Dvorci, crkve i stari gradovi
21.06.2021., ponedjeljak
Rab sv.Andrije Apostola
|
Crkva sv.Andrije Apostola Protoromanička je trobrodna bazilika sagrađena u 11 stoljeću. U skolpu je benediktinskog samostana sv.Andrije. Gradio ju je za benediktinke prezbiter Madius čije je ime uklesano na natpisu ulaznog praga u crkvu.u 14 st. obnovio ju je rapski kanonik Desa ,a u 15 st. u renesansnom stilu zadarski kipar Juraj Dimitrov. U 18 st. crkva je barokizirana.Na štukaturama su radili braća Giacomo i Clemente Sommazzi 1796 godine. Barokni drveni oltar je rad venecijanskih majstora,a oltarna pala je iz 1765 godine. Zvonik je etažno raščlanjena romanička građevina. U njemu su dva zvona iz 1396 godine. U zvoniku je ploča na kojoj piše da ga je 1181 godine u vrijeme biskupa Andrije i opatice Ivanice sagradop arhiđakon Kuzma. Samostan je u 12 st osnovan za rapske patricijske djevojke,ali usmenom predajom sestara prenosi se vijest da je samostan stariji i da je utemeljen 1018 godine, a to povezuju s biksupom Majoj , prirorom Bellatom i venecijanskim duždom Otonom Orseolom koji se te godine iskrcao na Rab i obećao Rabljanima da će im priznati privilegije koje su uživali za vrijeme bizantskih careva.Mletačku zaštitu su morali platiti s deset libara svile godišnje. U povijesnim spisima samostan se spominje prvi puta 1208 godine.     Oznake: Rab |
Rab sv.Antuna Opata
|
Crkva sv.Antuna Opata Rab Jednobrodna je s križnim svodom i gotičkim lukom nad prezbiterijem jedinim ostatkom crkve iz 14 st.U crkvi je više grobova rapskih patricija.U grobnici obtelji Bizza pokopan je 1625 godine barski nadbiskup,Rabljanin Marin Bizza. Na sjevernom zidu je oltar sv.Ante Padovanskog,a na južnom Gospe od Začeća.Samostan je krajem 15 st.osnovala kneginja Mande Budrišić od Kneževa Žirova iz Like.Bježeći pred Turcima došla je 1493 godine na Rab i već 1494 godine unajmila od bratovštine sv.Antuna Opata dvije trošne bratimske kuće i crkvu na istočnoj fortifikaciji grada u Kalđancu. Nakon obnove i dogradnje crkve i samostana kneginja je osnovala ženski franjevački samostan.Mrla je 1532 godine,a pokopana u crkvi sv.Bernardina u Kamporu.Nakon toga u samostan su se doselile Klarise.Na dovratniku ulaznih vrata samostana je latinski natpis PAX HUIC DOMUI - ET OMNIBUS HABITANDUS IN EA Mir kući ovoj i svima koji u njoj prebivaju. U sredini je krug s natpisom IHS i godina 1541 .Iznad vrata je barokni grb biskupa iz obitelji Spalattini    Oznake: Rab |
18.06.2021., petak
Rab crkva sv.Justine
Crkva sv.Justine je kasnorenesansna jednobrodna crkva iz 16 stoljeća.Barokizirana je u 18 st. Građena je od 1573-1578 godine za samostansku crkvu benediktinki pučanki na mjestu nekadašnje crkve sv.Tome.Posvećena je sv.Justini u spomen na 500 nestalih i poginulih rabljana u Lepantskoj bitki 7.10. 1571.Crkva iam dva portala i dva polukružna barokna prozora prema Gornjoj ulici.U crkvi je raskošni drveni barokni oltar iz 17 st.u izrezbarenom stilu manirizma.Zvonik je u stilu baroka iz 1672 godine.Samostan sv.Justine danas ne postoji.Samostan su 1574 godine gradili rapski pučani,kad i crkvu.Samostan je napušten 1808 godine nakon Napoleonove naredbe iz 1807 .Po toj naredbi u jednom gradu može biti samo jedan samostan jednog reda.Tijekom 19 st. zgrada samostana je potpuno propala. POčetkom 20 st.ostatke samostana kupio je bečki industrijalac Eugen Wolf i na tom mjestu neposredno pred 1 sv.rat sagradio villu Antoniettu.      Oznake: Rab, povijest, Kvarner, Hrvatska |
Rab crkva sv.Ivana Evanđeliste
|
deambulatorij sv.Ivana Evanđeliste Na mjestu današnjih ostataka crkve bila je u 5 st. ranokršćanska bazilika,a u 11 stoljeću pregrađivana u romanici ,a u 15 st.u gotici.Prije ranokršćanske crkve bila je neka rimska građevina.Na obnovi crkve 1453 godine radio je izvrstan kipar Andrija Aleši i tada je za plemića Kolana Cernottu sagradio kapelicu s desne strane crkvenog ulaza.a 1454 godine na suprotnoj strani istu takvu za plemića Nikolu Skafu. Crkva i kapela bile su sačuvane 1861 godine kad ih je detaljno opisao i skicirao istraživač Rudolf Eitelberger.On piše da su kapele bile nadsvođene gotičkim svodom,popločane klesanim kamenom,igrađene gotičkom kamenom ogradom s grbovimai nadgrobnim pločama porodica Scafa i Cernotta. Na cernottinog kapeli Aleši se i potpisao ANDRESA ALECXIDE DVRACHIO FECI HOC OPVS MCCCCLIIII Drugi istraživač rapskih kulturnih spomenika Dagolbert Frey je 1911 godine ovu crkvu zatekao ruševnom. Crkva i biskupski dvor napušteni su 1823 godine,a dijelovi crkve i umjetnine preneseni su u druge crkve.Ostaci 90-godina 20 st.obnovljeni su i konzervirani.Zvonik je sagrađen u romaničkom stilu s druge polovice 12 stoljeća. Na vrhu zvonika je četverostrana piramida,a u prizemlju kapela s gotičkim svodom.Prigodom obnove 1993 godine u zvoniku je pronađena pločica na kojoj stoji da su 1471 godine na obnovi radili majstori Ilija i Marko ,a u zidu kapele nađen je ranokršćanski relikvijar. Samostan je bio sagrađen uz crkvu.U njemu su u 11 st. živjele časne sestre benediktinke.Godine 1287 biskup Grgur II de Hermolais Kostica ih je preselio u samostan sv.Andrije,a u njihov uselio franjevce minorite.od 15-18 st u njemu su živjeli franjevci konventualci koji ga zbog dotrajalosti napuštaju 1783 godine.Samostan je 1786 obnovio i proširio biskup Ivan Maria Abhostia za biskupski dvor.Nakon smrti posljednje rapskog biskupa Petra Galzigne 1823 novi biskup nije imenovan pa je i sama biskupija prestala postojati.U 19 st. urušen,a u 20 porušio ga je ban Ivan Perović i na zapadnom dijelu digao svoju vilu.     Oznake: Rab |
