Bogojavljanje...
Riječi otrgnute iz vokabulara našeg vremena zgusnute u titraj srca zaustavljaju dah, pretaču se u misao i davno napisane pjesme.
Stih izranja iz sjećanja i opire se zaboravu.
Na žrtveniku uspomena plaha svjetlost voštanice.
Slavmo krunidbu ljubavi.
Ponoćno zvono najavljuje dolazak zlatnog doba.
Jedna zvijezda padom objavljuje ostvarenje želja.
Život je san, svilenkasti veo lakoće življenja na putevima okrutnih zbivanja.
U lapidarnosti trenutka osjetih titraje njihala vremena, začuh romor tvog imena,
pričinilo mi se, u moje grudi si stavio svoje srce.
Na zidu svetišta se zlatom obasjane grle sjene. Sa oltara se širi miris tamjana i smirne. Mjenjamo obličje, sve rane eonskog nepostojanja zacjeljuju.
Mirujem u nemiru trenutka. Prostor- vremenom titra liturgijska svetost.
Illuminatio, Manifestatio i Declaratio.
Prosvjetljenje, Objava i Proglašenje sreće.
Promatram kako se gase oči neba, nestaje glas mjesečine, završava igra umiranja noći.
Pod svodovljem ljepote se budi grad.
U sjaju zlatnog jutrenja siluete kraljeva. Obasjan Suncem se rađa dan mira i blagoslova...
Sanjaju li ljudi ovo drhtavo svanuće?
Dijana Jelčić
slika... Adorazione dei Magi, Andrea Mantegna, 1497-1500
|
