Zagreb je bio naseljeno malo mjesto i prije nego su se dečki 1242 godine zaigrali i odlučili pokrenuti turizam na ovoj strani svijeta,što svjedoče i iskopine nađene na raznim lokacija grada pa i samog brda Griča gdje i počinje ova priča o Zagrebu sve do tamo 1850 godine kad se ujedinjuje sve skupa u beli Zagreb.grad.Te iste godine u 19 stoljeću nakon ukinuća kmetstva i nakon što je silni ban Jelačić od Bužima porazio Mađare na Dravi,.a o tome bi se dalo puno pisati i govoriti,jer kaže jedan od povjesnika,dico vobis,onaj strašni Kaptol od kojeg su uvijek zazirali stanovnici starog nam Zagreba postaje nadbiskupija.No,nije sve tako jednostavno ili kako bi rekli po domaću ajnfah,strašni dečki vođeni Batu kanom popravili su stanje poljoprivrede u Poljskoj,pojeli ljuti pravi gulaš u Mađarskoj ,prestrašili našeg slavnog Belu IV iz roda Arpadovića,koji je bežal na sve strane preko Austrije,di mu baš ni bilo jako ugodno,pa se genul dalje i kud nego eto ti ga na, na Kalniku i to velikom,jer je on kralj,da se ne bi krivo shvatilo,ali i tamo mu je izgleda bilo dosadno,pa da se on i deca okupaju ide dalje na more,na naš Kvarner i otoke,pa tvrde povjesničari-kolege,da na mom divnom Rabu ,gdje se nekoliko stoljeća kasnije kupao i engleski kralj potpuno gol,ostavlja papire o Zagrebu.No,svako svojeg konja hvali ,pa tako neki tvrde da se prije otoka i odmora,kralj malo poigral viteških igara i na samom Grobničkom polju,no o tome i nema dosta podataka.Da je kralj bio jako jako izbirljiv i jako neki onako plahi tip,nigde ga se nije dalo potpuno osvojiti pa se sa obitelji seli prema dalmaciji,jer je siesta i fiesta tatarskih momaka toliko uzela maha,da je party podivljao ,gore nego na Zrću,pa su oni tako slaveć i partijajući porušili nekoliko gradova tadašnjih,sela,isilovali sve živo i mrtvo,opustošili i onako ostatke ostataka.Naš se kralj obreo u tvrdom Klisu,ali kako je sudbina ružna i igra se svima nama,ostavlja sirote kosti svojih dviju djevojčica princeza,koje eto tamo u dalekom Splitu na samim vratima ulaza u katedralu čekaju svojeg oca u malome sarkofagu da se vrati po njih.To je to kaj se tiče šireg pogleda.Umiru vladari pa tako i onaj Ogotaj kan i kaj,nemreš se više veseliti,a tuga je strašno grda stvar,pa su se kršni momci sa perčinom lepo spakirali i kam nek doma na sprovod,ali ne samo tako,nego su se i opet onako u tuzi,jer svi znamo da utjehe nema u vodi u strašnoj depri za voljenim stricem,ujakom,dedom,ocem odlučili skršiti po hrvatskoj,pa su i zaista ostavili pustoš ove ionako jadne zemlje,slabe i još više oslabljene.Kralju je bilo dosta,pa krene i on doma,da izvida rane i zbroji štetu i eto ti ga na,narod vesel,mada gladan,dočeka ga u Virovitici,Wereucz, pred samu zimu,odnosno u studenom ,kažu knjige 16 ili 17 11.sa zastavicama,kao puno stoljeća kasnije nekog drugog,čije ime se više ne spominje u današnje doba,jer nije prikladno,pa kralj sav osupnut kako ga podanici vole i ljube zemlju po kojoj hoda ,a sjetivši se naših momaka koji su mu dobro čuvali guzu,izdade ,nije izdao domovinu,nego je dao napisati,jer u to vreme vladari i nisu bili baš pismeni,nego su imali literate ili pisnjake,za naš Zagreb Zlatnu Bulu......" mi Bela IV,milošću Božjom........".Dozvolio je dakle gradu sve pravice i slobode kraljevskog grada,utvrđivanje za slučaj da turizam uzme grdog maha,održavanje sajmova,osnivanje sudova i ostaloga.E i tu počinje rasti naš grad.a dalje bute malo i sami......
