dinajina sjećanja
četvrtak, 30.01.2020.
Kolaž... Bježeći pred Orionom Plejade, na zimskom nebu, plešu svoj svjetlucavi ples. U noći ljetnog solsticija kao Ladarice spuštaju ljubav na plavi planet da ljeto bude plodno i da se ostvari san. Proljeće je umiralo, još samo jedna noć do najduljeg dana, još samo jedna noć do ostvarenja sna, mislila je. Tražila je srce, zaboravljala tijelo, voljela ljubav i svijet bogova, a nije znala da ništa nije prljavije od prevare same sebe. Čekala je neznanca iz doline nemira. Sjećala se svojih snova, olupina potopljene stvarnosti i osjeti beskrajnu prazninu. Mašinerija brisanja tragova je bjesomučno radila, nerazumljivi tonovi prošlih dana su parali uši, a ona je željela glazbu iz suncem probuđenog dana. Mjesečina i san na praznoj cesti i ona sama... Vozila je polagano, vozila je mirno u neki novi svijet kroz novi san... njen san... I mislila je, ne zaustavljaj se...vozi dalje cestom sna, stazom novoga života... Sloboda pod mjesečinom u autu kojim je znala upravljati, a život posuđen je ostajao iza nje, pobijeđen svakim novim kilometrom. Osjećala je, san je tamo u daljini dohvatljiv... treba izdržati još malo, savladati umor želja i mašte, zaustaviti vrijeme, biti brža od njega, stići prije svitanja da joj ne ukradu sunce... Na mjesećevoj cesti tužnijoj od pokošenih polja, noć izgubljena u daljini koju je pobjeđivala, iznenađena samom sobom, iznenadno i neobjašnjivo je dodala gas, ubrzala da uistinu stigne prije sunca. Grad joj se smješio jutrenjem, sunce osuši suze na umornom licu. Sretne li žene, šaputali su perači ulica promatrajući je u jutarnjem svijetlu, a ona, ogledajući se u prvim sunčanim zrakama, osjeti prvi put pobjedu nad samom sobom. Na snenoj stazi njenoga života, bjela golubica poletje ka nebu, ona pruži ruke i na dlan joj se spusti ptica čudesnih boja, a melodija suncem probuđenog dana objavi i njeno buđenje. I ukazanje. Svjetleća točka, aleph, zadnja točka velike zlatne spirale, u kojoj su skupljene sve točke i memorija univerzuma. Redala se stoljeća, smjenjivali ratovi i primirja, rađali i umirali velikani snova. U tom divovskom trenutku se skupiše sve tvorevine svih ljudskih umova i stvoriše beskrajno kraljevstvo slobode. Nedogled sreće se širio snagom misli koje su se sjedinjavale sa snovima praotaca i očeva čovječanstva. U mimohodu slavnih prepozna oči boje sna u likovima koji su obilježavali epohe. Bio je pastir, filozof, znanstvenik, pjesnik, bio je misao, spoznaja i ljubav, bio je san i java u tom trenu beskraja i slobode. Sve je bilo nestvarno, ali dodirljivo u isto vrijeme. Vidjela je sitne strune univerzuma kako titraju u mislima, začula muziku sfera kroz koje je prolazila. Pobratimstvo duša u univerzumu se događalo pred njenim očima i u njoj. "Tko je taj čovjek kojeg sve češće srećem u snovima, je li znanstvenik i pisac poetičnih stihova o nastajanju svjesne spoznaje, dječak očiju boje sna ili je to samo moja zamisao o njemu?" pomislih vraćajući se u stvarnost. Dijana Jelčić http://umijece-vremena.blogspot.com/2007/11/dijana-jeli-tannenstr.html http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=4973 http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=5012  |
- 08:08 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
Sanjala si, dosanjala i doživjela...i dalje živiš san... (Lastavica 30.01.2020.
08:25)
Opasan taj Orion ;))
Neko će razumeti , neko i ne:)) (mecabg 30.01.2020. 08:58)
Lijepo jutro :-)). (ZlicaOdOpaka 30.01.2020.
08:59)
Lijepo pisano. (jekatisine 30.01.2020.
09:13)
Netko samo u snu sanja. Sretnici san žive:-) (morska iz dubina 30.01.2020.
11:02)
Kolaz zivota (Euro 30.01.2020.
11:24)
Kolaž koji neumoljivo crtamo svakodnevno. Kako naslikamo, tako će i biti. ;) (Pozitivka 30.01.2020.
14:40)
Znam, sigurna sam da ćeš jednog dana saznati o kome se radi. Možda već sada naslućuješ tko je to.
Lebdi i dalje svemirom, zvijezde ti mašu a Mjesec te pažljivo čuva.
LP:))))))))))))) (teuta 30.01.2020. 17:50)
Večeras je nebo bilo baš kako si ga opisala... zvijezda i mjesec u izmaglici vedra neba...baš nestvarna scena...predivna, kao i tvoji nepatvoreni stihovi u prozi. (lion queen 30.01.2020.
22:58)
Želim ti ugodan vikend draga Dinaja...:))))))))))) (teuta 31.01.2020.
12:03)
neznanac iz doline nemira :D (NF 31.01.2020.
12:34)
uvijek moćne tvoje riječi :) (smjehotvorine 31.01.2020.
20:41)
(P)osvojeno jutro... (lief erikson 01.02.2020.
07:59)
Neko će razumeti , neko i ne:)) (mecabg 30.01.2020. 08:58)
Lebdi i dalje svemirom, zvijezde ti mašu a Mjesec te pažljivo čuva.
LP:))))))))))))) (teuta 30.01.2020. 17:50)
srijeda, 29.01.2020.
Sui generis...
 „Njegovo se umovanje sastojalo od neke sutonske sumnje i nepouzdanja u samog sebe, osvijetljene na trenutke munjama spoznaje, ali munjama tako jasna sjaja da je u tim trenucima svijet propadao pod njegovim nogama kao da je bio uništen vatrom.“ James Joyce  Nesigurna u sebe koračala sam imaginacijom premosnice između jučer i sutra. Čista iluzija, dokaz nepostojanja u vremenu. Danas se gubilo u svrsishodnostima zbilje. Bježala sam od istine. Samoj sebi je nisam željela priznati. Zavaravala sam se, tražila opravdanja u literaturi. U Joyceovom romanu „portret mladog umjetnika“ pronađoh premosnicu ka samorazumjevanju. Odabrah pisanje kao terapiju. Ono me odnosilo onkraj zbilje, postajalo njena protuteža. Napuštah život, svjesno uranjah u samoću. Svjesna da me nitko u tome neće podržati, krala sam životu dane i počela pisati o sebi, graditi misaoni labirint prepun opijajućeg mirisa. Pokušah sagraditi branu protiv vanjskih događanja. To su bili trenuci opraštanja od tugaljivih stihova kojima opravdavah svoje neuspjehe. Vizija je oživjela ljepotom sjećanja, u koridorima je ozvanjao glas drevne uspomene, joyceovska istina o pojavnosi ljubavi u trenutku njenog nastajanja i savršenosti njenog trajanja. U središtu nutarnjeg labirinta je njen izvor, ljepota njene cjelokupnosti, njena simetrija u asimetriji zbivanja i njen izričaj u poetici vizija. Spoznah, sve što je lijepo posjeduje dušu i mudrost, svjetlost estetike i svetost etike. Umijeće vremena i pojavnost kreativnosti. To je bio početak rekonstrukcije napuknute stvarnost, restauracija ikone na stijenci sjećanja, obnavljanje uspomene sa ožiljcima neke davne boli. Shvatih da su godine tugovanja bile obmana, bjeg od stvarnosti, prevara same sebe. Pokušah izraziti sebe najslobodnije što sam mogla. Osjetih moju nagu dušu, spoznah sve svoje učinjene pogreške, svoje grčevito nastojanje ostajanja u vremenu kojeg nije ni bilo. Odustadoh od samoranjavanja i traganja za prohujalim ljepotama. Zaustavih se u ovome ovdje i ovome sada. Shvatih da za spoznaju osjećanja osjećaja ljubav nisu potrebna vanjska osjetila, da je ono u nutrini neuspredivo i nezamjenjivo sa bilo čim drugim. Prisegnuh samoj sebi, izgovorih sui generis. Portret mladog umjetnika se gubio u prividu tvoga lika. Miris iz odsanjanog labirinta me budio. Probudih se u središtu ljepote… a ti… ti me s osmijehom u očima, nudeći mi prvu jutarnju kavu, odvodiš u stvarnost… Dijana Jelčić  |
- 09:09 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
Pisanje kao terapija. Konzumirati doživotno:-) (morska iz dubina 29.01.2020.
09:17)
To je i razlog postojanja bloga.
Pisanjem o nečem prošlom lakše uviđamo što se stvarno
desilo i bolje spoznajemo sebe. (Lastavica 29.01.2020. 09:24)
Zdena za stolom.. (Euro 29.01.2020.
09:47)
Pisanje kao nešto oslobađajuće, tim više ako to netko i pročita i s razumijevanjem odreagira;
bilo to zapisivanje u bilježnicu, blog ili knjigu, ovisno o našim afinitetima, ljekovito je ;*... (Mayday 29.01.2020. 09:59)
Drag Dinaja ja jednostavno moram ovo naglasiti i prepisati jer mi se to činim vrlo važnim:
"Shvatih da su godine tugovanja bile obmana, bjeg od stvarnosti, prevara same sebe. Pokušah izraziti sebe najslobodnije što sam mogla. Osjetih moju nagu dušu, spoznah sve svoje učinjene pogreške, svoje grčevito nastojanje ostajanja u vremenu kojeg nije ni bilo. Odustadoh od samoranjavanja i traganja za prohujalim ljepotama. Zaustavih se u ovome ovdje i ovome sada. Shvatih da za spoznaju osjećanja osjećaja ljubav nisu potrebna vanjska osjetila, da je ono u nutrini neuspredivo i nezamjenjivo sa bilo čim drugim."
Pitam samu sebe hoću li ikad ja tako osjećati???
LP i ugodan ti dan:))))))) (teuta 29.01.2020. 13:21)
@Dnevnik jedne otočke... da, doživotno... :) (Dinaja 29.01.2020.
16:43)
@Lastavica... rado prolutam arhivom... :) (Dinaja 29.01.2020.
16:45)
@Euro... na kavi s Joyceom... :) (Dinaja 29.01.2020.
16:46)
@Mayday... istina je to... bilo koji oblik je eliksir... :) (Dinaja 29.01.2020.
16:48)
@teuta... hvala ti na odvajanju... da, to je srce štiva...
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 29.01.2020. 16:50)
Pisanje je često dobra terapija, a vidim Zdenko uživa u društvu J.J.-a u Puli. (gogoo 29.01.2020.
19:46)
@gogoo... svaki put kada smo u Puli odemo ka njemu na kavu... :) (Dinaja 30.01.2020.
06:37)
Pisanjem o nečem prošlom lakše uviđamo što se stvarno
desilo i bolje spoznajemo sebe. (Lastavica 29.01.2020. 09:24)
bilo to zapisivanje u bilježnicu, blog ili knjigu, ovisno o našim afinitetima, ljekovito je ;*... (Mayday 29.01.2020. 09:59)
"Shvatih da su godine tugovanja bile obmana, bjeg od stvarnosti, prevara same sebe. Pokušah izraziti sebe najslobodnije što sam mogla. Osjetih moju nagu dušu, spoznah sve svoje učinjene pogreške, svoje grčevito nastojanje ostajanja u vremenu kojeg nije ni bilo. Odustadoh od samoranjavanja i traganja za prohujalim ljepotama. Zaustavih se u ovome ovdje i ovome sada. Shvatih da za spoznaju osjećanja osjećaja ljubav nisu potrebna vanjska osjetila, da je ono u nutrini neuspredivo i nezamjenjivo sa bilo čim drugim."
Pitam samu sebe hoću li ikad ja tako osjećati???
LP i ugodan ti dan:))))))) (teuta 29.01.2020. 13:21)
ugodnu ti večer želim draga teuta... :) (Dinaja 29.01.2020. 16:50)
utorak, 28.01.2020.
Porod Venere...
 Mi nikada nismo imali vremena u nepokretnim nedeljnm jutrima ostajati u krevetu, željeti da nedelja nikad ne prođe... Mi nismo znali željama darovati ostvarenje a željeli smo vječnost i neuništivost...  Pričali su mi o prozi mog rođenja, a ja sanjah plave daljine. Tražeći ljubav među zvijezdama i ljepotu među oblacima, nespremna za život, doživjeh prvu ljubav. Darovao mi je osamnaest crvenih ruža, zagrljajem želio pojačati sjaj sunca, ubrzati okretaje zemlje... A onda je vjetar odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na otaru želja. U hiru nutrine izgarahu stare pjesme. Osjetih prolaznost zaljubljenosti, a mislili smo, to je ljubav. Postoji li vjerodostojnost priznanja bezlične mudrosti i nepoznatog osjećaja? Je li uopće potrebno opravdanje za uzaludnost besmisla utkanog u svitanje života? Gubila sam se u obmanama nekog nametnutog mi vjerovanja. Svetom vodom su mi oduzeli pravo odabira, mislila sam. Na međi opčinjenosti poželjeh učiniti korak, ali korijenje me čvrsto držalo za koljevku rođenja. Nije to bila bojišnica dobra i zla, bilo je to traganje za svjetlošću na kraju tunela, za uranjanjem u titraje nutarnjih fotona. Ljubav bdije među zvijezdama, pomislih promatrajući Botticellievu sliku. Sanjarije. Omamljujuća kukuta ubija istinu. U razvalinama osjećaja šutnja neuspjeha. Spoznaja vraća riječima značenja, odgovara na pitanja upućena tišini, oživljava zaboravljeno. Promatrah kako se smjenjuju godišnja doba, kako pejsaž mijenja odore, kao laste dolaze, savijaju gnjezda, daruju prirodi nove živote i odlaze put juga. U jednom ljubičastom svitanju dočekah godinama željeno, nepokretno nedeljno jutro. Poželjeh da nedelja nikada ne prođe. Dijana Jelčić slika... Botticelli, rođenje Venere  |
- 18:00 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
To je velika privilegija, mirno nedjeljno jutro... (Lastavica 28.01.2020.
18:04)
Da nema ljubavi, sav bi život, smisao i sav svemir nestao i ostala bi samo jedna mala točkica bez ikakvog značaja koja bi opet čekala svoj veliki prasak stvoren od ljubavi.
LP:))))))))))))) (teuta 28.01.2020. 18:18)
Ljubav svaki dan pretvara u nedjelju. (morska iz dubina 28.01.2020.
18:34)
Mi nismo znali željama darovati ostvarenje
a željeli smo
vječnost i neuništivost...
Uh, ovi stihovi su mudri, imaju ritam istine u akciji.
U drugom, dužem dijelu dobivamo tvoj način, spiritualnost, ideliziranje, dobrohotnost... pjesnikinju čija je podloga ljubav, vjera, uživanje... (Potok 28.01.2020. 19:42)
Lepo je imati ljubav,
ali tek kad je nepovratno izgubiš shvatiš svu njenu veličinu i snagu. (mecabg 28.01.2020. 20:21)
meni odavno radni dani prolaze, nedjeljama se više potrudim (NF 28.01.2020.
21:14)
A nedjelja kao tren (Euro 28.01.2020.
21:36)
ljubav je naprosto ljubav :) (smjehotvorine 28.01.2020.
21:49)
lijepo. (jekatisine 28.01.2020.
22:07)
lijepo je u nedjelju ujutro moći ostati nešto dulje u krevetu, još ako dragi donese kavicu, super... kod mene pak drukčija situacija, ja bih spavala, a pasonja dođe iz dnevnog boravka i budi me, poteže, grize, sve dok ne ustanem...briga njega za moju nedjelju :))) (lion queen 28.01.2020.
22:22)
U nedjeljna jutra sve izgleda drugačije
a ako se potrudimo, nitko nam ne brani
pomiješati dane u kalendaru, pa utorkom
slaviti nedjelju :-) (Olja 29.01.2020. 00:10)
Pomislih kako različitost želje jednog istog dana donosi i odnosi jer ja poželjeh da taj dan nikada ne dođe, a došao je i još koji dan bit će dvije godine. Pozdrav ostavljam i neka vaša ljubav takva ostane još dugo, dugo. (Demetra 29.01.2020.
08:33)
@Lastavica... to su trenuci izvan vremena... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:38)
@teuta... jednostavno ljubav... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:39)
@Dnevni jedne otočke... istina je to... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:41)
@Potok... hvala ti na uvije divnom osvrtu o mom štivu... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:43)
@mecabg... svaki rastanak je bolan... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:44)
@NF... prij mirovine bio i kod mene tako... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:45)
@Euro... i vječnost... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:46)
@smjehotvorine... jednostavno tako... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:47)
@athropa... hvala ti... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:48)
@lion queen... da, prva jutarnja u krevetu usrećuje... a pesonja?... kao komesar Rex... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:53)
@Olja... da, svaki dan može biti nedjelja... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:55)
@ Demetra... dobro ti jutro draga prijateljice... razumijem tvoju bol... :) (Dinaja 29.01.2020.
09:56)
LP:))))))))))))) (teuta 28.01.2020. 18:18)
a željeli smo
vječnost i neuništivost...
Uh, ovi stihovi su mudri, imaju ritam istine u akciji.
U drugom, dužem dijelu dobivamo tvoj način, spiritualnost, ideliziranje, dobrohotnost... pjesnikinju čija je podloga ljubav, vjera, uživanje... (Potok 28.01.2020. 19:42)
ali tek kad je nepovratno izgubiš shvatiš svu njenu veličinu i snagu. (mecabg 28.01.2020. 20:21)
a ako se potrudimo, nitko nam ne brani
pomiješati dane u kalendaru, pa utorkom
slaviti nedjelju :-) (Olja 29.01.2020. 00:10)
ponedjeljak, 27.01.2020.
Nedjeljivost...
