Konobarica s tastature

subota, 23.10.2021.

Nataša XIX

NA BOŽIĆNO JUTRO


Bili smo kršćani. Katolici. Jedni od onih koji to nikome ne nabijaju na nos. Jednostavno smo nastojali živjeti u poštivanju vjere, blagdana, koliko se dalo i nekih svetaca, svi smo naravno prošli sve sakramente i tako. Voljeli smo i poštivali svih i svakog i uvažavali svačija uvjerenja i druge vjere. Takva smo bili obitelj i ja jednostavno drugačije nisam znala. Naši su nas divni roditelji još od malena nastojali naučiti da volimo svoju vjeru, al poštujemo svačiju i sve druge. Odgojeni smo u duhu uvažavanja. Čovjek je je čovjek, ako je čovjek...ako nije odmakni se od njega i ne osuđuj, jer vjerojatno postoji razlog zašto je takav. Dakle vrijednosti vjere i Božića bile su nam svima u obitelji jasne. Meni osobno, nije bilo jasno, ako je već tomu tako, zašto se Svevišnji tako grubo poigrao s nama i oduzeo nam Željka baš na Božić. Zar nije mogao malo promiješati karte, pa ako je i Željkova sudbina već bila takva, još malo ga prištedjeti...da ne nosimo pečat strahote na taj sveti dan, doživotno. No, kako je moja mama zaključila da je to Božja volja, i ovaj sam joj put, iako teškom mukom, potrudila se povjerovati. Ove godine nije muku mučila s oversize tepsijama, kuhanjem juhe, pečenjem mlinaca i neizdrživo golemom puricom.
Aleks je preuzela božićni ručak na sebe. Ona će se u to ionako manje dati nego mama, a na groblje će rano ujutro, prije svih. Mi ćemo prije ručka. Čvrsto smo jedni drugima obećali da ćemo nastojati biti dostojanstveni.. Dunja je pristala doći s malenim Tomom na ručak, pa će sve biti malo ležernije uz to malo čudo koje nas je iz dana u dan sve više radovalo.
Po defaultu, Mirela i ja smo morale odraditi božićni ranojutarnji peep talk. I kod nje je ovog Božića došlo do promjene. Irena je pozvana da ostane za Božić na ručku i to ni manje ni više od strane mame Marice. Mirela nije s tim bila nikako okej, al mama je zaprijetila mrtva ozbiljna, da ako Irena ne ostane, može se komotno iseliti iz njihovog stana isti čas. To je Mirelu još više uzrujalo i počela ju je pucati paranoja. Umirivala sam ju dva dana i konačno mi se činilo da sam uspjela. Razgovarala sam i sa Irenom koja je pak bila sasvim sigurna da će se nakon božićnog ručka ionako morat iselit jer je imala vražji osjećaj da su ih starci na neku foru provalili. Mirelina sestra Ana, coolerica kakva je oduvijek bila, mirno je zaključila da im se ne može ništa loše dogodit, jer to ona naprosto neće dozvolit. I tako su Mirela i Irena pogriženih noktiju iščekivale fatalni božićni ručak.
Nazvala sam Mirelu iz jednostavnog razloga što sam ju htjela ohrabrit, a i što će mi malo odmaknut pažnju od vlastite božićne situacije.
-Hej!- veselo sam kliknula u slušalicu;-Jel vam ostao koji nokat na prstima?- krenula sam odmah sa zafrkancijom, jer sve drugo odvuklo bi razgovor tamo gdje nisam htjela
-Joooooj. Ej, lude smo obje. Ne da imamo loš osjećaj, nego imamo turbo loš osjećaj.-
-Daj ne sekiraj se, šta bude bit će. Osim toga, rekla sam ti neki dan, ko prvo tvoji su starci razumni ljudi, pa i ako nešto naslućuju, ne vjerujem da će bit radikalni. Ko drugo, kod vas dvije bi trebalo malo više od roditeljskog neodobravanja da vas uopće pokuša rastavit.-
-Ma znam, al znaš, ono što si mi ispričala da ti je Aleks rekla, da se tako dobro vidi na nama da smo zajedno, nije mi baš puno pomoglo...iako ne mogu reć da mi nije drago.-
-Znam. I upravo zato što je to tako ja potpuno vjerujem da će sve dobro završit. Ozbiljno.- i stvarno sam vjerovala. Morala sam. Uistinu nisam željela da im se nešto ispriječi na putu. Bile su stvorene jedna za drugu.
-Hmm. Ne govoriš mi to samo da me ohrabriš, jel?-
-Ni najmanje. Naj sam ti ozbiljnija.- nasmijala se; -Di je Irena? Povraća na wc-u?-
-Ne, nisam ju uspjela napumpat još.- rekla je i prasnula sam od smijeha. Unatoč svemu nije gubila duh.
-Ti nisi normalna. Mislila sam od nervoze.-
-Znam šta si mislila. Nemam pojma šta se događa, al ona i mama kuhaju, eeeeej...njih dvije kuhaju zajedno. Tata i ja gledamo TV, a njih dvije kuhaju.- rekla je u nevjerici.
Nisam mogla da se ne nasmijem. Pravi obiteljski đir bračnog para kod roditelja.
-Hm, ne znam al malo mi je to onako čudno.- rekla sam
-Pa jel nije?-
-Pa je, meni je nekako Irena uvijek više davala na ovu drugu stranu, mislim uvijek sam nju zamišljala s tatom uz TV dok ti i mama kuhate. Sorry, al gledajući vas, ja bih prije tako podijelila uloge.- nisam odoljela i sad više nisam mogla zaustaviti smijanje.

23.10.2021. u 22:00 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva