< lipanj, 2019 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Rujan 2019 (4)
Kolovoz 2019 (10)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (14)
Svibanj 2019 (11)
Travanj 2019 (15)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (4)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (4)
Rujan 2018 (6)
Kolovoz 2018 (5)
Srpanj 2018 (6)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (10)
Ožujak 2018 (12)
Veljača 2018 (14)
Siječanj 2018 (9)
Prosinac 2017 (8)
Studeni 2017 (3)
Listopad 2017 (6)
Rujan 2017 (2)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (5)
Svibanj 2017 (6)
Travanj 2017 (9)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (5)
Siječanj 2017 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi
vidrinsmijeh@gmail.com

SarahBernardht
30.06.2019., nedjelja
Oglas

Moli se pošteni nalaznik
Posuditelj ili pak vidjelac
mog ljubičastog bicikla
Giant, poklon od frendice,
Da ne teglim vrećice,
Kojeg sam naivno ostavljala
Danima neprivezanog ispred moje kuće
Kraj lavande i ruža
Kao i nikad zaključanog ispred dućana
Da mi javi
Nije nikakva zver od bicikla
Al meni je činio
Neizmjerno zadovoljstvo i sreću

Moli se pošteni nalaznik
Posuditelj ili pak vidjelac
Mene zadovoljne i sretne
Mene nekad otprije
One s vjerom ko nebo
Koju sam ostavljala bez opreza
Nikad ograničavala ni čuvala
Da mi javi
Nisam nikakva zver, dakako
Al nedostajem si ponekad




- 19:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #
29.06.2019., subota
Sjeme

Razmazila sam ga
Napravila monstruma
Al ipak
Dok laže i uljepšava predamnom
Vidim da ima totalno moj nos
I jata pšenice po cijelom licu
Vidim da sam odapela strijelu
I da mu ovaj svijet neće biti dovoljan
Da je nađe
Nitko me rasplakati tako
A ni razveseliti
Sazrijeva a samo nezrele nosi nas vjetar
Kad padne ja još nemam snage otići
Dok se ne ukorijeni
I ne mahne mi u suton
Sretan


- 10:05 - Komentari (11) - Isprintaj - #
27.06.2019., četvrtak
Cista

Dok mi objašnjava
Da će mi laparoskopski pregledati
Jajnik
Oči mu bježe po mom licu
Prebrojavam mu pjegice
I poput Cvek Štefice
Zamišljam da mi je frajer


- 14:38 - Komentari (26) - Isprintaj - #
26.06.2019., srijeda
Crtica brusnica

Ona u majici
Total est possibile
Ima izgrižene nokte i sluša psihodeliju
Mene je usrećila mala brusnica
Pala mi u grudnjak
- 10:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #
25.06.2019., utorak
Samo dalje

I upravo sada
Na tvome kolodvoru
Zamišljam gdje bi parkirao auto
Da me dočekaš
Pa krenuo k meni i mom busu
Onim svojim korakom
Svečano
A ja bi opet malo bila kraljica
( nikada ti nisam došla autobusom)

Al nema
Nema i nije
Obliju me suze vruće
Suze ljute
Pokažem ti srednji prst
I autobus kreće dalje

U tvojoj rijeci
Čovjek stoji do koljena i peca
Bit će jebeno vruć dan
Mene život natjerao
Da ovuda idem
Ponovno i ponovno
Ko po kazni
Devet krugova pakla
Razbijeno zrcalo
I autobus se kotrlja
I ide dalje i dalje

Ti ležiš na gradskom groblju
Tebe boli briga
Ti se grohotom cerekaš
Tipovima frajera koji mi prilaze
Tebi je zbilja smiješno
Sve u vezi mene i mog života
Zabavlja te
A oblaci plove i plove
I zastiru sunce
Autobus guta lakomo
Kilometre

Tu su i kupine
I jebi se rijeko
I odjebi ljubavi mog života
Dok ja nastojim ne shvaćati
Vlastiti život isuviše
osobno
I sve ti svece poskidam
Prostim prstom
I nimalo ravnodušno
- 09:39 - Komentari (13) - Isprintaj - #
21.06.2019., petak
Amulet