Rab crkva sv.Kristofora
|
Crkva sv.Kristofora U crkvi je danas lapidarij.Bila je jednobrodna s jednostavnim romaničkim portalom i okruglim prozorom na pročelju.Nema više zvonika.U crkvi je bilo sjedište najveće i najbogatije rapske bratovštine sv.Kristofora.Spominje se u arhivu rapske biskupije 1369 godine.Crkva je napuštena za vrijeme kuge u 15 st.pa se tijekom vremena urušila ,a u 20 st je obnovljena.  Oznake: Rab |
17.06.2021., četvrtak
Rab i ja
|
U ovo zaista ludo vrijeme teško je odrediti kraj ili početak priče.Pričati,pisati ili govoriti o sebi je najteže,da netko ne bi krivo shvatio što poruku,što ono zaista i želiš reći.Puno je zla,zlobe,sebičnosti,a malo je srca. Nemam pojma i to zaista pojma nemam da li je tko od slavnih glavešina ikad bio na Rabu,a isto se tako ne sjećam da li je tko od njih imao svoju šetnicu ili rivu.Za jednog o kojem sam se kratko nabacio zna se,ostala je ploča i dan danas stoji plaža gdje je dotični skinuo švimhoze i ko od majke kraljice okupao se gol,pa mu je kasnije posvećena i jedna mala opereta ili mjuzikl.Premda je Rab stari otok još od stoljeća davnog,na kojem su se ispreplitale što povijest što priče,danas je okupiran torbama za plažu i silnim nekim likovima,koji o njemu ne znaju puno,i ne žele,samo u svojim obilascima protrče kroz slavnu povijest otoka,ne dotičući se svjetske povezanosti niti silne storije mediteranske.A on stoji tu odvajkada.Svojim zvonicima zove more,brani oluje ,štiti bure i juga,zove ljude i kao stari šminker kočoperi se pred oblacima. Napisati ukratko povijest Raba nije lako,jer je ta povijest skrivena u tim zvonicima,zidinama,palačama,podovima,srušenim crkvama ili pak onim koje su prešle sve moguće faze ljudske mašte koje su ukrašavale sami otok svojim djelima.Nekako je najpoznatiji onaj Allesio koji je dao veliki obol uređenju samog grada,a ostalo su odradili nomadi slikarski,graditeljski što iz davnina,a na današnju devastaciju odnosno strašnu gradnju neću se nadovezivati.Sve je dano turizmu,pa se to more i sunce plaća preskupo na račun ljudske pohlepe.Trpi on svašta,kao i svi ti ostaci slavne povijesti,bole ga rane koje mu zadaju ljudi,a nitko od njih ili malo tko da pomiluje te starine,da ih obgrli.I ja ga sam onako tek sada skoro nakon pola stoljeća života otkrivam.Kao dijete ili mi je bilo vruće ili se trčalo u dućan dok sunce ne zagrije,ali se uvijek i obavezno stalo da se kupe krafne,popije kava ili prošeta.Šetalo se naime tek navečer poslije kupanja i sunčanja i igranja.Sve se promijenilo od tada,pa čak i taj moj dragulj djetinjstva Lopar.To je ono što zauvijek nosiš u srcu,jer slika ,fotografija ne može snimiti sve one slike koje može upamtiti samo i jedino srce,dajući mozgu signal radosti i zaigranosti. Stara Arba Arbiana dolazi nam vjerojatno od ilirskih liburna koji su se igrali skrivača po tom otoku,a značilo bi tamna,mračna,jer je,premda je i danas,Rab bio izuzetno zelen i pošumljen.Danas su ga malo proredili,ali se sve skupa nekak drži na okupu.Osim današnjih turista redom pravih i čistih Slavena,pomiješanih sa Ugarima svih vrsta,na otoku su se prešetavali i grkljani,pa tako nalazimo i neke podatke o Rabu već i prije nego kaj se počel slaviti Božić ,odnosno točno 4 vijeka prije nego kaj su onoga razapeli na opomenu svima nama.Ja nekak vjerujem da nas on nije otkupio,jer bi to po meni bilo jako izdajnički od nas ,nego je bil žrtveno janje svima nama,kako bi mi lakše uživali u pivi,drogama i da prostite kurvanju svih načina i položaja. O položaju navedenog ne bih ,ljeto je još,pa bi mi bilo fest vruće u toplicama. Samo ime spominje se u raznim inačicama,neke sam spomenuo,a postoji i ime Arva,a onda su se ovđika naselili Hrvati,pa da budu kontra tam di ne treba preinačili onak pismeni ime u svoje Rab,i to sve po onoj ljepoti od pjesmi od stoljeća 7 i to poslije Krista našeg gospodina. Ratovali su tu svakakvi oni najstarije nađeni Liburni sa Grkljanima,pa je onaj kaj je zglajzal u ratovima ,pa su mu skupljali pare da ga se otkupi,nije imal dobar gps ko ja u kolima ,pa je sa lađom svojom završio upravo na šetnici,ispred nekadašnjeg hotela Beograd,danas Arba,Riki s lavljom grivom,pa onda su se tu malo poigrali lovice Mleci,Austrijanci,Hrvatski kraljevi oni starije kategorije,kojima danas treba znati pobrojati sva ona imena sa ratom i bez rata,sa mutilicom ko za kolače i ostali. Teško je datirati sve te povijesne činjenice i postaviti ih na noge,ali znamo nekako valjda,netko je spametan otkrio da su te stare zidine rapske još od vremena rimskog municipija 10 godine prije gore spomenutog s križa,pa je od tada Rab imao svoju upravu,premda ju je u nekim vremena i skupo plaćao,slično kao i jedan grad daleko na jugu,ali se do danas održao u sistemu,oj ta budi svoj. Nisu Rabljani i ostali pripadajući samo ratovali i ginuli za dom,kosile su ih i bolesti,kao