Dvorci, crkve i stari gradovi
12.06.2021., subota
Legende o Rabu
|
Legende o tri obrane grada čudima sv.Kristofora Historiae miraculorum sancti Christophori marturis tres iretarias descriptis rapskog biskupa Jurja de Hermolaisa (1292-1313) opis je triju obrana Raba od napadača.Biskup je legendu napisao 1308 godine,a događaji su se zbili krajem 11 i početkom 12 stoljeća.Budući da je u to vrijeme malo podataka o zbivanjima uopće,sama legenda je jedna od najvažnijih izvora za stariju povijest otoka i grada Raba i uopće tadanjih prilika u Hrvatskoj.Prvi ju je objavio u svom velikom djelu Iliricum sacrum Danijele Farlati,a zatim Franjo Tački u 19 sto. I Guisepe Praga u 20 st te Ferdo Šišić, po dijelovima,prvu, drugu i treću. Na hrvatskom jeziku legendu je prvi objavio 1867 godine dr.Ivan Crnčić,kanonik u zavodu sv.Jerolima u Rimu. „ Ljeta 1308 po Isuhristu našem gospodinu i spasu,ki je s Otcem sa Svetim Duhom jedan Bog i Gospod,čudo Rabljan zaprosi mene fratra Jurja svoga,ako nevridna građanina i biskupa,da što sam u nekadanjih povijestih čitao i od starih Rabljan čuo,da je preslavni mučenik Hristofor po velikoj mimlosti Božjoj,kada što čudnovata udjelao u ovom gradu Rabu, to da redom popišem, da neka znaju i koji su sada i koji budu. I hoću im ugodjeti na hvalui čast ovomu našem odvjetniku sv.Hristoforu,koji po svojih svetih zaslugah,a po Božjoj osebujnoj milosti nosio je na svojih posvećenih ramenih Spasa,česa nisu drugi. Ali ću na kratko koliko budem mogao izpripovijediti svim koliko je on premogao u ovom gradu. I to : kada biaše biskupom rapskim poštovani muž gospodin Domana,rodom Osoranin,nekih Ugrov velikih sila iz nenada pride pod zide ovoga grada,te ga opkoli, pak bij i nabijaj i probijaj i razbij, strelami i svakakovim oružjem,bez prestanka od 14 travnja sve do 9 svibnja. I nekoga toga dana izleti kamen iz njihova hitala ter preko sv. Stipana, prvog Hristovog mučenika,tvrdjave u grad, pade nekomu vlastelinu na kuću, probi joj krov i pod, te se zakopa u zemlju pol koraka. Toga se prestrašili jako Rabljani,pak su se dogovorili : da što im je koristnije,dati se pod jaram onomu narodu ili se braniti, i Boga prositi,da ih od tolike pogibelji, od toliko straha milostivo oslobodi on,koji veličina ponizi,a ponizna uzvisi čudovito. Pak Bog da po Duhu svetomu dobar svjet onomu biskupu, a on svim okolo sebe, rekav ovako : Hodimo po predragu glavu mučenika Hristofora,pak je častno bogomoljno zanesimo na tvrdjavu, neka se on bori za nas, neka nam on premože neprijatelje, mi se u njegovu pomoć vjerujemo. I pojdoše jako veselo u crkvu, u Svetu Mariju, popi i vas puk, ter onu predragu glavu častno iznesoše, moleći na velik glas pjesni i letenije, ter proseći Boga, da tako mu blaženoga Hristofora zaslug,da ih on iz neba oslobodi od onoga naroda moći,najbolje, pak ju liepo položiše onu dragu glavu na tvrdjavu. I čudo se veliko dogodi : neprijatelji hitiše ini kamen, i taj uleti tako visoko, da ga jedva mogahu vidjeti, pak strašno bubnu u more nasrid drage,a oni stajahu naokolo. I još kako su Rabljani svetu glavu ondje položili ni načinbe, ni strile, ni nikakovo oružje ni jim moglo nauditi,ni malo „  |