AMULET

Za sprečavanje svakoga zla i nevolje potrebno je :

prošvercano sunce kroz krošnje stare šljive
pogled kišom našušurenog mačeta na ljuljačci
pola zlatno ljubičastog sutona
ko razlomljeni ametist iznad krovova
zatim
baršun nježnosti u glasu onog tko te voli
tek toliko da stane u dlan
kojim miluješ Boga
kao zaboravno dijete
imati
tek jednu
malu sobu
nenamjerno ispunjenu
filigranskim smijehom smilja
kroz poluotvoren prozor
i samo jednu i konstantnu i snažnu
neumiruću
želju za nečijim usnama
umijeće prisjećanja fotografski neograničeno
zaigranog sveca kojem se utječeš
prstohvat francuske harmonike kroz pljuskom umiven grad
pogled prema sjeverozapadu dok raste čežnja ko ružmarin
triput prekrižene prste za leđima
haljinu koju još nije skinuo
za svečani dolazak ljeta
i protiv svih uroka
dok režeš tanke ploškice chedra i zamišljaš
drhteći
kako te hrani ribizlima ko dragim kamenjem
jak zamah trave preko lijevog ramena
utrljati malo citrusnog bosiljka
smješkati se bez ikakvog razloga
i još
neosvrtanje za nečim što je bilo
planiranje svega što će doći
zapamtiti i pet puta podcrtati
da
strah je od smrti
ponižavajuć
za život
i da svi smo samo
prekrasni putnici
kroz (ne)vrijeme




- 07:31 - Komentari (14) - Isprintaj - #
15.06.2019., subota
Riječne vile

Vruć lipanjski dan. Sunce prži i nadoknađuje. Predvečer, kad duboko uzdahne i s umorom stropošta preko zapada, pojavi se vjetrić lahorast u brezama, zabigliše slavuj negdje u grmlju, krepko i mokro, slatko i opojno, razlije se miris izgorijele trave, prezrelih ruža.
Krijesnice upale fenjere i radosno lete oko cvijeća.
Nečija iznenadna želja oblije mi bose tabane. Pjevam. Smijem se.
Pjeva mi Predin, al ne onu moju o cijelim kostima i zlatnoj punčki maloj.

Kosti ostaju meni samoj da se s njima pozabavim.

I činim to skoro svakog vikenda. Ta moja vikendaška, katarzična putovanja. Sebi od sebe, tebi od sebe, sebi od tebe. Putujem.
Sve jača prolazim kraj tih kuća.
Znam da ne želim izgledati poput napuštena autobusnog kolodvora.
Obnavljaju se sjećanja već stotinu puta obnovljena.
Tvoje oči, tvoja maslinasta put, ruke tvoje zadivljene mojom kožom,
kako si ti lijepa sunčev sjaju,
stanica na radiju, poruke kroz pjesme.
Sve je tu.

Danas sam shvatila koliko sam pod pritiskom.
Previše mi je, čuješ li.
Danas su kiše same potekle.
Prelile se preko korita očiju.
Pa sam ih prinijela rijeci.
Riječici koja meko teče, ne ustežući se čak ni oko kamena.
Ona zna kako to ide sa stvarima koje se ne mogu progutati.
Mi ljudi ne znamo.
Mi bi to zakapali, povraćali, prebacili na drugoga.
Oljuštili, spalili, iščupali iz korijena.
Kad se progutati ne da.

Rijeka rastače, razvodnjava, nosi, razlijeva.

Ušla sam u nju do koljena.
S njom imam gotovo svet odnos.
Nad površinom, pratila sam igru malih plavih vilin konjica.
Kad su me spazili, uključili su me u igru, shvatili su da mi je potrebno.
Pa su mi slijetali na nos, glavu, ramena, noge..
Da mi izvuku osmijeh. Da se pustim.
Prepustim.

Da rastočim, razvodnim, pronesem, razlijem.

Rijeka je odnijela velik dio sa sobom.
A onda me maternica Zemlje prigrlila u naručje, zaljuljala nježno, u ritmu otkucaja mog razapetog srca i pjevala mi.
Sve će biti dobro.
Sve će biti..

