Svi ratovi dođu i prođu.Poslije ratova dolaze neki čudni ljudi koji premda se prije boreći protiv starog režima,nastoje ga oponašati,iako nikad više ništa nije isto.
Od 1850 godine ,nakon ukinuća kmetstva,plemstvo propada,dolazi industrija,nove ideje u stari svijet i tu se sve pokreće.Već krajem 19 stoljeća osjeća se u zraku rat,neprijateljstvo je sve veće,sile teže podijeli svijeta,a poglavito na području stare Austrije koja je vladala Europom.
Austrijski carevi umiru u čudnim okolnostima,carice bivaju ubijene,šire se razne bolesti i sve skupa odlazi u bestrag.
Pucanj u Sarajevu od strane „crne ruke“ iz Srbije počinje rat ,prvi svjetski ,koji odnosi toliko žrtava,da im se danas još ustvari ne zna točnog broja.Glad,siromaštvo,kao i poslije svakog rata,dovodi seljake,a pogotovo dezertere u položaj krađe i spaljivanja baštine.Glad ljude tjera na mržnju i tu se ruši hrvatska povijest.Narodi žele biti svoji na svome,no,opet u hrvatskoj od ranije javlja se ideja preko biskupa Štrosmajera o panslavenstvu i tu počinje neka druga priča,o kraljevini SHS koja nije dugo trajala.
No,nakon 1 svjetskog rata,hrvatsko plemstvo koje još ima nešto zaliha,premda i ono nosi mnogo umrlih na bojištima,otvara udruge za pomoć siromašnima.Poglavito se to odražava na Dalmaciji,mada se i Slavonija inače bogata, bori sa bolestima i neimaštinom.Nije samo rat oduzeo živote,javlja se Španjolka,bolest koja kosi sve pred sobom.Sirotišta su puna napuštene djece.
Jednu od zaklada za pomoć siromašnoj djeci uspostavlja i grofica Anka Jelačić,premda je dobar dio posjeda Novih Dvora već eksproriiran i podijeljen seljacima.Agrarna reforma ostavlja nekad velike posjede u stvari bijedi,jer seljaci nisu sami naučili još gospodariti,premda su tu zemlju stoljećima obrađivali.Anka grofica Jelačić,nećakinja umrlog bana Josipa,1919 godine osniva zakladu na ime pokojnog bana,a kasnije i na Đuru sa svrhom pomaganja hrvatskih sveučilištaraca.
Grofica Anka umire 1934 godine.