Dvorci, crkve i stari gradovi
10.06.2021., četvrtak
Duh Lopara
|
U vrijeme prije „velikih“ dana i prije podizanja ruke u čudan stav,postojalo je vrijeme mira i radosnog djetinjstva, u kojem nije bilo skupih razbijenih auta,osim pokojeg tada vladajuće elite,mada su i oni strogo pazili ili se jako pokrivalo da se ne sazna,kao i danas. U to vrijeme mogao si se prošetavati gradom kad si htio da te nitko nije dirnuo,osim povremenih „aha“ majstora ,koji su pokazivali svoje obline damama,ali to sve završavalo je vrlo bezbolno,jer je milicija trenirala strogoću,dok je danas sve jako demokratično, pa je pokazivanje određenog dijela tijela ,vrlo popularno, pa se sve skupa i muško i žensko poskidalo i danas više nema egzibicija jer je sve na izvolte ga.U tim danima isto tako, bilo je stvarno zastrašujućih priča,kojima se kratilo vrijeme i zabavljalo društvo.Možda je nekome to ostavilo i traga ,pa je bilo vriskova i strahova,dok se sve skupa ne bi logično objasnilo kao još jedna legenda. Moje su legende ili priče počele dosta kasno, tako da su ustvari postale i stvarne. Od legendi i priča prema reali tanka je linija,bez obzira na to što se dodalo ili izmislilo ili to što se upravo dogodilo. Premda sunce prži, turisti uživaju u moru i radostima ljeta,ona stoji sama, kao starica opomena svima onima koji bi nešto pokušali, pa sve skupa izgleda kao u nekom horor filmu u kojem skupina adolescenata traži priliku za dobru avanturu i možda pokoji sex. Nad morem,ne tako visoko,obrasla da se ne vidi, ta starica u sebi krije strašnu priču i uvijek kad se nađem tamo ,premda je vrućina mene zazebe oko srca i okrenem se par puta oko sebe. Tamo ratnih,a možda i predratnih dana drugog svjetskog rata ,ovim šumama i plažama,tada još nenapućenim turistima,osim pokoje vile ili kojeg namjernika – lutalicu možda,ipak se sve svodi na domaće- domicil stanovništvo, jahao je jedan Nijemac na konju i svakog tog domaćeg koji je išao u polje ili šumom tražio zalutalu ovcu ili pokojeg magarca, ošinuo bi bičem,glasno podviknuo na njega ili ga kaznio na koji drugi način. Kažu stari Loparani da je bio nacista od glave do pete, jedan od onih kojima je arijevsko u njima dalo pravo maltretirati baš svakoga Slavena na kojeg naiđu,a kako je to sve skupa završilo zna se dobro. Jedne noći – o punog mjeseca, jer je šuma bila gusta – gušća nego danas, dogovoriše se mještani- seljaci na osvetu ,jer je bilo dosta trpljenja i ponižavanja, pa ga sačekaše upravo ovdje negdje u toj gustoj šumi na kozjem putu. Dok se konj propinjao od straha i užasa, osjećajući kako će se njegovom gazdi upravo nešto strašno dogoditi, seljani skinu sa njega omraženog Nijemca i ubiše ga. Kako bi prikrili trag, njegovo tijelo raskomadaju i porazbacaju po čitavoj šumi. Kažu upravo ti seljani, koji se poslije „Zdravo Marijo“ ni u snu ne bi prošetali tim dijelom, premda ih je ostalo možda na prste dva od tih osvetnika, da u noći strašnog juga ili bure, kad se sve zacrni nad Loparom ili u noći upravo punog mjeseca njegov duh luta i dalje ovim krajem. I ja kao dijete nisam se usudio proći uopće tom šumom,da ga slučajno ne sretnem,gdje traži svoje tijelo kako bi ga opet sastavio i opet haračio ovim krajem.   Oznake: lopar, Rab, Kvarner, Hrvatska |
09.06.2021., srijeda
Lopar villa Mira
|
Od 4 vile ostala su samo sjećanja,tako da se područje tog dijela Lopara dijeli upravo na te vile po brojevima. Jedinica,dvojka ,trojka i četvorka kao stacije.Na slici je prikazana vila Mire Trailović- nekadašnje direktorice ateljea 212 iz Beograda koju je 30-tih godina 20 st sagradio njen otac i nazvao je po njoj ,tada očito malo curici.Svaki rat odnio je nešto svoje ,a donio upravo ono što nikome nije trebalo i napravilo izuzetnu štetu upravo ovakvim građevinama,koje danas smatramo baštinom.Tako je i ova vila završila u rukama pohlepe onih nepismenih koji baštinu doživljavaju kao nešto što se može samo prisvojiti.Poslije 2 svjetskog rata pripala je tvornici "Končar" kao odmaralište.Kao dijete išli smo tamo - gore, jer dominira krajolikom na uzvisini iznad mora sa svojom plažom i malim pristaništem za čamce,po sokove.Poslije toga dolaze izviđači,a onda je ostavljena propadanju,da bi danas nekadašnja ljepotica čekala bolje dane,između svađanja novih "Veleposjednika".Široko dočekno stubište sa crvenim tepihom raznijela je ruka pohlepe i neznanja,nepismenosti,a veliki luster sa "tisuću svijeća" otpuhala je bura privatizacije i krađe. Villa Mira Lopar - hrvatska moderna     |
08.06.2021., utorak
Sorinj crkva sv.Nikole
Crkvica sv.Nikole iz 15 sto.točnije 1447 godine.Obnovljena 2012 godine.Zavjetna je crkva za mornare koji su se ovdje borili sa senjskom burom.Sorinj  Oznake: lopar, Rab, povijest, Hrvatska |
Lopar rt Punta Zidine
|
Punta Zidine Lopar Nalaze se ostaci nekadašnje antičke naseobine. Samo područje bilo je pogodno za izgradnju ne samo ove lokacije nego i sličnih vrlo blizu radi izvora pitke vode,te ujedno i blizine mora,odnosno plovidba.Od izvora do punte izgrađen je i vodovod. U uvali Siće ispod nalazišta pronađeni su mnogi predmeti ( kamena sječiva,dijelovi posuđa,alati,rimski novac i sl).Ovakvi predmeti ukazuju na život u paleolitiku i neolitu te isto tako i rimsko doba.Na istom je mjestu pronađeno i ziđe iz Justinijanovog doba tzv.reconcveste (535-555).koji je bio dio zidina,odnosno kakve obrambene fortifikacije.ostaci antičke ville rusticae nalaze se u pijesku i pod zemljom.Poluotok Punta Zidine zaštićeno je dobro i prirodni krajolik uvršteno u registar dobara Republike Hrvatske.Hvala Bogu pa je samo nekoliko metara dalje slovenski kamp,da se bolje istakne kako je područje zaštićeno.  Oznake: lopar, Rab, Hrvatska, povijest, arheologija |
07.06.2021., ponedjeljak
Lopar crkva Male Gospe
Lopar Rab Crkva Male Gospe jednobrodna je građevina s četverostranom apsidom i zvonikom sagrađenim 1910 godine.Crkva se spominje u 14 stoljeću kao crkva sv.Marije de Epario (Lopar) .Na oltaru je drveni kasnoromanicki reljef sv.Ane s malom Marijom i brojni zavjetni darovi,makete brodova i ženski rupci.Na dan Male Gospe 8.9..Prema predaji vjeruje se da se Mala Gospa slavi u Loparu od 1345 godine.   Oznake: Rab, Lopar Mala Gospa, lopar |
