Dvorci, crkve i stari gradovi
24.04.2019., srijeda
Anka grofica Jelačić
|
Svi ratovi dođu i prođu.Poslije ratova dolaze neki čudni ljudi koji premda se prije boreći protiv starog režima,nastoje ga oponašati,iako nikad više ništa nije isto. Od 1850 godine ,nakon ukinuća kmetstva,plemstvo propada,dolazi industrija,nove ideje u stari svijet i tu se sve pokreće.Već krajem 19 stoljeća osjeća se u zraku rat,neprijateljstvo je sve veće,sile teže podijeli svijeta,a poglavito na području stare Austrije koja je vladala Europom. Austrijski carevi umiru u čudnim okolnostima,carice bivaju ubijene,šire se razne bolesti i sve skupa odlazi u bestrag. Pucanj u Sarajevu od strane „crne ruke“ iz Srbije počinje rat ,prvi svjetski ,koji odnosi toliko žrtava,da im se danas još ustvari ne zna točnog broja.Glad,siromaštvo,kao i poslije svakog rata,dovodi seljake,a pogotovo dezertere u položaj krađe i spaljivanja baštine.Glad ljude tjera na mržnju i tu se ruši hrvatska povijest.Narodi žele biti svoji na svome,no,opet u hrvatskoj od ranije javlja se ideja preko biskupa Štrosmajera o panslavenstvu i tu počinje neka druga priča,o kraljevini SHS koja nije dugo trajala. No,nakon 1 svjetskog rata,hrvatsko plemstvo koje još ima nešto zaliha,premda i ono nosi mnogo umrlih na bojištima,otvara udruge za pomoć siromašnima.Poglavito se to odražava na Dalmaciji,mada se i Slavonija inače bogata, bori sa bolestima i neimaštinom.Nije samo rat oduzeo živote,javlja se Španjolka,bolest koja kosi sve pred sobom.Sirotišta su puna napuštene djece. Jednu od zaklada za pomoć siromašnoj djeci uspostavlja i grofica Anka Jelačić,premda je dobar dio posjeda Novih Dvora već eksproriiran i podijeljen seljacima.Agrarna reforma ostavlja nekad velike posjede u stvari bijedi,jer seljaci nisu sami naučili još gospodariti,premda su tu zemlju stoljećima obrađivali.Anka grofica Jelačić,nećakinja umrlog bana Josipa,1919 godine osniva zakladu na ime pokojnog bana,a kasnije i na Đuru sa svrhom pomaganja hrvatskih sveučilištaraca. Grofica Anka umire 1934 godine.  Oznake: 1. svjetski rat |
11.04.2019., četvrtak
Ustaše
|
D dej after tumarov Jučer je bio dan kad je kod mene lično zapisan tako ,da u to doba ,a bilo je vreme komunizma i one bivše države Jugoslavije,nisam smio van,jer strani zavojevači,kontraši tekovina naše revolucije samo čekaju da mene preobrate u ustašu i to usred disco kluba,pa sam klel i moljakal na koljenima,ja bi van. „ Nemreš van bit će racija...“ I bogami jedne godine bi racija,uletila tada petrokraka u disco i napravila po ličnim kartama živi kaos.Tko je sa imalo mrlje u dosjeu bio tada tamo,odvelo ga na ispitivanje.Jer zna se ustaše nikada ne spavaju,oni samo žmire i tako varaju jadan komunistički narod,koji čeka samo plavi vlak da se isplače pošteno i da svoju radničku dušu,a znamo da hoćemo seljake i radnike na sveučilište,olakša suzama jačim nego što teku rijeke Neretva i Sutjeska.Neretva je poznata po jeguljama,a Sutjeska valjda po Elizabet Tajlorović,jer je ta popila više alkohola nego kaj su naši isplakali suza,pa ispada da su za vreme drugog svetskog rata,partizani se borili za gemište i Lizu i Rikarda.A bio je tamo i drug Tito sa drugarkom Jovankom,samo ne znam di je bio Ante Pavelićev. Ali Bogu fala sve je to iza nas i sad smo pobožni,čak i oni koji su plakali zajedno sa gore spomenutom Lesi se vrće domov.Plavi vlak je u škartu,narod puni crkve i đamije i sve je tak romantično,upravo onako