Konobarica s tastature
ponedjeljak, 11.10.2021.
Pališ ko dizel
Promrzli prsti. Zaleđena brava. Golf dvojka koji poslušno već desetljećima ganja ceste i kilometre. Redoviti servis, redovite provjere, uvijek dobre gume, na vrijeme zamijenjene kočnice. Nudili su joj dobre novce za njega. Retro je u modi. Neka. Ugradila je klimu još tamo davno, kad je klima bila hir imućnih, a ne potreba običnih. Polako uzima sprej, rekoše u trgovini auto moto dijelova da je najbolji, otvara dozu, protrese dva tri puta. Nakon što kuglica zastruže nekoliko puta po unutarnjim stijenkama lima, nacilja utor bravice i pritisne. Csssk, csssk. Csssssskkk. To bi trebalo biti dovoljno. Uvijek se pitala kako se ta kuglica ubacuje u dozu. Dugo vremena nije ni znala čemu kuglica u dozi. Tek joj je Rita iz drugog ulaza, jednom na popodnevnoj kavi objasnila. Da je kuglica unutra da spriječi zgušnjavanje tvari koja se u tamo nalazi. Sad je bilo malo jasnije ali i dalje nije shvaćala da se ovako prozirna tekućina može zgusnuti. No, na posljetku, i nije njeno da razmišlja o gustoći spreja za odleđivanje brave. Valjda oni koji se time bave znaju što rade.
Trebala ga je jučer uparkirati u garažu. Jednostavno je zaboravila.
I nakon što je tata otišao nastojala ga je čuvati kao što je on to činio. Redoviti servis, redovite provjere, uvijek dobre gume, na vrijeme zamijenjene kočnice...
Promrzli prsti gurnu ključ i on utone u bravu Škljok! Super! Otvori vrata i spusti se na sjedalo.
Pališ ko dizelaš, nekada se one sporoshvaćajuće karakteriziralo, uspoređivalo. I to je bilo jako smiješno. Njoj pak nikada. Oduvijek se tata hvalio da Golf pali bez problema i u svim okolnostima. A bio je dizelaš.
Protrlja dlanove i ključem broj dva pokrene motor. Malo pričeka hučući u dlanove. Nije joj baš ni svejedno što danas mora na cestu. Stalno javljaju o lošim vremenskim uvjetima. Snijeg, led, magla, minusi. Ma čudo neviđeno u januaru!
Upali radio. Mladac iz zvučnika zaori kabinom o proljeću i nemiru, o sreći i grljenju svemira. Ma moš si mislit'! Ranojutarnje ufuravanje radijske ekipe da će dignuti raspoloženje ama baš svima. Aha! Al nek im bude. Oni su tamo u nekom toplom studiju. Srču posljednje gutljaje prve, već mlačne kave i prepričavaju sinoćnje filmove ili pročitana štiva. Jer teško da je ikakvih izlazaka po ovom kijametu bilo.
Ne sjeća se kada je zadnji put izašla.
Motor je zadovoljno brujao njoj tako poznatim, stiliziranim traktorskim vibracijama. Osjetila je prvi dašak topline koji se probio.
Super! Hajdemo lagano. Pokrenula je auto i izišla na cestu. Pomalo će.
Dvanaestsatna smjena doktorice hitne medicine počinje za pola sata.
Nema žurbe
Bila je njena zadnja misao.