što je strašna kuga u 15 stoljeću,pa su mnogi od njih pred strahotama bolesti bežali s otoka na susedne ,pa se Rab u to vreme nekako i promenio po pitanju demografije.Kasnije su se polako ipak vraćali natrag.Svoj najveći procvat ,a možemo to suditi po izuzetnim građevinama Rab doživljava u vreme 17 i 18 stoljeća,kad se starina presvlači u barok,sa izuzetno vrednim inventarom ,naročito što se tiče sakrala. Došao je on što festina lente i do današnjice,do onog trenutka onog sudbonosnog trenutka,kad moja malenkost davne sad već 1968 god,koja se pamti naravno u analima,stupa preko starog ,nema ga više tamo,Jablanca na sami otok,na staru Pudaricu.Bio sam mala slatka beba,i danas sam slatki ,premda još malo pa brojim sitno do pola vijeka života.Nitko mi ne može izbrisati sva ta moja sjećanja,danas tu i tamo zaplačem ili zakukam za prošlosti,ali eto i premda sam nastradao od bolesti bubrega,držim se nekako,barem za čežnju. Nemojte kaj zameriti......  Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska |
Rab palača Cernotta
|
Palača Cernotta sagrađena je u 15 st na mjestu jedne starije kuće.Vlasnik palače Kolan Cernotta obnovu je 1451 godine povjerio majstoru Jurju Dimitrovu Zadraninu. Sačuvan je u izvornom obliku jedino glavni portal.Izradio ga je u stilu cvjetne gotike majstor Andrija Alesi polovicom 15 st. Ovratnici i gotička luneta s vanjske strane obrubljeni su isklesanim zupcima,a unutrašnja tondiranim konopom. Na vrhu sz dva kapitela, a na vrhu lunete cvjetni akroterij.U luneti je grb obitelji s kacigom i hrastovim lišćem,a na vrhu lik sv. Pelegrina zaštitnika putnika.Na pročelju prema gradskoj loži su tri ulaza na koljeno.Na nadvratnicima ulaza uklesan je natpis MDLI DEO DUCE DIVO Q,VENET IMPERIO INCOATA 1551 rođeni Bogom božanskim venecijanskim duždom naredbom obitelji Cernotta  Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska, povijest |
Rab palača Dominis
Palača Dominis na Pjaceti - Gornji grad- Gornja ulica - jedna je u nizu,manja, kuća obitelji Dominis. Od izvorne građevine sačuvan je ulaz-portal s rbom obitelji u nadvratniku.Desno je još jedan grb barokni,a lijevo gotički grb obitelji Cernotta. Na prvom katu dva mala gotička prozora. U privatnom je vlasništvu jedne operne dive. Oznake: Rab, Hrvatska, povijest |
Rab palača NImira
Palača Nimira sjajna je građevina,premda danas devastirana nebrigom,izgradnjom i pregradnjom u svim vremenima. Stilska razdoblja romanike, gotike i renensanse izmjenjuju se na njoj.Nažalost su sačuvani za nas dijelovi prizemlja s predivnim portalom Andrije Alesija iz prve polovice 15 st. U gotičkoj luneti obrubljenoj naizmjeničnim zupcima i tondiranim motivom konopa,nalazi se grb obitelji Nimira,vojnička kaciga i upleteni vijenac od hrastova lišća koga pridržavaju dva putta,a na samom vrhu sjedi sokol.Iznad portala su dvije renesanse školjke,a lijevo gotički četverolist.Palača je tijekom 19 st. zapuštena pa se za vrijeme jedne bure 1912 godine urušila.POčetkom 20 st. sjeverni je dio obnovljen ,no ,nažalost vrlo nestručno. Oznake: Rab, Hrvatska, povijest |
Rab crkva sv.Ante Padovanskog
Crkva sv.Antuna Padovanskog jednobrodna je barokna građevina iz 1675 godine.Na pročelju je jednostavni portal s lunetom ,okruglim prozorom i zvonikom na preslicu za dva zvona.Sada je u njemu jedno zvono izliveno u Rijeci 1923. U crkvi je drveni oltar iz 17 st s oltarnom palom na kojoj je prikazana Bogorodica s djetetom,sv.Franjo Asiški,sv.Ante Padovanski i donator Francesco Brazza.Isto tako ima i vrijedan oltarni antependij s likom Bogorodice i Djetetom izrađen u kamenoj intarziji iz 17 st. U crkvi je pokopan i donator Brazza.1678 godine.Na vanjskom zidu stoji ploča LIjepoj našoj,skinuta 1941 godine da ju Talijani ne unište i vraćena je 1991.godine.    Oznake: Rab, Hrvatska, povijest |
16.06.2021., srijeda
Rab palača Galzinga
|
A LABIIS INQVIES ET A LINGVA DOLOSA SERVE ME DOMINE Od pogrdnih usta i himbena jezika čuvaj nas Gospodine piše na kasnogotičkooj rano renesansnoj palači Galzigna.Na prvom je katu prozor i klupčica u obliku lavljih glava. Ulaz u palaču je kroz renesansni portal iz 15 stoljeća. Pregrađivana je u baroku te time narušena njena izvornost.  Oznake: Rab, Kvarner, Primorje, Hrvatska, povijest |
15.06.2021., utorak
Rab Komrčar sveti Franjo
Crkva sv.Franje Komrčar Rab izvan je gradskih zidina i ujedno i grobna crkva Raba.U 15 st. spominju se tri crkve.Uz crkvu bio je nekada i samostan franjevaca trećeredaca .Napušten je u 19 st.a u 20 je počelo nicati groblje.U gotičko-renesansom stilu jednobrodna je sakralna građevina. Pročelje je u renesansnom stilu ukrasio Petar Trogiranin.Tri polukružne školjke i četiri vertikalna fijala na zabatu pročelja odaju lažnu trobrodnost ove jednobrodne crkve.U sredini isklesanog vijenca od bilja i voća je lateranski grb.S južne strane crkve podignut je mali zvonik na preslicu. Iznutar je tipična gotička građevina s bačvastim svodom i apsidom. U crkvi se nalazi i nadgrobna ploča španjolskog slikara Juana Boscetusa koji je živio i radio na Rabu.POkopan je 1515 godine.    Oznake: Rab, Hrvatska, Kvarner, povijest |
14.06.2021., ponedjeljak
Gradska loža Rab
