Dvorci, crkve i stari gradovi
12.03.2017., nedjelja
Marija Terezija
|
Vrag ti babu dal i zel Tek su crnomanjasti dečki napustili carski beč po drugi puta,valjda nisu sve stigli razgledati u prvoj navali,pa su se vratili,kad tamo nekoliko godina kasnije rodila se Mare Marica o kojoj za vrijeme odrastanja ne znamo puno ili sam ja možda sedil na ušima,no svejedno.Mažena i pažena,vjerojatno tvrdoglava i svojeglava,dobro zbrinuta od majke i oca joj,da ne bi detetu koja dlaka pala s glave,stasala je u krasnu mladu djevojku plave kose,za kojom su se okretali ondašnji momci i vjerujem da je baš svaki od njih htio baš nju za svoju ženu,majku,kraljicu i kućanicu.No,Maricu je čekala druga priča,tron,prijestolje i velika monarhija koja se tek počela buditi iz srednjevjekovnog mraka,da bi postala jedna od najjačih i najvećih na europskom tlu tih stoljeća. U carskom Hofburgu u Beču umire car Dragec VI bez muškog nasljednika,tako da je već od rođenja Mare bila predodređna da se bori sa olujama svojeg vremena,tako da joj mnoge današnje mlade djevojke ne bi pozavidjele,jer onda znamo da je garderoba bila skupa,nije bilo trgovačkih centara,a sama haljina koštala je bogatstvo zbog koje su mnoge plemićke kuće bile u dugovima do grla,tako da su dame za po doma hodale obično malo bolje oblečene nego njihove sluškinje,s time da se baš i nisu redovno prale,pa su parfemi bili od Boga izmišljeni da se to sve skupa prikrije,ali su ipak neki Bečani,pogotovo visoko društvo,odnosno aristokracija već imali neku verziju WC i kupaone u svojim palačama,a sve to zahvaljujući španjolsko-maurskom utjecaju,jer možda se ne zna da je Mare naša bila španjolska infantkinja. Neki povjesnici sude o njoj kao o „vrag babi“ i nazivaju njenu vladavinu „bapskom“ pravom bapskom,onako izfektiranom,uplakanom i nasmijanom kad je to njoj trebalo,a tome u prilog ide i priča kako je kad je ostala bez para za ratove protiv svojeg bratića Fridrika iz Njemačke,lepo spremila kofere,zrihtala se i otišla u Budim- Peštu kako bi od mađarskih staleža izvukla love,jer je kresala po dvoru sve u 15,16 i 17 „ Dam sve košulje,ali Šleske ne dam“.Ustvari njoj se bratić Fridro zameril jednom karikaturom u mladosti i ona mu to nije oprostila kao svaki pravi predstavnik svog zodijaka tipa ne maši crvenom krpom biku pred rogovima. Stalno skrenem u neke priče i digresije,ali idemo dalje.Dakle, lijepa mlada žena plave kose u bijelom,sjedila je skrušeno i uplakano pred staležima,sve brkatim i tamnim dečkima koji su u nju gledali kao u boginju,ali su se malo predomišljali ,da li zaista dati babi pare ili ne,bogzna na kaj bu ih potrošila,no,kak sam rekel u naslovu nikad ne lezi vraže,mlada žena sa djetetom u naručju,tada malim Jožom d seknd,kao madona vidla je da ne bu tako lako izvukla lovu,pa je malog Jožeka tak jako uštipnula ispod stola da se dete razvrištalo na sred kraljevske dvorane sv.Štefa,a to bi i sami recite dirnulo i stinu. Čak je dirnulo i samog kneza Esterhazija i on otvori novčanik.Marica je mogla dalje ratovati s našim dečkima,koji su tamo negde na tim ratištima gledajući zvijezde i pateći za domom ,za svojim ženama,djecom pjevali „ Vuprem oči u to nebo visoko.....“ Koliko god mi nju ne voljeli,jer kažu da nije kao niti drugi njene fele i obitelji napravila puno za hrvatsku,ipak joj možemo zahvaliti lakši život kmetova,malo jači pritisak na plemstvo,manja davanja crkvama,da se debeli popovi ne debljaju još više,uvela je obavezno školstvo i što je najbitnije i najpametnije što jedan vladar može napraviti okružila se pametnim ljudima i savjetnicima. Što je vrlo važno,a razočarana vijestima o svojim omiljenim isusovcima,pa je o tome pisala i svojoj prijateljici u London Elizabeti,da je otkrila da su je krali ,ubijali,silovali i radili što god su htjeli bez nadzora,raspustila je samostane a isusovce protjerala iz svoje zemlje,mada je tu kasnije pomogao i njen sin gore spomenuti Jožek. Nemojmo zaboraviti da je kao prosvjetljena vladarica ukinula i torturu vještica, pa se tako spominje i njen put kroz Hrvatsku odnosno Križevce gdje je naložila da se zadnja hrvatska vještica Hijacinta dovede pred carsku komisiju u Beč, te time označila kraj mučenja i spaljivanja žena,a sve to zapisao je Josip Peharnik i čuva se u Beču. Idemo doma.......  