Dvorci, crkve i stari gradovi
10.03.2017., petak
Ignjat Fuchs
|
Opatička ulica 21 Zagreb PIsati ili ne ,vječna dilema! Igi je bio talentirano dijete i to se vidjelo na prvi pogled od samog starta,rekli bi pravi wunderkind,ali je tek ili već sa 14 godina počeo primati poduke iz glazbe,ali nije bio prodoran kao ostali dečki jer je zbog ozljede noge u ranom djetinjstvu bio introvertiran,a usput su pomagali dobri ljudi koji su mu se rugali i tako izazivali veliki antagonizam.Njegovi roditelji,poglavito otac mesar nije baš bio zadovoljan što će mu sin nasljednik lupati po crno bijelim tipkama,kad se jako lijepo može živjeti od trančiranja mesa i hranjenja gladnih uvaženih građana našega grada Zagreba na brdu Griču. U vrijeme procvata nacionalnog ponosa ,kad su uši i oči bile zaista zasićene opernim njemačkim arijama,a mlade dame uzdisale i padale u nesvest radi nekog Kurta ili Johanna u ljubavnim romanima,potrebito je bilo napisati nešto domaće,nešto da ovu uspavanu zagrebačko-hrvatsku raju pokrene k domaćoj reči i stisne na hrvatske grudi.Ova kuća odigrala je tu jako važnu ulogu primajući sve Ilirce onoga vremena u svoje prostore.Oblikom i stilom gradnje kasnog 18 stoljeća izmjenjujući mnoge vlasnike,doživjela je svoj uspon u društvu i opće oduševljenje građanstva upravo u doba tog Ilirskog pokreta.Naime žena uvaženog liječnika dr.Alekse Vancaša,Josipa - Pepica, kao prava majka prigrila je sebi pod skute sve onda veleštovane pisce,kompozitore,literate glumce,samo da dišu narodnim duhom i jezikom,tako da je i naš Igić kod nje često svirao na njenom klaviru jer svojeg nije imao.Ironija života,cinizam,sarkazam i povijest koja se oduvijek i stalno ponavlja do dana današnjega je upravo takva da se ljudi koji se bore za ideju umiru sami u siromaštvu,kako se desilo i našem dečku, a i mnogima drugima kao onom pravom domaćem mužu koji je prvi viknuo na hrvatskom jeziku u tadašnjem hrv.saboru Ivanu Kukuljevićui Sakcinskom. Ajmo natrag da ne odem predaleko u svom izlaganju i da ne zastranim,pa nedajbog da počnem kleti ko kočijaš. Ideju za stvaranje prve hrvatske opere dao je ustvari još 1843 godine Ognjen Štriga pjevač nagovorivši svog prijatelja pjesnika i dramatika Janka Cara da napiše libreto za operu koju će kasnije uglazbiti naš,a tko drugi nego Igić.Toliko je srca unio u stvaranje te opere opijen kao i ostali idejom narodnog da bi ipak na kraju umro zaboravljen u siromaštvu i bijedi.Zašto!!! No taj trenutak priznanja i malo slave,iako skroman i tih,nije dočekao za svog života.Opijelo mu je dano tek puno kasnije zahvaljujući Stjepanu pl. Miletiću kad je divna opera Porin ugledala svjetla pozornice izvedena tek 1897.godine. Čak niti ploče koja je stajala na kući više nema da nas podsjeti na Ignjata Fuchsa i " ilirsku mamicu" Josipu pl. Vancaš ,a ja je se još sjećam ,zato je donosim iz knjige. Što reći Živio nam Vatroslav Lisinski!  " U ovoj kući Dra Vancaša i njegove žene Josipe sastajali su se Hrvatski preporoditelji.Ovdje je Vatroslav Lisinski skladao prvu hrvatsku operu " Ljubav i Zloba",izvedenu 1846.U povodu 130-godišnjice Hrvatskog Narodnog Preporoda ovu spomen ploču postavlja u svibnju 1966 Matica Hrvatska " Oznake: povijest |
