Ljubavna sjedala

utorak, 30.04.2019.

Zaključila sam da mi je bolje vozit se javnim prijevozom bez slušalica i glasne muzike u njima.
Tako sam neki dan, bila svjedokom slijedećeg razgovora.
- Oprostite, jel slobodno tu kraj vas?
- Je, je gospođo, i ja sam slobodan!
( smijeh..njegov dubok, njen hihotav)
- Umorna sam, noge me bole..
- Trebao bi neko izmasirat..
Ona sramežljivo crveni i pogledava mene, koja sam se s uhom nasadila na štangu i sve se pravim kak su polja vani zanimljiva.
Brojim hektare.
- S posla ?, pita on.
- A da, ona će.
- Jel muž čeka s ručkom?, direktan je stari vragec.
- Ma ne, rastavljeni smo.
- Moja je umrla, veli on s olakšanjem.
- A joj.., ona stavi zbunjeno kosu iza uha.
- Teško je biti sam..nastavi on, pogleda uprta u daljinu..
Uho mi se zažarilo. Ljubav je bila na pomolu.
Ljudi moji, kako je to lijepo!
Došlo mi da ne silazim na mojoj stanici.

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.