Sinoć sam gledala film. Mary posjeduje čarobne vještine s kojima može svaki rutinski zadatak pretvoriti u nezaboravnu avanturu. sjetih se mog davno napisanog teksta. Noćas u mislima ponovo utjelovih Mary Poppins kako bi pronašla radost i uz optimističnog nažigača uličnih svjetiljki unijela svjetlost i život u srca ljudi.  Lebdjela sam svemirskim daljinama, družila se s Plejadama, sučeljavala s Orionom, na Siriusu nemoguće činila mogućim. U srcu zvijezde kvadrirala kružnicu, pretakala je u geometriju zbilje i ekliptiku Sunca, u bajkovito vrloženje čežnji, želja i ljubavi. Umrežavala sam oceane i nebo, plovidbe bespućem sa koracima zvjezdanim stazama. Znam, opet odlazim u fikcije uma. Pišem o dohvatljivosti nedohvatnih daljina. Pišući one se slijevaju u blizinu. Licentia poetika. Sloboda izričaja koji vrluda vizionarskim stazama mene sanjalice. Osjećam ih, postaju dio mene. Noćas ne spavah, samo sanjah. Izgubih se u snu, u lucidnosti trenutka sanjivosti, u znatiželjki za tajnama mahnitanja u dolini suza. Postadoh neobuzdanica za čežnama. Konceptualistkinja u postelji od maslinova drveta na trgovima sanjah susret na rubu vremena. U jezgri vremena, u čahuri nepostojeće nedjeljivosti osjetih nedjeljivost snova i zbilje.  Bilo bi divno kada bi se ponovo rodila dadilja slićna Mary Poppins... za radost i sreću djece. Dijana Jelčić  |
- 09:29 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
Odlični su i film 1 i film 2. Treba nam malo čarolije... (Lastavica 27.01.2020.
09:37)
Što si lepa kao Mary Poppins (mecabg 27.01.2020.
09:42)
Vidjaj kisobera (Euro 27.01.2020.
10:28)
Ima li šta djeljivije od nedjeljivog čovjeka? (morska iz dubina 27.01.2020.
11:46)
U tim čudesnim prostorima javesna sve izgleda moguće, pa i čarobna dadilja koja čuva dijete u nama ;*... (Mayday 27.01.2020.
13:33)
Šteta nisam gledala ali sa kišobranom Si preljepa...nije od danas ali to si Ti!!! (modrinaneba 27.01.2020.
14:28)
lijepo. :) (jekatisine 27.01.2020.
16:22)
@Lastavica... da, čarolija koja hrani dušu...:) (Dinaja 27.01.2020.
16:55)
@mecabg... tempi pasati... :) (Dinaja 27.01.2020.
16:56)
@Euro... oslikala i darovala mi ga prijateljica... :) (Dinaja 27.01.2020.
16:57)
@Dnevnik jedne otočke... nema... :) (Dinaja 27.01.2020.
16:58)
@Mayday... da, tu dadilju trebamo njegovati... :) (Dinaja 27.01.2020.
17:00)
@modrinaneba...da, nije od danas... :) (Dinaja 27.01.2020.
17:01)
@athropa... hvala ti... :) (Dinaja 27.01.2020.
17:02)
ma sjajna si, ja elitist uživam što te znam prevoditi :P (NF 27.01.2020.
18:11)
Snovi su sjene zbilje:)) (Razmišljanja jedne žene 27.01.2020.
20:21)
Mnogo je takvih likova za koje bi bilo dobro da se ponovo rode i uveseljavaju i raduju ovaj svijet koji sve više ulazi u tamni period povijesti. Nije to srednji vijek ali ipak postaje sve više sličan njemu samo na višem nivou razvojne spirale. (semper_contra 27.01.2020.
23:14)
@NF... hvala ti dragi prijatelju... :) (Dinaja 28.01.2020.
06:41)
@Razmišljanja jedne žene... da, to je to... :) (Dinaja 28.01.2020.
06:43)
@semper... hvala ti na konstruktivnom komentaru... :) (Dinaja 28.01.2020.
06:45)
u sveopćoj zaigranosti mudre brižne dadilje i svjetlucavim skokovima po kosmičkom pulsirajućem svocvijeću, nisi zaboravila lukavu doskočicu vjerne penelope: postelju od masline koja je izrasla kroz samo srce mjesta stvorenog za ljubav... nedjeljivost dječje zaigranosti i odrasle odgovornosti za onog i ono što volimo... (stara teta 28.01.2020.
11:09)
Film koji ću s užitkom pogledati :-)). (ZlicaOdOpaka 28.01.2020.
11:40)
@stara teta... odlično si sažela moje štivo u poetsku minijaturu... hvala ti... :) (Dinaja 28.01.2020.
15:33)
@ZlicaOOpaka... da, film treba gledati i dogledavati... :) (Dinaja 28.01.2020.
15:35)
nedjelja, 26.01.2020.
Sjećanje vremena...
 Sinestezija je poznata književnosti, kao stilska figura koja objedinjuje riječi koje izražavaju različite osjetilne doživljaje. Antun Gustav Matoš je u pripovijetki 'Samotna noć' sinesteziju ovako predstavio: "Mrvi se crnim mrvicama u ljubičasti trag zašlog sunca, iščezava u ljubičastom poljupcu kojim slavi veseli i bijeli dan sumornu, baršunastu noć!'" Iako je sinestezija, kao pojavnost poznata stoljećima, tek su se u zadnje vrijeme pronašla mjesta u mozgu s kojima se ta pojavnost pokušava i znanstveno protumačiti. U beskraju mogućnosti djelovanja mozga su otkriveni putevi po kojima nastaju misaone slike. Zaključeno je da bi te poprečne veze među ćelijama mozga mogle biti izvorišta sinestezije, a u isto vrijeme i njegove kreativnosti.  Ulazak u svijet izvan vremena, u samo sjećanje vremena je vrijeme sna.U miru budne snovitosti se rađa kreativni nemir. Obuzima me, prožima neopisiva želja za daljinama. Tada nestajem, gubim se u maštarijama. Lutam beskrajem neobuzdanih žudnji. Napuštam zbilju, odiljam se u fikcije uzburkanog uma. Pišem. Slušam tišinu, vidim je. Nije to ona obićna tišina zgusnuta u nutarnju gluhoću. Prepuna je ikona oslikanih u konturama svijesti. Osjećam igru osjetila. Bez poticaja se gomilaju osjetna iskustva. U tom lijepom kaosu senzoričko se stanićje umrežava drugačije nego inače, stvaraju se nove premosnice. Ćutim ispreplitanje ćula, postajem sinestet. Nježan miris izranja bjelinom pejsaža. Njuh u misaonom režnju oblikuje sliku. Ljepota koljevke parfema blješti na zaslonu sna. Koračamo poljem tek procvalih bijelih cvijetova. Ćutim kovitlanje osjećaja. Jasmin u cvatu, postelja prepuna tvojih dodira. Vidim te srcem... oko tebe iskričava svjetlost viđena na Sinaju... izgovaram tvoje ime kao molitvu tetrakisu... 1+2+3+4=10… u zlatnom tkokutu titra zavojnica koja nas sjedinjuje sa početkom priče… Oko nas simfonijom boja blješti svjetlost sa Sinaja... . Šutljivi sineast nutrine slaže kolaž o tebi i meni. Dijana Jelčić http://filozofija-svakodnevice.blogspot.com/2007/11/sinestezija.html  |
- 09:09 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Srcem se najbolje vidi. (Lastavica 26.01.2020.
10:00)
Nemam pojma koje su to veze i vezice, ali da se neke spojnice dogode i promijene život sasvim u novom smjeru svjedočim svojim životom. Draga prijateljice ti si izvor znanja i lijepo te uvijek iznova upoznavati. Pozdrav. (Demetra 26.01.2020.
10:14)
Kao definicija nepoznato i neshvatljivo... tek kao pročitano poprima oblik što je vrlo blizak čitaču na osobni način... (lief erikson 26.01.2020.
10:35)
Ljepota koljevke parfema blješti na zaslonu sna.
ne razumijem te, ali to tebi nije novo........... (Donabellina 26.01.2020. 12:38)
I po stoti put, samo ljubav.... (sewen 26.01.2020.
13:37)
Šutljivi sineast nutrine treba nestvarnu, aktivirajuću i motivirajuću
zaglušnu tišinu podražaja,
tišinu punu života, koji, sam po sebi bučan
stvara bjelinu pejzaža, viđenog srcem... (Mayday 26.01.2020. 13:41)
Uranjanje u tišinu......do jučer sam mislila da do nje mogu doprijeti samo poniranjem u sebe. A onda se dogodila Vala. Zatvorim oči i čujem tišinu. Trudim se doprijet do ikakvog zvuka. Al nema ga. Pa kad se spoji tišina u meni i tišina Vale, dogodi se čarolija. A mozak je prepoznaje kao prvotni Dom. (morska iz dubina 26.01.2020.
13:43)
Ljepota koljevke..što znači koljevka...nije mi poznati izraz...Pozdrav Tebi!!! (modrinaneba 26.01.2020.
15:23)
sinestezija, jedna od ne baš korištenih stilskih figura (NF 26.01.2020.
17:23)
@Lastavica... očima je mnogo toga nevidljivo... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:31)
@Demetra... hvala ti draga... sinestezija je i poglavlje u mojoj njizi Umijeće pokreta... ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:34)
@AnaBoni... podneblje Provanse oko gradića Grass... metafora je to... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:37)
@sewen... da, jenostavno ljubav... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:38)
@Mayday... divno si to napisala... hvala ti... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:40)
@Dnevnik jedne otočke... da, i ja sam mislia ona se čuje samo u nutrini, a onda je začuh u močvari u dolini Neretve... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:42)
@modrinaneba... koljeva jje zipka u koje se njiše mala beba ili mjesto rođenja... ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:44)
@NF... rijetka, ali meni draga... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:45)
@Leif Erikson... oprosti... napisala sam ti odgovor, ali očito nisam pritisnula... pošalji... hvala ti... osjetio si npisano... usrećuješ... :) (Dinaja 26.01.2020.
17:49)
Ne moram shvatiti svaku metaforu ni svaku figuru, ali glas srca
potpuno shvaćam, tu si jedinstvena:) (nema garancije 26.01.2020. 19:22)
I snovi u budnosti imaju svoje značenje. Imamo velkiih mogućnosti da ih ostvarimo - iskoristimo ih. ;) (Pozitivka 26.01.2020.
20:45)
ne razumijem te, ali to tebi nije novo........... (Donabellina 26.01.2020. 12:38)
zaglušnu tišinu podražaja,
tišinu punu života, koji, sam po sebi bučan
stvara bjelinu pejzaža, viđenog srcem... (Mayday 26.01.2020. 13:41)
potpuno shvaćam, tu si jedinstvena:) (nema garancije 26.01.2020. 19:22)
subota, 25.01.2020.
Odrasti do djeteta...
 SCILA I HARIBDA, morske nemani u Mesinskom tjesnacu koje su uništavale brodove. Imena iznjedrena iz grčke mitologije su postala metafora za prolaženje kroz teške, tužne, nesretne trenutke života. A svi ih imamo, svi ponekad prolazimo kroz prijeteče sudbinske moreuze. Ovu pjesmu koju napisah kada sam se sama bojala, kada sam sama prolazila kroz virove sudbine, tražila utjehu među zvijezdama.Objavih je na portau Magicus 01. 09. 2009...  Stajala sam dugo na žalu velikog mora, na mjestu sjedinjenja dana i noći, tamo gdje je neka, do tada nepoznata, snaga pokretala plimu i oseku. Pod zvijezdama umrtvljena više nisam razlikovala dan od noći, zaboravila sam sunce, mjesec se skrio, nisam vidjela Večernjicu ni Danicu, ni Oriona, ni Velikog Medvjeda, a onda iznenada primjetih sirotinju, sirotinju strpljivu do zvijezda i osjetih plimu prošlosti. Nesretni ljudi imaju prošlost, prisjetih se davno rečenog. I šapnuh zvjezdma, čovjek živi samo jednom, oči neba mi odgovoriše treptajima. Tada šapnuh u vjetar pitajući sebe, koliko se može kad se stvarno voli. Tišina zagrli moje misli, zapitah tišinu Što je ljubav? U meni i oko mene muk, zvijezde šute, vjetar se skrio u beskraju već zaboravljenog sna. Tišina koja ledi krv nije ona tišna koju sam željela čuti. Zatvorih oči, da ne gledaju i uši da ne slušaju tišinu uspavanih osjetila i zamrlih osjećaja. "Odrasti do djeteta i onda ćeš znati suosjećati, onda ćeš naučiti biti sretna i nesretna s onim koga voliš"...začuh simfoniju davnog sna. To bijaše titraj istine, trenutak prividnog mira u kojem mi sudbina pokloni zvijezdu, zvijezdu na kojoj vrijeme ne teče i sunce nikada ne zalazi, u meni prestade noć, moj put, do tada tamnica od zraka, vatre i pjene, ponovo progovori snom. Začuh glasove i prisjetih se izgubljenih zvijezda. Velika samoća sazdana od prolaznih trenutaka ugasnu zorom buđenja, osjetih dlanove neba kao ljepotu i kao mir. Otvorih oči! Novi dan zasja suncem i ja uzdignuh glavu među koplja vječne svjetlosti, osjetih trenutak, živim trenutak, moj trenutak kao da sljedeći nikada neće doći. Jutros zaronih u sjećanja, osjetih davne boli, osjetih strah i pogledah u nebo. Danica najavi rađanje novoga dana, uz miris prve jutarnje kave prolistah zbirku "Odakle dolazi ljepota" i osjetih moć poezije uspomena. Dijana Jelčić |
- 08:48 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Velika je mudrost odrasti do djeteta.
Mnogi to nikad ne shvate... (Lastavica 25.01.2020. 08:57)
Djeca nose svjetove na dlanu, kaže pjesma
ne znam zašto odraslima često izmiču iz ruku
tebi ne, vaš svijet sjaji kao kapljica rose na ruži vjetrova ;*... (Mayday 25.01.2020. 10:31)
ha, nesretni ljudi imaju povijest, odavno samo sadašnjost priznajem, prošlost eventualno ako se baš sad sretnemo mogu uobziriti ;) (NF 25.01.2020.
12:02)
Dobar si savjet dobila draga Dinaja...Odrasti do djeteta a znat ćeš daleko više nego odrasla osoba koja je zaboravila na to dijete u sebi.
Divno sročeno.
Eto, na primjer ja...uvijek sam dijete i uvijek ću ostati, garantiram ti.
LP šaljem. :)))))))))))) (teuta 25.01.2020. 12:55)
Teško je pokupit godine i zadržat srce djeteta.
I sa sumom godina možemo, u duši izgrebenoj od rana, pronaći mudrost i ljepotu novog svitanja.-:) (morska iz dubina 25.01.2020. 13:23)
Ja sam još dijete nekoga...bolje na papiru nego u živo... (modrinaneba 25.01.2020.
15:34)
@Lastavica... deda mi je napisao u spomenar...
budi uvijek dijete veselja i sreće... nastojim ispunjavati
njegovu želju... :) (Dinaja 25.01.2020. 17:30)
Puno se može kad se puno voli a još kad je ukomponirana nijansa
djeteta, sve je moguće:) (nema garancije 25.01.2020. 17:31)
@Mayday... volimo život, ljude koje susrećemo, romor svijeta, miris cvijeća i slijedimo dinamiku spirale zakona zlatnog reza... u nesimetriji simetrije pronalazimo ljepotu... slično hesseovom igraču stakenim perlama... :) (Dinaja 25.01.2020.
17:38)
@NF... trenutak je vječnost... :) (Dinaja 25.01.2020.
17:40)
@teuta... ostani dijete veselja i sreće... :) (Dinaja 25.01.2020.
17:41)
@Dnevnik jedne otočke... da, radovati se svakom novom svitanju... :) (Dinaja 25.01.2020.
17:43)
@modrinaneba... ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 25.01.2020.
17:44)
@nema garancije... s ludorijama nam započinje svaki dan... natjecanje tko će prvi u kupaonu, a tko do kafemašine... i tako cijeli dan... tko prvi do auta taj vozi... tko prvi u dućan taj bira namirnice... tu se on jao tudi d bude prvi jer ja često kupujem nepotrebno...
ugodnu vam večer želim... :) (Dinaja 25.01.2020. 17:58)
lijepo. (jekatisine 25.01.2020.
18:05)
@athropa... hvala ti draga... i u tvojoj ravnoteži se krije dijete kao pesač na žici... djećje zrcaljenje moći zagrljaja nutarnje i vanjske ravnoteže... i ostvarenje stvaralaštva... :) (Dinaja 25.01.2020.
19:07)
pusu ostavljam za laku noć! (lion queen 25.01.2020.
23:05)
@lion queen... ugodnu ti večer želim... :) (Dinaja 26.01.2020.
16:36)
Mnogi to nikad ne shvate... (Lastavica 25.01.2020. 08:57)
ne znam zašto odraslima često izmiču iz ruku
tebi ne, vaš svijet sjaji kao kapljica rose na ruži vjetrova ;*... (Mayday 25.01.2020. 10:31)
Divno sročeno.
Eto, na primjer ja...uvijek sam dijete i uvijek ću ostati, garantiram ti.
LP šaljem. :)))))))))))) (teuta 25.01.2020. 12:55)
I sa sumom godina možemo, u duši izgrebenoj od rana, pronaći mudrost i ljepotu novog svitanja.-:) (morska iz dubina 25.01.2020. 13:23)
budi uvijek dijete veselja i sreće... nastojim ispunjavati
njegovu želju... :) (Dinaja 25.01.2020. 17:30)
djeteta, sve je moguće:) (nema garancije 25.01.2020. 17:31)
ugodnu vam večer želim... :) (Dinaja 25.01.2020. 17:58)
petak, 24.01.2020.
Ti ne znaš...
 Ti neznaš kako izgleda soba u kojoj te volim, neznaš s kojeg prozora pozdravljam rađanje zvijezde, moj put k tebi. Čuješ li jauk utrobe svemira, urlik kaosa, porođajne muke prostora i vrisak trenutka. To je moja priča postanka... iza sedam brda i sedam dolina osmoga dana, u sazviježđu Lava, rodio se pjesnik. Osjećam iskušenje vremena, Venera iskri mir sutona, psi laju, a kravane prolaze, Danica objavljuje svitanje. Sanjala sam poeziju vode, konjanika na cesti ka Cordobi. polja Andaluzije, puteve pitanja, staze odgovora. Hoću li stići u dolinu zelene rijeke? Tišina bezglasja, misaoni muk, u lazuru neba odgovor. Desetljeća utkana u riječi. Na oltaru tmine bljesak Calderonove istine! Život je san! Božji? Utjelovimo ga… Utjelovili smo ga! Jesmo li? Nestvano stvarni... živimo ga... Dijana Jelčić  |
- 10:30 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
Važno je shvatiti na vrijeme i živjeti san, umjesto da ga samo
sanjamo. (Lastavica 24.01.2020. 10:55)
Desetljeća utkana u riječi donijela su ovu svilu postojanja;
vrijeme i prostor gube na značenju u nestvarnoj stvarnosti ;*... (Mayday 24.01.2020. 11:18)
ja sam maloprije debatirao o izdaji komunista u španjolskom građanskom ratu na fejsu, eh mi anarhisti zlopamtila, nema valjda veze s tvojim postom, al možda malo i ima (NF 24.01.2020.
