Dvorci, crkve i stari gradovi
08.12.2017., petak
carinik i ja se volimo tajno
|
Dugo nisam bio u Bosni.Ne volim carinike ni na jednoj strani svijeta,jer smatram da su najgljuplje ljude tamo sastavili,pa se pitam nije li jednoj zemlji neugodno kad već na ulazu stoji budala. Nad Glinom magla,nad Unom se polako diže.Sunce probija krajolik,surov,tvrd,ali opet dobrodošao svakom gostu.Poziv s minareta zove da se ostavi svaki posao i zatraži od Boga uspješan dan. ...“ Jutro“ – „E,imate li zeleni karton?“ – „imam“- „ a kuda ćeš ti prijatelju?! – pa valjda u Bosnu kad sam na bosanskoj granici – gleda on mene,gledam ja njega...- ti si neki šaljiv tip – jesam takav sam – Nego M,imaš li ti rodbine u Bihaću,tamo su tvoji! – Nemam i nisu moji,ja sam svoj – Slušaj,hoćeš li ti uopše da te ja pustim u Bosnu? Ti si neki onako drznica...- pa razmišljam sve više da se okrenem i vratim natrag ,sam,ne morate vi mene pustiti,svijet je velik.....ako nije Bosni do mene,nije niti meni do Bosne – gleda on mene već ljuto,sad će mi raskopati auto do šarafa.....Nego odakle ti je babo? Crnogorac –Sandžaklija ....- mi ti u Bosni baš nekako s njima nismo....nisam niti ja,ja živim u Zagrebu.....- a vidim da si i rođen u Zagrebu ,kako to?- Ne znam omaklo se mojoj mami kad je bila na izletu.......- okreni auto i vrati se ti u taj svoj Zagreb u Bosnu ući nećeš –obrnem ja onaj auto na granici i lijepo se vratim u Hrvatsku- mada niti hrvatski carinici nisu bolji da se razumijemo..... Zaboravih ja ovaj uspješan događaj,vraćam se opet nakon nekoliko godina na mjesto zločina.....scena slična,faca glupa kuda ćeš- zar je to bitno,mogu vam reći u Kladušu,a otići do Beograda – oho,ti si neki onako opak lik – nisam,samo sam iskren- ok,tipka on tipka i na kraju mi se smiluje i pušta me u Bosnu,premda vjerujem da će me držati na oku,na nišanu,dok god ne napustim njegovu grudu..... Polako vozim,dan mi je počeo sjajno,pa da sad još i ne platim kaznu...Ostavljam iza sebe Kladušu,Babu – jer sve je džabe kad nema babe – kaže grafit. Na uzvisini stoji grad,i to ne nekakav grad,nego prava pravcata tvrda gradina – Bužim!Usko vezan za Hrvatsku,geografski,a još više po slavnom imenu,koje je krasilo hrvatsku povijest – grofovsku obitelj Keglevića sve tamo do 1918 godine.Prijelomne godine za svu tu našu povijesnu priču i sve te naše silne gradine,kad i one padaju u vrtlog zaborava kao i svi ti vlasnici.  Kao na volju Allahu premilostivomu,ispod te gradine stoji džamija,mala drvena,pitoreskna u ovom kraju o kojoj se i ne zna baš puno.No štiti ovaj kraj i preporučuje ga samom Bogu osobno da ga štiti i čuva od hladnih zima i ljetnih žega.Niti jednog jedinog šarafa niti čavla u njoj nema,nego su je mudre vredne ruke sastavile samo od drva,drvenih klinova 1835 godine,mada se pretpostavlja da je bila i starija na ovom mjestu,kad je Ferhad paša zauzeo ovaj kraj u 16 stoljeću.Svi se povukli u kuće,hladno je,dimnjaci se dime,miris ugljena i drva,Bosna je spremna za zimu i nada se novom proljeću.Samo prođe starac i pozdravi,ustvari me ostavio bez teksta pozdravom jer ga nisam očekivao.Razmišljanja sam,zašto su svi fini ostali doma,a oni nefini napustili ovaj kraj.Odzdravim i ja njemu....Alejkumu Selam,nek se vidi da ipak nešto i znam. Kad prelazite granicu,ostaviti svaki smisao doma,samo tako ćete moći izboriti pravo i ući u državu u koju idete...a Bosna je specifikum po svemu,pa se i redovno sjetim one.....Hebeš zemlju koja Bosne nema....... Oznake: bužim |