Već je samim njenim rođenjem počela priča ,jer je car manuo i dobio „ dite“ a ne sina pa je dao napisati pragmatičnu sankciju i onda nakon nekoliko godina,opet rusvaj u našem saboru,neki bi neki ne bi,pobili smo zadnje pretedente na hrvatsko prijestolje,eto ih tamo nadomak Beča u Novom Mjestu,ali kak je to kao i uvijek ipak se izglasalo da i dalje Presvjetla kuća Habsburg bude naš gazda,ovaj put na čelu sa ženom i to kakvom dečki....... Da pokažemo kakvi smo kavaliri ,ali nemojte se ljutiti i ševci,dali smo joj naše dečke,da ju čuvaju od svega i svačega,jer smo mi ipak skromni,a beč i europa to je vrag vražji,pa su je tako prvo čuvali naši dični Trenkovci dok ih nije posmicala,a vele da je Trenk bio oboružan sa dobrih 3o cm opreme koja se ne spominje u finom društvu,a kad ga je se zasitila i isprobala sve iz kama sutre i preksutre,onda je navalila na Ličane,zna žena......Tako da ja ovako iz svojih pogleda njeno 16 djece,koje je sjajno udavala i ženila,kako bi ojačala svoju vlast i zaštitila svoju monarhiju,su ustvari naši ljudi,naše gore list naša ponos i dika.......( Francek,njen muž je imal maloga.....tak vele ) .Teza me dere kod zadnjeg deteta ,male Antice,jer je mala tak nastradala u onom Parizu naivna i zaigrana,da je morala biti naša. Otišao sam predaleko ali teško mi je napisati baš sve,ali danas se mnogi stari ljudi sete nje pogotovo u Bosni pa je opjevana i u narodnoj pjesmi....Tereziju nosili jarani...jer je uvela i mjere konačno,da se ne bi vagalo kao prije,pa je eto i vaga nastala po njoj...... Što reći Volite Mariju Tereziju rođenu u Burgu u Beču 13.05.1717. umrla vele od upale pluća ,na dan ,da li je to simbolika neka,puno stoljeća kasnije dana Republike 29.11.1780. Kak smo mi finjaci ipak još joj je naš Tadija Smičiklas napisal lepo opijelo,ali o tome možda neki drugi puta ,a vjerujem da ću se vratiti još jednom svojoj omiljenoj carici......... |
11.03.2017., subota
hrvatska
|
Sve je skupa to teško uobličiti napraviti krug staviti točku ili uskličnik da se objasni povijest ove zemlje i ma koliko god se trudili nikako doći do onoga kraja. Najblaže ili najbezbolnije je reći reliquiae reliquiarum i naprosto se okrenuti budućnosti.Ali kako kad nas ta naša povijest stalno pogađa poput bumeranga u glavu i vraća nas natrag,jer na ovim prostorima,kao kakvom zaista kletvom nekog davnog vladara,a poput ili iz kakve bapske priče ,nas pogađa ravno usridu ili u glavu.Tko je u krivu tko u pravu nikako na zelenu granu.eh i rime. Od onih prvih općih podataka do detaljnijeg pregleda stanja nacije u ovo naše ludo vreme ili u ono nikako da se otarasimo priča i krenemo dalje u neko bolje sutra koje nam se obećava,kad se i sami ne smijemo i ne želimo obračunati sa savješću i sa prošlosti. Od ostatka ostataka one pacte convente pa preko svih tih stoljeća ratova,krvi,maženja,suza poljubaca i preljuba kao da se nismo maknuli nego samo dobili dio neke tehnike da nas drži na kupu kao marionete kojima upravlja neka neznana ruka umjesto da se sami borimo sa tim strahovima prošlosti i duhovima koji nas sve više opsjedaju. Sudbina je te naše Croatie,a ime vele dolazi s juga negdje daleko,vezana je za tu Bosnu sve u njenu daleku unutrašnjost gdje je svo to naše slavno plemstvo imalo svoje posjede i gradove ,kojima se branila ta Sclavoniae et Dalmatieai te čuvala čast kraljevima i carevima nikad narodnima,jer smo zadnjeg sami uspjeli zatući