12:54)
.."porođajne muke prostora i vrisak trenutka"..... moćnice riječi....kao da to vidim... (morska iz dubina 24.01.2020.
13:23)
Živjeti život...prekrasno!!! (modrinaneba 24.01.2020.
16:28)
U pjesmi ili zbilji, kud god lepršaš vraćaš se na obale "zelene rijeke",
zar moram još nešto dodati..., pozdravljam vas:) (nema garancije 24.01.2020. 16:34)
lako tebi pisati tako kad imaš privatnu muzu :) (lion queen 24.01.2020.
18:17)
Život je kao san ako ga znamo živjeti (More ljubavi 25.01.2020.
00:15)
Lijepe figure (Euro 25.01.2020.
00:17)
@Lastavica... divno je kada se događa odsanjano... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:12)
@Mayday... kada svjetlost valovima i česticama zaoblli prostor događa se sklad zbilje... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:15)
@NF... ima veze... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:17)
@Dnevnik jedne otočke... divan je ojećaj kada fotoni zaplešu oko nas... hvala ti draga... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:19)
@modrinaneba... život jednostavan i lijep... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:20)
@nema garancije... vječno nadahnuće je ona... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:22)
@lion queen...da, njgove oči i njegovo kazivanje poezije zbilje su rađaju nove zvijezde na mom nutarnjem nebu... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:26)
@More ljubavi... ti i teuta znate i dokazujete... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:27)
@Euro... ostaci naslijeđa pradjedova... :) (Dinaja 25.01.2020.
07:28)
Uvijek lijepa :-)). (ZlicaOdOpaka 25.01.2020.
08:30)
@ZlicaOdOpaka... hvala ti draga... carpe diem... :) (Dinaja 25.01.2020.
08:42)
sanjamo. (Lastavica 24.01.2020. 10:55)
vrijeme i prostor gube na značenju u nestvarnoj stvarnosti ;*... (Mayday 24.01.2020. 11:18)
zar moram još nešto dodati..., pozdravljam vas:) (nema garancije 24.01.2020. 16:34)
četvrtak, 23.01.2020.
Dozvolih srcu...
 ...Ja sam ponekad silazio u ponore za koje ne nalazim imena ni hrabrosti da ih opišem. I patio sam, niko ne zna i ne sluti koliko pre silaženja, u ponoru, i po izlasku iz njega. Ne znam zašto ni čemu sva ta patnja. Kome treba ovaj bol za koji ne nalazim nikakva objašnjenja? I sve neka je prosto, samo da jednog dana ne ostanem zauvek u nekom od tih ponora... Ivo Andrić  Čitam ovu gorku misao i razmišljam o njenoj istinitosti. Koliko puta smo bili na rubu ponora, jesmo li se uistinu spuštali do dna? Kako izgleda prostornost bezdana? Ima li oči? Nietzscheova metafora budi neugodu. Prezastrašujuća spoznaja. Sjećam se lutanja liticama stvarnosti. Nedozvoli bezdanu da ti uzvrati pogled, slijedim još uvijek taj filozofski imperativ. Zavoli dan u kojem se budiš, zavoli misli i sjećanja, dozvoli srcu da diše, davno napisan stih je još uvijek slogan mojih svitanja.  Zaustavih misao u točki prividnog mira. Dozvolih lijepoj viziji da obuzme sva osjetila. Doživjeh preobražaj svijesti, metamorfozu osjećaja. Izranjala su kao prividi nepostojeći ni u snovima niti u zbilji. Lebdim u međuprostoru između dva svijeta… snova i jave. Začudnost transcendentnosti me omamljuje. Volim tu igru neiskustvenosti i želja. Ćutim neopisivost trenutka. Punina prostora se ogleda u viziji daleke galaksije, u vremenitosti trinaestog eona koji lebdi nad ponorom vječnosti. Vidim vrtlog svjetlosti, bljesak inače nepostojećeg na svilenoj stazi svjesnosti. Vjerovanje me odnosi na početak priče. Vjesnici neba žive u maštarijama, oživljavaju u metaforama kojima opisujem sreću. U bojanki žudnji vidim nepostojeće boje. Sunčana zraka se igra s osjetilom. Iza spuštenih trepavica, u odaji vizualne spoznaje, u kaleidoskopu svijesti se bjelina prelama u neizračunjive duljine. U bumbaku nutarnjeg neba se događa refleksija umanjena do mikrokozmičkih fikcija, do još uvijek nedosanjanih istina. Na zaslonu budnosti izranja slika našeg naglog ljeta, preslika početka našeg vremena. Osjećam protok trenutaka, nezaustavljivost misli i nepostojanost točke prividnog mira. Zidna ura me otkucajima klatna vraća u stvarnost. Nemilosrdnost uma me prizemljuje u ovo ovdje i ovo sada. Otvaram prozor. Udišem svježinu svitanja. Žamor objavljuje novi početak. Dozvolih srcu disanje... Dijana Jelčić  |
- 08:58 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Svi smo mi silazili u poniore, nekad našom nebrigom i
glupošću, nekad tuđom voljom.
Važno je da tamo ne ostanemo. (Lastavica 23.01.2020. 09:28)
Ima li bezdan oči?
Ima uvid i oči. A onda isplivamo. Budemo isti, ali drugačiji. :-) (morska iz dubina 23.01.2020. 09:28)
Bezdan je ponekad u svima...neka sata i kuckanja koje nam pomaže da isplivamo, vještiji i svjesniji ljekovitosti novog dana ;*... (Mayday 23.01.2020.
09:44)
@Lastavica... da, tonuli smo... tonula sam... oluja ruža i traganje za izvorom jepote... potonuće oceanu snova... do dna... do istine u zbirci... odale dolazi ljepota... prohujala desetjeća... a tu su... u arhivi... usrećuju... :) (Dinaja 23.01.2020.
10:40)
@Dnevni jedne otočke... da draga... bezdan ima oči... pamti... usrećuje... u poeziji drevni oceana istina... oplemenjuje... :) (Dinaja 23.01.2020.
10:42)
@Mayday... da draga u nama je... na dnu oceana snova ljepota istine... poezija je to... vječna, neuništiva... naša... dobro je što postoji poezija uspomena... :) (Dinaja 23.01.2020.
10:46)
Bjezmo iz ponora (Euro 23.01.2020.
11:22)
ma otkako sam saznao da je andrić bio ljubavnik krklecove žene, neke mi se slike urušile, ne mogu si pomoći, krklec je inače jedini kojem priznajem prednost u prevođenju poezije s njemačkog (NF 23.01.2020.
12:14)
@Euro... da, bježimo... :) (Dinaja 23.01.2020.
17:34)
@NF... nisam znala za tu avanturu... a Krkleca volim i cijenim... a s njegovom kćerkom sam prijateljica... :) (Dinaja 23.01.2020.
17:37)
Draga Dinaja ja sam često bila na rubu ponora, znam kako to tamo izgleda i što se sve osjeća.
Ali nekim čudom, uvijek se izmaknem ponoru u zadnji tren ali ne zbog svoje volje već neke druge, meni neobjašnjive.
Mami me ta granica, sve više i više ali kao da netko drugi upravlja mojim životom...neda mi, ne pušta me, dokle? Tko će znati.
LP šaljem:)))))))))))) (teuta 23.01.2020. 18:06)
Srce ne treba sputavati (More ljubavi 23.01.2020.
21:19)
Ljepota života je upravo u tome da ga možemo živjeti s tako puno strasti, a da glasa ne izustimo, dajući šansu tek onima najboljima i najdražima da čuju naš nijemi vrisak. U tom smislu, ako se nekome u ljubavi želim nakloniti s osobitim poštivanjem, uz pjesmu, to si ti i tvoj čarobnjak, blagoslovljeni bili ;) (dražeN ;) 23.01.2020.
22:22)
@teuta... rijeti su oni koji nisu stajali nad bezdanom...
ugodan ti dan želim... :) (Dinaja 24.01.2020. 09:14)
@More ljubavi... istinu govoriš... :) (Dinaja 24.01.2020.
09:15)
@...dražeN ;)... hvala ti dragi prijatelju... hvala na povijesti ljubavi... :) (Dinaja 24.01.2020.
09:17)
Dišeš srcem :-)). (ZlicaOdOpaka 24.01.2020.
10:21)
@ZlicaOdOpaka... dišem... :) (Dinaja 24.01.2020.
10:27)
glupošću, nekad tuđom voljom.
Važno je da tamo ne ostanemo. (Lastavica 23.01.2020. 09:28)
Ima uvid i oči. A onda isplivamo. Budemo isti, ali drugačiji. :-) (morska iz dubina 23.01.2020. 09:28)
Ali nekim čudom, uvijek se izmaknem ponoru u zadnji tren ali ne zbog svoje volje već neke druge, meni neobjašnjive.
Mami me ta granica, sve više i više ali kao da netko drugi upravlja mojim životom...neda mi, ne pušta me, dokle? Tko će znati.
LP šaljem:)))))))))))) (teuta 23.01.2020. 18:06)
ugodan ti dan želim... :) (Dinaja 24.01.2020. 09:14)
srijeda, 22.01.2020.
Vatrena postelja...
 |
- 09:29 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
sve dođe na svoje, prije ili kasnije :) (smjehotvorine 22.01.2020.
11:21)
Nisam gledao taj film (Euro 22.01.2020.
13:34)
Velika Frida! (morska iz dubina 22.01.2020.
15:09)
Nisam gledala, ako nakon tvog prijenosa kao da jesam. Frida...,
"kraljica" što bi rekao Gobac:) (nema garancije 22.01.2020. 15:27)
Nisam plačljjvica i ne razumijem one koje jesu.
Bila si, nisi više. (Lastavica 22.01.2020. 15:30)
@smjehotvorine... preživjeli smo... :) (Dinaja 22.01.2020.
16:16)
@Euro... meni je odličan... :) (Dinaja 22.01.2020.
16:17)
@Dnevnik jedne otočke... da, nezaboravna... :) (Dinaja 22.01.2020.
16:19)
@nem grancije... bila je simbol slobode i Meksika... :) (Dinaja 22.01.2020.
16:27)
@Lastavica... Fridin život je bio bol... :) (Dinaja 22.01.2020.
16:29)
Velika Frida kao Ti...Pozdrav Tebi!!! (modrinaneba 22.01.2020.
19:35)
@modrinaneba... dobro jutro... hvala ti... :) (Dinaja 23.01.2020.
07:28)
"kraljica" što bi rekao Gobac:) (nema garancije 22.01.2020. 15:27)
Bila si, nisi više. (Lastavica 22.01.2020. 15:30)
utorak, 21.01.2020.
Oda zagrljaju... na dan zagrljaja...
 Drhtaj utrobe svemira, jecaj kaosa, vrisak vremena, nastajanje Elizeja, dodir božjih prstiju i porod Adama. Izdaja, istočni grijeh, Anđeo s mačem i progonstvo do rođenja bogočovjeka, do ujelovljenja ljubavi. Ljubav u očima, u pogledu koji razumije, u srcu koje tumači, na dlanu koji miluje, u ruci koja grli. Na obali rijeke nerazrušivi grad, bijele ptice uzdigoše zvučni zid. Arkadija tišinom budi ritam u našim srcima. Iza tišine tutnji svakodnevica. u tjesnacu zbilje zvuk cjelova, nadilazi sluh, isprepliće se, nestaje u žudnji. To ljubav pjeva blistavu odu zagrljaju. Voliš li me? pitaš me osmijehom. Gladna sam, odgovaram zagonetkom. Grliš me do sitosti… Dijana Jelčić  |
- 08:08 -
Komentari (30) -
Isprintaj -
#
Grljenje do sitosti? Sjajno! (Lastavica 21.01.2020.
08:19)
Voliš li me...jutros postavljeno pitanje( bolje da nije).
Zagrljaj koji liječi....divno! (Just me 21.01.2020. 08:22)
Voliš me...neznam kada sam to nazadnje čula...predugooo je to ali ljubav je to, Tebi šaljem prve sunčane žarke!!! (modrinaneba 21.01.2020.
08:26)
Ljubav u očima,
u pogledu koji razumije,
u srcu koje tumači,
na dlanu koji miluje,
u ruci koja grli. (mecabg 21.01.2020. 08:45)
dobro jutro danu i tebi (Donabellina 21.01.2020.
08:57)
Zagrljaj može biti i tješiteljski, prijateljski
ali najljekovitiji je baš ovaj, ljubavni
koji ne čeka neki poseban dan, nego je tu da ti uvijek kaže "da, volim te" ;*... (Mayday 21.01.2020. 09:25)
Eto, srce mi se rastvorilo od miline. (morska iz dubina 21.01.2020.
09:44)
@Lastavica... divan je to osjećaj... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:48)
@Just me...iskonski eliksir... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:49)
@modrinaneba... riječi nisu potrebne... oči i osmijeh kazuju... hvala ti na suncu... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:52)
@mecabg... da, to je to... hvala ti... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:53)
@AnaBoni... neka bude i tebi... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:54)
@Mayday... najtankoćutnij oblik izlječujuće moći... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:56)
@Dnevni jedne otočke... grlim te... :) (Dinaja 21.01.2020.
09:57)
Gornja fotka +10 (Euro 21.01.2020.
11:33)
Nema ništa iscjeljujuće od jednog velikog zagrljaja. Tebi pozdrav šaljem na ovaj dan ;) (Pozitivka 21.01.2020.
15:10)
@Euro... odlična je... :) (Dinaja 21.01.2020.
16:17)
@Pozitivka... grlim... :) (Dinaja 21.01.2020.
16:17)
Grlim, grlite se:) (nema garancije 21.01.2020.
16:56)
@nema garancije... grlim... grlite se i vi... :) (Dinaja 21.01.2020.
16:58)
Zagrljaja nikad dosta a zbog čega? Jer zagrljaj je dio ljubavi ali samo onj topli pravi zagrljaj koji trnke u cijelom tijelu stvara.
LP šaljem:))))))))) (teuta 21.01.2020. 17:24)
Koliko je osjećaja , toliko je i zagrljaja.
Grlim te:)) (Razmišljanja jedne žene 21.01.2020. 19:05)
Sretni su svi oni
koji takovu glad
mogu utažiti (Olja 21.01.2020. 20:17)
Šaljem zagrljaj...u jutru nisam ni razumjela dobro.... (modrinaneba 21.01.2020.
20:25)
Eto, vječno neutažen, ali sit, zagrljaj i tople misli šaljem ;) (dražeN ;) 21.01.2020.
22:53)
@teuta... istina je to... :) (Dinaja 22.01.2020.
10:16)
@Razmišljanja jedne žene... grlim... :) (Dinaja 22.01.2020.
10:17)
@Olja... hvala ti draga... :) (Dinaja 22.01.2020.
10:18)
@modrinaneba... carpe diem... :) (Dinaja 22.01.2020.
10:19)
@...dražeN... ;)...[B] da, to je to... hvala ti... :) (Dinaja 22.01.2020.
10:20)
Zagrljaj koji liječi....divno! (Just me 21.01.2020. 08:22)
u pogledu koji razumije,
u srcu koje tumači,
na dlanu koji miluje,
u ruci koja grli. (mecabg 21.01.2020. 08:45)
ali najljekovitiji je baš ovaj, ljubavni
koji ne čeka neki poseban dan, nego je tu da ti uvijek kaže "da, volim te" ;*... (Mayday 21.01.2020. 09:25)
LP šaljem:))))))))) (teuta 21.01.2020. 17:24)
Grlim te:)) (Razmišljanja jedne žene 21.01.2020. 19:05)
koji takovu glad
mogu utažiti (Olja 21.01.2020. 20:17)
ponedjeljak, 20.01.2020.
Jednostavno...
 Uz tebe dosežem svijet mjesečeva sjaja, dodirujem prah umirućih zvijezda, uspinjem stazama njihova rađanja. uzdižem u koljevku početka, zibku uskovitlane ljepote. Svjetlost se gasi u neostvarenim snovima, u prividima utopija koje to nisu, u srcu koje zaboravlja disati, u zanosima sanjarija. Uz tebe koračam sunčanom stranom ulice i osjećam život je san. Život je tu, u beskrajnom vrtloženju, u srži trenutka, u zrcaljenju tebe u tebi i mene u meni. U tvom zagrljaju ćutim moć divovskog svijeta, njišem se na ljuljačci sunca i osluškujem zvuk poljubaca.zvijezda i cvijeća. U poeziji vremena promatram krunisanje bogova, magiju čarobnjaka u krilu tisućljetne vizije, čaroliju stvarnosti pretočenu u istinu, u sreću dosanjanu na žrtveniku noći, u ljubav utjelovljenu pitagorejskom pentadom, zagrljajem ženske diade i muške triade, Afroditinim brojem, istoznačjem svitanja, zenita, sutona, ponoćnog sunca i jakovljeve školjke... . Dijana Jelčić... prolutah arhivom fotografija i štiva... buket godina se širi...  |
- 08:38 -
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
Ako mu tu pjesmu pokloniš za rođendan, ne trebaš ništa više :) (Lastavica 20.01.2020.
08:39)
Buket je raskošan u svoj širini ljubavi kojom zrači
vrijedan dar Onom kojeg beskrajno voliš;
nosite ga zajedno još dugo sunčanom stranom ulice ;*... (Mayday 20.01.2020. 09:21)
Jednostavno vi (Euro 20.01.2020.
09:25)
Jako lijepo. Voli. (jekatisine 20.01.2020.
09:52)
Vatromet ljubavi. (morska iz dubina 20.01.2020.
14:10)
Ljubav je to,
i kroz trnje
i put zvijezda
Lijepo! (Olja 20.01.2020. 15:42)
Jednostavno, to i ja volim...ne volim da se komplicira...tu je ljubav i amen!!! (modrinaneba 20.01.2020.