Gradska loža građena je 1509 godine u renesansnom stilu s krovom oslonjenim na osam stupova i dva polustupa prislonjena na zgradu. U vrijeme mletačke republike bila je središte javnog života. Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska |
Kampor Rab
|
Samostan sv.Eufemije sagrađen je u uvali sv.Eufemije u 15 st. Pokraj crkve sv.Eufemije iz 13 st.Počeo se graditi 1146 godine dozvolom pape pape Eugena IV da se na Rabu može podići samostan franjevaca od Opsluživanja.Za donatora se javio rapski plemić Petar Car- Petrvs de Car. Klaustar je središnji prostor samostana omeđen stupovima i lukovima.Dva dijela trijema natkrivena su otičkim križnim svodom,a dva ravnim. U sredini je bunar za vodu kišnicu s krunom na kojoj je benediktinski grb i križ. Na istočnom zidu je potvrda o gradnji.Na njoj je upisano ime osnivatelja i donatora,Petra Cara i godina 1446. Ispod nje je nadgrobna ploča iz rimskih vremena,a do njih su tri nadgrobne ploče rapskih plemića.U klaustru se čuva i sarkofag iz 15 stoljeća u visokoj plastici ,a u njemu, vjeruju Rabljani da je sahranjena Mande Budrišić,kneginja, utemeljiteljica samostana sv. Antuna Opata,a koja je umrla 1532 godine.Knjižnica čuva oko 10 000 knjiga.Posebno su vrijedne 34 inkanabule od čega 13 unikata Statut rapske komune na pergameni iz 1598 godine.Povelja o gradnji samostana napisana je na pergameni veličine 62x55,5 cm i potvrđena je sa tri pečata, općinskim, biskupskim i sudskim. U sklopu samostana je i jednobrodna gotička crkva sv.Bernardina.Pregrađivana je u doba renesanse i baroka. Sagradio ju je od 1451-1456 godine zadarski majstor Juraj Dimitrov,a donator je i opet Petar Car.U izvornom gotičkom stilu ostao je samo prezbiterij crkve presvođen gotičkim svodom,a od crkvenog broda odvojen gotičkim trijumfalnim lukom.Renesansi portal je iz 15 stoljeća.Zvonik na preslicu za dva zvona je na suprotnoj strani prezbiterija,a u njemu su dva zvona,manje teško 155 kg lijevano u Udinama 1909 godine,a veće je saliveno 1933 godine u Zagrebu.Poliptih na glavnom oltaru su 1458 godine izradili venecijanski majstori,slikari ,braća Bartolomeo o Antonio Vivarini.Strop –tabulatum sa 27 slika iz života sv.Franje je iz 1669 godine ,a oslikao ga je na drvu majstor Napoli iz Splita.Središnja slika prikazuje Bezgrešnu,sv.Kristofofa i sv.Bernardina Sijenskog.Raspelo u kapeli sv.Križa kasnogotički je rad nepoznata majstora,a ističe se gotičkom ekspresivnošću Kristova lica iz druge polovine 15 st. Crkva sv.Eufemije starija je od samostana i od crkve sv.Bernardina.Jednobrodna je građevina iz 13 stoljeća,a spominje se 1290 godine.Više je puta pregrađivana pa se danas teško može zaključiti njen izvorni oblik.U njoj je danas galerija.             Oznake: Rab, kampor, Hrvatska, povijest |
12.06.2021., subota
Rab sv. NIkola
Crkva sv. Nikole kraj gradske lože spominje se u 14 st. kao jednobrodna crkva sv.Duha,a od 15 st. kao crkva današnjeg titulara.U njoj je 1446 godine rapski plemić Petar Car (Zaro) potpisao ugovor darovnicu o gradnji samostana i crkve sv.Bernardina u Kamporu.Ovaj je ugovor izuzetno važan jer je u njemu prvi puta spomenut naziv Raba upisan hrvatskim jezikom.Glavni portal na pročelju krasi gotička luneta i zvono na preslicu s jednim zvonom.Staro zvono austrijska je vlast rekvirirala za ratne potrebe,ali je zalaganjem konzervatora vraćeno zbog velike vrijednosti.Ostaci polukružne apside mogu se datirati na kraj 13 i početak 14 stoljeća. Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska, povijest |
Rab banova vila
Banova vila - trifora - Sagradio ju je 30-tih godina 20 st. ban Savske banovine Ivan Perović. Vila je sagrađena na dijelu ostataka samostana sv.Ivana Evanđeliste.Prigodom gradnje porušen je dio zapadnog bedema,a uništeni su i ostaci nekadašnjeg samostana. Na sjevernoj strani prema ulici dignut je visok zid,kako bi se očuvala intima prostora.Vila ima perivoj sa egzotama i fontanom na kojoj je nekada bila skulpura maloga putta.Na visokom kamenom stupu stajala je isto tako i brončana skulptura Žene s mačem,rad kipara Frana Kršinića iz 30-tih godina 20 st. Putto i žena nestali su 1991 godine i još se nisu našli ,odnosno nisu vraćeni.U vili se nalazi knjižnica grada Raba.   Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska, povijest |
Mundanije sv. Ilija
Crkva sv.Ilije Mundanije spominje se u 14 stoljeću kao mala kapelica a u 17 i 18 kao hodočasnička crkva. POčetkom 20 stoljeća stara se kapelica povećava,a dograđuje se i prezbiterij,a 1970 godine zvonik na pročelju kroz koji se ulazi u crkvu. U njemu su dva zvona salivena 1923 godine u Rijeci    Oznake: Rab, Kvarner, Hrvatska |
Legende o Rabu
|
