Marketing
Rab i ja
U ovo zaista ludo vrijeme teško je odrediti kraj ili početak priče.Pričati,pisati ili govoriti o sebi je najteže,da netko ne bi krivo shvatio što poruku,što ono zaista i želiš reći.Puno je zla,zlobe,sebičnosti,a malo je srca.
Nemam pojma i to zaista pojma nemam da li je tko od slavnih glavešina ikad bio na Rabu,a isto se tako ne sjećam da li je tko od njih imao svoju šetnicu ili rivu.Za jednog o kojem sam se kratko nabacio zna se,ostala je ploča i dan danas stoji plaža gdje je dotični skinuo švimhoze i ko od majke kraljice okupao se gol,pa mu je kasnije posvećena i jedna mala opereta ili mjuzikl.Premda je Rab stari otok još od stoljeća davnog,na kojem su se ispreplitale što povijest što priče,danas je okupiran torbama za plažu i silnim nekim likovima,koji o njemu ne znaju puno,i ne žele,samo u svojim obilascima protrče kroz slavnu povijest otoka,ne dotičući se svjetske povezanosti niti silne storije mediteranske.A on stoji tu odvajkada.Svojim zvonicima zove more,brani oluje ,štiti bure i juga,zove ljude i kao stari šminker kočoperi se pred oblacima.
Napisati ukratko povijest Raba nije lako,jer je ta povijest skrivena u tim zvonicima,zidinama,palačama,podovima,srušenim crkvama ili pak onim koje su prešle sve moguće faze ljudske mašte koje su ukrašavale sami otok svojim djelima.Nekako je najpoznatiji onaj Allesio koji je dao veliki obol uređenju samog grada,a ostalo su odradili nomadi slikarski,graditeljski što iz davnina,a na današnju devastaciju odnosno strašnu gradnju neću se nadovezivati.Sve je dano turizmu,pa se to more i sunce plaća preskupo na račun ljudske pohlepe.Trpi on svašta,kao i svi ti ostaci slavne povijesti,bole ga rane koje mu zadaju ljudi,a nitko od njih ili malo tko da pomiluje te starine,da ih obgrli.I ja ga sam onako tek sada skoro nakon pola stoljeća života otkrivam.Kao dijete ili mi je bilo vruće ili se trčalo u dućan dok sunce ne zagrije,ali se uvijek i obavezno stalo da se kupe krafne,popije kava ili prošeta.Šetalo se naime tek navečer poslije kupanja i sunčanja i igranja.Sve se promijenilo od tada,pa čak i taj moj dragulj djetinjstva Lopar.To je ono što zauvijek nosiš u srcu,jer slika ,fotografija ne može snimiti sve one slike koje može upamtiti samo i jedino srce,dajući mozgu signal radosti i zaigranosti.
Stara Arba Arbiana dolazi nam vjerojatno od ilirskih liburna koji su se igrali skrivača po tom otoku,a značilo bi tamna,mračna,jer je,premda je i danas,Rab bio izuzetno zelen i pošumljen.Danas su ga malo proredili,ali se sve skupa nekak drži na okupu.Osim današnjih turista redom pravih i čistih Slavena,pomiješanih sa Ugarima svih vrsta,na otoku su se prešetavali i grkljani,pa tako nalazimo i neke podatke o Rabu već i prije nego kaj se počel slaviti Božić ,odnosno točno 4 vijeka prije nego kaj su onoga razapeli na opomenu svima nama.Ja nekak vjerujem da nas on nije otkupio,jer bi to po meni bilo jako izdajnički od nas ,nego je bil žrtveno janje svima nama,kako bi mi lakše uživali u pivi,drogama i da prostite kurvanju svih načina i položaja. O položaju navedenog ne bih ,ljeto je još,pa bi mi bilo fest vruće u toplicama.
Samo ime spominje se u raznim inačicama,neke sam spomenuo,a postoji i ime Arva,a onda su se ovđika naselili Hrvati,pa da budu kontra tam di ne treba preinačili onak pismeni ime u svoje Rab,i to sve po onoj ljepoti od pjesmi od stoljeća 7 i to poslije Krista našeg gospodina.
Ratovali su tu svakakvi oni najstarije nađeni Liburni sa Grkljanima,pa je onaj kaj je zglajzal u ratovima ,pa su mu skupljali pare da ga se otkupi,nije imal dobar gps ko ja u kolima ,pa je sa lađom svojom završio upravo na šetnici,ispred nekadašnjeg hotela Beograd,danas Arba,Riki s lavljom grivom,pa onda su se tu malo poigrali lovice Mleci,Austrijanci,Hrvatski kraljevi oni starije kategorije,kojima danas treba znati pobrojati sva ona imena sa ratom i bez rata,sa mutilicom ko za kolače i ostali.
Teško je datirati sve te povijesne činjenice i postaviti ih na noge,ali znamo nekako valjda,netko je spametan otkrio da su te stare zidine rapske još od vremena rimskog municipija 10 godine prije gore spomenutog s križa,pa je od tada Rab imao svoju upravu,premda ju je u nekim vremena i skupo plaćao,slično kao i jedan grad daleko na jugu,ali se do danas održao u sistemu,oj ta budi svoj.
Nisu Rabljani i ostali pripadajući samo ratovali i ginuli za dom,kosile su ih i bolesti,kao što je strašna kuga u 15 stoljeću,pa su mnogi od njih pred strahotama bolesti bežali s otoka na susedne ,pa se Rab u to vreme nekako i promenio po pitanju demografije.Kasnije su se polako ipak vraćali natrag.Svoj najveći procvat ,a možemo to suditi po izuzetnim građevinama Rab doživljava u vreme 17 i 18 stoljeća,kad se starina presvlači u barok,sa izuzetno vrednim inventarom ,naročito što se tiče sakrala.
Došao je on što festina lente i do današnjice,do onog trenutka onog sudbonosnog trenutka,kad moja malenkost davne sad već 1968 god,koja se pamti naravno u analima,stupa preko starog ,nema ga više tamo,Jablanca na sami otok,na staru Pudaricu.Bio sam mala slatka beba,i danas sam slatki ,premda još malo pa brojim sitno do pola vijeka života.Nitko mi ne može izbrisati sva ta moja sjećanja,danas tu i tamo zaplačem ili zakukam za prošlosti,ali eto i premda sam nastradao od bolesti bubrega,držim se nekako,barem za čežnju.
Nemojte kaj zameriti......
Post je objavljen 17.06.2021. u 08:30 sati.