Konobarica s tastature

subota, 09.10.2021.

Nataša XXVII


...
-Hahahahaha, tako je i meni bilo, nemoš vjerovat. Al prošlo me tamo negdje u četvrtom mjesecu, čini mi se. Nevjerojatno, misliš ono, bit će mučnine i to, a počneš se prašit ko zec.-
-Nevjerojatno.- rekla sam i srknula čaj.
-Osim toga, neki simptomi drugi?- upitala je Aleks i prinijela šalicu kave ustima. Iako je sjedila preko puta mene za stolom, mogla sam omirisati čini mi se sve i jednu molekuku kave iz te njene šalice.
-O da, do ovdje osjećam miris te tvoje kave iz šalice. Izoštrilo mi se nevjerojatno. Drugo ništa. Ko da i nisam trudna.-
-Super, šuti i bolje da je tako. Kako je ustvari prošlo kod njegovih?- upitala je. Nakon posjeta Ivanovim roditeljima samo sam joj se javila smsom i rekla da je sve okej.
-Ajoj! Mama se rasplakala, tata je naravno izvukao bocu neke rakije, neke što neodoljivo podsjeća i miriše na gin. Bože mili. Raznježili si se do besvijesti. Sestra je naravno znala, njoj smo rekli, tj. on joj je rekao kad i ja tebi. Tako da je ona bila neki ko buffer, ako stvari krenu loše. Starci su mu super, ne samo radi toga nego onako, fakat su dobrice neki. Tako da smo taj dio odradili i sve je hvala bogu prošlo okej. – zastala sam i srknula. Pogledala sam Aleks ravno u oči. Smiješila mi se.
-Zračiš sis.- rekla je kratko
-Sretna sam.-odvratila sam joj
-Vidim. I nemaš pojma kako mi je drago. Eto će nam mama i tata imat pune ruke posla. Znaš, nisam ti nikad rekla, možda nije bilo ni primjereno, al ono veče kad su Mirela, Irena, Ivan i ti vaši frendovi došli...kad sam vidjela kako te mali gleda, sva onako u komi radi Željka i situacije sama sam sebi rekla Bit će tu vraga!..Mislim ne bi ja tu sad pisala neki ljubavni roman, al točno se osjetilo nešto. Vidjelo se da ti on neće bit samo prijatelj s povlasticama. Ozbiljno.-
-Ma nemoj. Jebate, sad ispada da su svi znali, samo ja nisam. Mirela mi je rekla isto da je ona znala, Irena je znala...čak je i tata jednom u nekom razgovoru rekao da nas je vidio u gradu, to je bilo u samim počecima, i da smo ga podsjetili na njega i mamu dok su hodali. Prelijepo. Možda da mi je netko nešto rekao...Osim Mirele. Naravno, ona me ohrabrivala u svakom trenutku, jer naravno ona je ZNALA.- završila sam svoj mononlogić. Aleks se silno zabavljala.
-Pa moraš bit svjesna da okolina onako nekako vidi malo drugačije. Priznaj. Kako bilo, u čemu bi bio gušt da smo ti sad svi došli i rekli ehej Nataša, uključi malo mozak, Ivanu se sviđaš do bola! ili tako nešto.-
-Ma je, kužim. Znam. Al moram malo zanjurgat. Pa trudna sam žena.-
-Jeeeeiiii. Bit ću teta. Opet. Joj bili smo jučer kod Dunje. Ej, Tom je nevjerojatan. Mali je čudo. Da se zaljubiš u to malo stvorenje.-
-A ko nismo već svi zaljubljeni u njega. – konstatirala sam kratko.
-A baš.. – opet je bila kratka. Zašutile smo obje ponesene istim mislima. Željko i sudbina. Oči su mi se napunile suzama.
-Bio bi fantastičan otac.- rekla sam i pogledala u Aleks. Bila je na rubu suza. Znala sam da mislimo isto. No ni nakon deset mjeseci nismo bile u stanju razgovarati o Željku. Kao da bi taj naš razgovor zapravo potvrdio činjenicu da ga svo to vrijeme nema među nama.
-Okej, još kakvih noviteta u tvom okruženju?- promijenila je Aleks temu, brišući oči.