kako bi partizani željeli.No,šalu na stranu da se ne bi jelte ...zajebavali,sa ozbiljnim stvarima.Uprkos tome što je vjera bila zabranjena,pa pošten svijet nije smio kršćavat djecu svoju niti iti u crkvu,sve posvud je odjekivalo od vjere,pa čak i na filmovima tadanjim.Da ne navodim primjere toga,bute sami malo poiskali,jer samo želim da otprete oči i sagledate celu situaciju realnije nego se to želi prezentirati napaćenom partizansko-vjerskom narodu. U 19 stoljeću na dan 10.travnja ustoličuje se kuća Habsburg na Meksiko,dva dana ranije samo,nešto kasnije godina umire zadnji austrijski Car na Madeiri,a onda je sve otišlo na krivo,pa dolazi mali brko histerik od milošte zvan Dolfica,naši se pridružuju,hrabri naš kralj novi Kare beži iz zemlju i sve ostade samo na nejakim plećima nove države ,NDH. 06.04.1941 godine prve bombe,umesto na Beograd ipak padaju po Dugom Selu,pruzi između Dugog Sela i Sesveta i raketuje se stari aerodrom na Branimirovoj ulici.Onda tek bombe padaju po tadanjem glavnom gradu Beogradu.No,kako smo mi u Hrvata oduvijek čvrsto vezani za MI Hrvati onda tako i naša povijest izgleda i ne bumo je promenili nikad,jer nam takva paše.Pa i ono sijaset poštenog svijeta nema pojma o čemu se priča,glavno da je na tv.ilitiga da nije u njemu.Stoka sitnog zuba. Ustaše su bili ljudi koji su ustvari bili ranoranioci kao i ja.Ustajali su rano kao i ja,popili kavu,zapalili pljugu i hrabro krenuli u novi dan.No,ustaše su bile kraljevska garda kao i četnici,kao i bjelogardejci,jer se zna da se tadanja država zvala SHS,pa je svaka ta republika morala imati i kraljevsku gardu.Kontra tome se razvio komunizam i opet đe ćeš suzo neg na oko,u Zagrebu u Dubravi 1917 godine,ali i opet baš nas briga.1929 godine ustaše i komunizam u prvojanuarskom proglasu bivaju zabranjeni i naravno da je to i opet podijelilo narod,pa su neki bili za neki protiv ,neki u-staše a neki nisu,nego su otišli na izlet u šumu i tamo ostali par godina koliko im se idila šume i pjev ptica svidio.Onda su na sve to skupa došli i Talijani,hrabri stasiti momci ,visinom metra i žilet i opet grdo ,zlo i naopako.Oni su hteli Italiju Veliku do Trsta zajedno sa šumama i gorama i onda je narod bio protiv,danas nije ,govori talijanski. Od šuma i gora ostaje malo,sve se reže,siječe,čisti,jer se zna,da bi se u šumama i gorama moglo opet stvoriti nekaj opasno,pa umesto balvan revolucije imamo čistinu radi lakšeg pregleda.A ono kaj nije u šumi,to je u gradovima.I dolazimo stoga fak d lođik da su radnici ipak na sveučilištu,zato nam i je tak,a zemlja stoji neorana. Tako je bilo i 1941 godine.Zemlja pod bombama i ratom ali Ante od Bosne se šeta,pa se tako došetao i do Ogulina gdje je održao govoranciju okupljenom oduševljenom mnoštvu na balkonu kuće u samom centru,mada je bio inkognito,ipak nije zdural da nekaj pametnog ne veli.Da mu je kojim slučajem ko Titu bila tamo koja vrtirepka ne bi stigel govoriti nego bi valjda nekaj i poštenoga delal i napravil celu silu novih ustaša,ali s pedigreom,ne ovak iz partizana u ustah. Danas nema racije ovakvog tipa po diskačima,jer svi moremo ,osim u Austriji,dizati ruke kak hoćemo,premda više žaruljasto. I ako ovako gledamo na povijest,ipak su nam Mirko i Slavko odredili povijest,jer je Slavko,na malog Kvaternika mislim,objavio narodu da će od sada mijenjati ličnjanke ,jer 10.04.1941 godine,na krugovalnoj postaji Zagreb oglasio se glas i rekao imamo NDH.  Oznake: ustaše |