15:44)
Toliko ispunjavajuće da se osjećaj kompletnosti čini jednostavnim... (lief erikson 20.01.2020.
19:56)
vrijedan dar Onom kojeg beskrajno voliš;
nosite ga zajedno još dugo sunčanom stranom ulice ;*... (Mayday 20.01.2020. 09:21)
i kroz trnje
i put zvijezda
Lijepo! (Olja 20.01.2020. 15:42)
nedjelja, 19.01.2020.
Na ljestvama zbilje...
 Prisjećam se vremena prvih vrtloženja na spiralnim ljestvama zbilje. Naše uspinjanje ka zrelosti je priča koju još uvijek ispisujem lutajući koridorima lijepih uspomena. Kao u drevnom labirintu osjećam omamljujući miris tvoga postojanja u našoj mirišljavoj stvarnost . Svilene niti vretenastog vrtloga grade mostove i sjedinjuju nas sa Suncem, Mjesecom i ovozemaljskim tlom, sa pješčanim žalom na kojem ostaju tragovi naših koraka i otvorene školjke iz kojih vadimo biserje sna. Svaki puta kada stignem do središta osjećajnog labirinta osjetim lakoću postojanja u zbilji. Dok udišem svježinu zraka u sebi ćutim zagrljaj Amora i Psihe i sretna sam. Kada me dodiruju tvoji dlanovi spoznajem snagu zlaćanog kruga u kojem titra nit koja nas sidri u mirnom doku nježnih nemira. U tvom zagrljaju se rađam uvijek nova i ostajem uvijek ista ona koja se utopila u tvom pogledu na prašnjavom peronu male željezničke stanice u dolini tvoga djetinjstva. Prelistavam srcem ispisanu ispovjest ljubavi, osluškujem tonove balade koju smo slušali slijedeći lastavice na putevima između južnog i sjevernog neba i čujem romor tišine sa izvorišta nutanje sreće. Dijana Jelčić  |
- 09:49 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
Bože mili, koliko ljubavi u tebi!!! (morska iz dubina 19.01.2020.
09:52)
Dodir voljenih dlanova prožima nas cijele i ostajemo u vrtlogu
zbilje iz koje ne želimo izići... (Lastavica 19.01.2020. 09:58)
"U tvom zagrljaju se rađam uvijek nova i ostajem uvijek ista"
U tomu je tajna vječitog uspinjanja ka lijepim uspomenama, a i vaše svevremenske ljubavi.
Ispisuj...za sebe, za Njega, za vas, za nas ;*... (Mayday 19.01.2020. 10:08)
lijepo. :) (jekatisine 19.01.2020.
10:16)
toliko godina ljubavi.....nek bude još toliko i takvih....
godi čitati svjedočanstvo da može biti... volim čitati o ljubavi drugih, tada malo i na mene prijeđe pa se osjećam dobro :))))
dobro vam jutro...ide druga kavica... (lion queen 19.01.2020. 11:22)
baš mi i nije drago biti zreo, ali, ako se već mora... (NF 19.01.2020.
11:41)
Krasne uspomene sve u Tebi žive...a Ti na sliki tamna (kosa)... sve Ti ljepo stoji i svetla koju sada nosiš!!! (modrinaneba 19.01.2020.
14:47)
grlim (madmazel 19.01.2020.
19:12)
zbilje iz koje ne želimo izići... (Lastavica 19.01.2020. 09:58)
U tomu je tajna vječitog uspinjanja ka lijepim uspomenama, a i vaše svevremenske ljubavi.
Ispisuj...za sebe, za Njega, za vas, za nas ;*... (Mayday 19.01.2020. 10:08)
godi čitati svjedočanstvo da može biti... volim čitati o ljubavi drugih, tada malo i na mene prijeđe pa se osjećam dobro :))))
dobro vam jutro...ide druga kavica... (lion queen 19.01.2020. 11:22)
subota, 18.01.2020.
Još nenapisana pjesma...
 Čekala sam te izvan očekivanja, na nebu prepunom noći susretah čuvaricu tuge. Na obodu jutra odgonetnuh tajnu odsutnosti iz trajanja, uzroke isplakanih suza, metafore zavaravanja. Na obzoru ucrtan krug, savršenstvo prostora, usnuli anđeo čuvar, i ljestve ka vječnosti. Sunce je došlo kasnije. Hladnoća na dlanovima, akordi nenapisane pjesme i ti u praznini sklada dodirnuše muk vremena. U vrtlogu nastajanja čovjeka, vidjeh bibliotekara i goruću knjižnicu. Aleksandrija spava, a drevne vrijednosti nestaju. Vidljivost prekorači granicu, svjetlost zaobli prostor i trojstvo horizonta iznjedri tetrakis želje.  Sunce u tvojim očima, iluminacija istine, oćutih postojanost ljepote u promjenjivosti vremena, u kovitlanju sati, minuta, trenutaka. Čekala sam te izvan očekivanja, susrela u još nenapisanoj pjesmi. Dijana Jelčić  prva fotografija... Dürrer... Melancolia |
- 08:48 -
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
Prekrasno...pisat češ!!! (modrinaneba 18.01.2020.
09:16)
Neke pjesme čekaju da se napišu :) (Lastavica 18.01.2020.
09:41)
neke pjesme mogu i ostati nenapisane.
bitna je ljubav. (jekatisine 18.01.2020. 10:35)
@modrinaneba... pisat ću... :) (Dinaja 18.01.2020.
10:42)
@Lastavica... da, ova još čeka da bude napisana... :) (Dinaja 18.01.2020.
10:43)
@athropa... bitna je ljubav... a pjesma još uvijek živi u meni, dozrijeva i čeka... možda se ispiše jednoga dana... :) (Dinaja 18.01.2020.
10:46)
Svakim zajedničkim korakom ispisuješ najljepšu pjesmu, ljubavnu ;*... (Mayday 18.01.2020.
10:46)
@Mayday... hvala ti draga... tragovi naših zajedničkih koraka desetljećima ispisuju poeziju zbilje... to su pjesme bez riječi... ispisane odkucajima srca i ritmom disanja... ona čudesna tišina koju čujemo samo mi... jer i onda kada šutimo razgovaramo... razumijevamo se pogledima... a onda iznenada izgovaramo iste rečenice... :) (Dinaja 18.01.2020.
11:06)
Tetrakis želja. Vladarice riječi!:-))) (morska iz dubina 18.01.2020.
11:32)
gadno je kad anđeli usnu (NF 18.01.2020.
11:49)
Koliko god pisala uvik će nešto ostati nenapisano!
Takva i tolika ljubav je nepresušan izvor! :) (nisan EL DIABLO 18.01.2020. 15:37)
Sunce je došlo :-)). (ZlicaOdOpaka 19.01.2020.
07:58)
@Dnevnik jedne otočke... i molitva tetrakisu... :) (Dinaja 19.01.2020.
08:14)
@NF... istina je to... :) (Dinaja 19.01.2020.
08:15)
@nisan EL DIABLO... jednostavno ljubav... kao od tebe... :) (Dinaja 19.01.2020.
08:16)
@ZlicaOdOpaka... došlo je... :) (Dinaja 19.01.2020.
08:17)
bitna je ljubav. (jekatisine 18.01.2020. 10:35)
Takva i tolika ljubav je nepresušan izvor! :) (nisan EL DIABLO 18.01.2020. 15:37)
petak, 17.01.2020.
Poezija kiše...
 Golubije krilo zagrlilo jutro, nebo rominja poeziju kapi, u dašku zanosa čujem vrijeme, mudrost osmišljenu zbiljom. Prevrtljivi Protej pokazuje svoja lica, proriče preobražaj svijesti, igra se valima mora, vrednuje pjev oceana. Zahvalna sam vremenu, daruje mi tren, čudesnu boju nebojom zvanu, cvijet nik‘o iz uspomene. Iz stigme prošloga izrasta ljiljan, marijansko znamenje u oknima kiše. Sličan amfori punoj suza uranja u srce. Tvoj glas plijeni tišinu, stara pjesma ubija strahove, donosi radost nebesku… Dijana Jelčić  fotografija.. Tomislav Veic |
- 10:20 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Vjekovima vrednujemo pjev oceana...neki su glavom
platili tu pjesmu... (Lastavica 17.01.2020. 10:49)
"....Tvoj glas plijeni tišinu,
stara pjesma ubija strahove,
donosi radost
nebesku… "
Izdvajam ovo posljednje, ovako izraziti ljubav ne može nitko, samo Ti
i na tome hvala ti
tp. (isabel 17.01.2020. 10:59)
bravo! (NF 17.01.2020.
11:37)
Naklon:) (nema garancije 17.01.2020.
12:52)
Ono, kad nemaš šta reć jer se duša ozari. I utihne. (morska iz dubina 17.01.2020.
14:09)
Lijepo sa poezijom kiše. (gogoo 17.01.2020.
14:48)
Prekrasno. (jekatisine 17.01.2020.
16:04)
@Lastavica... da u poeziji drevnih oceana ima mnogo tuge... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:09)
@isabel... i ti mi draga komentarom daruješ radost nebesku... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:11)
@NF... hvala ti... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:12)
@nema garancije... hvaa ti draga... pozdrav... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:13)
@gogoo... i poezijom vode... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:15)
@Denevnik jedne otočke... tihujem od sreće... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:16)
@athropa... hvala ti draga... :) (Dinaja 17.01.2020.
16:17)
platili tu pjesmu... (Lastavica 17.01.2020. 10:49)
stara pjesma ubija strahove,
donosi radost
nebesku… "
Izdvajam ovo posljednje, ovako izraziti ljubav ne može nitko, samo Ti
i na tome hvala ti
tp. (isabel 17.01.2020. 10:59)
četvrtak, 16.01.2020.
Oslikano vrijeme...
 U krajoliku sna još uvijek otkrivam puteve na kojima smo se tražeći mimoilazili. Neprohodnost guštare pune kamenih cvjetova u kojoj sam svila gnjezdo nespokoja. Suze su se slijevale u vrtače tuge, nestajale u ponikvama žalopojki. Darivala sam ih crnim pticama, znamenju zlih slutnji. U mrtvilu nepokretnog vremena se zrak zgušnjavao do entropije. Ispisivala sam bezbojnu ikonografiju nepostojećih svetosti na zidovima hrama u kojem je živjela tuga.  Vidjeh te iza vremena. Šapnuh danas je dobar dan, dan ritma srca i poljubaca. Došao si nošen vjetrom čežnji. Susreli smo se u zavjetrini umijeća življenja, na mostu između jučer i sutra, na vjertometrini slobode i u tijelima probudili usnulo tkivo uzbuđenja.  Vidjeh čarobno svjetlo sa Sinaja, vidjeh kako kameni cvjetovi cvjetaju ljepotom drevnih snoviđenja i povjerovah u magiju sudbine. Poveo si me kroz prašumu osjećanja, nevidljiva ruka je krčila put ka izvoru. Bilo je kao u snu, a bila je java, bio je kraj prognanstva u samoću i početak života u krajoliku želja.  Na maslinovoj gori je raspelo prokapalo krvlju da bi mi spoznali uskrsnuće ljubavi, šapnuo si mi izvodeći me tmine u zagrljaj svjetlosti. Tamne sjene su kao crne ptice, obavijene nitima zaborava, nestajale u nepostojanju.  Osjetih kovitlanje svijesti i uzburkalost ponornica koje su dugo, predugo bile hranjene samo suzama. Pripitomio si moje sumnje, nježnošću oslobodio zarobljenu mene iz kaveza straha i poezijom ucrtao nove puteve na dlanu vremena. Dijana Jelčić  |
- 08:08 -
Komentari (23) -
Isprintaj -
#
Kao bajka, zar ne'? (Lastavica 16.01.2020.
08:16)
@Lastavica... izazvala si me komentarom o pisanju knjige...
lutam arhivom i slažem prozu i pjesme... možda se dogodi knjiga...
kao što je @lion queen napisala... malo pjesmi malo proze... :) (Dinaja 16.01.2020. 08:31)
"Bilo je kao u snu, a bila je java, bio je kraj prognanstva u samoću i početak života u krajoliku želja."
San na javi...rijetko i dragocjeno.
Držim palčeve za knjigu! ;*... (Mayday 16.01.2020. 08:45)
Ovo je lijepo. Osobno gajim veliku ljubav za crne ptice.
Nekako nikad ne lazu. (jekatisine 16.01.2020. 08:50)
Živjeti u stvarnom snu darovano je samo jedinkama, a njegovati san
umijeće je koje očito imate. Živi bili:) (nema garancije 16.01.2020. 15:36)
I fotke iz bajke (Euro 16.01.2020.
16:58)
TREBA ZADRŽATI SVE TE DIVNE STVARI ŠTO IH ČOVJEK PONEKAD DRŽI NA DLANOVIMA (Proglasi 16.01.2020.
17:00)
@Mayday... hvala ti draga... dogodit će se... možda... :) (Dinaja 16.01.2020.
17:29)
@athropa... kod mene su crne ptice metafora a tužne misli... inače su uistinu lijepe u prirodi... pogotovo u jatu... :) (Dinaja 16.01.2020.
17:31)
@nema garancije... slijedimo onu misao od calderona de la barce... život je san... :) (Dinaja 16.01.2020.
17:33)
@Euro... hvala ti... :) (Dinaja 16.01.2020.
17:34)
@Proglasi... divno si to napisao... hvala ti...:) (Dinaja 16.01.2020.
17:35)
zbilja, sljedeći put bih htio i tebe upoznati, svejedno jel sa našim po meni najupečativljijim glumcem il samu.inače da ne bi mislila da sam konačno ostavio normalan komentar, ja obožavam sonju savić i nikad neću oprostiti taj nedoknadivi gubitak na ovim prostorima (NF 16.01.2020.
17:51)
Lijepo, lijepo, lijepo! (morska iz dubina 16.01.2020.
18:24)
Zadnja slika mi je najlepša...Dvoje koje se vole...Preljepa Si!!! (modrinaneba 16.01.2020.
20:43)
Tvoje sentence, između sna i jave, meni su uvijek inspiracija.
Najljepše u njima su zapravo tanke niti sjećanja umrežene u
klupka emocija, sačuvane kao moćan fluid među sinapsama.
Lijepo, draga @Dinaja (Olja 16.01.2020. 23:06)
Volim ih i kao metaforu.
Ne mozes uvijek osjecati srecu.
Crne ptice ti kazu stvari koje te izgrade. (jekatisine 17.01.2020. 08:16)
@NF... da, bio bi divan naš usret u javi... :) (Dinaja 17.01.2020.
08:17)
@Dnevnik jedne otočke... hvala ti... :) (Dinaja 17.01.2020.
08:18)
@modrinaneba... hvala ti... :) (Dinaja 17.01.2020.
08:19)
@Olja... sretna sam što postoje te niti
sjeććanja koje stvaraju nove sinapse u pamćenju...
hvala ti draga Olja... :) (Dinaja 17.01.2020. 08:21)
@athropa... istina je to... ljubav je i to... :) (Dinaja 17.01.2020.
08:23)
Danas si kod lastavice glavna... (mecabg 17.01.2020.
09:31)
lutam arhivom i slažem prozu i pjesme... možda se dogodi knjiga...
kao što je @lion queen napisala... malo pjesmi malo proze... :) (Dinaja 16.01.2020. 08:31)
San na javi...rijetko i dragocjeno.
Držim palčeve za knjigu! ;*... (Mayday 16.01.2020. 08:45)
Nekako nikad ne lazu. (jekatisine 16.01.2020. 08:50)
umijeće je koje očito imate. Živi bili:) (nema garancije 16.01.2020. 15:36)
Najljepše u njima su zapravo tanke niti sjećanja umrežene u
klupka emocija, sačuvane kao moćan fluid među sinapsama.
Lijepo, draga @Dinaja (Olja 16.01.2020. 23:06)
Ne mozes uvijek osjecati srecu.
Crne ptice ti kazu stvari koje te izgrade. (jekatisine 17.01.2020. 08:16)
sjeććanja koje stvaraju nove sinapse u pamćenju...
hvala ti draga Olja... :) (Dinaja 17.01.2020. 08:21)
srijeda, 15.01.2020.
Razgovor uz kavu... Jučer nas je iznenada zuvijek napustila draga prijateljica. Tužna istina ovozemaljske konačnosti. pjesmom Mary Elizabeth Frye prepjevanom poetikom Enesa Kiševića se oprostih od Vesne . Ne plači, ne stoj, nisam tu. Malen taj grob mojem je snu. Sad sam i muk i vjetra dah. I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah. I žuti klas i sunca trak. I lišća dažd, jutarnji mrak. Ptica sam let, svod mi je dom. Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom. Ne gledaj grob, već suton plav. Nisam umrla. S tobom sam sva.  U sadašnjem trenutku osjećam sve propuštene, sve zaboravljene. Čujem sva kajanja utkana u molitvu jutra. Preživjeli smo kraj vremena i ljudi. Obnavljam samo dane slavlja, svetkovinu osjetila, gozbu trenutaka, ushit ljubavi. Uramljeni ubitačnom tišinom stajasmo na vratima smrti. Preživjeli smo. Dijana Jelčić ... „Nestvarno stvarni“ Zagreb, KULTura sNOVA, 2014. .Jutros se prisjećamo dijaloga sa početka priče o nama... u njegovim očima još uvijek boja sna... usrećuje, kazuje... zavoli dan u kojem se budiš... dozvoli srcu da diše...  Kome povjeriti tajnu zatvorenu u kukuljicu iz koje leptirica nije uspjela izletjeti? Otpusti snove sujetom zaustavljene u sjećanju, šapnuo si. Ne mogu otpustiti nešto što nemam, nešto što traži svoj završetak u sinopsisu nedovršenog scenarija davnog sna. Završi odiseju uspomenama, slijedi vjetar koji razbija oblake i propušta bogove da bdiju nad tvojim povratkom na Itaku zelenu i smjernu. Živimo u univerzumu punom paralelnih događanja, među našim zvjezdama nema mostova. Dodiruju se osjećanjima i tkaju svilenkasto tkivo osjećaja, one su istovremeno tu i tamo. Osjetih tvoj glas kao milovanje, kao san, kao dašak vjetra koji je odnosio slike davnih proljeća i ostavljao mir u dubini svjesti. Pogledah zahvalno u tvoje oči. Vidjeh sebe na hridi oceana i spoznah da su godine kojih nije ni bilo prošle. Sjeti se dječaće. Sjeti se onoga dana kada si došao očiju punih sunca i vidjeo moje, godinama skrivane, nesigurnosti. Došao si očiju punih snova, a ništa nisi znao o meni, nisi znao da nosim masku sreće na licu iza koje se krila bezgranična tuga, nisi znao da je to samo krinka, koju si ti nježnim poljupcem skinuo i ugušio moje lažne osmjehe. Došla si s osmjehom u očima i buketom vjerovanja u rukama, buketom satkanim od skoro zaboravljenih snova, došla si hrabra i ubila strahove, došla si nježna šireći ljubav nad umornim srcem i naučila me da i ja ponovo vjerujem. Zrcalimo li se mi u svemiru ili se svemir zrcali u nama? Tko osjeća ljubav taj nosi cijeli svijet u sebi, šapnuo si. Dozvolih srcu disanje... Dijana Jelčić  |
- 07:57 -
Komentari (24) -
Isprintaj -
#
Sjećanja oživljavaju naše drage... (Lastavica 15.01.2020.
