"...živim ovaj život
ne znam šta ću s njim...."
istina..
stvarno ne znam šta ću sa svojim životom.
trebam nešto napraviti pod hitno...
ili skupiti hrabrosti pa se ubiti.
riješiti se svih muka.
jer ovako više ne ide.
srećom ili nesrećom, za ubijanje sam prevelika kukavica, jednostavno nemam muda za to, a i imam Einya pa moram na njega paziti...
iako, mislim da bi ga Sunny bez beda udomila.
možda bi i njemu bilo bolje bez mene.
tko zna.
uglavnom...ovakvo stanje uma mi je već tjedna dana...
glava mi puca...
pokušavam ne istresati sve na blog ali više ne mogu...
suze...
patnja...
glavobolja...
i jednostavno ne vidim izlaz....
bit će da sam jebeno grozna osoba jer prijatelja, koliko god se ja zavaravala s tim...nemam.
a nemam ni roditelja.
mama me odavno prekrižila,a tajo me drži u blizini da mu tu i tamo pomognem, a u biti me prezire/sažaljeva/ruga mi se.
bilo kako bilo...od jučer nemam ni tate.
na brata nikada nisam mogla računati, osim ako je tražio krivca za nešto, onda bi me se redovito sjetio.
ljubaF?
e, o tome bi se dalo...
da...imam Zorga...koji se kune da me voli....
ta ljubav raste proporcionalno naletima krvi u njegov kurac.
i onda splašnjava i svede se na "ljubi, mislim na tebe <3 <3 <3 ili masu mmsova sa sexy fotkama i tekstom "sanjao sam te" i " hoću te"
najjadnija stvar je što mu JA to dopuštam i tip je dobio krila.
ja se, kako rekoh jako loše osjećam već danima a od njega niti "Z". još se i ljuti što ja sad tu nešto izvoljevam.
a ja samo tražim minutu zagrljaja.
da mi bude malo lakše.
mali hugić....
samo to...
onaj osjećaj sigurnosti koji osjećam dok me zagrli nakon onog dijela kad me "jebeno voli" i kad me drži u zagrljaju i ljubi u vrh nosa
samo minuticu....
ali...trebam čekati ja svoj red jer "nemrem ja baš kad se tebi 'oće" bila je jedna od poruka danas.
u 14 dana, u 336 sati i u 20160 minuta ja ne mogu dobiti svoju minutu.
samo minuticu
samo mali zagrljajčić...
možda mi zagrljaj pomogne da se skubiciram...zbijem redove...
pronađem neki smisao u ovom jebenom životu jer ga stvarno ne vidim.
niti u daljini.
koliko god samu sebe bodrila i dizala se iz blata u koje konstantno upadam...
nema ga...
jednostavno ga nema...
i onda sam opet po tisućiti puta donjela odluku.
nadam se da vezano za ovu temu neće više nikad biti tisuću i prvog puta.
ovaj put moram izdržati bez Zorga.
usred dopisivanja o tome kako ne može i kako pretjerujem i kako...ne može(?) jer ima dogovoreno i mog moljakanja da mi da minutu i nevjerovanja da u 14 dana nije mogao niti nazvati da ga bar čujem jer mi je teško...jer trebam zagrljaj...jer trebam samo minut pažnje....blokirala sam ga na whatsappu...
i na telefonu...
bez riječi pozdrava...
bez ičega..
samo sam ga...isključila
i isključila telefon
i sjela plakati na blog....
jbi ga...
ako ništa drugo, nekom sam svojom "tužnom" pričom uljepšala dan...jer znaju da ima netko jadniji od njih...
...pa...ima....tu sam!
Post je objavljen 21.09.2014. u 15:56 sati.