SarahBernardht
30.06.2019., nedjelja
Oglas
|
Moli se pošteni nalaznik Posuditelj ili pak vidjelac mog ljubičastog bicikla Giant, poklon od frendice, Da ne teglim vrećice, Kojeg sam naivno ostavljala Danima neprivezanog ispred moje kuće Kraj lavande i ruža Kao i nikad zaključanog ispred dućana Da mi javi Nije nikakva zver od bicikla Al meni je činio Neizmjerno zadovoljstvo i sreću Moli se pošteni nalaznik Posuditelj ili pak vidjelac Mene zadovoljne i sretne Mene nekad otprije One s vjerom ko nebo Koju sam ostavljala bez opreza Nikad ograničavala ni čuvala Da mi javi Nisam nikakva zver, dakako Al nedostajem si ponekad  |
29.06.2019., subota
Sjeme
|
Razmazila sam ga Napravila monstruma Al ipak Dok laže i uljepšava predamnom Vidim da ima totalno moj nos I jata pšenice po cijelom licu Vidim da sam odapela strijelu I da mu ovaj svijet neće biti dovoljan Da je nađe Nitko me rasplakati tako A ni razveseliti Sazrijeva a samo nezrele nosi nas vjetar Kad padne ja još nemam snage otići Dok se ne ukorijeni I ne mahne mi u suton Sretan  |
27.06.2019., četvrtak
Cista
|
Dok mi objašnjava Da će mi laparoskopski pregledati Jajnik Oči mu bježe po mom licu Prebrojavam mu pjegice I poput Cvek Štefice Zamišljam da mi je frajer  |
26.06.2019., srijeda
Crtica brusnica
|
Ona u majici Total est possibile Ima izgrižene nokte i sluša psihodeliju Mene je usrećila mala brusnica Pala mi u grudnjak  |
25.06.2019., utorak
Samo dalje
|
I upravo sada Na tvome kolodvoru Zamišljam gdje bi parkirao auto Da me dočekaš Pa krenuo k meni i mom busu Onim svojim korakom Svečano A ja bi opet malo bila kraljica ( nikada ti nisam došla autobusom) Al nema Nema i nije Obliju me suze vruće Suze ljute Pokažem ti srednji prst I autobus kreće dalje U tvojoj rijeci Čovjek stoji do koljena i peca Bit će jebeno vruć dan Mene život natjerao Da ovuda idem Ponovno i ponovno Ko po kazni Devet krugova pakla Razbijeno zrcalo I autobus se kotrlja I ide dalje i dalje Ti ležiš na gradskom groblju Tebe boli briga Ti se grohotom cerekaš Tipovima frajera koji mi prilaze Tebi je zbilja smiješno Sve u vezi mene i mog života Zabavlja te A oblaci plove i plove I zastiru sunce Autobus guta lakomo Kilometre Tu su i kupine I jebi se rijeko I odjebi ljubavi mog života Dok ja nastojim ne shvaćati Vlastiti život isuviše osobno I sve ti svece poskidam Prostim prstom I nimalo ravnodušno |
21.06.2019., petak
Amulet
|
AMULET Za sprečavanje svakoga zla i nevolje potrebno je : prošvercano sunce kroz krošnje stare šljive pogled kišom našušurenog mačeta na ljuljačci pola zlatno ljubičastog sutona ko razlomljeni ametist iznad krovova zatim baršun nježnosti u glasu onog tko te voli tek toliko da stane u dlan kojim miluješ Boga kao zaboravno dijete imati tek jednu malu sobu nenamjerno ispunjenu filigranskim smijehom smilja kroz poluotvoren prozor i samo jednu i konstantnu i snažnu neumiruću želju za nečijim usnama umijeće prisjećanja fotografski neograničeno zaigranog sveca kojem se utječeš prstohvat francuske harmonike kroz pljuskom umiven grad pogled prema sjeverozapadu dok raste čežnja ko ružmarin triput prekrižene prste za leđima haljinu koju još nije skinuo za svečani dolazak ljeta i protiv svih uroka dok režeš tanke ploškice chedra i zamišljaš drhteći kako te hrani ribizlima ko dragim kamenjem jak zamah trave preko lijevog ramena utrljati malo citrusnog bosiljka smješkati se bez ikakvog razloga i još neosvrtanje za nečim što je bilo planiranje svega što će doći zapamtiti i pet puta podcrtati da strah je od smrti ponižavajuć za život i da svi smo samo prekrasni putnici kroz (ne)vrijeme  |
15.06.2019., subota
Riječne vile
|