08:01)
Iza dragih ljudi ostaju tragovi, kojima ćemo jednom i sami krenuti
i susresti se ponovo u krugu života, negirajući nepostojanje u vječnosti ;*... (Mayday 15.01.2020. 08:12)
Težko je kad ode netko što nam je bio drag i još kraj nas...takvi ostanu UVJEK u našim srcima!!! (modrinaneba 15.01.2020.
09:43)
I mene je potresao taj odlazak iako se u stvarnosti nismo upoznali, ali pratili smo se (NF 15.01.2020.
10:25)
Žao mi je... (mecabg 15.01.2020.
12:14)
Ostali su oni koji će njegovati sjećanja na nju.... (Moja Moda 15.01.2020.
15:54)
@Lastavica... sjećanja, ti mostovi pod kojima se budimo... :) (Dinaja 15.01.2020.
16:55)
@Mayday... u srcu ostaje sunce u njenim očima... :) (Dinaja 15.01.2020.
16:56)
@modrinaneba... da, teško je... :) (Dinaja 15.01.2020.
16:57)
@NF... vjerujem ti... plijenila je srca... :) (Dinaja 15.01.2020.
16:58)
@mecabg... :( (Dinaja 15.01.2020.
16:59)
@Moja Moda... ostavila je trag u mnogim srcima... :) (Dinaja 15.01.2020.
17:01)
Teško je kad ode netko blizak, pogotovo prije vremena. Počivala u miru. (gogoo 15.01.2020.
17:37)
Toliko topline si ovdje podastrla, tuge nadanja. Svako izdvajanje
pojedinačnog bi bilo razbijanje ogledala, a ja želim da se tvoja
riječ ogleda u cjelini. Pozdrav vam:) (nema garancije 15.01.2020. 18:52)
Pocivala u miru (Euro 15.01.2020.
19:27)
prebrzo je otišla- tihujem! (Sjedokosi 15.01.2020.
19:28)
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmom slave.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Tvoj je smješak melem mojih rana,
tvoje srce sreća mojih dana.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Kad se našeg žića svijeća gasi,
ti kod Sina Krista sve nas spasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Na čas smrti s Kristom uz nas da si,
nek nam tada milost dušu krasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si. (lion queen 15.01.2020. 21:38)
neka mirno sniva :( (smjehotvorine 15.01.2020.
21:39)
@gogoo... da, teško je... :) (Dinaja 16.01.2020.
08:39)
@nema garancije... hvala ti draga... pozdrav... :) (Dinaja 16.01.2020.
08:40)
@Euro... R.I.P. (Dinaja 16.01.2020.
08:41)
@Sjedokosi... da, prebrzo je otišla.. :) (Dinaja 16.01.2020.
08:45)
@lion queen... hvala ti draga... divan dodatak oproštaju... :) (Dinaja 16.01.2020.
08:46)
@smjehotvorine... R.I.P. (Dinaja 16.01.2020.
08:48)
i susresti se ponovo u krugu života, negirajući nepostojanje u vječnosti ;*... (Mayday 15.01.2020. 08:12)
pojedinačnog bi bilo razbijanje ogledala, a ja želim da se tvoja
riječ ogleda u cjelini. Pozdrav vam:) (nema garancije 15.01.2020. 18:52)
o kako lijepa si.
Zvijezde sjaju oko tvoje glave,
anđeli te svojom pjesmom slave.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Tvoj je smješak melem mojih rana,
tvoje srce sreća mojih dana.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Kad se našeg žića svijeća gasi,
ti kod Sina Krista sve nas spasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si.
Na čas smrti s Kristom uz nas da si,
nek nam tada milost dušu krasi.
Marijo, o Marijo, Marijo, o Marijo,
o kako lijepa si. (lion queen 15.01.2020. 21:38)
utorak, 14.01.2020.
Miruj draga...
Draga Vesna... zanijemila sam od boli... pjesmom Mary Elizabeth Frye prepjevanom poetikom Enesa Kiševića čujem tvoj glas... Ne plači, ne stoj, nisam tu. Malen taj grob mojem je snu. Sad sam i muk i vjetra dah. I krijes. I snijeg. Svjetla sam prah. I žuti klas i sunca trak. I lišća dažd, jutarnji mrak. Ptica sam let, svod mi je dom. Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom. Ne gledaj grob, već suton plav. Nisam umrla. S tobom sam sva. Nisam umrla. S tobom sam sva. Ne gledaj grob, već suton plav. Zvijezda kad sja, ja svijetlim s njom. Ptica sam let, svod mi je dom. I lišća dažd, jutarnji mrak, i žuti klas, i sunca trak, i krijes, i snijeg - svjetla sam prah. Sad sam i muk i vjetra dah. Malen taj grob mojem je snu. Ne plači, ne stoj, nisam tu.  Putuj draga Vesna, s anđelima leti, poeziju s njima djeli. U srcima našim ostaje zauvijek tvoj osmijeh i sunce u tvojim očima... |
- 18:18 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
nek sanja s pjesmama, s morem i osmijehom. ta divna, topla, mila žena, ta nježna pjesnička duša, sretale smo se na poetskim druženjima, širila je vedrinu, nije moguće, takvi ljudi ne smiju otići, ne smiju nas ostaviti... tek kad ih nema vidimo koliko su nam dali, ragocjene djeliće vlastitog vremena, života...jako mi je žao, sućut obitelji i prijateljima... (stara teta 14.01.2020.
18:34)
iskrena sućut. (jekatisine 14.01.2020.
19:06)
Počivala u miru (Olja 14.01.2020.
20:09)
Iskrena sućut!!! (modrinaneba 14.01.2020.
20:19)
Bog dragi neka čuva svoju djecu i anđele. (U sutonu 14.01.2020.
21:18)
Počivala u miru. (Mayday 15.01.2020.
05:24)
Ostala sam bez riječi.... RIP. (Lastavica 15.01.2020.
06:09)
ponedjeljak, 13.01.2020.
Na struni samokritike...
 Pisanje je na početku talenat, a kasnije postaje pokora, rekao mi je Jure Kaštelan davnih osamdesetih godina. Tada nisam razumjela te riječi… danas ih osjećam kao molitvu. Njegova poezija je obilježila vrijeme moga izrastanja i sazrijevanja. Čitajući ga razumjeh njegovu misao. U njegovoj poeziji je sve tu, na dlanu trenutka u kojem čitamo. U višeslojnosti njegovog izričaja oćutih sumnju, nepripadanje, pjesničku slobodu, preciznost izričaja i na koncu iskrenost njegove poetske ispovjesti. Još nisam naučila, nisam savladala tajne pisanja. Svaka knjiga koju pročitah je svemir za sebe, svaka me uvlači u svoju srž, u bitak autora. Pisac, slično hodaću po žici, balansira na nitima svojih osjećanja, uspostavlja svoju sa ravnotežom svijeta, stvara sklad. Pročešljavam davno napisano, lutam stranicama mog virtualnog dnevnika. Skriboterapija, skribomanija. Na tisuće ispisanih riječi. Umijeće vremena, priča iznjedrena iz lutanja filozofijom, poezijom, gradovima i njihovim trgovima. Stranice se ljuljuškaju na nitima svijesti, gube vjerodostojnost, traže prevrednovanje izričaja. Ranko Marinković je jednom rekao, ne izdajem više knjiga jer se stidim Dostojevskog. Povijest književnosti kaže Dostojevskom se ništa ne može dodati, a Čehovu oduzeti. Još uvijek se pitam kako pronaći mjeru, kako zaustaviti bujicu riječi koja nagoni na pisanje. Čitam „pjesmu“ ili nešto slično pjesmi, Artemidin san. Slovkam hrpu nabacanih riječi i pokušavam dozvati osjećaj iz kojeg je iznjedrena. Sjećam se trenutaka kada je napisah, ali osjećanje straha, boli, tuge se ne objavljuje. Pitam se može li netko drugi iz tog pjesmuljka naslutiti osjećanje kojim je pisana. Preintimna je, premoja da bi u drugome mogla uzburkati krv.  Na obzoru snovida, u ikonografiji vjerovanja utkana silueta trajanja i uzdah čuvarice Lunina hrama. Čujem dvije riječi zastale u beskraju, u jecaju tišine, u ognjilu žudnji, u šutnji srca, a riječi ljubavi izranjaju iz magle strahova. Čujem tvoj uzdah u mirisu jasmina, u mistralu iznad grada vjetrova, u kristalnim suzama neba. U nezaustavljivoj nježnosti žubora rijeke nevraćanke osluškujem jecaj ranjenog grla. Otopili smo tuge u vrulji davnih uspomena i prosuli sjemenje novih ruža u purpuru svitanja sna. Artemidin san se pretače u strune jave, u obličje zbilje. Dijana Jelčić  |
- 18:18 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
Skriboterapija. Skribomanija. Sve je rečeno. Uvijek lijepo!!! (morska iz dubina 13.01.2020.
18:51)
Tebi i tvom pisanju mogu se samo nakloniti:))) (Razmišljanja jedne žene 13.01.2020.
19:22)
Nitko od čitača, ne može osjetiti ono što smo mi osjetile pišući svoje pjesme.
Al može osjetiti nešto svoje..i tako pronositi lijepe osjećaje po tom svijetu...
:-* (Sarah 13.01.2020. 20:30)
Ne treba raditi usporedbe, kad bi to radili nikada nitko ni retka
napisao ne bi. Ni domaćica ne bi trebala kuhati jer nije na nivou
masteršefa. Ne zamaraj se, tvoje riječi su melem i nadilaze
mnoge nas pisače običnog:) (nema garancije 13.01.2020. 20:49)
Tvoje pisanje je posebno...kao Ti!!! (modrinaneba 13.01.2020.
20:55)
možda je pokora, ali je i katarza. (jekatisine 13.01.2020.
21:45)
pisanje jest pokora...
a tvoje riječi uvijek svježe poput studenvode :) (smjehotvorine 13.01.2020. 21:55)
San kao potok koji uvire u rijeku a potom u more života. Sažela bih pjesmu u Kristovu rečenicu - Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.
Fra Duda je fascinatnu veličinu Kaštelana uspio shvatiti do kraja tek u svojstvu gosta kod njegove majke u Zakučcu. Kao da je Jure bio otkinut od tog jedinstvenog krajolika kanjona Cetine (prema knjizi Vjeropoj Riječi). (mercies spill 14.01.2020. 06:02)
Poput ovog hodača između nebodera, balansiraš u visinama.
Obični ljudi hodaju pločnikom oko njih, prizemljeni, nemoćni da se odupru gravitaciji, što tvoje riječi nikako nisu..neka ostanu u visinama, kamo pripadaju ;*...
. (Mayday 14.01.2020. 08:29)
nekako se bolje osjećam otkad sam prestao pisati poeziju, čitat pak volim. (NF 14.01.2020.
13:07)
Sto vise pokora (Euro 14.01.2020.
17:23)
Al može osjetiti nešto svoje..i tako pronositi lijepe osjećaje po tom svijetu...
:-* (Sarah 13.01.2020. 20:30)
napisao ne bi. Ni domaćica ne bi trebala kuhati jer nije na nivou
masteršefa. Ne zamaraj se, tvoje riječi su melem i nadilaze
mnoge nas pisače običnog:) (nema garancije 13.01.2020. 20:49)
a tvoje riječi uvijek svježe poput studenvode :) (smjehotvorine 13.01.2020. 21:55)
Fra Duda je fascinatnu veličinu Kaštelana uspio shvatiti do kraja tek u svojstvu gosta kod njegove majke u Zakučcu. Kao da je Jure bio otkinut od tog jedinstvenog krajolika kanjona Cetine (prema knjizi Vjeropoj Riječi). (mercies spill 14.01.2020. 06:02)
Obični ljudi hodaju pločnikom oko njih, prizemljeni, nemoćni da se odupru gravitaciji, što tvoje riječi nikako nisu..neka ostanu u visinama, kamo pripadaju ;*...
. (Mayday 14.01.2020. 08:29)
nedjelja, 12.01.2020.
Mnogokružje...
 Je li život zatvorio krug?… Možemo li se zgusnuti u obod trenutka? U zatvorenost prostora omeđenog vremenom? Nagomilavanje grešaka je nemoguće ispraviti, dogodile su se. Izronimo iz utrobe ničega, stvarajmo mnogokružje trajanja, živimo ljepotu svemira, razbibanu vječnost, njenu neprolaznost. Je li život san?... tek iluzija budnog uma?... vertigo svjesnosti ili snovitost srca? Čemu toliko pitanja? Odgovori se kriju u letu nutarnjih leptira, titraji neurona povezuju krugove, ispisuju misli u brevijare pamćenja, oslikavaju osjećanja. San je kratka smrt, budnost podsvjesti, neobznanjeno traganje tminom nedosanjanog, neodživljenog, susret sa strancem, bijeg od arhetipova, ubitačna tišina nekih davnih tugovanja, noć bez ponoći… Život se rađa jutrima, dodirima, mirisima, bojama, zvukovima, okusima oplemenjuje smisao… Svijet se događa ritmom srca, pokretima dišnice i govorom tijela. Osluškujem životnost, ćutim budnost, pomak vremena, širinu prostornosti, u zjenici oka poeziju svjetlosti. Ispod prozora zvuci metalne rijeke, rađa se mladi dan... u zrcalnim neuronima ljepota trenutka, ponavljajući protokol sretne budnosti. Život je tolerancija, solidarnost, kompromis, u trojstvu snaga bliskosti, samoodržavajuća moć ljubavi… Trajemo! Dijana Jelčić  |
- 10:40 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
"Trajemo!" Ova riječ me je baš dotakla. Puno je bolja nego Živimo, koja nam je svakodnevna i ne pogađa "u sridu" kao trajanje, trajno, tretnutak... Čini mi se puno bolji izbor riječi kao odgovor na pitanje o životu. (Pjaceta 12.01.2020.
11:43)
idemo dalje (NF 12.01.2020.
11:48)
kompromis draga, priznala glasno ili ne (Donabellina 12.01.2020.
11:55)
Svi smo mi u nekim krugovima, vrtimo se oko svoga sunca :-) (Aneta 12.01.2020.
12:10)
Život su manje činjenice nego naš doživljaj istih ;) (dražeN ;) 12.01.2020.
12:46)
U zjenici oka tek je jedna od brojnih percepcija stvarnosti
kako ih povezujemo u cjelinu ovisi o trenutku
o treptaju oka
a zjenica je krug...samo rijetki se preklapaju.
Sviđa mi se vaše trojstvo ;*... (Mayday 12.01.2020. 14:19)
Ti vrapca...jako dobro... ono... Ispod prozora zvuci metalne rijeke...
viš... teg se ja nikak nemrem dosjetit... eeeeh... ta poezija... (Mekon 13.01.2020. 08:34)
Zato se neki ljudi boje sna...u pravu si... (Lastavica 13.01.2020.
09:54)
više je spirala nego krug. jer, ne vraćamo se nikad na isto.
svaka misao, svaki osjećaj, svaki san: nosi nas dalje.
svaka borba, izgubljena ili dobivena, gradi nas.
idemo dalje, iako se čini da se vrtimo u krug... (jekatisine 13.01.2020. 11:48)
eh, da, samoodržavajuća moć ljubavi… kako je to lijepo rečeno, a prilično teško dostižno
pozdrav :)) (j. 13.01.2020. 12:12)
Trajemo! Najbitnije :-)). (ZlicaOdOpaka 14.01.2020.
13:02)
kako ih povezujemo u cjelinu ovisi o trenutku
o treptaju oka
a zjenica je krug...samo rijetki se preklapaju.
Sviđa mi se vaše trojstvo ;*... (Mayday 12.01.2020. 14:19)
viš... teg se ja nikak nemrem dosjetit... eeeeh... ta poezija... (Mekon 13.01.2020. 08:34)
svaka misao, svaki osjećaj, svaki san: nosi nas dalje.
svaka borba, izgubljena ili dobivena, gradi nas.
idemo dalje, iako se čini da se vrtimo u krug... (jekatisine 13.01.2020. 11:48)
pozdrav :)) (j. 13.01.2020. 12:12)
subota, 11.01.2020.
Put je cilj...
