Konobarica s tastature
ponedjeljak, 07.12.2020.
Ljepota
Branka- ulomak, blog prilagodba
Otok je do sad nalazila uistinu čarobnim, ipak ljepota koja je uslijedila izmamila je suze. Od polja do polja, od vinograda do vinograda. Betežne loze, poput discipliniranih vojnika postrojene u duge zelene nizove, zabodene u suhonjavu svijetlosmeđu zemlju. Strpljive. U daljini presijavalo se more primajući odraz neba prošaranog oblacima. Nagledala se vinograda. Oko Kraljevca bilo je nekoliko brdašaca, po njima i vinograda, sjeća se. Dok je bila klinka sa ekipom se uvijek vrzmala u gunguli trgadbe. Bilo im je fora. Ipak, oči mladosti ne hvataju ljepote pejzaža. Mladost ide za drugim ljepotama, a ona je u dvorištu vinara kod kojeg su zastale na degustaciju i priču, dok je pogled bježao na savršenstvo dugih nizova polako postajala svjesna zašto se ljudi u vinske priče zaljube lakoćom djveojaka i mladića. Grk je klizio ždrijelom, fin, ukusan, malo, mrvicu tek opor. Korice domaćeg kruha natopljene uljem iz stoljetnih maslina koje su u raskuštranom rasporedu dostojno stajale s druge strane imanja krckale su pod zubima. Zrakom je lepršao lagani, nedefinirani vjetar, za kojeg domaćin kaže da uvijek lagano struji i vinogradu nosi blagu notu slanosti dok u balansu prirode korjenje zadire metrima duboko u zemljinu utrobu, poji loze, hrani trsove. Domaćin Petar, pristao pedesetogodišnjak i Anja žustro su razgovarali. Bobice, slatkoća, gramaža trsova, zelena berba, sunčani sati, terroir, potražnja, sazrijevanje, peronospora, tradicija, krš, kupaže...hvatala je Branka fragmente priče i tonula u ganuće hipnotizirana krajolikom za koji je znala da će osvanuti na njenim platnima. Glatki gutljaji grka, pošipa i za kraj zavodljive maraštine nadovezivali su se na ljepotu pogleda i polako činili svoje. Možda je bilo i do vjetra koji je noseći notu slanosti pronalazio kutke dvora gdje su sjedili, tek u jednom je trenutku osjetila da joj se dva potočića probijaju obrazima. Okrenula je glavu i na brzinu otrla mokre tragove. U prsima je malo steglo, al onako u dobro. Malo ju je tek uhvatila tuga što ima toliko godina, i zasigurno neće stići nagledati se dovoljno sličnih ljepota kakvih je svijet prepun.