Vruć lipanjski dan. Sunce prži i nadoknađuje. Predvečer, kad duboko uzdahne i s umorom stropošta preko zapada, pojavi se vjetrić lahorast u brezama, zabigliše slavuj negdje u grmlju, krepko i mokro, slatko i opojno, razlije se miris izgorijele trave, prezrelih ruža. Krijesnice upale fenjere i radosno lete oko cvijeća. Nečija iznenadna želja oblije mi bose tabane. Pjevam. Smijem se. Pjeva mi Predin, al ne onu moju o cijelim kostima i zlatnoj punčki maloj. Kosti ostaju meni samoj da se s njima pozabavim. I činim to skoro svakog vikenda. Ta moja vikendaška, katarzična putovanja. Sebi od sebe, tebi od sebe, sebi od tebe. Putujem. Sve jača prolazim kraj tih kuća. Znam da ne želim izgledati poput napuštena autobusnog kolodvora. Obnavljaju se sjećanja već stotinu puta obnovljena. Tvoje oči, tvoja maslinasta put, ruke tvoje zadivljene mojom kožom, kako si ti lijepa sunčev sjaju, stanica na radiju, poruke kroz pjesme. Sve je tu. Danas sam shvatila koliko sam pod pritiskom. Previše mi je, čuješ li. Danas su kiše same potekle. Prelile se preko korita očiju. Pa sam ih prinijela rijeci. Riječici koja meko teče, ne ustežući se čak ni oko kamena. Ona zna kako to ide sa stvarima koje se ne mogu progutati. Mi ljudi ne znamo. Mi bi to zakapali, povraćali, prebacili na drugoga. Oljuštili, spalili, iščupali iz korijena. Kad se progutati ne da. Rijeka rastače, razvodnjava, nosi, razlijeva. Ušla sam u nju do koljena. S njom imam gotovo svet odnos. Nad površinom, pratila sam igru malih plavih vilin konjica. Kad su me spazili, uključili su me u igru, shvatili su da mi je potrebno. Pa su mi slijetali na nos, glavu, ramena, noge.. Da mi izvuku osmijeh. Da se pustim. Prepustim. Da rastočim, razvodnim, pronesem, razlijem. Rijeka je odnijela velik dio sa sobom. A onda me maternica Zemlje prigrlila u naručje, zaljuljala nježno, u ritmu otkucaja mog razapetog srca i pjevala mi. Sve će biti dobro. Sve će biti.. Sunčev sjaju. Moja vilo.  https://youtu.be/QWMBLDf_9go |
13.06.2019., četvrtak
Sve protiv suza
|
Pita me frendica da kak sam. Florence. Nightingale. Kažem lakonski Mada svijet mi se i nadalje vrti između Smanjivanja bolova najbližima i Svađe sa sustavom u kojem Po mamu i mene dolazi sanitetsko vozilo U kojem ne biste vozili ni svoju mačku ne vičem na vozače Dok mama i ja pridržavamo se jedna za drugu Da ne padnemo A ona u bolovima Ja na svakom semaforu nastavljam pisati Pritužbe i prigovore E- mailom povezana s cijelim svijetom Samo tijelom ograničena dotrajalim vozilom Zrelim za otpad Tehničari mi pri izlasku dobrovoljno daju imena ravnatelja, adresu Pišite, pišite Ljudi se ne bune, zato je tako Danas pak imamo oko 5 Razbijenu trogodišnju arkadu Moj Gabi sav u krvi plače Mama zove hitnu Hitna joj kaže da ne dolaze Za dječje posjekotine Da nek si odu na Rebro Zovem ja, objašnjavam dispečeru Da je to udarac u glavu I da moraju doći Grizem, prijetim, psujem Dva djeteta dolaze, liječnici Voze ih na Rebro Dva šava Ma nijednu suzu Poslije trči po parku Pokazuje "poklone" iz bolnice Kako sam? Odlično sam. Uopće ne otpuštam šake. Mate Parlov, malo je reć.  |
11.06.2019., utorak
*****
|
ISPREMIJEŠANE BAJKE Možda je to zbog nikada zaglađenog traga u mesu prstenjaka urezanog nakon toliko i toliko ili zbog filigranskog odsjaja u zjenici dječjeg nejasno naznačenog nedostajanja samo da si ti tamo i da ste zajedno Možda sam sama jer odašiljem signal zauzeto svim pticama, oblacima, zvijerima, ponornicama jer sam se tvrdoglavo uspela i još se penjem na najvišu kulu bjelokosnu na najvišu biljku povijušu i s nje podozrivo gledam svoju cjelonoćnu čežnju svoj jauk ušutkujem i svoju bol i samoći koja je teška samo slabićima silom zatvaram sva usta i sva vrata i govorim da mi ručno izrađene cipelice najbolje plešu same o klinu Možda kažem stoj čak i kad se široko nasmješim i kad mi se vide svi zubi i kad mi i oni sjekutići oštri zabljesnu pa si pričam i bajke i basne izmišljam krajeve lukavo ..i onda je ona sama samcata živjela sretno do kraja života.... ..i šuteći puno i dugo počela razumijeti jezik bilja i životinja.... ..i kupila je cijelu šteku šibica koje se ne gase.... ili se nasmijavam i posvađam sve kraljeve a za jednog princa se uspostavi da uopće ne voli žene, nego... Mala sirena ga pušta da se utopi, Dorothy se nikada nije vratila doma, Trnoružica pati od insomnije i po cijele noći jede čokoladu u krevetu i čita, a Pepeljuga ode na bal bosa, i bez da je kuću očistila... I onda pada kiša namjesto snijega i ono što je bilo jučer postane prekosutra i postanem naglo crna ovca i ružno pače zajedno zalutala ko izgubljena zigota i ne znam što bih dala za malu kuću na nekoj planinskoj osami samo tona papira za pisanje i neko živo biće za koje ću se brinuti a da to ne moram nužno biti baš ja  |