Sunčev sjaju.
Moja vilo.



https://youtu.be/QWMBLDf_9go
- 21:12 - Komentari (15) - Isprintaj - #
13.06.2019., četvrtak
Sve protiv suza

Pita me frendica da kak sam.
Florence. Nightingale.
Kažem lakonski
Mada svijet mi se i nadalje vrti između
Smanjivanja bolova najbližima i
Svađe sa sustavom u kojem
Po mamu i mene dolazi sanitetsko vozilo
U kojem ne biste vozili ni svoju mačku
ne vičem na vozače
Dok mama i ja pridržavamo se jedna za drugu
Da ne padnemo
A ona u bolovima
Ja na svakom semaforu nastavljam pisati
Pritužbe i prigovore
E- mailom povezana s cijelim svijetom
Samo tijelom ograničena dotrajalim vozilom
Zrelim za otpad
Tehničari mi pri izlasku dobrovoljno
daju imena ravnatelja, adresu
Pišite, pišite
Ljudi se ne bune, zato je tako

Danas pak imamo oko 5
Razbijenu trogodišnju arkadu
Moj Gabi sav u krvi plače
Mama zove hitnu
Hitna joj kaže da ne dolaze
Za dječje posjekotine
Da nek si odu na Rebro
Zovem ja, objašnjavam dispečeru
Da je to udarac u glavu
I da moraju doći
Grizem, prijetim, psujem
Dva djeteta dolaze, liječnici
Voze ih na Rebro
Dva šava
Ma nijednu suzu
Poslije trči po parku
Pokazuje "poklone" iz bolnice

Kako sam?
Odlično sam.
Uopće ne otpuštam šake.
Mate Parlov, malo je reć.




- 22:36 - Komentari (13) - Isprintaj - #
11.06.2019., utorak
*****

ISPREMIJEŠANE BAJKE

Možda je to
zbog nikada zaglađenog traga u mesu
prstenjaka
urezanog
nakon toliko i toliko
ili zbog filigranskog odsjaja u zjenici dječjeg
nejasno naznačenog nedostajanja
samo da si ti tamo
i da ste zajedno

Možda sam sama jer odašiljem signal
zauzeto
svim pticama, oblacima, zvijerima, ponornicama
jer sam se tvrdoglavo uspela i još se penjem
na najvišu kulu bjelokosnu
na najvišu biljku povijušu
i s nje podozrivo gledam svoju cjelonoćnu čežnju
svoj jauk ušutkujem i svoju bol
i samoći koja je teška samo slabićima
silom zatvaram sva usta i sva vrata
i govorim da mi ručno izrađene cipelice
najbolje plešu
same
o klinu

Možda kažem stoj čak i kad se široko nasmješim
i kad mi se vide svi zubi i kad mi
i oni
sjekutići oštri zabljesnu

pa si pričam i bajke i basne
izmišljam krajeve lukavo

..i onda je ona sama samcata živjela sretno do kraja života....
..i šuteći puno i dugo počela razumijeti jezik bilja i životinja....
..i kupila je cijelu šteku šibica koje se ne gase....

ili se nasmijavam i posvađam sve kraljeve
a za jednog princa se uspostavi da uopće ne voli žene, nego...
Mala sirena ga pušta da se utopi, Dorothy se nikada nije vratila doma,
Trnoružica pati od insomnije i po cijele noći jede čokoladu u krevetu i čita,
a Pepeljuga ode na bal bosa, i bez da je kuću očistila...

I onda pada kiša namjesto snijega
i ono što je bilo jučer postane prekosutra
i postanem naglo crna ovca i ružno pače zajedno
zalutala ko izgubljena zigota
i ne znam što bih dala za malu kuću na nekoj planinskoj osami
samo tona papira za pisanje
i neko živo biće za koje ću se brinuti
a da to ne moram nužno biti baš ja


- 19:53 - Komentari (11) - Isprintaj - #
07.06.2019., petak
Povjerenje

Muškarac u meni
Taj kojeg stalno nosim u grlu
Taj koji je gord u mojim ramenima
Samo bljesne očima
I pod pravim kutem presječe
Prednjim branikom odbije se
Sve što se pomislilo sakriti
Tvrdo i bez milosti
Odlučno
Kao što sjevernjak otkida stare grane
Otpuhuje latice i lišće
Otjera sve što koleba se
Sve što je mlako i bez života
Sve što je pričalo fraze i brojalice
Da me uspava, da me zavede
Strijelom gađa zvijezde iz visoke trave

Taj muškarac, taj vuk, ta zvijer
Gleda me i dok spavam
Dok malim prstom sklanjam pramen s lica
Željan je nježnosti moje
Zvjezdolikih dlanova
Hranim ga svojom odlučnošću
Kupujem srčanošću
Al same riječi ne priznaje

Krijepi ga moje povjerenje


U nepokolebljivog Boga
I ivančice.