tamo na tim prostorima pred samom Bosnom na Kordunu na Petrovoj Gori,a nekako najbliže meni je to opisao Šenoa : i plače vila tijo tijo........ 16 stoljeće počinje za Zagreb strašnim potresom i drže se sabori i staleži se kolju,ali javlja se gora opasnost od turaka ,javlja se za nečije interese Vojna Krajina,mjesto pljačke i podijele titula i dobara i premda kako kaže povjesničar Szabo „bapska vladavina „ Marie Theresie,koja je još probala učiniti sve kako bi država funkcionirala otišlo je predaleko da bi se išta više moglo učiniti.Habsburška kruna dala je sve od sebe kako bi ove prostore učinila nemirnima i ono malo što je bježalo iz Bosne pred Turcima i dalje od ovih krajeva ,čak prema Moravskoj umjesto da se brani ili da štuje stare navade običaje i poštuje zemlju ma kakva god ona bila ,a gledamo i na Hrvate i na Srbe zajedno,oni radije bježe i umjesto da poštuju staru vjeru oni se posrbljuju.  Ne možemo zaobići dolazak kuće Habsburg na čelo Hrvatske stare krune nedaleko baš od mjesta gdje su sami Hrvati izdali starog ,ma koliko se sporilo o njegovom porijeklu,pravog i zadnjeg hrvatskog kralja Petra Svačića,od Petrove Gore do Cetingrada,na kojem su se ,ali i prije toga,opet poklali međusobno hrvatski staleži između Mađara i Austrijanca,umjesto da traže domaćeg sina. I taj Ferdinand kad je zaštitio svoje interese izdade sva obećanja data staležima niti je imalo mario za obveze date Hrvatskoj i samo kao da je čekao da ih naprosto kao što je i napravio ignorira.Sabor u Topuskom godine 1535. pokorno je zatražio da mu se vrati akt o izboru Ferdinanda na hrvatski tron potpisan na Cetingradu,a oni da će vratiti bezvrednu obveznicu njegovu....! Kasno je ........ Povijest moramo gledati otvorenog srca i očiju da konačno zatvorimo sva poglavlja i sretno krenemo dalje.Samo tako povijest može biti dio nas i možemo je voljeti i cijeniti,a najviše cijeniti samo sebe i ne dozvoliti da nam drugi kroje naše kapute. I kao u onoj sapunici davno u 80-tim godinama sad već prošlog stoljeća 20,napisati ću nastavlja se...kada ne znam Oznake: povijest |
popov toranj
|
Iako su građani Gradeca ,tadanjeg Zagreba bili pobožni i obavljali redovno svoju dužnost prema Bogu, škvadru s Kaptola nisu baš mogli,rijetko i na slikama,vjerojatno na karikaturama,ako i to. No,ovi spomenuti kak i danas bili su prefrigani do zla boga tako su si dali u zadatak zabiti trn u petu,ne Ahilovu nego zagrebačku i na samom Gornjem gradu pred nosom poštenim trgovcima i piljaricama dići svoj turen ( toranj) u slučaju napada na njihov jad i bijedu na susjednom Kaptolu,kako bi uspjeli skloniti ono malo sirotinje i obleke. Od samog starta to nije funkcioniralo,a bio je uzrok velikim kasnijim „ kervavim“ svadjama između ta dva naselja. Već sam spomenuo da se naš Bela s četvrtim vratio mado sa svitom,a ovi ne budi lijen potrčali k njemu ,o čemu piše i sam Belica da mu je došlo poslanstvo s Kaptola zagrebačkog na čelu sa biskupom Filipom da im dozvoli sagraditi toranj pred nosom zagrepčana na Gornjem gradu.11.09.1247 izdaje povelju da se to i omogući. Kao da ih je sami vrag ritnul posred nosa godine 1254.dovršen je toranj popova odnosno Popov turen,na kraju Gradeca,a pored samih malih vrata. Ali kak se ne bumo tak igrali neki je građanin namjerno i v truc napravil svoju kuću tik uz bratiju,ali kaj,srušena mu je ,nikad ni med cvetjem ni bilo pravice,tak ni danas.Tko jači taj tlači ili kak to već ide.Uz silne vatre,potrese i ostalo kaj se dešavalo,toranj se malo nagnul,s godinama se i potrošio pa je Ivan Zakmardy toranj uredio ,popravio i uz njega dignuo školu 1651.god. što je ujedno i prva najstarija građanska škola u Zagrebu.  