 Darovali su mi ime i boginju lova i mjeseca. U začaranom krugu Mjesečevih mijena osjećam moć Zenonovih razdaljina. Uvijek smo na polovici puta. Put je cilj. Prisjećam se susreta na putu...  Bilo je ljeto, bilo je podne, bila je mala željeznička postaja. Djed je stajao na vratima vagona vlaka koji ih je vozio prema jugu. Bilo joj je tek pet godina i bila je užasno žedna nakon duge vožnje uskotračnom prugom koja kao da nije imala kraja. "Jesi li natočila vodu? Vlak kreće za par minuta." "Nisam našla slavinu " "Ne treba ti slavina, ovdje se voda pije s izvora" reče joj dječak tek nešto stariji od nje. "Pokaži mi izvor" "Zar si slijepa, pa stojiš pred njim" Stajala je pred nekim rđavim čudovištem sa dva kraka. Dječak pokrenu jedan krak i iz dugog poteče voda. Stavila je bocu pod mlaz. Užasna vrućina tog ljetnog dana pređe u ugodu. "Odakle dolazi ova voda" "Iz zemlje" Gledala ga je nepovjerljivo. On se smijao i ona se počela smijati. Zvižduk lokomotive najavi polazak. Dječak je stajao bosonog na prašnjavom peronu i mahao. Njegove oči su kao dva tračka sunca blještale zenitom. Sanjala ih je godinama. Kao djevojka je krenula prvi put sama vlakom prema jugu. U kupe je ušao mladić. Njegove oči, dva sunčana tračka najaviše podne. "Odakle dolazi voda?" upita ga nesigurno "Iz zemlje" reče joj mladić očiju boje sna. Prepoznala je dječaka u čovjeku. Tu si i kada te nema. Osjećam te u snazi još ne otkrivenih mjesta, u kapima još neispijenog nektara, u nedosanjanim snovima i tek iščekivanim svitanjima. Utkan si u tišinu doline djetinjstva, u ikonografiju zelene rijeke, u titraje nastajućeg prostora, u nadahnuće dolazećeg vremena. Naslućuješ li pripadanje u sveukupnosti osjećanja koja nas ovijaju u klupko vječnosti? Mi smo čvorovi u makrameu svemira. Ćutiš li zlaćanu nit među srcima, zagrljaj u onoj točki svemira u kojoj se rađa i umire istovremeno, u kojoj se postoji bezvremeno. Dijana Jelčić  |
- 09:00 -
Komentari (26) -
Isprintaj -
#
Imali ste nevjerojatnu priču koja zaslužuje roman, ne čini li ti se? (Lastavica 11.01.2020.
09:24)
@Lastavica... upravo dočitavam Simone de Beauvoir knjigu Starost... u svom bavljenju starošću utvrdila je kako je starost kulturna, a ne samo biološka činjenica, te je naglasila borbu klasa kao nužnu diferencijaciju ljudi prisutnu i u trećoj dobi. Izostanak produktivnog rada u starosti i stigmatizirana percepcija staraca kao tereta društva... istovremeno se divim njenom stilu pisanja i pročešljavam moju arhivu... i pitam se... hoću li uspjeti u trećoj dobi iznedriti knjigu o životu u dvoje... ali knjigu bez patetike i sladunavih stihova o ljubavi... pokušavam ostati vjerna sebi i izričaju, ali s potrebnom dozom zrelosti... možda uspijem... :) (Dinaja 11.01.2020.
10:05)
lijepa životna crtica. inače moja najdraža profesorica kod koje sam diplomirao je nedavno, u zbilja već dubokoj starosti, prevela roman s njemačkog i to, čini mi se da su azilanti tema. (NF 11.01.2020.
10:42)
Svakako nastoj iznjedriti tu knjigu
crtica s željezničkog perona je čarobno pletivo za misli, naprosto čarobno ;*... (Mayday 11.01.2020. 11:25)
U pravu si...putovanje je cilj. Prelijepo!!! (morska iz dubina 11.01.2020.
13:28)
Temelji istočnjačkih filozofija su na putu koji jest cilj.. (bellarte 11.01.2020.
13:41)
Mislim da je jedan od prvih tvojih tekstova koje sam pročitala
upravo ovaj "Odakle dolazi voda". Neke nas priče, situacije,
susreti odrede za cijeli život. Gotovo sudbinski.
Starost može biti jako lijepa ako smo situirani, relativno zdravi
i ako njegujemo svoj um. (Olja 11.01.2020. 17:35)
"Mi smo čvorovi u makrameu svemira..." Voda je čudesna veza
među bićima, ugodno vam vrijeme vikenda:) (nema garancije 11.01.2020. 18:09)
a zašto to ne bi bila knjiga u kojoj bi parna stranica bila vaša priča, a neparna po jedna tvoja pjesma ili lirski zapis... tko bi htio čitati priču, čitao bi parne, a tko bi htio čitati pjesme, čitao bi neparne stranice.... evo, to ti je moj predložak, pa odmah počmi...već si ispunila neparne, samo ih posloži, a onda se baci na pisanje parnih... (lion queen 11.01.2020.
19:02)
Ovoga puta draga naša Din, zaboravih disati čitajući ovu tvoju priču
da ne pokvarim,,... niš neću izreći, osim izdvojiti ovo;
-Odakle dolazi voda...
Tu si i kada te nema.
rasplakala si me ovim svime
grlimo te (isabel 11.01.2020. 19:42)
Tu si i kada te nema... da, rijetki to mogu, to samo može značii da su posebni. ;) (Pozitivka 11.01.2020.
20:35)
ti se uvijek moćno igraš riječima i pričama :) (smjehotvorine 11.01.2020.
21:30)
Darovali su mi ime i boginju lova i mjeseca.
Zato si miljenica bogova... (mecabg 11.01.2020. 22:02)
Kada na kraju dođeš na početak, rođen si, ostalo je tek san o putovanju ;) (dražeN ;) 11.01.2020.
22:31)
@NF... hvala ti... odličan trening mozga je to... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:45)
@Mayday... prašnjavi peron je bio početak nas nestvarno stvarnih... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:47)
@Dnevnik jedne otočke... na putu smo još uvijek... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:48)
@bellarte... to je TO... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:49)
@Olja... u starosti treba znati
živjeti život i odusrajati od njegove ljepote... :) (Dinaja 12.01.2020. 09:51)
@nema garancije... neka i vama bude lijepa ova nedjelja... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:53)
@lion queen... hvala ti... odlična ideja... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:55)
@isabel... hvala ti draga... i j grlim vas... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:56)
@Pozitivka... on je poseban... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:57)
@smjehotvorine... hvala ti draga... :) (Dinaja 12.01.2020.
09:58)
@mecabg... čuvaju me kada lutam plavim daljinama... :) (Dinaja 12.01.2020.
10:00)
@...dražeN ;)... divan je to san... :) (Dinaja 12.01.2020.
10:01)
crtica s željezničkog perona je čarobno pletivo za misli, naprosto čarobno ;*... (Mayday 11.01.2020. 11:25)
upravo ovaj "Odakle dolazi voda". Neke nas priče, situacije,
susreti odrede za cijeli život. Gotovo sudbinski.
Starost može biti jako lijepa ako smo situirani, relativno zdravi
i ako njegujemo svoj um. (Olja 11.01.2020. 17:35)
među bićima, ugodno vam vrijeme vikenda:) (nema garancije 11.01.2020. 18:09)
da ne pokvarim,,... niš neću izreći, osim izdvojiti ovo;
-Odakle dolazi voda...
Tu si i kada te nema.
rasplakala si me ovim svime
grlimo te (isabel 11.01.2020. 19:42)
Zato si miljenica bogova... (mecabg 11.01.2020. 22:02)
živjeti život i odusrajati od njegove ljepote... :) (Dinaja 12.01.2020. 09:51)
petak, 10.01.2020.
Sreće zlatne, srebrne... sreće... Miroslav Krleža... Kraljevo... Radnja je dramatizirana ljubavnom pričom između namještenika pogrebnog zavoda Janeza, koji se vraća iz mrtvih, i Anke koja odlazi s ljubavnikom, cirkuskim umjetnikom Herkulesom.  Odkuda dolazi ljubav? Gdje se rađa? Kada počinje? Prestaje li? Je li ljubav magija? San? "Sreće zlatne, srebrne sreće, sreće, sreće, sreće..." planetarica sa škrinjom sudbina prodaje istine, gutač vatre se igra životom dok smrt izlazi iz tame i pjevuši, "Ančice dušice, ti si prevarena, da tebe volim ja to nije istina, Ančice dušice..." Ringelspiel života se vrti, a nevidljivi bubanj najvaljuje dolazak velikog prodavača iluzija. Sav u crnom iluzionist skida šešir, njegove ruke kriju snove na dlanovima. "To je igra za sanjare" pomislih. "Život je san, Kraljevo sudbina, Veliki svjetski teatar i ljubav" reče Svijet odlazeći u tamu pozornice na početak sna. "Sreće zlatne, srebrne sreće..." planetarica sa škrinjom sudbina šapuće kraj... i odlazi... u zraku titra njen glas... . "Sreće zlatne, srebrne, sreće..." Nezvana ili zvana? Kako dolazi ljubav? Postoji li ključ za ljubav? Je li to strast, mudrost ili tananost želje? Ljubav daje i uzima, ljubav su uspomene, sjećanja na pješčane plaže, trg cvijeća, nedelje u kojima se ne radi ništa, ponedeljci koje ne želimo, nesnosne glavobolje pred kišu, neplačeni računi, nekupljeni željeni auto, nedobivena biserna ogrlica... Nezvana ili zvana? Kako i kada dolazi ljubav? Ljubav je gost na slavlju osjetila, svitanje u kojem počinje san, tračak sunca u plavičastoj magli, oblak koji se uvlači u dan, u korake, u dlanove, u lice, u oči. Samo iznutra se sanja i ljubav dolazi i ostaje kao osjećaj, san, prostor, vrijeme, život. Dijana Jelčić  |
- 08:28 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
Kraljevo ne volim : gledala sam u dva navrata, čitala i tumačila onu konfuziju i metež, svu simboliku šarenila bez vedrine i to baš dva renomirana teatra -iz Rijeke i Pečuha ali, nije mi sjelo... (Donabellina 10.01.2020.
08:51)
@AnaBoni... Kraljevo u Gavelli početkom sedamdesetih godina prošog stoljeća je bio spektakl s kojim su proputovali cijeli svijet... možda sam pristrana, ali planetaricu je igrala moja mama... razlog za naslov... :) (Dinaja 10.01.2020.
08:59)
Nitko ne zna kako dolazi ljubav, ma koliko o njoj razmišljali i pisali... (Lastavica 10.01.2020.
08:59)
@Lastavica... istina je to... i dobro je tako... :) (Dinaja 10.01.2020.
09:08)
Ringelspiel života se vrti, nekima se vrti ljubav, a ponekom se vrti od ljubavi:)) (mecabg 10.01.2020.
12:12)
e, pa sad Dijana...............i ne znajući taj podatak....rekla sam što mislim, a djelo mi je poznato dakako.........onu vrevu, galamu i cijukanje scenski ne podnosim (AnaBoni1 10.01.2020.
12:18)
Lijep vam vikend zelim (Euro 10.01.2020.
14:26)
Ključ ljubavi?!
Biti ključarica je vauuu!! (morska iz dubina 10.01.2020. 14:39)
@mecabg... divan je to vertigo... :) (Dinaja 10.01.2020.
14:58)
@AnaBoni!... razumijem te... :) (Dinaja 10.01.2020.
14:59)
@Euro... neka i tebi bude ugodan... :) (Dinaja 10.01.2020.
15:00)
@Dnevnik jdne otočke... da, vauuuuuuuuuuu... :) (Dinaja 10.01.2020.
15:02)
Prekrasna posveta mami, koja je bila i ostala tvoja čista, vječna ljubav
i ti njena, preko svih velova koji dijele ovaj svijet od onoga.
Sve druge ljubavi mogu imati rok trajanja, samo roditeljska prema svojoj dječici ne, ma kako odrasla ona bila :) (Mayday 10.01.2020. 16:16)
@Mayday... hvala ti draga... da, roditeljska ljubav je neuništiva... vječna... :) (Dinaja 10.01.2020.
17:40)
Onaj što ima ljubav ima sve...Posveta je posebna...mama je to zaslužila!!! (modrinaneba 10.01.2020.
20:58)
Nema varanja u ljubavi, osim sebe, da je to ljubav, jer ljubav je uvijek samo davanje, bez računa, krčmara i intriga, kamoli pobjednika ;) (dražeN ;) 11.01.2020.
00:25)
@modrinaneba... hvala ti draga... :) (Dinaja 11.01.2020.
05:38)
@...dražeN ;)... moćna je ljubav... moćno si to napisao... :) (Dinaja 11.01.2020.
05:40)
Biti ključarica je vauuu!! (morska iz dubina 10.01.2020. 14:39)
i ti njena, preko svih velova koji dijele ovaj svijet od onoga.
Sve druge ljubavi mogu imati rok trajanja, samo roditeljska prema svojoj dječici ne, ma kako odrasla ona bila :) (Mayday 10.01.2020. 16:16)
četvrtak, 09.01.2020.
Dijalog sa strancem...
 Ostavština velikih pjesnika... njihove poetske drame... ritam začudne poezije Jure Kaštelana budi u meni uvijek nova nadahnuća... sjećam se 1958, premijere u kazalištu Gavella... Pijesak i pjena... Jure Kaštelana. Igraju: Djevojka: Mia Oremović Arlekin: Fabijan Šovagović Lutka: Vesna Starčević (moja mama) ... onda sam bila dijete, nisam shvatila bit dijaloga... sinoć smo u restoranu razgovarali o teatru, Gavelli i mojoj pokojnoj mami... Zdenko nije vidjeo Pijesak i pjenu... skinuta je s repertoara prije njegova dolaska u svijet glumišta... pričala sam mu o trenucima kada osjetih bit tog poetskog dijaloga... sjetih se ovog davno napisanog teksta...  Bježeći od sebe same vodih dijalog sa nepoznatim… bio je tu, privid pjesnika… tko si ti?.. šapnuh viziji… znam, ti si ideja… pozvao si me u igru… igra, besmislena riječ, pomislih. Svijet je velik, a srce je maleno, prelazi planine, mora, rijeke i onda zaspe na nekoj obali pod zvjezdama Platonova neba. Srce se budi. Osluškujem njegovu budnost. Iluzija mi dokazuje da još uvijek nisam sama sebi stranac. Vidim dvoje ljudi, usamljene pod svjetlošću koju ne vide. Ona pod svjetlom suncokreta, leptira i katedrala. On pod korijenjem kristala leda i neke daleke žudnje. Čujem zvuk orgulja svemira, to moje srce šumi baladu o izgubljenoj sreći. Ta noć je bila zrcalo nečega nestvarnog, preslika izgubljenog neba. Igrajmo se života, pozivao me davni snovid. Ja se ne igram ove noći, ja želim živjeti. On i ona pod reflektorima istine. Noći ne ostavljaj samu svoju djecu, uvedi nas u san. Neka zora rodi Afroditu, neka joj sunce pročešlja kosu, neka se rodi ljubav… Promatrah dim koji se uzdizao iznad obrednog ognja jutrenja. Igrao se s vjetrom i uzdizao ka svodovlju nebeskog svetišta. Širio se miris prastarih čempresa, u krošnjama vidjeh iluziju nepostojeće osamljenosti. Začuh tišinu čuvara svetišta. Oćutih zagrljaj maštarija prohujalog vremena i objavu svetkovine osjetila. Dođi mi u san, budi sjaj sunca, budi sol na koži i bjelina žala, pozvao me je. Dođi i budi rastvoreno jedro mojim sanjarijama, odgovorih.  Kada je iz pijeska i pjene izranjala bijela golubica i zobala zvijezde, a zora porodila Afroditu darovao mi je školjku, ključ snovitih daljina... Dijana Jelčić  |
- 11:11 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
uvijek moćna :) (smjehotvorine 09.01.2020.
11:20)
@smjehotvorine... hvala ti draga... test iz 1986... dijalog sa strancem očiju boje snova... sinoć odživjesmo vrijeme prvih susreta... :) (Dinaja 09.01.2020.
11:25)
blago tebi na oživljavanju.......ja polako pokapam dio po dio (Donabellina 09.01.2020.
11:34)
Sve češće mislim da je razgovor sa nepoznatim makar bio i u virtualnom svijetu, ako je smislen zapravo nasušna potreba. Danas je dijaloga izuzetno malo. (Demetra 09.01.2020.
11:44)
@Anaboni... nemoj tako draga... ti i on trajete dulje od nas... a mi... eto sinoć smo nakon dugo vremena bili vani na večeri... poslije vremena zatišja vratli se u vrijeme prvih susreta... i dogodila se ona iskonska ljepota... zatitrala je odaja ogleda i odjeka... neka živi u tebi i u svima nama... vjeruj mi poezija uspomena daruje snovitost zbilji... sjetih se tvog vjenčanja... i cvjetnog placa ... divno si ga utjeovila izričajem... tvojim... :) (Dinaja 09.01.2020.
11:44)
@Demetra... hvaa ti draga prijetaeljice... Kaštelan nam je darovao mogućnost tih razgovora... neka nas u ime onih koji nas oplemeniše... :) (Dinaja 09.01.2020.
11:47)
Dobar vam tek (Euro 09.01.2020.
14:08)
Čuvaj školjku...uvijek! (Lastavica 09.01.2020.
14:31)
Divan dialog i slike..prva je najlepša!!! (modrinaneba 09.01.2020.
14:54)
Takav dijalog, nakon tolikih zajedničkih godina...divno je što postojite,
kao putokaz nama koji još tragamo ;*... (Mayday 09.01.2020. 15:43)
Dođi mi u snove...kakav divan poziv!!!! (morska iz dubina 09.01.2020.
16:23)
Snoviti dani za vas dvoje traju
U okruženju ovom pričamo raju
Vrtu jednom davnom
Od iskona to pokreće osjećaje
Ponovo i ponovo riječi se broje
i traju njegove i tvoje
sjećanja od snova pobjeći ne mogu
to kob nam je od davnina
nepoznato poznatim postaje
I traje traje… (Sjedokosi 09.01.2020. 18:28)
Eh da, biser je živo svjedočanstvo ljepote boli ;) (dražeN ;) 09.01.2020.
18:35)
@Euro... hvala ti... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:48)
@Lastavica... čuvam je... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:49)
@modrinaneba... mi u dobrom restoranu... hvala ti... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:50)
@Mayday... volim naše poetske dijaloge... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:52)
@Dnevnik jedne otočke... u dvoje se ljepše sanja... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:54)
@Sjedokosi... hvala ti na poetičnoj nadopuni moga teksta... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:55)
@...dražeN ;)... biser je suza umiruće školjke... :) (Dinaja 10.01.2020.
05:57)
I nakon boli - ljubav
Ima li što ljepše? (Olja 10.01.2020. 23:45)
@Olja... nema... :) (Dinaja 11.01.2020.
05:34)
kao putokaz nama koji još tragamo ;*... (Mayday 09.01.2020. 15:43)
U okruženju ovom pričamo raju
Vrtu jednom davnom
Od iskona to pokreće osjećaje
Ponovo i ponovo riječi se broje
i traju njegove i tvoje
sjećanja od snova pobjeći ne mogu
to kob nam je od davnina
nepoznato poznatim postaje
I traje traje… (Sjedokosi 09.01.2020. 18:28)
Ima li što ljepše? (Olja 10.01.2020. 23:45)
srijeda, 08.01.2020.