- 20:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #
06.06.2019., četvrtak
Spakirana

Pravim se da sam na moru. Kuća prvi red. Obučem japanke, druge strpam u torbu, ručnik na rame i pičim na bazen. Poslije se vraćam s mokrom kosom i mokar šugaman nehajno prebacim prek sušilice...mislim, ko to more platit!
Danas bicikliram od ranog jutra i baš je dan za to. Pritom, nastojim bit pri ruci mojima. Kuham, spremam, mjerim šećere i tlakove. Trebala sam bit na moru. No, kak još ni nije za kupanje navodno, bit ću usidrena zasad tu, u mom Panonskom moru nastojati pronaći svoj mir i gušt. Nikad nisam znala uživati, ako se stvari nisu tako poklopile da svima meni dragima, bude dobro.
Obleka je u koferu. Još čekam povoljni vjetrić za putovanja.

- 11:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #
04.06.2019., utorak
Dok ne vidim ti oči

"Predaj se baby..ja ću biti tu uz tebe."
Kaže mi on, na neviđeno.
" Budi moja draga.."
Vrdam ko blesava riba.
A nisam riba.
I on je ovan.
Vatra najljepše udvara..
Al koliko sam tih igrokaza samo prošla!
Koliko glumaca...
Smijem se, jer je situacija smiješna,
uživo se nismo vidjeli.
Jesmo pričali pet sati i ide nam čavrljanje.
Ima drago ime i dolazi iz grada koji me još dira.
( veliki Humorista na djelu)
Danas je dan tog grada
A on
D. iz S.
Predlaže da ostavimo prošlost
tamo gdje joj je i mjesto.
Šta si zapela, kaže.
Još gasim svaki požar, ukroćujem goropadnicu
Njezino veličanstvo
Vatru.
Ne vjerujem dok ne vidim mu
Oči.



- 22:00 - Komentari (15) - Isprintaj - #
03.06.2019., ponedjeljak
Skica



O tome
kako mu se Sunce
pleteničasto upliće u zlatne uvojke

Ili možda o tome
koliko ga to isto Sunce
voli ljubi i treba
trepereći mu
trepavicama dugim gustim
da ispod njih stanu
sva kraljevstva nježnosti
putnih blagoslova i bezbrižnosti

Ili ipak o tome
kako me budi noću točno u tri
igrajuć mi se donjom usnicom
jer vidi u mraku
pa se onda nestašno smije
mom bunovnom pogledu
( spašava me)
kad ga ozbiljno pitam:
-A čiji si ti mali?
Tko si Ti?

I onda
Smijemo se ko dva prastara znanca
Di si, kako si, gdje si bio ti do sad
Kliberimo se do jutra mlada
Što se ko vinova loza hvata rumenih prozora
Jer i ne treba ti sna
Kad nekog otprije poznatog
Upoznaješ trajno
I bez zadrške
I bez nepotrebnih saznanja o opasnostima
Dogodit će se brinuli mi ili ne

Dok bijeli ga leptiri nadlijeću
U tom predljetnom trenu
Dodirujuć plavu kosicu
Vrhove onog pravog svijeta

Ja dobivam njegov izraz lica
I njegovo viđenje svih stvari


- 11:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #
01.06.2019., subota
Moje Sunce

Ne volim ići sama u tom smjeru.
Više volim klince u sjedalu kraj mene,
cvrkuću oni i smiju se,
pa mi promakne.
Ovako, vidim sve i navire mi
sva voda sjećanja,
cijeli dani se ponavljaju,
i na lijepo i na ružno
guši me

Danas je opet nešto
Vrlo jasno
Pisalo na nebu
Počinjalo je sa
Iva
I ja sam bila tako sretna
Jer nije upućeno meni

Bio je križ od traga aviona
Paketić airwaysa " strong men"
Bio je vitak jablan pored nas
Moje srce rascvjetano
od mog Sunca i sina


- 23:03 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.