Mnogokružje...
Je li život zatvorio krug?…
Možemo li se zgusnuti u obod trenutka?
U zatvorenost prostora omeđenog vremenom?
Nagomilavanje grešaka je nemoguće ispraviti,
dogodile su se.
Izronimo iz utrobe ničega, stvarajmo mnogokružje trajanja,
živimo ljepotu svemira, razbibanu vječnost, njenu neprolaznost.
Je li život san?... tek iluzija budnog uma?... vertigo svjesnosti ili snovitost srca?
Čemu toliko pitanja?
Odgovori se kriju u letu nutarnjih leptira, titraji neurona povezuju krugove,
ispisuju misli u brevijare pamćenja, oslikavaju osjećanja.
San je kratka smrt, budnost podsvjesti,
neobznanjeno traganje tminom nedosanjanog, neodživljenog,
susret sa strancem, bijeg od arhetipova, ubitačna tišina nekih davnih tugovanja,
noć bez ponoći…
Život se rađa jutrima,
dodirima, mirisima, bojama, zvukovima, okusima oplemenjuje smisao…
Svijet se događa ritmom srca, pokretima dišnice i govorom tijela.
Osluškujem životnost, ćutim budnost, pomak vremena, širinu prostornosti,
u zjenici oka poeziju svjetlosti.
Ispod prozora zvuci metalne rijeke,
rađa se mladi dan...
u zrcalnim neuronima ljepota trenutka,
ponavljajući protokol sretne budnosti.
Život je tolerancija, solidarnost, kompromis,
u trojstvu snaga bliskosti, samoodržavajuća moć ljubavi…
Trajemo!
Dijana Jelčić
|