Legende o tri obrane grada čudima sv.Kristofora Historiae miraculorum sancti Christophori marturis tres iretarias descriptis rapskog biskupa Jurja de Hermolaisa (1292-1313) opis je triju obrana Raba od napadača.Biskup je legendu napisao 1308 godine,a događaji su se zbili krajem 11 i početkom 12 stoljeća.Budući da je u to vrijeme malo podataka o zbivanjima uopće,sama legenda je jedna od najvažnijih izvora za stariju povijest otoka i grada Raba i uopće tadanjih prilika u Hrvatskoj.Prvi ju je objavio u svom velikom djelu Iliricum sacrum Danijele Farlati,a zatim Franjo Tački u 19 sto. I Guisepe Praga u 20 st te Ferdo Šišić, po dijelovima,prvu, drugu i treću. Na hrvatskom jeziku legendu je prvi objavio 1867 godine dr.Ivan Crnčić,kanonik u zavodu sv.Jerolima u Rimu. „ Ljeta 1308 po Isuhristu našem gospodinu i spasu,ki je s Otcem sa Svetim Duhom jedan Bog i Gospod,čudo Rabljan zaprosi mene fratra Jurja svoga,ako nevridna građanina i biskupa,da što sam u nekadanjih povijestih čitao i od starih Rabljan čuo,da je preslavni mučenik Hristofor po velikoj mimlosti Božjoj,kada što čudnovata udjelao u ovom gradu Rabu, to da redom popišem, da neka znaju i koji su sada i koji budu. I hoću im ugodjeti na hvalui čast ovomu našem odvjetniku sv.Hristoforu,koji po svojih svetih zaslugah,a po Božjoj osebujnoj milosti nosio je na svojih posvećenih ramenih Spasa,česa nisu drugi. Ali ću na kratko koliko budem mogao izpripovijediti svim koliko je on premogao u ovom gradu. I to : kada biaše biskupom rapskim poštovani muž gospodin Domana,rodom Osoranin,nekih Ugrov velikih sila iz nenada pride pod zide ovoga grada,te ga opkoli, pak bij i nabijaj i probijaj i razbij, strelami i svakakovim oružjem,bez prestanka od 14 travnja sve do 9 svibnja. I nekoga toga dana izleti kamen iz njihova hitala ter preko sv. Stipana, prvog Hristovog mučenika,tvrdjave u grad, pade nekomu vlastelinu na kuću, probi joj krov i pod, te se zakopa u zemlju pol koraka. Toga se prestrašili jako Rabljani,pak su se dogovorili : da što im je koristnije,dati se pod jaram onomu narodu ili se braniti, i Boga prositi,da ih od tolike pogibelji, od toliko straha milostivo oslobodi on,koji veličina ponizi,a ponizna uzvisi čudovito. Pak Bog da po Duhu svetomu dobar svjet onomu biskupu, a on svim okolo sebe, rekav ovako : Hodimo po predragu glavu mučenika Hristofora,pak je častno bogomoljno zanesimo na tvrdjavu, neka se on bori za nas, neka nam on premože neprijatelje, mi se u njegovu pomoć vjerujemo. I pojdoše jako veselo u crkvu, u Svetu Mariju, popi i vas puk, ter onu predragu glavu častno iznesoše, moleći na velik glas pjesni i letenije, ter proseći Boga, da tako mu blaženoga Hristofora zaslug,da ih on iz neba oslobodi od onoga naroda moći,najbolje, pak ju liepo položiše onu dragu glavu na tvrdjavu. I čudo se veliko dogodi : neprijatelji hitiše ini kamen, i taj uleti tako visoko, da ga jedva mogahu vidjeti, pak strašno bubnu u more nasrid drage,a oni stajahu naokolo. I još kako su Rabljani svetu glavu ondje položili ni načinbe, ni strile, ni nikakovo oružje ni jim moglo nauditi,ni malo „  |
10.06.2021., četvrtak
Zvonik svetog Petra Supetarska Draga
Zvonik su sagradili benediktinci u vrijeme gradnje samostana i pregradnje crkve u 11 i 12 stoljeću.Sačuvan je samo donji dio zvonika jer je nakon udara groma 1850 godine nebrigom ljudi propao,pa je zbog opasnosti od rušenja smanjen na današnju visinu 1906.godine. U zvoniku su dva zvona.Duguljasto je najstarije u Hrvatskoj i još je u funckiji ,a izradio ga je majstor LUca Chendrigetus u Veneciji u rujnu 1290 godine. Drugo manje izradio je Jakov de Calderalli u Veneciji 1593 godine.    Oznake: Rab, povijest, Hrvatska, Kvarner |
crkva svetog Petra Supetarska Draga
|
Crkva sv.Petra Supetarska Draga Bila je u vrijeme benediktinske opatije samostanska,a sada je župna. Samostana više nema,ostali su samo tragovi zida i jedan romanički prozor. Ispravu o gradnji samostana u polju i samom dnu uvale sv.Petra potpisao je 1059 godine rapski biskup Drago ( 1062-1071) sa svećenstvom te prior Majo sa rapskim pukom. U ispravi se navodi da se beneditiktincima poklanja crkva sv.Petra i sv.Ciprijana ( danas se ne zna gdje je Ciprijan) te pripadajuće zemljište. U drugoj ispravi hrvatski kralj Petar Krešimir IV 1071 godine potvrđuje darovnicu i istom je darovnicom kralj Rabljanima poklonio i posjede na sjevernom dijelu otoka Paga, koji su pripadali rapskoj biskupiji. Darovnice su kasnije potvrđene i od ugarskog kralja Kolomana i mletačkih duždeva.Iz darovnice je jasno vidljivo da je crkva sagrađena na temeljima ranokršćanske crkve iz 5 ili 6 st. To potvrđuje i par stupova s protoromaničkim akantusovim i palmetnim kapitelima koji s 5 lukova na svakoj strani crkvu dijele u tri broda.Brodovi završavaju sa tri apside proviđene romaničkim prozorima.Romanički je i portal iz 12 stoljeća s lukom.     Oznake: Rab, supetarska draga, Hrvatska, povijest |
Duh Lopara
|
U vrijeme prije „velikih“ dana i prije podizanja ruke u čudan stav,postojalo je vrijeme mira i radosnog djetinjstva, u kojem nije bilo skupih razbijenih auta,osim pokojeg tada vladajuće elite,mada su i oni strogo pazili ili se jako pokrivalo da se ne sazna,kao i danas. U to vrijeme mogao si se prošetavati gradom kad si htio da te nitko nije dirnuo,osim povremenih „aha“ majstora ,koji su pokazivali svoje obline damama,ali to sve završavalo je vrlo bezbolno,jer je milicija trenirala strogoću,dok je danas sve jako demokratično, pa je pokazivanje određenog dijela tijela ,vrlo popularno, pa se sve skupa i muško i žensko poskidalo i danas više nema egzibicija jer je sve na izvolte ga.U tim danima isto tako, bilo je stvarno zastrašujućih priča,kojima se kratilo vrijeme i zabavljalo društvo.Možda je nekome to ostavilo i traga ,pa je bilo vriskova i strahova,dok