Konobarica s tastature
subota, 16.10.2021.
Nataša XXVIII
-Nego kako sve to mislite odradit uopće, mislim on je kod svojih, još studira... Kako? Oće se preselit?-
-Nismo još o tome uopće razgovarali. Nemam pojma, ne bi htjela navaljivat. Mislim da bar za sada, i ako trudnoća bude okej, nema potrebe da se seli k meni. Nek se posveti faksu. Ne trebam mu još ja ovakva na sve. Mislim, je on mlad i bezbrižan, al stres je to. Kako god okreneš. A do sad je stvarno bio dobar student. Sve u roku i na vrijeme, sa super ocjenama.- rekoh. I stvarno nisam Ivanu mislila radit pritisak vezano uz preseljenje. A i htjela sam izbjeći opciju da se negdje preselimo sami. Odgovarao mi je komoditet roditeljskog doma i teško sam se u ovoj situaciji vidjela negdje van njega. Možda bi Ivan htio da idemo zajedno živjeti negdje drugdje. Onako sami. Al to sam već jednom imala, pa se vratila. I bilo mi je prerano opet odlaziti. Ne, to mi nikako ne bi odgovaralo. Za sad.
-Pa i je vam okej ovako. Ionako se vidite svaki dan. Mislim, to je malo i neizbježno obzirom na stanje tvojih hormona.- nasmijala me;- al doć će vrijeme i kad će to prestat, a i on će trebat neke dane kad će bit sam vezano uz učenje i to...-
-Upravo tako. Tako da je za sad ovako najbolje. Joj Aleks, on je tako super dečko. I kad sam saznala da sam trudna, kad smo prvi put razgovarali, fakat sam mu ponudila sve opcije. Osim da ću pobacit. I sve je skužio, i rekao mi da mu treba malo vremena. I nije ništa muljao, lagao, nit se lažno oduševljavao... jednostavno je tako zrelo odreagirao, da mi uopće nije bilo jasno na koju sam ga foru dobila. Ej on će za dva mjeseca imat dvadeset i jednu. A tako je zreo i inteligentan. Ne mogu vjerovat.-
-A i zgodan. Ne može se reć da nije. Okej, kad ćeš ga dovest na ručak jednom. Mislim, upoznali smo ga onako u prolazu samo. Bio bi red da ga malo bolje upoznamo, ako vam nije neka tlaka. Vjerujem da bi se on i Max za čas sprijateljili. To su jednostavno takve face. Dobro smo odabrale, kako mi se čini.-
-O da. I više nego dobro. I znaš šta. Nekako se ne brinem šta će mi budućnost donijeti. Dal će ovo sa Ivanom i sa mnom funkcionirat na neke duže staze. Mislim, voljela bi. Stvarno. Sutra bi se udala za njega. Al trenutno mi je bitno da trudnoća bude okej, da ovih preostalih sedam mjeseci isfuram do kraja, i da mi on bude tu u blizini. Eto. Ne zamaram se puno nekom dalekom budućnošću.-
-Pa i ne moraš. Prvo, jer ja stvarno imam osjećaj da će to potrajati. Drugo, ako i ne bude, imaš dobru logistiku. Znaš da uvijek možeš računat na starce i na nas, a i nema tog šta Mirela ne bi napravila za tebe, tako da je sve pod kontrolom. Sad ti samo preostaje uživanje u trudnoći i slatko iščekivanje.-
-Fakat. I tako sam sretna.-
I bila sam...Tako sretna.