07.06.2019., petak
Povjerenje
|
Muškarac u meni Taj kojeg stalno nosim u grlu Taj koji je gord u mojim ramenima Samo bljesne očima I pod pravim kutem presječe Prednjim branikom odbije se Sve što se pomislilo sakriti Tvrdo i bez milosti Odlučno Kao što sjevernjak otkida stare grane Otpuhuje latice i lišće Otjera sve što koleba se Sve što je mlako i bez života Sve što je pričalo fraze i brojalice Da me uspava, da me zavede Strijelom gađa zvijezde iz visoke trave Taj muškarac, taj vuk, ta zvijer Gleda me i dok spavam Dok malim prstom sklanjam pramen s lica Željan je nježnosti moje Zvjezdolikih dlanova Hranim ga svojom odlučnošću Kupujem srčanošću Al same riječi ne priznaje Krijepi ga moje povjerenje U nepokolebljivog Boga I ivančice.  |
06.06.2019., četvrtak
Spakirana
|
Pravim se da sam na moru. Kuća prvi red. Obučem japanke, druge strpam u torbu, ručnik na rame i pičim na bazen. Poslije se vraćam s mokrom kosom i mokar šugaman nehajno prebacim prek sušilice...mislim, ko to more platit! Danas bicikliram od ranog jutra i baš je dan za to. Pritom, nastojim bit pri ruci mojima. Kuham, spremam, mjerim šećere i tlakove. Trebala sam bit na moru. No, kak još ni nije za kupanje navodno, bit ću usidrena zasad tu, u mom Panonskom moru nastojati pronaći svoj mir i gušt. Nikad nisam znala uživati, ako se stvari nisu tako poklopile da svima meni dragima, bude dobro. Obleka je u koferu. Još čekam povoljni vjetrić za putovanja.   |
04.06.2019., utorak
Dok ne vidim ti oči
|
"Predaj se baby..ja ću biti tu uz tebe." Kaže mi on, na neviđeno. " Budi moja draga.." Vrdam ko blesava riba. A nisam riba. I on je ovan. Vatra najljepše udvara.. Al koliko sam tih igrokaza samo prošla! Koliko glumaca... Smijem se, jer je situacija smiješna, uživo se nismo vidjeli. Jesmo pričali pet sati i ide nam čavrljanje. Ima drago ime i dolazi iz grada koji me još dira. ( veliki Humorista na djelu) Danas je dan tog grada A on D. iz S. Predlaže da ostavimo prošlost tamo gdje joj je i mjesto. Šta si zapela, kaže. Još gasim svaki požar, ukroćujem goropadnicu Njezino veličanstvo Vatru. Ne vjerujem dok ne vidim mu Oči.  |
03.06.2019., ponedjeljak
Skica
|
O tome kako mu se Sunce pleteničasto upliće u zlatne uvojke Ili možda o tome koliko ga to isto Sunce voli ljubi i treba trepereći mu trepavicama dugim gustim da ispod njih stanu sva kraljevstva nježnosti putnih blagoslova i bezbrižnosti Ili ipak o tome kako me budi noću točno u tri igrajuć mi se donjom usnicom jer vidi u mraku pa se onda nestašno smije mom bunovnom pogledu ( spašava me) kad ga ozbiljno pitam: -A čiji si ti mali? Tko si Ti? I onda Smijemo se ko dva prastara znanca Di si, kako si, gdje si bio ti do sad Kliberimo se do jutra mlada Što se ko vinova loza hvata rumenih prozora Jer i ne treba ti sna Kad nekog otprije poznatog Upoznaješ trajno I bez zadrške I bez nepotrebnih saznanja o opasnostima Dogodit će se brinuli mi ili ne Dok bijeli ga leptiri nadlijeću U tom predljetnom trenu Dodirujuć plavu kosicu Vrhove onog pravog svijeta Ja dobivam njegov izraz lica I njegovo viđenje svih stvari  |
01.06.2019., subota
Moje Sunce
|
Ne volim ići sama u tom smjeru. Više volim klince u sjedalu kraj mene, cvrkuću oni i smiju se, pa mi promakne. Ovako, vidim sve i navire mi sva voda sjećanja, cijeli dani se ponavljaju, i na lijepo i na ružno guši me Danas je opet nešto Vrlo jasno Pisalo na nebu Počinjalo je sa Iva I ja sam bila tako sretna Jer nije upućeno meni Bio je križ od traga aviona Paketić airwaysa " strong men" Bio je vitak jablan pored nas Moje srce rascvjetano od mog Sunca i sina  |