Jedna iz davnina...
 Na ognjištu uspomena izgara zadnji panj, toplina miluje želje, a tvoja slika nestaje u dimu dogorijelog sna. Moje misli su danas preglasne za tišinu koju želim, slavim slobodu, osjećam tugu davnog rastanka i čujem vjetar koji je one davne noći odsvirao requiem, ugasio zadnji lumin na oltaru želja i prosuo pepeo nedosanjanih snova. Ti, to su bili snovi i vjetar na seoskoj cesti i ruka na ramenu u kinu. Ti, to je bila sreća i suze pri oproštaju. Ti, to je bila ljubav, ali nije bio život. U igri s ljubavi smo žrtvovali srce i izgubili san, a dobili život. Bilo je to davno, produljila sam djetinjstvo do ženskosti i iz sobe pune plišanih igračaka jurnula u život, noseći pepeo djevojaštva u buketu ruža. Gazeći po snijegu u lakiranim cipelama željeli smo sreći odrediti smijer, pobijediti hladnoću. Voljela sam miris tvoje kože i sudbinu i vjerovala da ćemo plivajući uz rijeku pobijediti prolaznost. Ti si otišao u svoju, a ja u moju mladost. Poželjela sam zaboraviti ljubav. Zaboraviti? Rijeka jeca jecajima rastanka, disonance slijeva u suglasje trenutka, žubori sonatom nedosanjanog sna. Vjetar je donosi u krošnje zrelosti. Velika srebrna lopta zapletena u plavoj mreži čuvarice snova je noćas na rondou želja prosula krijesnice, razbila tminu zaborava i utkala put ka svitanju. Čista ljepota se kristalnim ljestvama spustila s neba i dotaknula okna duše. Dugo, predugo zamagljeno staklo zasja očima sreće. Svjetlost se pretakala u vitraž snene budnosti. U perivoju sna iz drevnog sjemena niknuše pupoljci novih ruža. "Odakle dolazi ljepota" Dijana Jelčić- Starčević, Zagreb 1987.  |
- 08:18 -
Komentari (14) -
Isprintaj -
#
Prava ljubav se nikad ne zaboravlja.
Može se pohraniti u plišanu kutijicu sjećanja,
ali se ne može zaboraviti. (Lastavica 08.01.2020. 08:22)
Lijepo je biti nečija prva ljubav, ali ja bih rađe bila nečija posljednja ;*...
"U perivoju sna iz drevnog sjemena niknuše pupoljci novih ruža." (Mayday 08.01.2020. 10:34)
i tako, ti se udala od plišanih igračaka do ljubavi.....
ja sam bila brža : 3 mjeseca dovoljno (Donabellina 08.01.2020. 11:53)
1987 da se samo malo vratim. (Euro 08.01.2020.
12:12)
Ti :-)). (ZlicaOdOpaka 08.01.2020.
12:23)
Toplina miluje želje.... uvijek mi iskoči tako kao neki bljesak jedna rečenica.... i volim kad me okuje.... (sewen 08.01.2020.
12:44)
..tko bi to mogao zaboraviti???? (morska iz dubina 08.01.2020.
16:48)
meni se čini da sam djetinjstvo naprasno prekinuo i ušao u svijet poroka (NF 08.01.2020.
16:48)
Zbilam svakaj... pa kaj ste delali po vjetru na seoskoj cesti... pa gdi to...ha... A v kinu ruka na ramenu... vrabec ga dal... koji je to pikzibner bil da ni znal gdi se v kinu ženskoj ruka porine... Eeeh...tak je to gda se preveč dugo igra z plišanim igračkami. (Mekon 08.01.2020.
17:30)
čudno, ali ja zaboravljam sve koje sam voljela prije.
nakon svake nove inkarnacije.
a nije da nisam voljela. (jekatisine 08.01.2020. 18:30)
Sve što naoko gubimo, dobitak je, jer je bilo ;) (dražeN ;) 08.01.2020.
22:00)
Sve najbolje u novoj godini zelim! :) (Muni Kuper 09.01.2020.
07:16)
Osjeti se razlika. Tvoja aktualna poezija je misaonija, nakrcana simbolima, zanjima, mitovima... Ipak, osjeća se da slijediš svoj trag, trag nekog tko ima potrebu otkriti "odakle dolazi ljepota". (Potok 09.01.2020.
08:18)
A ipak putevi sve se presložilo i ljepotom zaodjenulo i traje, i traje. Pozdrav draga prijateljice. (Demetra 09.01.2020.
09:43)
Može se pohraniti u plišanu kutijicu sjećanja,
ali se ne može zaboraviti. (Lastavica 08.01.2020. 08:22)
"U perivoju sna iz drevnog sjemena niknuše pupoljci novih ruža." (Mayday 08.01.2020. 10:34)
ja sam bila brža : 3 mjeseca dovoljno (Donabellina 08.01.2020. 11:53)
nakon svake nove inkarnacije.
a nije da nisam voljela. (jekatisine 08.01.2020. 18:30)
utorak, 07.01.2020.
Umijeće vremena...
 Rijeka nevračanka nas nosi ka oceanu vječnosti, ka početku vremena, ka izvoru sna ostavljajući tragove na tijelima, tragove vidljive tek pri usporedbi fotografije iz prošlosti i našeg sadašnjeg zrcaljenja u ogledalu. Panta rei, smiješim se razmišljajući o prolaznosti i primjećujem da se jedino osmijeh nije promijenio. On izlazi iz sretnog srca i zaustavlja vrijeme, pobija misao o prolaznosti sna. Bio si uvijek tu, a bio si svoj u sobstvu vremena i svojstvu vječnosti. Koračao si uz mene stazama vizija, putevima ispisanim riječima drevne mudrosti. Voljeli smo se nepoznavajući se. Zaspala sam u koljevci svemira i probudila se u tvom zagrljaju. Divnog li buđenja šaputalo je srce mjenjajući do tog trena ustaljeni ritam traganja za izvorištem ljepote. U osvitu toga dana prepoznah u sebi pustolovku pred vratima života. Dozvolih joj korak pod koplja dnevne svjetlosti. Bio si bezimeni pjesnik. Pamtila sam oči. Blještale su dva jantarna sunca na mom nebu. Bio si nevidljiv pratioc kroz vrijeme. Voljela sam sjećanje na tvoj glas i antologijske rečenice izgovorene na prašnjavom peronu jedne male željezničke stanice. Odakle dolazi voda? Iz zemlje. A onda se dogodilo nemoguće u spektru mogućnosti. Vrijeme se zaustavilo, prostor je nestao. Dolina tvoje mladosti je Arkadija mome srcu. Bili smo i ostali djeca, sanjari na obroncima prolaznosti, vječni putnici u kapima smaragdne rijeke. Tamo gdje rijeka grli more, u delti na kojoj se otvaraju porte beskonačnosti, tamo osjetismo da nam je sudbina sklona i da sirene pjevaju odu bogu mora, a ne zaustavljaju nesretne moreplovce na putu ka Itaki. Začudna je ova inkarnacija u kojoj vjekujemo, čudesno je ovo utjelovljenje ljepote iz kojeg izranjamo uvijek drugačiji, a uvijek isti. Ponekad mi se pričinja, uzdigli smo se u beztežinsku sferu vječnosti, potpisali ugovor sa bezkonačnosti, zgusnuli u Alef, u točku univerzuma u kojoj se zrcali sve. . Dijana Jelčić... "Umijeće vremena" tekstovi pisani desetljećima, a u virtualnom svijetu objavljeni 2007-e godine.  |
- 09:39 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Uvijek mi se vraća stih jedne pjesme od Urbana kada je vrijeme na tapeti, u bilo kojem kontekstu; "lijek za vrijeme ne postoji".
A ovo je cijeli jedan film, priča, svijet ispričan za sebe; "Voljela sam sjećanje na tvoj glas i antologijske rečenice izgovorene na prašnjavom peronu jedne male željezničke stanice." (lief erikson 07.01.2020. 10:18)
Znaš, mnogi uče umijeće vremena, a vas dvoje ga znate. (Lastavica 07.01.2020.
11:22)
nemoguce a moguce (Euro 07.01.2020.
11:32)
je li i modra nevračanka, upravo se pitam (NF 07.01.2020.
12:42)
Svo umijeće koje nam treba je osmijeh koji izlazi iz sretnog srca
on ima moć zadržavati vrijeme na delti smaragdne rijeke
u vjekovanju
uz pjesmu sklonih vam sirena ;*... (Mayday 07.01.2020. 12:55)
Fotografije koje vraćaju vrijeme... (morska iz dubina 07.01.2020.
13:57)
Imaš posebna zapažanja... (modrinaneba 07.01.2020.
16:59)
Lijepo! (borut 07.01.2020.
19:11)
Rijeka se ne vraća:-)). (ZlicaOdOpaka 08.01.2020.
12:23)
A ovo je cijeli jedan film, priča, svijet ispričan za sebe; "Voljela sam sjećanje na tvoj glas i antologijske rečenice izgovorene na prašnjavom peronu jedne male željezničke stanice." (lief erikson 07.01.2020. 10:18)
on ima moć zadržavati vrijeme na delti smaragdne rijeke
u vjekovanju
uz pjesmu sklonih vam sirena ;*... (Mayday 07.01.2020. 12:55)
ponedjeljak, 06.01.2020.
Bogojavljanje...
 Riječi otrgnute iz vokabulara našeg vremena zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah, pretaču se u misao i davno napisane pjesme. Stih izranja iz sjećanja i opire se zaboravu. Na žrtveniku uspomena plaha svjetlost voštanice. Slavmo krunidbu ljubavi. Ponoćno zvono najavljuje dolazak zlatnog doba. Jedna zvijezda padom objavljuje ostvarenje želja. Život je san, svilenkasti veo lakoće življenja na putevima okrutnih zbivanja. U lapidarnosti trenutka osjetih titraje njihala vremena, začuh romor tvog imena, pričinilo mi se, u moje grudi si stavio svoje srce. Na zidu svetišta se zlatom obasjane grle sjene. Sa oltara se širi miris tamjana i smirne. Mjenjamo obličje, sve rane eonskog nepostojanja zacjeljuju. Mirujem u nemiru trenutka. Prostor- vremenom titra liturgijska svetost. Illuminatio, Manifestatio i Declaratio. Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće. Promatram kako se gase oči neba, nestaje glas mjesečine, završava igra umiranja noći. Pod svodovljem ljepote se budi grad. U sjaju zlatnog jutrenja siluete kraljeva. Obasjan Suncem se rađa dan mira i blagoslova... Sanjaju li ljudi ovo drhtavo svanuće? Dijana Jelčić  slika... Adorazione dei Magi, Andrea Mantegna, 1497-1500 |
- 08:18 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
divno je slijediti zvijezdu, poput njih trojice :) (smjehotvorine 06.01.2020.
09:19)
nisam klasični vjernik. ne slavim blagdane.
ali molim. za ljude koje volim. (jekatisine 06.01.2020. 11:17)
ne, ne slijedim ih, meni divan neradni dan, to poštujem :D (NF 06.01.2020.
13:12)
Malo je previše svega toga... (mecabg 06.01.2020.
13:20)
Lijepo o Bogojavljanju sa slikom od Mantegna. (gogoo 06.01.2020.
13:33)
Veliki praznik, na dobro ti došao! (Lastavica 06.01.2020.
15:16)
"Život je san, svilenkasti veo lakoće življenja na putevima okrutnih zbivanja"
zato svoju zvizdu slidin, kako ona Oliverova pjesma kaže
i teško da me može privući masa neke prolazeće komete ili meteora, pukih asteroida... ;*... (Mayday 06.01.2020. 15:53)
Drhtavo svanuće i snovi.... (morska iz dubina 06.01.2020.
16:07)
Svanuće, znači, onima koji ostaju i vide, češće, zalaz je lijep, jer ne očekuje baš ništa ;) (dražeN ;) 06.01.2020.
20:15)
mnogi ljudi sanjaju, rijetki na tvoj način svanuće doživljavaju;)) (Razmišljanja jedne žene 06.01.2020.
20:32)
Draga Dinaja UVJEK razveseliš!!! (modrinaneba 07.01.2020.
08:39)
ali molim. za ljude koje volim. (jekatisine 06.01.2020. 11:17)
zato svoju zvizdu slidin, kako ona Oliverova pjesma kaže
i teško da me može privući masa neke prolazeće komete ili meteora, pukih asteroida... ;*... (Mayday 06.01.2020. 15:53)
nedjelja, 05.01.2020.
Samosanjajuće proročanstvo...
 U razvalini misaonosti pokušah zaustaviti bujicu besmisla, dotaknuti Mjesec, odlutati u prapočetak, nestati u kaosu, u utrobi svemira. Nisam uspjela. Utopih se u suzi istine. Iz podsvjesti se širila hladnoća, smrznuće sjećanja, amnezija pamćenja, entropija nutrine. Nisam se usudila dotaknuti lednicu uspomena, horror vacui prohujalih trenutaka, vremena bez mirisa, zvuka, boja, mirisa i okusa. U praznini netalasajuće osrednjosti zasja kutak izmišljaja. Silueta nedosanjanog sna. Kao Pigmalionova statua Galateje pomislih. Imaginacija žudnje se udaljavala. Krenuh za njom. Nestajala sam u titrajućem zlatu. Kao u Ovidijevim metamorfozama prošaputah molitvu Afroditi. Iz njemosti trenutka je izronio uzdah, vizija se prelamala u stvarnost. Čvor misli se razmrsio u niti osjećanja, zatalasallo se mrtvilo prostora, pokrenulo vrijeme. Izronih iz suze istine u trenutak budnosti. Izašao si iz imaginacije i poveo me u život. Istovjetnost iluzije i zbilje pretočena u ljubav. Kao u legendi, samosanjajuće proročanstvo utkano u želju se ostvarilo… Dijana Jelčić  |
- 10:40 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
Sve smo mi sanjale princa po našem ukusu...neke su ga našle
kao ti, većina nije. (Lastavica 05.01.2020. 10:48)
meni fali Pigmalion.......ko zna gdje bi mi bio kraj (Donabellina 05.01.2020.
10:56)
baš lednica uspomena, kod tebe ipak nešto toplije (NF 05.01.2020.
11:20)
...i poveo te u život.....najveću uzvišenost.. (morska iz dubina 05.01.2020.
12:10)
Otočka sve rekla, slažem se s njom
tp.
p.s. Mit o Pigmalionu nadahnuo je, nakon Ovidija, mnoge europske književnike ;J.-J. Rousseau, G. B. Shawa, a i glazbenike ;L. Cherubini, J. Benda, F. Suppé; a ti , ti draga naša Din virtuozno spojiš sanjano pa
doživljeno i živiš svoj san, sreća je na tvojoj strani i tako i treba biti,
virtuoz si i to ti treba priznati (isabel 05.01.2020. 13:48)
Čuvaj svog princa, takvih je malo...sve se okrenulo...Pozdrav Tebi!!! (modrinaneba 05.01.2020.
18:44)
Tvog princa su mnoge htele, ali samo ti si ga dobila :)) (mecabg 05.01.2020.
19:43)
čuvaj ga :) (smjehotvorine 05.01.2020.
21:32)
Ostvarilo se, ostvarilo, ali , gdje su reprize !? (Mekon 06.01.2020.
05:53)
kao ti, većina nije. (Lastavica 05.01.2020. 10:48)
tp.
p.s. Mit o Pigmalionu nadahnuo je, nakon Ovidija, mnoge europske književnike ;J.-J. Rousseau, G. B. Shawa, a i glazbenike ;L. Cherubini, J. Benda, F. Suppé; a ti , ti draga naša Din virtuozno spojiš sanjano pa
doživljeno i živiš svoj san, sreća je na tvojoj strani i tako i treba biti,
virtuoz si i to ti treba priznati (isabel 05.01.2020. 13:48)
subota, 04.01.2020.
Romantika s pokrićem...
 Dok se svitanje bori sa ostacima tame i daleka svjetlost na obali sna noći skida odoru, u pjesmi ptica zvuci sreće, miris daljina, sloboda ubrizgana u rađanje. Na obrubu jutra riječi usnama razbuđene osvješćuju prohujalo. Prisjećam se doba nevinosti, vremena romantike s pokrićem. Na obrubu jutra tek naćete 2020 te iskri slika novogodšnjeg slavlja 1967 e godine.  Drhturila je bojažljiva mladica na vjetru trenutka. Mladost na dlanu vremena romori smijehom, romori snom, najavljuje povratak kolone odsutnih. Vidim ih kako mašu sa dalekog otoka, koračaju sjećanjem, vraćaju se u san. Oni su svjedoci ljepote odsanjane mladosti, tišina utkana u osmijehe i oči koje pamte. Nježna je točnost pamćenja. Danas smo odrasli, sazreli u bitku, u iluziji svijeta. Tajac salvi objavljuje gozbu osjetila, pobjedu emocionalnog uma. Bez sjećanja ne bih osjećala vrijeme. Tereti prošlih godina nestaju rasapom tišine u raskošu zapamćene ljepote. Nemam opravdanja za tuge i boli. Odživjeli smo ih. Sada smišljamo značenja, nove simbole za brevijar života. U zjenici vječnosti ples privida i jave, u nabojima beskraja komplementarnost suprotnosti, igrivost sjena kozmičke istine. U raspuknuću spokoja, u vremenu koje krade tajne zbilji, se ritmom srca sjedinjujemo sa načelom vremena, trenucima epifanije, uživanjem u prostoru. Na obrubu jutra, riječi usnama razbuđene osvješćuju praslike nesvjesnog, raskrinkavaju pratipove zatomljene u podsvjesti, razularene suprotnosti, negdje u dubinama skriven izmišljaj uzajamne ovisnosti. Stvarnost je uklesana u bitak zanesenjaka, u mirne nemire, u vrijeme romatike sa pokrićem. Dijana Jelčić  |
- 10:40 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
eh, da ih je moguće odživjeti... (NF 04.01.2020.
11:15)
Netko bi zaista trebao izumiti vremeplov :)
Ovako sve ostaje u lelujavosti uma, u treptaju unutarnjeg oka
a to nije dovoljno, treba nam sjećanje kao gorivo za romantiku s pokrićem :*... (Mayday 04.01.2020. 13:23)
Valjda nam je dano pamtiti ograničeno. Inače bi cijeli život proveli samo u sjećanju. A di je onda mjesto za danas, sutra....za stvaranje novih uspomena. (morska iz dubina 04.01.2020.