se sve skupa ne bi logično objasnilo kao još jedna legenda. Moje su legende ili priče počele dosta kasno, tako da su ustvari postale i stvarne. Od legendi i priča prema reali tanka je linija,bez obzira na to što se dodalo ili izmislilo ili to što se upravo dogodilo. Premda sunce prži, turisti uživaju u moru i radostima ljeta,ona stoji sama, kao starica opomena svima onima koji bi nešto pokušali, pa sve skupa izgleda kao u nekom horor filmu u kojem skupina adolescenata traži priliku za dobru avanturu i možda pokoji sex. Nad morem,ne tako visoko,obrasla da se ne vidi, ta starica u sebi krije strašnu priču i uvijek kad se nađem tamo ,premda je vrućina mene zazebe oko srca i okrenem se par puta oko sebe. Tamo ratnih,a možda i predratnih dana drugog svjetskog rata ,ovim šumama i plažama,tada još nenapućenim turistima,osim pokoje vile ili kojeg namjernika – lutalicu možda,ipak se sve svodi na domaće- domicil stanovništvo, jahao je jedan Nijemac na konju i svakog tog domaćeg koji je išao u polje ili šumom tražio zalutalu ovcu ili pokojeg magarca, ošinuo bi bičem,glasno podviknuo na njega ili ga kaznio na koji drugi način. Kažu stari Loparani da je bio nacista od glave do pete, jedan od onih kojima je arijevsko u njima dalo pravo maltretirati baš svakoga Slavena na kojeg naiđu,a kako je to sve skupa završilo zna se dobro. Jedne noći – o punog mjeseca, jer je šuma bila gusta – gušća nego danas, dogovoriše se mještani- seljaci na osvetu ,jer je bilo dosta trpljenja i ponižavanja, pa ga sačekaše upravo ovdje negdje u toj gustoj šumi na kozjem putu. Dok se konj propinjao od straha i užasa, osjećajući kako će se njegovom gazdi upravo nešto strašno dogoditi, seljani skinu sa njega omraženog Nijemca i ubiše ga. Kako bi prikrili trag, njegovo tijelo raskomadaju i porazbacaju po čitavoj šumi. Kažu upravo ti seljani, koji se poslije „Zdravo Marijo“ ni u snu ne bi prošetali tim dijelom, premda ih je ostalo možda na prste dva od tih osvetnika, da u noći strašnog juga ili bure, kad se sve zacrni nad Loparom ili u noći upravo punog mjeseca njegov duh luta i dalje ovim krajem. I ja kao dijete nisam se usudio proći uopće tom šumom,da ga slučajno ne sretnem,gdje traži svoje tijelo kako bi ga opet sastavio i opet haračio ovim krajem.   Oznake: lopar, Rab, Kvarner, Hrvatska |
09.06.2021., srijeda
Rab ,de Dominis - gay is ok
|
Palača Dominis i bista Marka Antonia de Dominis (1560-1624).nadbiskupa, primasa Croatiae et Dalmatiae,filzofa i fizičara. Najveća je renesansna palača na Rabu s kasnogotičkim elementima.Građena je u 15 st.,a najsačuvanije joj je sjeverno pročelje prema Srednjoj ulici. Renesansni prozori s jednim gotičkim iznad kojeg je grb obitelji.U njoj se danas nalazi ljekarna,a prvo ljekarništvo na rabu se spominje 1326 godine..Preko puta nje je bista Dominisa postavljena 1994 godine. Autor je Kosta Angeli Radovani ,na postamentu je natpis MARCUS ANTONIUS DE DOMINIS 1560-1624 i sad Gay is ok Kako se s godinama svakog dana u svakom pogledu sve više razvijam i napredujem uz kvatročentomilebači tako sam došao do zaključka da je malo falilo,a zavapilo se Hjuston vi hev a problem,da i Amerika i Engleska postanu zemlja proleterska.Mada se već uvriježilo da sa engleskom krunom nisam baš na ti,nisam niti na vi,niti na oni,nego naprosto i načisto nisam.Njihova cilivizejšn je naprosto toliko krvava da bi im na tome zavidio i knez Vlado Tepešov,a svi znamo kakve je on sisteme ugošćavanja imao.Mada kada ja gledam na sve skupa tako,čovek je bil iskren,svi su znali sve i tko se njemu spremal u goste bil je na zihera kaj ga čeka,dok kod ovih nikad nisi znal na čemu si.Sedneš na večericu,daju ti pehar zlatni vina i onda ti samo pozli i nema te.Još te pustiju da se mučiš i gušiš.I to mi je neka kruna.A pišali su iza forhange,zavjese,stora sve do skoro pa do danas. Naime i ime koje se provlači kroz našu i tu velikobritansku povijest je ono ime,koje je izdalo sve kaj se moglo doma,a kad su Engleri vidli na kaj je čovek spreman,mam su mu ponudili gostroprimstvo i tam je kod njih bil number van.Svaki lonac najde svoj poklopac,pogotovo ako se suđe već malo apšisalo,odnosno podrlo,odnosno potrošilo ilitiga pohabalo.Pa je i tamo na tom dalekom ostrvu ,kao i ovjde zaudaralo na sve strane od izdajstava,da ne bum sad prost.Svašta vulva rodi ,samo neće traktor,rekao je jedan pametan čovek,ali nažalost zbog te svoje misli nije završio u knjigama,kao relevantan čimbenik historijskih pošalica i anegdota,nego kao običan seljak.Ima toga još u našem narodu,što nikako ne može probiti crnilo povijesnih kretanja ,a bogami niti misli,pa se uvek i redovito setim,nije kurva ona koja da jel,nego ona kojoj kruh zagori.A puna je povijest zagorenog kruha. Uputstvo za upotrebu ili kako biti gay Još je 80-tih godina 20 vijeka na Rabu bio prvi gay kafić u tadašnjoj zajednici naroda i narodnosti i tamo su se igrali rukicama u čudnim položajima,pa da to ne delaju onak na otvoreno,jer si mogel ostati bez dijela tijela i pjevati sopran ,umjesto basa,i to u Metu ili Milanskoj Štali,lepo je bila i plažica gde si se mogel milovati do mile volje sa suistomišljenicima.Nešto ranije,par stoljeća ranije,na Rabu se rodio Marko Antun de Dominis1560 godine