U kasnijim stoljećima,čak se u svađama upotrebio i top,ali da ne bum tak mračni i samo o ružnim stvarima,preskočit ću tu stvar. Kako vrijeme ide,ide modernizacija,tako se i na tom mjestu kretalo prema napred i od popa je nastala zvjezdarnica valjda da građani i ostali koji to žele mogu Bogu dragom što više i bliže pogledati u oči i to direkt. Potrošilo se brdo love ,da se očuva stabilnost našeg grada ondašnjeg,ali kako su minule opasnosti,osim od nekih novih Tatara ili Turaka ( puj puj,ne ureklo se) mala ili sjeverna vrata ispred tornja srušena su godine 1839 god,da bi se otvorilo novo llijepo šetalište,a tamo je odmah kavanar Palain otvorio birc da kad se građani dobro išpancijeraju po celom gradu,mogu okvasiti osušeno im grlo. Oznake: povijest |
10.03.2017., petak
Ignjat Fuchs
|
Opatička ulica 21 Zagreb PIsati ili ne ,vječna dilema! Igi je bio talentirano dijete i to se vidjelo na prvi pogled od samog starta,rekli bi pravi wunderkind,ali je tek ili već sa 14 godina počeo primati poduke iz glazbe,ali nije bio prodoran kao ostali dečki jer je zbog ozljede noge u ranom djetinjstvu bio introvertiran,a usput su pomagali dobri ljudi koji su mu se rugali i tako izazivali veliki antagonizam.Njegovi roditelji,poglavito otac mesar nije baš bio zadovoljan što će mu sin nasljednik lupati po crno bijelim tipkama,kad se jako lijepo može živjeti od trančiranja mesa i hranjenja gladnih uvaženih građana našega grada Zagreba na brdu Griču. U vrijeme procvata nacionalnog ponosa ,kad su uši i oči bile zaista zasićene opernim njemačkim arijama,a mlade dame uzdisale i padale u nesvest radi nekog Kurta ili Johanna u ljubavnim romanima,potrebito je bilo napisati nešto domaće,nešto da ovu uspavanu zagrebačko-hrvatsku raju pokrene k domaćoj reči i stisne na hrvatske grudi.Ova kuća odigrala je tu jako važnu ulogu primajući sve Ilirce onoga vremena u svoje prostore.Oblikom i stilom gradnje kasnog 18 stoljeća izmjenjujući mnoge vlasnike,doživjela je svoj uspon u društvu i opće oduševljenje građanstva upravo u doba tog Ilirskog pokreta.Naime žena uvaženog liječnika dr.Alekse Vancaša,Josipa - Pepica, kao prava majka prigrila je sebi pod skute sve onda veleštovane pisce,kompozitore,literate glumce,samo da dišu narodnim duhom i jezikom,tako da je i naš Igić kod nje često svirao na njenom klaviru jer svojeg nije imao.Ironija života,cinizam,sarkazam i povijest koja se oduvijek i stalno ponavlja do dana današnjega je upravo takva da se ljudi koji se bore za ideju umiru sami u siromaštvu,kako se desilo i našem dečku, a i mnogima drugima kao onom pravom domaćem mužu koji je prvi viknuo na hrvatskom jeziku u tadašnjem hrv.saboru Ivanu Kukuljevićui Sakcinskom. Ajmo natrag da ne odem predaleko u svom izlaganju i da ne zastranim,pa nedajbog da počnem kleti ko kočijaš. Ideju za stvaranje prve hrvatske opere dao je ustvari još 1843 godine Ognjen Štriga pjevač nagovorivši svog prijatelja pjesnika i dramatika Janka Cara da napiše libreto za operu koju će kasnije uglazbiti naš,a tko drugi nego Igić.Toliko je srca unio u stvaranje te opere opijen kao i ostali idejom narodnog da bi ipak na kraju umro zaboravljen u siromaštvu i bijedi.Zašto!!! No taj trenutak priznanja i malo slave,iako skroman i tih,nije dočekao za svog života.Opijelo mu je dano tek puno kasnije zahvaljujući Stjepanu pl. Miletiću kad je divna opera Porin ugledala svjetla pozornice izvedena tek 1897.godine. Čak niti ploče koja je stajala na kući više nema da nas podsjeti na Ignjata Fuchsa i " ilirsku mamicu" Josipu pl. Vancaš ,a ja je se još sjećam ,zato je donosim iz knjige. Što reći Živio nam Vatroslav Lisinski!  " U ovoj kući Dra Vancaša i njegove žene Josipe sastajali su se Hrvatski preporoditelji.Ovdje je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu " Ljubav i Zloba",izvedenu 1846.U povodu 130-godišnjice Hrvatskog Narodnog Preporoda ovu spomen ploču postavlja u svibnju 1966 Matica Hrvatska " Oznake: povijest |
09.03.2017., četvrtak
zagreb davno
 Oznake: Zagreb, Zagreb beli grad, povijest |