15:04)
Život je kratak da bi se bavili previše sa tugom. Što je bilo, bilo je... neka prošlost ostane tamo gdje zaslužuje, uz dodatak lijepih uspomena... ) (Pozitivka 04.01.2020.
15:22)
Vi baš imate pokriće za romantiku :) (Lastavica 04.01.2020.
16:33)
Nekad se pitam
jesmo li:
sazreli, odrasli?!
Sve ti bilo sretno, draga ! (Vitae... 04.01.2020. 16:49)
u meni si probudila, bolje reći osvijestila (jer je već bio tamo) mirni nemir....
pusa (lion queen 04.01.2020. 17:57)
Život nas spušta, ljubav diže, dok se ne zagrle ;) (dražeN ;) 05.01.2020.
01:01)
I lijepe dane :-)). (ZlicaOdOpaka 05.01.2020.
08:29)
@NF... da... :) (Dinaja 05.01.2020.
10:53)
@Mayday... bez sjećanja ne bi osjećali trenutak... :) (Dinaja 05.01.2020.
10:54)
@Dnevnik jedne otočke... da, u lednici se kriju mnoga sjećanja... snovi je ponekad otapaju... :) (Dinaja 05.01.2020.
10:56)
@Pozitivka... bez osjećanja tuge ne bi osjećali sreću... :) (Dinaja 05.01.2020.
10:58)
@Lastavica... djelim život umjetnikom, stvaraocem romantike s pokrićem... :) (Dinaja 05.01.2020.
10:59)
@Vitae... vala ti draga... i ja se pitam... :) (Dinaja 05.01.2020.
11:00)
@lion queen... pusa tebi... :) (Dinaja 05.01.2020.
11:01)
@... dražeN ;)... u zagrljaju istina... :) (Dinaja 05.01.2020.
11:03)
@ZlicaOdOpaka... i tebi draga... :) (Dinaja 05.01.2020.
11:04)
Ovako sve ostaje u lelujavosti uma, u treptaju unutarnjeg oka
a to nije dovoljno, treba nam sjećanje kao gorivo za romantiku s pokrićem :*... (Mayday 04.01.2020. 13:23)
jesmo li:
sazreli, odrasli?!
Sve ti bilo sretno, draga ! (Vitae... 04.01.2020. 16:49)
pusa (lion queen 04.01.2020. 17:57)
petak, 03.01.2020.
Levitacija u snu...
 Osjećam, dakle postojim u snu i postajem gospodaricom snova, vladaricom tajni u kojima plove bijeli labudovi, lete mirni golubovi, slavuji pjevaju profane pjesme, a ševe najavljuju zore rane. Iza mene ostade stoljeće kubizma, relativiteta i kvanta, pisanje novog manifesta životu, pokušaji prevrednovanja vrijednosti, Kafkine vječne tuge i Proustovo prohujalo vrijeme, Lorkina poezija, Borgesova osobna biblioteka. Odhujalo je djetinjstvo puno veselja i sreće. Na ždrijebici nesapetoj je, mladost puna gordosti i ljubavnih jada, odjahala u beskraj odsanjanog svijeta. Ostali su izmješani mirisi ruža, tihog nespokoja i nježnih sanjalačkih sjeta. U vremenu, satkana od osjećanja osjećaja, još uvijek stoji statua mladalačke duše i puna sentimenta, žudnji i čežnji danas u novim snovima cvijeta. Argonautika se širi u mojoj svjesti, u galeriji misaonih slika se zrcale drevna snoviđenja. Vidim Zeusova sina Amphiona. Čujem zvuke njegove zlatne lire i vidim levitaciju kamenih blokova i izrastanje Tebe, kamenog grada na Britanskim otocima, vidim nicanje piramida u pustinjama Egipta, vidim kolosa sa Farosa, Artemidin hram na Efezu, Zeusov kip, Seramidine vrtove, drevni Babilon, u jednonom trenutku vidim svjetska čuda i postajem sudinikom njihova vremena. Tajanstveni ritam svemira, taj nečujini žubor sa nebeskih visina, akustična levitacija uma, nečujna ali stvarna simfonija univerzuma, mi priča bajku o nastanku čovjeka, šapuće istinu o ljubavi i rađanju života. Izlazim iz kruga lutanja i ulazim u krug ritma svemira. Levitiram, postajem zvuk zlaćane lire i promatram san očima vremena. Iza mrkih čempresa neizbježnog kraja se naziru iskre ljubičastog sna. Stoljećima usnuli kip mramornog Amora se uzdiže, grli obrise mojih titraja i odnosi me u bezvremenost, u dvore sijača zvjezda. U tom tajanstvenom prostoru čujem zaboravljenu muziku Pitagorinih sfera, osjećam je kao nježne valove istinskih riječi. U krošnji nebeskih breza cvrkuću nevidljive ptice i notama simfonije univerzuma ispisuju kalendar vječnosti. Sunce zlatnom bojom miluje jutro buđenja, crta kristalne cvijetove na obzorju sna, budi leptire u dubini svijesti i vraća me u mladi dan. Čovjek nije istjeran iz Raja, čovjek nosi Raj u sebi, čovjek svojim postojanjem i trajanjem u tajnovitom ritmu svemira, sjedinjuje u sebi teorije relativiteta i kvanta, vjeruje u ostvarenje Einsteinovog sna. U carstvu poezije i snova ga ostvarujemo... Dijana Jelčić  |
- 09:19 -
Komentari (22) -
Isprintaj -
#
Draga prijateljice, još mi je teško osjetiti cvrkut dalekih svjetova, umor uzima danak, a strah potpiruje nadolazeće. Pisah ti vezano uz Darka. Pozdrav (Demetra 03.01.2020.
09:37)
@Demetra... draga prijateljice izdrži... iako zvuči kao imperativ ovo je želja mog srca... nemilosrcno se vrijeme igra s nama... srce mijenja ritam ai ipa posustaje kod veilikih promjena... i moje ih osjeća... skače srčani tlak... razumijem tvoje strahove proživljavam ih i sama... mail nije stigao... :) (Dinaja 03.01.2020.
09:46)
Ako raj ne nosimo u sebi, teško ćemo ga naći i izvan sebe... (Lastavica 03.01.2020.
09:58)
@Lastavica... istina je to... nosimo i Raj i Pakao u sebi...
živimo u onom koji osviješujemo mislima i osjećajima... Sartre nas davno upozorio... nesmijemo misliti da su pakao uvijek oni drugi... :) (Dinaja 03.01.2020. 10:06)
Je..je... bi se ja praf složil ztebom... ni človek istjeran z Raja...al je zato Bog pobegel... ti vrapca... valjda su mu zaprašili z pesticidima...ha. Lepo se imaj Dijana ! (Mekon 03.01.2020.
10:34)
@Mekon... da, tvoje špancircie i zafrancije dokazuju to...
levitacija u snu i trenutak do trenutka... moćna niska moći
sadašnjeg trenutka... :) (Dinaja 03.01.2020. 11:22)
Dobro je dok se levitira samo u snu :)) (mecabg 03.01.2020.
12:12)
Ne, nisu uvijek pakao oni drugi, no nisu nužno ni raj.
Okrenuti sami sebi najlakše levitiramo između ovozemaljskih želja i onozemaljskih mogućnosti... (Mayday 03.01.2020. 12:16)
ja se djetinjstva baš i ne sjećam s radošću (NF 03.01.2020.
12:18)
U snovima uvijek levitiramo. Ponekad ne bi ni prizemljili kako nas ponesu. (morska iz dubina 03.01.2020.
16:13)
@mecabg... divan je to osjećaj... :) (Dinaja 03.01.2020.
16:53)
@Mayday... svatko je unikat u svemiru... i na svoj način levitira između ovo i onozemaljskog... :) (Dinaja 03.01.2020.
16:56)
@NF... i zato postoje razlozi... :) (Dinaja 03.01.2020.
16:59)
@Devnik jedne otočke... da, često ne želim prizemljiti... :) (Dinaja 03.01.2020.
17:01)
Moje dijetinstvo je bilo tužno...pa sam zato svojoj djeci pružila sve ono što ja nisam bila deležna...prvo ljubav onda sve ostale dobrine...da napravila sam veliko grešku znam...to me skoro ubilo zato mi je zdravje fuč...hčera me sluša a ima 31 godina a za sina je do sada bila velikaaa škola...može biti sretan što sam ga spasila...ali moje je dijete makar če imat to godinu 30 godina…. (modrinaneba 03.01.2020.
22:06)
Slikar djetinjstva, Šagal, je tvoj tekst savršeno nacrtao :-) (Aneta 03.01.2020.
23:54)
Naš duh stalno levitira
iako ga mi pritežemo
srebrnom niti
vežemo
Bojeći se, otpustiti ga
u prirodno stanje
u let
bez krila (Olja 04.01.2020. 01:25)
@modrinaneba... majčino srce voli, prašta i daruje... majka si... divna si... :) (Dinaja 04.01.2020.
07:51)
@Aneta... da, Chagall je oslikao levitaciju u snu... :) (Dinaja 04.01.2020.
07:52)
@Olja... hvala ti na stihu draga...
a onda se ostvari Tinov stih...
poleti dušo, za let si stvorena... :) (Dinaja 04.01.2020. 07:54)
duh uvijek ide tamo gdje stremi... tijelu je to puno puta nemoguće :) (smjehotvorine 04.01.2020.
08:09)
@smjehotvorine... da, istina e to... levitacijom u snu činimo nemoguće mogućim... :) (Dinaja 04.01.2020.
08:27)
živimo u onom koji osviješujemo mislima i osjećajima... Sartre nas davno upozorio... nesmijemo misliti da su pakao uvijek oni drugi... :) (Dinaja 03.01.2020. 10:06)
levitacija u snu i trenutak do trenutka... moćna niska moći
sadašnjeg trenutka... :) (Dinaja 03.01.2020. 11:22)
Okrenuti sami sebi najlakše levitiramo između ovozemaljskih želja i onozemaljskih mogućnosti... (Mayday 03.01.2020. 12:16)
iako ga mi pritežemo
srebrnom niti
vežemo
Bojeći se, otpustiti ga
u prirodno stanje
u let
bez krila (Olja 04.01.2020. 01:25)
a onda se ostvari Tinov stih...
poleti dušo, za let si stvorena... :) (Dinaja 04.01.2020. 07:54)
četvrtak, 02.01.2020.
Nietzscheanski imperativ...
 "......istina je, mi volimo život, ne zato što smo navikli živjeti nego zato što smo navikli voljeti. Uvijek ima pomalo ludila u ljubavi. Ali uvijek ima i pomalo uma u tom ludilu, uvijek ima ludila u metodi kojom se koristimo. Vjerovao bih samo u onoga Boga koji bi se znao igrati. A kad sam vidio svog đavola, našao sam ga ozbiljnog, temeljnog, dubokog, svečanog. To je bila duša teže, duša gravitacije zbog koje padaju sve stvari. Ubija se ne gnjevom nego smijehom. Naprijed, hajde idemo ubijati dušu gravitacije! Naučio sam koračati, otada dozvoljavam sebi trčanje. Naučio sam letjeti i otada ne dozvoljavam da me najprije netko gurne da bih krenuo s mjesta. Sada sam lak, sad letim, sad vidim sebe pod sobom, sad se Bog igra kroz mene. " Friedrich Nietzsche.  Željela sam zaborav, pokušavala odagnati pamćenje. Sjećanje ima moć putovanja kroz vrijeme, vječnu povratnu kartu u trenutak. Moć demonskog, snaga duše gravitacije, ponavljajući povratak u vrijeme mrtvila osjećanja. Otužna je to spoznaja bjegunice. Srce je otkucavalo tišinu… bez pomaka… bez uzbuđenja… bez nemira… bez mahnitanja… u ravnodušju svijesti je umirala nada… zaustavih se na rubu bezdana… korak do ništavila…do pada u mediokritetsko samosažaljevanje... Ubi dušu gravitacije!... Slijedih nietzscheanski imperativ... učih letjeti... barem u snovima. Sanjala sam letenje. Lebdjela sam, odvajala se od dušogrizja koje me proganjalo, od raspuknuća ljubavnog zanosa. Bila je noć punog mjeseca. Dogodio se bljesak ćilibarskog sjaja, glas je stigao kasnije... svjetlost je uvijek brža... stigne iznenada i najavi oluju osjećanja... razumjela sam govor munja i gromova... čekala prolom oblaka... i nebo je proplakalo suzama svetog Lovre. Jedna zvijezda padom dotaknu tišinu. Na horizontu svitanja vidjeh Volto Santo... i to više nije bio san... pretočio se u zbilju... pogledah u nebo… zlatna hostija je izranjala na obzoru mladog dana… mjesec se smiješio odnoseći dugu mračnu noć... osjetih spokoj u nemiru, u drugačijim otkucajima srca… Vratih se sebi… Dijana Jelčić  |
- 08:00 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
moćne su tvoje riječi, uvijek iznova :) sretna Nova, Dinaja :) (smjehotvorine 02.01.2020.
08:09)
Čovjek zastane kad izgubi nadu, a s nadom nauči letjeti. (Lastavica 02.01.2020.
08:36)
Java je nekad možnija od snova... (mecabg 02.01.2020.
09:06)
..........a onda si doletjela (Donabellina 02.01.2020.
09:08)
Povratak je uvijek gorko sladak, iako je to nešto najbolje što se može dogoditi
Uf, Nietzsche je tako depresivan, sjećam se kad sam učila o njemu i njegovoj filozofiji na fakultetu.
Sve najbolje u 2020. (pričopričica 02.01.2020. 09:16)
..astralno iskustvo!!! (morska iz dubina 02.01.2020.
11:29)
Letjeti, bez da nas netko gurne
to bi trebali naučiti prije faze puzanja ;*... (Mayday 02.01.2020. 12:48)
Sigurna sam da možeš letjeti i lebdjeti kad god to poželiš jer te ljubav na krilima nosi a tvojoj mašti nema kraja.
LP draga Dinaja. (teuta 02.01.2020. 13:03)
Leti ko slobodna ptica ali uvjek se vračaj!!! (modrinaneba 02.01.2020.
15:48)
Tvoj let je.....Let na krilima spoznaje..... (Razmišljanja jedne žene 02.01.2020.
20:09)
Za let ne treba niti ljubav, niti znanje, ... vjera je sasvim dovoljna, ali dobro,ljubav pomaže baš svemu ;) (dražeN ;) 02.01.2020.
23:32)
Pjesniku su baloni njegove riječi, misli što ga prostranstvima nose lagano kao da je perce. Kroz sva željna prostranstva prolaziš i tragaš i nalaziš sve što ljepotu nudi. Pozdrav veliki, čitaj mail. (Demetra 03.01.2020.
09:20)
Uf, Nietzsche je tako depresivan, sjećam se kad sam učila o njemu i njegovoj filozofiji na fakultetu.
Sve najbolje u 2020. (pričopričica 02.01.2020. 09:16)
to bi trebali naučiti prije faze puzanja ;*... (Mayday 02.01.2020. 12:48)
LP draga Dinaja. (teuta 02.01.2020. 13:03)
srijeda, 01.01.2020.
Ne zaboravite biti sretni...
 Živi danas, učini danas, riskiraj danas! Ne dozvoli lagano umiranje! Ne zaboravi biti sretan! Neruda.  prohujalo zgusnuto u tekstove, eseje, pjesme... vrijeme oluje ruža... destljeća zgusnuta u štivo, napisano, neukorićeno, tek objavljeno na stranicama blogspota, blog. hr... FB zidu... arhivirano kao nadahnuće za dolazeće... lutam napisanim, čitam, dočitavam... usrećuje me memorija... bez traženja krivca izvan mene koraćam... svjesna grijehova prolazim katarzu... oplemenjuje me trenutak spoznaje... Budi ono što jesi... jesam... i neka bude  Oćutih riječi kao imperativ sudbine, osjetih bezgraničje dobrote, nagost nutrine, milostivost sudbinske ruke, sklad prostor- vremena, harmoniju misli i osjećanja, tankoćutnost bliskosti. Dvije riječi izroniše iz tišine. Otisci usana na obrisima vječnosti, svemir slovka... BUDI SRETNA!... titra eho tvog šapata. Vidim zvuk, čujem okus, mirišem boju. Događa se sinestezija osjetila, dodiri se slijevaju u aquarel trenutka. Vječnost se dokazuje u njegovoj moći, nestajanje u nastajanju, otisci usana na usnama zaustaviše satove. Uronih u neprolaznost osjećanja osjećaja… iza nas svijet razbijenih zrcala… ništavilo bezdana, ispred nas nietzscheansko ludilo, zagrljaj apolono- dionizijske stvarnosti, moći dva božanstva se slijevaju u snagu ljubavi… izgovorih, budi sretan! izgovorio si, budi sretna! Šapućemo vam dragi prijatelji... Ne zboravite biti sretni! Dijana Jelčić  |
- 10:20 -
Komentari (10) -
Isprintaj -
#
I, ne, neću zaboraviti!
Ni vi! (Lastavica 01.01.2020. 10:24)
sretno oboma (Donabellina 01.01.2020.
10:25)
Carpe diem, i svu sreću za vas dvoje želim! (NF 01.01.2020.
10:37)
Hvala što niste zaboravili na nas, u vašoj sreći
neka vam raste, svakim danom nove godine! ;*... (Mayday 01.01.2020. 11:09)
Treba se barem češće podsjetiti i lijepom riječju potkrijepiti.
Još jednom vam SRETNO:) (nema garancije 01.01.2020. 11:22)
Sretno vam oboma!!!! (morska iz dubina 01.01.2020.
11:54)
Sretna Nova Godina, Tebi i tvom dragom! Budite zdravi, sretni i veseli. Kiss (lion queen 01.01.2020.
15:58)
Nećemo :-)))))))))))))))))))))))))))))))))) (ZlicaOdOpaka 01.01.2020.
17:14)
Srtina nova tebi i tvome draganu. (samo za vranju 01.01.2020.
18:05)
Eh da, sretno ti ;) (dražeN ;) 02.01.2020.
02:53)
Ni vi! (Lastavica 01.01.2020. 10:24)
neka vam raste, svakim danom nove godine! ;*... (Mayday 01.01.2020. 11:09)
Još jednom vam SRETNO:) (nema garancije 01.01.2020. 11:22)
