Još nenapisana pjesma...
Čekala sam te izvan očekivanja,
na nebu prepunom noći susretah
čuvaricu tuge.
Na obodu jutra odgonetnuh tajnu
odsutnosti iz trajanja,
uzroke isplakanih suza,
metafore zavaravanja.
Na obzoru ucrtan krug,
savršenstvo prostora,
usnuli anđeo čuvar,
i ljestve ka vječnosti.
Sunce je došlo kasnije.
Hladnoća na dlanovima,
akordi nenapisane pjesme
i ti u praznini sklada
dodirnuše muk vremena.
U vrtlogu nastajanja čovjeka,
vidjeh bibliotekara i goruću knjižnicu.
Aleksandrija spava,
a drevne vrijednosti nestaju.
Vidljivost prekorači granicu,
svjetlost zaobli prostor
i trojstvo horizonta
iznjedri tetrakis želje.
Sunce u tvojim očima, iluminacija istine,
oćutih postojanost ljepote u
promjenjivosti vremena,
u kovitlanju sati, minuta, trenutaka.
Čekala sam te izvan očekivanja,
susrela u još nenapisanoj pjesmi.
Dijana Jelčić
prva fotografija... Dürrer... Melancolia
|