-Nope. Za sad je moja trudnoća top tema. Mirela se već uhvatila kako preko neta gleda posljednje modele kolica. Reče ona da će taj dio ona odradit. Reko okej. Dijete će mi se zasigurno vozat u nečem što ima 16 ventila turbo inection.- Mirela je prema vozilima gajila neku čudnu strast, i bilo je lako moguće da bi to moglo prijeći i na modele dječjih kolica.
-Kad smo već kod nje, nije li joj došlo da i ona riješi štogod po tom pitanju?- upitala je Aleks. Nisam joj nikad rekla za Mirelu. No nekako sam imala dojam da je znala, tj. barem naslućivala. U svakom slučaju, ako je prokužila Ivana u onim okolnostima, nekako je morala prokužit i njih dvije.
-Pa je. Došlo joj je. Al morat će malo pričekat do toga, kako mi se čini.- rekla sam diplomatski.
-Mogu to napravit vani, u Sloveniji npr, ako ovdje već ne.- rekla je Aleks ne trepnuvši. Pogledala sam je s obje obrve u zraku. Nitko iz naše obitelji srećom nije bio homofob pa tako ni ona. Al nekako nismo nikada pričale na tu temu, pa nisam baš znala kakvi su joj stavovi. Zato sam nastavila šutjeti.
-Okej je Nataša. Ne moraš ništa reć. Ja ću. Mirela i Irena su par, jel tako? – sad nisam imala izbora.
-Jesu.- rekla sam kratko bez potrebe da išta dalje govorim.
-Btw, i to se dalo iščitati. I čini mi se da su dugo zajedno, jer su toliko usklađene, da je teško ne primjetit. Pa mi se jednostavno čini logično...- nije završila rečenicu.
-Okej sis. Sad te stvarno moram upitat...Kad si ti to završila psihologiju, a da nas nisi obavijestila? Jebate ove tvoje observacije mi se čine toliko scary, da će me sad bit strah nasmijat se u tvojoj prisutnosti, jer ćeš TOČNO znat što se ispod tog smješka skriva. – rekla sam iskreno. Aleks je prasnula u smijeh.
-Ne treba završit psihologiju da skužiš ili osjetiš kad se dvoje vole, sekice.- rekla je;- i neću da se nikad prestaneš smijati. Bez obzira skužila te ja il ne. Okej?-
-Okej. Al kako si krenula na čas mi je mozgom proletila slika tebe u dugom plaštu, s onim velikim okruglim naušnicama i krpom na glavi kako blejiš u kristalnu kuglu...Buuahhh- stresla sam se. Aleks sam opet dobro nasmijala.
-Ej, to nije nimalo seksi. Ne želim bit ciganka koja gleda iz kugle. Pa ni u tvojim mislima.-
-Okej. Riješeno. Nego, oćete vas dvoje na drugo? Jeste razmišljali o tome? Znam da je plan bio dvoje.-
Malo je uzdahnula. I zagonetno se nasmiješila.
-Radi se na tome, već nekoliko mjeseci. Točnije otkad nas je Tom počastio svojim dolaskom. Ne možeš ostat ravnodušan, priznaj. Iako ti i nisi baš planirala, al bilo ti je negdje u malom mozgu, jel?-
-Jeeeiiiiii. Ako nam, to jest vam, se posreći, mogli bi nam klinci bit svi tu negdje...Osim što će Lovro bit jako važan, kao najstariji u ekipi.- nasmijala sam se.
-Oh, on je već sad jako važan, jer je stariji od Toma. A interesantno je što uopće nije ljubomoran. Ustvari mu se Tom jako sviđa. Pitala sam ga bi li volio da i mi imamo tako jednu malu bebu, pa je rekao:Sejedno.-
Nasmijala sam se. Vjerovala sam da će mu bit važnije da su sve Ninja kornjače u njegovoj kolekciji na broju od činjenice da mama i tata planiraju još jedno malo čudo poput njega. O da, klinici su Božji blagoslov. Definitivno.

09.10.2021. u 21:01 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2021 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2022 (2)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva