Oda zagrljaju... na dan zagrljaja...
Drhtaj utrobe svemira, jecaj kaosa, vrisak vremena,
nastajanje Elizeja, dodir božjih prstiju i porod Adama.
Izdaja, istočni grijeh, Anđeo s mačem
i progonstvo do rođenja bogočovjeka,
do ujelovljenja ljubavi.
Ljubav u očima,
u pogledu koji razumije,
u srcu koje tumači,
na dlanu koji miluje,
u ruci koja grli.
Na obali rijeke nerazrušivi grad,
bijele ptice uzdigoše zvučni zid.
Arkadija tišinom budi ritam u našim srcima.
Iza tišine tutnji svakodnevica.
u tjesnacu zbilje zvuk cjelova,
nadilazi sluh, isprepliće se,
nestaje u žudnji.
To ljubav pjeva
blistavu odu zagrljaju.
Voliš li me? pitaš me osmijehom.
Gladna sam, odgovaram zagonetkom.
Grliš me do sitosti…
Dijana Jelčić
|
