Razlika između duha i duše?
Koja je razlika između duha i duše? Riječ „duh“ odnosi se na nematerijalni aspekt ljudskoga bića. Čovjek ima duh, ali nije duh. Međutim, u Svetome se pismu jedino za vjernike u kojima prebiva Sveti Duh kaže da su „duhovno živi“ (1. Korinćanima 2,11;). Nevjernici su „duhovno mrtvi“ (Efežanima 2,1-5;). U Pavlovim spisima, „duh“ je veoma važan za duhovni život vjernika (1. Korinćanima 2,14;). Duh je onaj dio čovjeka koji mu daje sposobnost prisnoga zajedništva s Bogom. Kada god se koristi riječ „duh“, odnosi se na čovjekov nematerijalni dio koji uključuje i njegovu dušu.
Riječ „duša“ ne odnosi se samo na čovjekov nematerijalni dio nego i na onaj materijalni. Čovjek ima „duh“, ali jest duša. U najosnovnijem smislu te riječi, „duša“ znači „život“. Ipak, kada govori o duši Biblija ide dalje od „života“ u mnoga druga područja. Jedno od tih područja je čovjekova želja da sagriješi (Luka 12,26). Čovjek je po prirodi zao, zbog čega je njegova duša umrljana. Životno načelo biva uklonjeno u vrijeme fizičke smrti (Postanak 35,18;). „Duša“ je, baš kao i „duh“, središte mnogih duhovnih i emocionalnih iskustava (Job 30,25; Psalam 43,5; Jeremija 13,17). Kada god se koristi riječ „duša“, ona se može odnositi na cijelu osobu, živu ili nakon smrti.
„Duša“ i „duh“ slični su u pogledu načina na koji se koriste u duhovnom životu vjernika. Oni se razlikuju u njihovu odnosu prema van. Preko „duše“ čovjek ima vodoravni odnos sa svijetom, a preko „duha“ ima okomiti odnos s Bogom. Važno je razumjeti da se oboje odnosi na čovjekov nematerijalni dio, ali samo se „duh“ odnosi na čovjekov hod s Bogom. „Duša“ se odnosi na čovjekov hod u svijetu, kako materijalno tako i nematerijalno. (Odabrano prema vjerskoj literature)
Dakle, svrha duhovnosti po vjeri jeste upoznavanje Božje riječi i djelovanje božjeg duha u nama. Božji duh koga primamo uz naše dopuštenje, mijenja ono što je u nama nečisto i nepotrebno za vječni život u kraljevstvu Božjem. Kao vjernik uvjeren sam da nitko ne dolazi u Nebo nečiste duše ako ta duša nije pročišćenja istinama Božjeg duha kojeg po svojoj slobodi primamo da se nastani u nama. Tek kad je nastanjen u cijeloj/čistoj duši čovjeka duša je spremna za nebeski život a ako to nije, nastavlja po zakonima neba i odlazi na vremenito čišćenje!
komentiraj (12) * ispiši * #