u vreme renesanse,kad je čovjek umjesto Boga postal središte svih zbivanja,mada je u tim našim prostranstvima otočno-kopnenim još uvijek cvjetala ,naravno kasna,gotika.Veliju da je ta slavna stara plemička obitelj bila usko vezana i sa prekputa Frankopanima,pa su mu i oni valjda pomogli svojom moći i ugledom da se mali probije ,ili su ga probili,sve do vrha crkvene hijerarhije.Kako je bilo to vreme obnove,renesanse,možda je mali već bio tada aktivan u pokretu veselih boja,pa se to kasnije samo učvrstilo kao tradicija i pozicija.Zna se da svakakvi geniji koji su imali svoje ja,nisu uspjeli od nas svih napraviti nišbogznakaj pametno,nego su ili kažnjeni,pa su odležali kao sir negde na tamnom,ili su im potpalili vatru,jer su imali slabu cirkulaciju.Tako da osim vagine i anus možeš dobro iskoristiti ako znaš kako.Dečec je narasel i prešel u veliki svijet,svršio na školama,a onda mu je došao poziv od Senjskih Uskoka za pomoć pri pomirbi sa Venecijom,no,dete je usko bilo vezano sa majčine strane,majka je majka,to sav svijet zbori,pa ih je malo pomaknul i naši slavni ratnici su popušili foru na veliko.A verovali su domaćem čoveku.Posle tog svog velikog uspjeha ,kao nagradu od samog Vatikana,kaj imaju lepe popove na onom svom kalendaru,to ni za verovati,biva postavljen od pape Klementića za splitskog biskupa i tamo on piše svoje remek djelo De republica ecclesiastica u kojem se kak ti zalaže za ujedinjenje svih crkvi,pa ga to stavlja u red prvih ekumenista.Predavao je po Italiji sve i svašta,a izgleda da mu je najbolje išla matematika,jer je dobro zračunal u glavi,kak se kaj dela i kako brojke pretvoriti u slova i obrnuti se na samom engleskom dvoru i tamo postati ugledan i pregledan.U Londonu,odnosno Kembriđu dodijeljen mu je doktorat teologije.No,pravda je spora,ali dostižna za sve one koji ne vjeruju u to,možda ih se prosvijetli pa postanu ljudi umjesto gayeva i tu ne ciljam na sex,nego na karakter.Samo kaj nije fino pisati u finom društvu pri lahkoj konverzaciji onu riječ sa P nego moraš u svakom trenu biti u trendu.Gay is ok!Ne uvijek naravno!Ipak se dečec počel vraćati korijenjima,nije zabilježeno da li se vratio tu i tamo na rodni otok,posjetiti obitelj,ali se zato vraća u Rim,pod zaštitu crkve,koja se još i tek oporavljavala od Borđa,ali ga tu ipak sudbina zgrabi za kragn ili ovratnik i biva proglašen heretikom i zatvoren u tamno da ,kako sam prije napisao,odleži i sazrije.Čuvaj se senjske ruke!Umire 20.12.1624 godine.,ali nad njegovim lešom još uvijek stoji osuda od strane inkvizicije za nevjerstvo,pa mu mrtvo tijelo biva provučeno na konjima kroz ulice Rima,spaljeno i bačeno u Tiber. Gay is ok,ali peder nije.......     Oznake: Rab, Hrvatska, Primorje, Kvarner |
Lopar villa Mira
|
Od 4 vile ostala su samo sjećanja,tako da se područje tog dijela Lopara dijeli upravo na te vile po brojevima. Jedinica,dvojka ,trojka i četvorka kao stacije.Na slici je prikazana vila Mire Trailović- nekadašnje direktorice ateljea 212 iz Beograda koju je 30-tih godina 20 st sagradio njen otac i nazvao je po njoj ,tada očito malo curici.Svaki rat odnio je nešto svoje ,a donio upravo ono što nikome nije trebalo i napravilo izuzetnu štetu upravo ovakvim građevinama,koje danas smatramo baštinom.Tako je i ova vila završila u rukama pohlepe onih nepismenih koji baštinu doživljavaju kao nešto što se može samo prisvojiti.Poslije 2 svjetskog rata pripala je tvornici "Končar" kao odmaralište.Kao dijete išli smo tamo - gore, jer dominira krajolikom na uzvisini iznad mora sa svojom plažom i malim pristaništem za čamce,po sokove.Poslije toga dolaze izviđači,a onda je ostavljena propadanju,da bi danas nekadašnja ljepotica čekala bolje dane,između svađanja novih "Veleposjednika".Široko dočekno stubište sa crvenim tepihom raznijela je ruka pohlepe i neznanja,nepismenosti,a veliki luster sa "tisuću svijeća" otpuhala je bura privatizacije i krađe. Villa Mira Lopar - hrvatska moderna     |
08.06.2021., utorak
Sorinj crkva sv.Nikole
Crkvica sv.Nikole iz 15 sto.točnije 1447 godine.Obnovljena 2012 godine.Zavjetna je crkva za mornare koji su se ovdje borili sa senjskom burom.Sorinj  Oznake: lopar, Rab, povijest, Hrvatska |
Lopar rt Punta Zidine
|
Punta Zidine Lopar Nalaze se ostaci nekadašnje antičke naseobine. Samo područje bilo je pogodno za izgradnju ne samo ove lokacije nego i sličnih vrlo blizu radi izvora pitke vode,te ujedno i blizine mora,odnosno plovidba.Od izvora do punte izgrađen je i vodovod. U uvali Siće ispod nalazišta pronađeni su mnogi predmeti ( kamena sječiva,dijelovi posuđa,alati,rimski novac i sl).Ovakvi predmeti ukazuju na život u paleolitiku i neolitu te isto tako i rimsko doba.Na istom je mjestu pronađeno i ziđe iz Justinijanovog doba tzv.reconcveste (535-555).koji je bio dio zidina,odnosno kakve obrambene fortifikacije.ostaci antičke ville rusticae nalaze se u pijesku i pod zemljom.Poluotok Punta Zidine zaštićeno je dobro i prirodni krajolik uvršteno u registar dobara Republike Hrvatske.Hvala Bogu pa je samo nekoliko metara dalje slovenski kamp,da se bolje istakne kako je područje zaštićeno.  Oznake: lopar, Rab, Hrvatska, povijest, arheologija |
07.06.2021., ponedjeljak
Lopar crkva Male Gospe
