Dvorci, crkve i stari gradovi
12.03.2017., nedjelja
Marija Terezija
|
Vrag ti babu dal i zel Tek su crnomanjasti dečki napustili carski beč po drugi puta,valjda nisu sve stigli razgledati u prvoj navali,pa su se vratili,kad tamo nekoliko godina kasnije rodila se Mare Marica o kojoj za vrijeme odrastanja ne znamo puno ili sam ja možda sedil na ušima,no svejedno.Mažena i pažena,vjerojatno tvrdoglava i svojeglava,dobro zbrinuta od majke i oca joj,da ne bi detetu koja dlaka pala s glave,stasala je u krasnu mladu djevojku plave kose,za kojom su se okretali ondašnji momci i vjerujem da je baš svaki od njih htio baš nju za svoju ženu,majku,kraljicu i kućanicu.No,Maricu je čekala druga priča,tron,prijestolje i velika monarhija koja se tek počela buditi iz srednjevjekovnog mraka,da bi postala jedna od najjačih i najvećih na europskom tlu tih stoljeća. U carskom Hofburgu u Beču umire car Dragec VI bez muškog nasljednika,tako da je već od rođenja Mare bila predodređna da se bori sa olujama svojeg vremena,tako da joj mnoge današnje mlade djevojke ne bi pozavidjele,jer onda znamo da je garderoba bila skupa,nije bilo trgovačkih centara,a sama haljina koštala je bogatstvo zbog koje su mnoge plemićke kuće bile u dugovima do grla,tako da su dame za po doma hodale obično malo bolje oblečene nego njihove sluškinje,s time da se baš i nisu redovno prale,pa su parfemi bili od Boga izmišljeni da se to sve skupa prikrije,ali su ipak neki Bečani,pogotovo visoko društvo,odnosno aristokracija već imali neku verziju WC i kupaone u svojim palačama,a sve to zahvaljujući španjolsko-maurskom utjecaju,jer možda se ne zna da je Mare naša bila španjolska infantkinja. Neki povjesnici sude o njoj kao o „vrag babi“ i nazivaju njenu vladavinu „bapskom“ pravom bapskom,onako izfektiranom,uplakanom i nasmijanom kad je to njoj trebalo,a tome u prilog ide i priča kako je kad je ostala bez para za ratove protiv svojeg bratića Fridrika iz Njemačke,lepo spremila kofere,zrihtala se i otišla u Budim- Peštu kako bi od mađarskih staleža izvukla love,jer je kresala po dvoru sve u 15,16 i 17 „ Dam sve košulje,ali Šleske ne dam“.Ustvari njoj se bratić Fridro zameril jednom karikaturom u mladosti i ona mu to nije oprostila kao svaki pravi predstavnik svog zodijaka tipa ne maši crvenom krpom biku pred rogovima. Stalno skrenem u neke priče i digresije,ali idemo dalje.Dakle, lijepa mlada žena plave kose u bijelom,sjedila je skrušeno i uplakano pred staležima,sve brkatim i tamnim dečkima koji su u nju gledali kao u boginju,ali su se malo predomišljali ,da li zaista dati babi pare ili ne,bogzna na kaj bu ih potrošila,no,kak sam rekel u naslovu nikad ne lezi vraže,mlada žena sa djetetom u naručju,tada malim Jožom d seknd,kao madona vidla je da ne bu tako lako izvukla lovu,pa je malog Jožeka tak jako uštipnula ispod stola da se dete razvrištalo na sred kraljevske dvorane sv.Štefa,a to bi i sami recite dirnulo i stinu. Čak je dirnulo i samog kneza Esterhazija i on otvori novčanik.Marica je mogla dalje ratovati s našim dečkima,koji su tamo negde na tim ratištima gledajući zvijezde i pateći za domom ,za svojim ženama,djecom pjevali „ Vuprem oči u to nebo visoko.....“ Koliko god mi nju ne voljeli,jer kažu da nije kao niti drugi njene fele i obitelji napravila puno za hrvatsku,ipak joj možemo zahvaliti lakši život kmetova,malo jači pritisak na plemstvo,manja davanja crkvama,da se debeli popovi ne debljaju još više,uvela je obavezno školstvo i što je najbitnije i najpametnije što jedan vladar može napraviti okružila se pametnim ljudima i savjetnicima. Što je vrlo važno,a razočarana vijestima o svojim omiljenim isusovcima,pa je o tome pisala i svojoj prijateljici u London Elizabeti,da je otkrila da su je krali ,ubijali,silovali i radili što god su htjeli bez nadzora,raspustila je samostane a isusovce protjerala iz svoje zemlje,mada je tu kasnije pomogao i njen sin gore spomenuti Jožek. Nemojmo zaboraviti da je kao prosvjetljena vladarica ukinula i torturu vještica, pa se tako spominje i njen put kroz Hrvatsku odnosno Križevce gdje je naložila da se zadnja hrvatska vještica Hijacinta dovede pred carsku komisiju u Beč, te time označila kraj mučenja i spaljivanja žena,a sve to zapisao je Josip Peharnik i čuva se u Beču. Idemo doma.......  Već je samim njenim rođenjem počela priča ,jer je car manuo i dobio „ dite“ a ne sina pa je dao napisati pragmatičnu sankciju i onda nakon nekoliko godina,opet rusvaj u našem saboru,neki bi neki ne bi,pobili smo zadnje pretedente na hrvatsko prijestolje,eto ih tamo nadomak Beča u Novom Mjestu,ali kak je to kao i uvijek ipak se izglasalo da i dalje Presvjetla kuća Habsburg bude naš gazda,ovaj put na čelu sa ženom i to kakvom dečki....... Da pokažemo kakvi smo kavaliri ,ali nemojte se ljutiti i ševci,dali smo joj naše dečke,da ju čuvaju od svega i svačega,jer smo mi ipak skromni,a beč i europa to je vrag vražji,pa su je tako prvo čuvali naši dični Trenkovci dok ih nije posmicala,a vele da je Trenk bio oboružan sa dobrih 3o cm opreme koja se ne spominje u finom društvu,a kad ga je se zasitila i isprobala sve iz kama sutre i preksutre,onda je navalila na Ličane,zna žena......Tako da ja ovako iz svojih pogleda njeno 16 djece,koje je sjajno udavala i ženila,kako bi ojačala svoju vlast i zaštitila svoju monarhiju,su ustvari naši ljudi,naše gore list naša ponos i dika.......( Francek,njen muž je imal maloga.....tak vele ) .Teza me dere kod zadnjeg deteta ,male Antice,jer je mala tak nastradala u onom Parizu naivna i zaigrana,da je morala biti naša. Otišao sam predaleko ali teško mi je napisati baš sve,ali danas se mnogi stari ljudi sete nje pogotovo u Bosni pa je opjevana i u narodnoj pjesmi....Tereziju nosili jarani...jer je uvela i mjere konačno,da se ne bi vagalo kao prije,pa je eto i vaga nastala po njoj...... Što reći Volite Mariju Tereziju rođenu u Burgu u Beču 13.05.1717. umrla vele od upale pluća ,na dan ,da li je to simbolika neka,puno stoljeća kasnije dana Republike 29.11.1780. Kak smo mi finjaci ipak još joj je naš Tadija Smičiklas napisal lepo opijelo,ali o tome možda neki drugi puta ,a vjerujem da ću se vratiti još jednom svojoj omiljenoj carici......... |
