"...jesen stiže dunjo moja..."
ma šta stiže?
došla!
davnih se dana udomaćila u našim krajevima...
nekako mi to i ne paše baš...
nemam se kad opustiti, zavući pod dekicu, i oplakivati "sudbu kletu" jer ovo je vrijeme jedino za to stvoreno!
kad si sam...naravno.....
no srećom pa je Einy samnom i radi njega ne smijem sebi doputiti takve epizode radi kojih bi, da sam baš ono sama samcata, rezala vene samo tako.....
ali, šta jest, jest...jesen stiže....
nije baš da želim biti krajnje negativna i patetična, no malo sam promatrala pomnije svijet oko sebe zadnjih par dana....
...nema prijatelja...
...poplave su i "čistke" sa nebesa...
...ljudi su sebični i egocentrični...
sve se nekako...preokrenulo u negativnu stranu....
a ni vrijeme nije kako bi trebalo biti...
"...sve , sve je propalo...sve se srušilo....izgubilo sjaj..."
...jučer je bio Rosein rođendan...
kako sam išla do tate dostaviti mu poločice koje smo kupili za njegovu novu kućicu koja svakoga dana sve više i više dobija svoj oblik...svratila sam i do Rose dati joj poklon za rođendan...
Smiješno je sve to...a i tužno u isti tren...
Rose i ja smo pričale na dvorišti dok je kišica rominjala po nama...
Što se nismo sklonile u kuću?
Pa Einy je bio sa nama...
Da i?
"Đukelama je mjesto vani" da citiram njenu mamu...
A Rose se toga drži...
i više od mame...
i tako su njeni mama, tata i muž kapali jedan po jedan na dvor i pozdravljali se samnom i to je bilo to....
mi smo i dalje kisnule vani...
....a ja sam da bih joj dostavila poklon došla vlastitim autom...naime trebala sam ići sa dostavnim kombijem, ali mi je bilo bed čovjeka cimati da idemo još na drugi kraj grada radi toga da bih ja uživo čestitala rođendan svojoj najboljoj prijateljici...zato sam sjela u svoj auto koji troši toliko ulja da sam se pitala da li uopće bude izdržao put do tamo i nazad i došla sama...
stajati u dvorištu....
Post je objavljen 14.09.2014. u 11:27 sati.