Lopar Rab Crkva Male Gospe jednobrodna je građevina s četverostranom apsidom i zvonikom sagrađenim 1910 godine.Crkva se spominje u 14 stoljeću kao crkva sv.Marije de Epario (Lopar) .Na oltaru je drveni kasnoromanicki reljef sv.Ane s malom Marijom i brojni zavjetni darovi,makete brodova i ženski rupci.Na dan Male Gospe 8.9..Prema predaji vjeruje se da se Mala Gospa slavi u Loparu od 1345 godine.   Oznake: Rab, Lopar Mala Gospa, lopar |
04.08.2017., petak
moje loparsko djetinjstvo
|
Poneki put znam zaista biti izgubljen i ono što gledam očima volio bih prenijeti ,ali nema tog fotoaparata koji može uhvatiti taj moj trenutak u koji gledam.Pogledam kroz prozor,šuma,ptice,grane se njišu od laganog vjetrića i sva sila emocija ,sva sila misli koje naviru a opisati ih se ne može.To je ona sam sa sobom i svojim ja.Ja sam uvijek bio prozan čak i u pjesmama.Nikada nisam volio one srcedrapateljne stvari,poput čaše lomim,ruke mi krvave,više sam volio one stvarne činjenice,kroz koje svi mi svaki dan prolazimo,smijemo se ili plačemo,osmjehnemo ili zasuzimo,onaj trenutak kad nam jedna obična sitnica popravi ili pokvari dan i progoni nas dugo u vremenu. Od silnih sjećanja i prolazaka kroz mozak,kroz one vijuge ostaje samo taj tren doživljaja koji ostane negde duboko uklesan u nama.Nekako mi uvijek u ovo ljetno sparno i vruće doba,dođe na pamet u mojoj nekoj privatnoj sjeti jedan stih,opet si godinu dana starija Marija....u zraku žali te zrelo ljeto...... Takva su i ta moja ljeta,kad u noći cvrči cvrčak,sve se stisne,a opet neki dašak doleti kao nada i ti sjediš ,a misli mrtve,tupe,a opet žive.Sjene prošlosti u mojem ja. Kako opisati čvrste povijesne činjenice,na koje smo navikli u školi ,a ne dati sebe ,ne dati ono kako ti na to gledaš ,a da ne zabrazdiš u neku svoju frustraciju.Ja volim dati sebe u svim situacijama do kraja,a takav je i moj tekst ,mada mi znaju prigovoriti,ali zaista se ne želim žaliti,nego samo hoću dati dio svoje privatne povijesti na vlastiti način. Kaže neka priča ili čak legenda,da je dragi Bog gore visoko na nebu želio sebi napraviti mali komadić raja na zemlji i napravi Rab,tu si je on mislil,tu će mi biti lijepo,odmorit ću se od svih molitava,zapomaganja,kukanja i kletvi,ali kako to uvijek biva,da i nad Bogom ima Bog,vrag da mu napakosti napravi Lopar.tu malu jedinicu na svijetu,divlju,ali opet dovoljno pitomu da vali peru stari mol.  Svašta je od te moje privatluke bilo i to je toliko živo,da kada stisnem ili zatvorim oči one su predamnom,te sjete djetinjstva,loših i dobrih stvari,igre,nestali ljudi u mojem sjećanju,sva ona djeca i svi oni ljudi dobri ili loši.Pakiramo se doma u neko davno doba,kad najedamput čuješ strašan udar....Svi se slete,pa kaj je bilo sused? Joj,pa to je trajekt udaril u mol u rivu,nije mogel zaokrenuti od silnog juga i odvuklo ga je u plićak,došel je do stare pošte kak bi se brže javil ženi...... Bura od Senja,vražji i coprijićji tanac,kanat stvarne divlje prirode koji urla,ukrcavaju trajekt,mada mi se ,još kao djetetu čini,da je stari kapetan nekako zabrinut,ali zna on da će nas sretno dovesti do luke one Senjske u stare,čvrste ruke uskoka ....13 je sati umjesto 2 trajala ta plovidba...more huči,baca stari američki trajekt koji je Tito dobio od Amera,a posle napada na Normandiju..ne da se taj,žilav je i bori se s morem......Grgur ,u daljini Goli,prvić,Krčka vrata,velo more......baca,dođem ti opet moj Lopar...Baki i tati je zlo,dok se mama i ja smijemo i puštamo da nas more pere.......Vidi more,drš se kraja..... Ovo je samo moja opservacija u toplo ljeto u Zagrebu doma,dok na tv gledam razdragana lica u moru.Nije zavist ,nije jal,nego samo trenutak te neke male tuge u krajevima moga srca.O samom Loparu nemam baš bogznakaj pametno napisati i nećete ništa puno naučiti od mene,osim da su tu davno bili neki Grci koji si i digli tu malu danas općinu,da postoje prekrasne pješčane dine,da je Lopar malo mjesto na otoku Rabu,da smo par puta našli auto na klocnama,da su u neko davno doba,prije nego su postali pokondirene tikve seljanke ovijene u crno ruho nosile po kućama povrće i nosile tračeve tim zagrepčanima.49 godina mojeg Raba i mojeg Loparik(ć)a.To se ne da tako lako napisati jer se k i meko ć izgovaraju zajedno,pa ako imate volje recito to sami sebi na glas.To je onaj bodulski ć u k ili k u ć i tu nema neke velike rasprave. Ali osim tih mojih razgovara samog sa sobom,postoji i mala crkvica koja se slavi na dan Male Gospe,kad procesija prolazi od 13 km udaljenog Raba prema Loparu,a sve u molitvi i traženju Majke Božje da grad i otok spasi od strašne kuge u 14 stoljeću.Pričaju stare žene,kojih je malo danas,da su tu crkvicu , u kojoj i pomorci ostavljaju svoje zahvale,gradili ljudi danju i noću,no nekako su je te šumske loparske vile ili sami vrazi rušili i Loparani bi je ujutro našli srušenu.Kako bi ipak podigli tu crkvu morali su žrtvovati nekoliko djece pa su njihove male duše zazidane u tom malo zidiću oko crkve. Nema više niti one strašne bure posle Vele Gospe koja kreće od Senja,kad se ruše stabla,kad more pjeni u plićaku,nema više niti lanca probijanca,niti lovice,niti skrivača......samo ja u Zagrebu sanjam svoj Lopar...... Hvala Vam |
