Nachtfresser

Jučer je bio dan ispunjen izuzetno važnim događanjima za ovaj napaćen narod, koji vapi za onim "kruha i igara". Prvi, na koji je većina zaboravila, kao što je oguglala na bojkotiranja nastave režirana od strane roditelja, koji traže svojih pet minuta slave konačno brinući o svojoj djeci, je bio prvi nastavni dan u drugom polugodištu. Netko neinformiran izvana bi pomislio, blago toj državi kojoj je do školstva i sigurnosti mladih toliko stalo. Naravno šipak, pokazalo se što se događa kad diletanti uzmu stvar u svoje ruke i umjesto psihologa i defektologa, nasušno potrebnih u ovom društvu, planiraju zapošljavanje zaštitara za obranu nakaradnog sustava. Moram priznati da mi je ovako neodgovornom bilo zabavno čitati i slušati reakcije mojih kolega na reagiranja onih u čijim školama su prigrlili i novi protokol, kao što prihvaćaju sve ostalo, iz osjećaja dužnosti, od mnoštva primjera zbog forme bloga biram jedan:
Mladenka Bilobrk
Od prekomjernog zaključavanja, otključavanja, otpala ručka s ulaznih vrata, sjatili se domari i spremačice. Jedni ispred, drugi iza vrata, treći trče po kacavidu i dužu vidu da bolje zašarafe kvaku.
Mlada policajka onako smirenim glasam, kaže super da je otključano, a tko može i ući pored nas ovoliko. I prođe taj prvi dan.
li možda onaj učenika iz učionice s pogledom na školski ulaz nakon što je digao dva prsta:
Mogu li ja ići otključati ulazna vrata, znam tog profesora?
U manjem broju škola s normalnim ravnateljima nastava se odvijala manje više normalno uz više druženja i neobaveznog razgovora između nastavnika i učenika, kako je nekad i bilo uobičajeno za prve dane nakon školskih praznika, pitanje je samo koliko se i tamo može održavati pozitiva pod strogim ključem.
Drugi veliki događaj dana koji je uskoro potpuno zasjenio prvi u smislu zabave za žiru javnost bilo je predsjedničko sučeljavanje. Ni sam nisam vjerovao da se to može dogoditi, ali izdržao sam ne mijenjajući program do kraja. Složio sam se s drugaricom da bi ona radije pogledala neki dobar film na satelitu, ali eto, uspostavilo se da je ponuda baš nikakva pa smo ipak prebacili na prvi program, vani je kišilo pa sam odustao od planirane šetnje s Jinom u to vrijeme prije injekcije. Obojica kandidata su završili prestižne međunarodne retoričke škole pa me zanimalo kako će sudar tih škola izgledati u praksi. Vježbanje retorike je izvrsno, korisno i u svakodnevnom životu. Niti jedan se nije dao izbaciti iz izdrillane ravnoteže, čak su i osjećaji odlično odglumljeni, jer što je državnik bez osjećaja, jedino se ipak nije mogla pred kraj sakriti autentična nervoza kod slabijeg, koji mora sustizati prednost favorita, a to ne ide kako treba, tehniku se da savladati, karizmu ili imaš ili nemaš. Drugarica je cijelo vrijeme na računalu pratila trenutna reagiranja ljudi i čitala mi, to je pomoglo održavanju dobre atmosfere, ma koliko reagiranja bila potpuno predvidiva, kao i moderiranje komentara kod meni najdraže desničarke, bivše blogerice, uvedeno tijekom prijenosa, tko od "prijatelja" smije komentirati, a tko ne, meni je ostalo dopušteno, ali mi nije padalo na pamet to iskoristiti, kad su oni, koji su čak i u prvom krugu glasovali za Milanovića, bili onemogućeni. Samo sam upisao "test", kao što obično radim kod Annabonni i onog top pisca i slikara i odmah obrisao.
Iz jednog jako neobičnog posta, koji sam pročitao nakon sučeljavanja, shvatio sam da je do neke "polemike" došlo i na blogu, tek po jednom komentaru shvatio i gdje, te preletio tehnikom brzog čitanja, tu školu za razliku od retoričkih nisam preskočio, ni tu moj komentar nije bio nužan, išao sam spavati i brzo sam zaspao, već je i doslovno počinjao novi dan.