a umjesto njega te udare lopatom.
Ne po prstima.
Po glavi.
Više puta.
Pusti me malo na miru, da nadođem, da razmislim o svemu."
naravno, nikakvog odgovora nije bilo. Poznavajući ga duboko se uvrijedio.
No dobro....
i ja sam kukavica. Najveće vrste.
Nisam napisala "Ne javljaj mi se nikad više" jer sam se uplašila da bi me poslušao.
o, da to bi poslušao.
druge stvari ne čuje ali kad treba ne raditi ništa odmah upija i sluša!!!!!
No dobro...
kako kažu čovjek nije otok.
Lažu.
Ja sam živi dokaz.
Ja sam Otok i oko mene je more.
....Puno krvoločnih i krvožednih morskih pasa...
Post je objavljen 23.09.2014. u 11:44 sati.